:: wikimiki.org ::
| 2004 |
2004
2004 je:
- Međunarodna godina Tehnologije
- Međunarodna godina riže
- Međunarodna godina obrazovanja sportom
- Međunarodna godina komemoracije borbe protiv ropstva
Događaji
Mart
- 11. mart - U terorističkom napadu u Madridu poginulo 200 ljudi.
- 29. mart - Bugarska, Estonija, Letonija, Litva, Rumunija, Slovačka, i Slovenija su primljeni u NATO savez.
2004. u temama
Rođenja
Smrti
Nobelove nagrade
ja:2004年
ko:2004년
ms:2004
roa-rup:2004
simple:2004
th:พ.ศ. 2547
zh-min-nan:2004 nî
2004
2004 je:
- Međunarodna godina Tehnologije
- Međunarodna godina riže
- Međunarodna godina obrazovanja sportom
- Međunarodna godina komemoracije borbe protiv ropstva
Događaji
Mart
- 11. mart - U terorističkom napadu u Madridu poginulo 200 ljudi.
- 29. mart - Bugarska, Estonija, Letonija, Litva, Rumunija, Slovačka, i Slovenija su primljeni u NATO savez.
2004. u temama
Rođenja
Smrti
Nobelove nagrade
ja:2004年
ko:2004년
ms:2004
roa-rup:2004
simple:2004
th:พ.ศ. 2547
zh-min-nan:2004 nî
TehnologijaSam termin tehnologija sastoji se od dvije riječi grčkog porijekla: technos - vjestina i logos - znanost/nauka. Tehnologija po tako postavljenoj definiciji nije nauka jer nema svoje posebno specificirane metode pa koristi metode drugih naučnih disciplina iz oblasti koju izučava.Ona koristi metode drugih nauka, kao i već postojeće znanje u dostizanju komercijalnih ili industrijskih ciljeva. Savremeni procesni pristup kao i izučavanje drustvenih i prirodnih znanosti po zakonitostima sistema, tehnologija dobija novo svobuhvatnije znacenje.Tako da termin tehnologija dobija svoje znacenje gotovo u svim sverama ljudskog zivota : Informatika - Elektronika - Internet - Inzenjering- Poljoprivreda - Prevoz - Proizvodnja - Racunarstvo - Telekomunikacija.Medjutim , temeljnna pozicija termina tehnologija je u definiranju procesa i sistema u proizvodnji: hrane ( prehrambena tehnologija ), kemijskih sredtava opcenito (kemijska tehnologija), lijekova (farmacutska tehnologija),Informatika (Informacione tehnologije, internet ,računarstvo) itd.
Prehrambena tehnologija je prema definiciji Instituta prehrambenih tehnologa (IFT) iz SAD-a primjena nauke i inženjerstva u proizvodnji, preradi, pakiranju, distribuciji, pripremanju i upotrebi zdravstveno ispravne i nutritivno vrijedne hrane.Nauka o hrani je bazično znanje o prehrambenoj tehnologiji koje uključuje: kemiju, biokemiju i mikrobiologiju hrane kao i njena nutritivna svojstva, senzoriku i fizička svojstva Pojam “Nauka o hrani i prehrani” pojavio se između šezdesetih i sedamdesetih godina u SAD-u. Podjelu nauke o hrani teško je načiniti jer su posljednjih dvadeset godina prisutne veoma dinamične promjene. Nauka o hrani je multidisciplinarna.Prehrambeno inženjerstvo je tehnička disciplina koja se bavi proizvodnjom i preradom namirnica. Prehrambeno inženjerstvo uključuje kontrolirane biološke , kemijske i fizičke procese.Osim toga, prehrambeno inženjerstvo uključuje: projektiranje, konstruiranje, stavljanje u pogon objekata prehrambene industrije i u njih uključenih procesa. Prehrambeno inženjerstvo obuhvata kompresivan pristup koji povezuje primarnu poljoprivrednu proizvodnju i distribuciju prehrambenih proizvoda. Između ostalog, prehrambeno inženjerstvo se bavi i konstrukcijom strojeva, opreme i uređaja koji se koriste u preradi namirnica
ObrazovanjeIzraz škola je grčka riječ. Bukvalno bi značila dokolica, rekreacija. U starim društvima školovanje je bilo dostupno samo malom broju ljudi, onima koji su imali novca ili vremena. Vjerski velikodostojnici, često su bile jedine pismene grupe ljudi, koji su znanje koristili za čitanje i tumačenje religijskih tekstova. Za večinu, odrastanje je značilo učenje na primjerima starijih. Bilo je uobičajeno da djeca veoma rano počnu pomagati u domačim poslovima, u radu na poljima i u zanatskom radu. čitanje nije bilo potrebno a ni korisno. Još jedan razlog ne čitanja je bio to što su se svi tekstovi umnožavali ručno, što je bilo dugotrajno i teško.
Štampanje kao pronalazak ušlo je u Evropu iz Kine. Pronalaskom štamparske mašine 1454. godine olakšano je umnožavanje tekstova. To je dovelo do višeg nivoa pismenosti.
Obrazovanje u svojoj modernoj formi, što podrazumijeva nastavu u posebno izgrađenim zgradama, počeo je da se razvija postepeno. I pored toga do prije 150 godina djecu imučnih podučavali su privatni učitelji. večina stanovništva nije imala nikakvog obrazovanja do prvih decenija 19. st. kada se u Evropi i SAD-u počeo da uvodi sistem osnovnih škola. Proces industrijalizacije i širenje gradova izazvali su potrebu za specijalnim obrazovanjem. Ljudi danas rade u mnogim profesijama i koriste razna stručna znanja, tako da više nije moguće prenošenje znanja sa roditelja na djecu. Sve više dolazi do izražaja apstraktno učenje pojedinih disciplina, a ne kao ranije praktično prenošenje nekih specifičnih vještina.
U modernom društvu ljudi treba da savladaju osnovne vještine kao što su: čitanje, pisanje, računanje i steknu opće znanje o svom fizičkom, društvenom i ekonomskom okruženju. U isto vrijeme je važno da znaju kako da uče da bi bili u stanju ovladati novim, i tehnički veoma složenim, oblicima informacija. Moderni obrazovni sistem počeo se oblikovati na zapadu početkom 19.st. Iako je Britanija, za razliku od drugih zemalja, oklijevala da prihvati jedan integrisani sistem na nacionalnom nivou (obavezno školovanje je uvedeno 1870. godine). Kod njih je razvijen i sistem privatnih škola u kome se nastava plaća, naročito na nivoima višim od osnovnog. S tim u vezi i danas se vodi oštra debata o sistemu školstva gdje postoji i školstvo pod okriljem vjerskih zajednica. Školstvo u SAD-u polazi od prakse disciplinovanja djece, u čemu je u 17.st. veliku ulogu igralo uvjerenje da djeca moraju slušati roditelje bez pogovora, što je kao načelo bilo uvedeno i u propise prvih američkih kolonija. Prema jednoj odredbi iz 1642. godine prijetilo se oštrim kaznama roditeljima i odgajateljima ako zanemare obučavanje i rad svoje djece. Pošto ovo nije bilo djelotvorno puritanske vlasti su 1647. godine naredile da same organizuju školovanje. Trebalo je preko 200 godina da se obrazovanje uvede kao sveobuhvatni sistem za brojno pluralno stanovništvo SAD-a. Poseban je problem raznorodnost doseljenika koje je trebalo kroz obrazovanje jezički unificirati, a donekle i kulturno anglicizirati. U školama su ispoljavani i američki ideali jednakih mogučnosti za svakoga, što je dovelo do razvoja školstva i do masovnog širenja obrazovanja znatno ranije nego u drugim zemljama. Zajedno sa tim idealom o jednakosti i druge američke vrijednosti i shvatanja nastavile su do danas da se više ili manje eksplicitno predaju u školama.
Društvena uslovljenost obrazovanja
Obrazovanje ima značajnu funkciju u svakom društvu. Zbog važnosti obrazovanja svaka vlast želi odrediti njegovu koncepciju i sadržinu, kako bi preko najsnažnijeg instrumenta društvene percepcije i oblika socijalizacije pojedinci prihvatili vrijednosti i norme sistema. Zato države preuzimaju brigu o finansiranju obrazovanja. Pored toga u sadržajnom smislu pokušavaju kroz obrazovanje utvrditi društvene norme i vrijednosti i izgraditi osječanje pripadnosti svojoj zajednici, društvenoj grupi, religiji.
Kroz obrazovni sistem takođe se razvijaju i osječanja za vlastitu kulturu, poštivanje principa i solidarnost. Preko školovanja se oblikuje svijest i gledište pojedinca, kada su u pitanju procesi u društvu i sistem vlasti. Svi obrazovni sistemi su utemeljeni na historiji znanja i historiji društva. Institucionalizacija obrazovanja pored toga što se zasniva na usvajanju niza pravila i društvenih vrijednosti, ogleda se i kroz znanje i sposobnosti kojima pojedinac ovladava u procesu osposobljavanja. Putem sistema obrazovanja snažno se mijenja struktura društva, porodice i profesija. Po Talkotu Parsonsu škola je most između porodice i društva kao cjeline. Škola priprema dijete za njegovu ulogu. Obrazovanje je u stvari izraz društvenog sistema. Ono danas znači jednakost šansi koje otvara mogućnost mijenjanja položaja koje pojedinci stiču rođenjem ili nasljedstvom. Ono je osnova emancipacije čovjeka, veoma funkcionalan instrument preko koga se ostvaruje identitet pojedinca. Veoma je važno za društveni ugled, autoritet i moć. Stečena znanja i obrazovne vještine su veoma su veoma primjenljivi i upotrebljivi u privrednom i praktičnom životu. Iako se znanje individualno stiće ono je postalo bogatstvo svih pripadnika zajednice. To je skoro jedina individualna osobenost koja u praksi postaje zajednička vrijednost i korist cijele zajednice.
Sociološke teorije o obrazovanju
Sve teorije o obrazovanju slažu se oko njegove izuzetne važnosti, ali daju različita objašnjenja i prijedloge:
Funkcionalna teorija
Prema ovim predstavnicima socijalizacijska funkcija obrazovanja je najvažnija. Na primjer, Emil Dirkem smatra da je škola most između pojedinca i društva. Prema njemu moderna su društva heterogena, sa razvijenom podjelom rada i mnoštvom uloga, koje obnašaju vrlo različiti pojedinci. U toj različitosti koju nije moguće spriječiti potrebno je unijeti neku količinu homogenosti, ujednačenosti, kako bi se osigurala integracija društva.
Škola je glavno sredstvo za postizanje ujednačenosti. Talkot Parsons je takođe smatrao da je škola žarište socijalizacije u modernim društvima. Škola uči djecu o tome kako se društvo ne sastoji od roditelja, rođaka, prijatelja, nego su u razredu uvjeti i mogućnosti jednaki za sve. Škola uči djecu da prihvate razliku između partikularističkih i univerzalističkih normi vrednovanja, a to je važno za uključivanje u svijet odraslih.
- Partikularne norme znače vrednovanje pojedinca po onome što je a ne ko je. Roditelji vrednuju dijete kao svoje, kao iznimno, kao posebno, a ne kao ostalu djecu. Ovi su standardi povezani sa pripisanim položajem.
- Univerzalističke norme znače da je pojedinac samo jedan od mnogih (jednakih) te da je njegov položaj uvjetovan poređenjem sa drugima, a ne zagarantovan unaprijed. To znači da su njegova dostignuća vrednovana sa stajališta općih mjerila, prihvaćenih u društvu, a ne sa stajališta posebnih mjerila (biti nečijim djetetom ili pripadati rasi, vjeri, naciji i slično).
Upravo djete uči tu razliku što je veoma važno za pripremu u budućem životu. Sa stajališta socijalizacije, obrazovanje ne znači samo prenošenje vrijednosti i normi društva, nego je prema Parsonsu škola društvo u malom- tu se uče najvažnija pravila života.
Manifestna funkcija škole
Manifestna funkcija škole se ogleda u sljedećem:
- U prenošenju kulturne tradicije i socijalizaciji
- Škola znači funkcionisanje društvenog sistema kao cjeline. Škola je društvena institucija koja služi selekciji i alokaciji na društvene položaje
U školi bi trebalo poštivati meritokratska pravila- sistem ne pristrasnih, objektivnih mjerila vrednovanja sposobnosti, truda i dostignuća pojedinca (eng. merit-zasluga). Ova načela bi trebala da vrijede u čitavom društvu (ko radi složeniji posao trebao bi biti bolje plaćen), ali su posebno važna u školi. To znači da učenici koji se više trude i imaju bolje sposobnosti, trebali bi dobivati bolje ocijene, što će im omogućiti dalje školovanje i bolje plaćen posao, a samim tim i bolji društveni položaj.
Škola bi tako trebala služiti kao društveni mehanizam selekcije- izbor najsposobnijih pojedinaca koji će zauzimati najvažnije položaje u društvu. Istodobno škola je društveni mehanizam alokacije-razmještaj ljudi u određene profesionalne uloge.
Ispunjavanjem ove dvije važne funkcije, škola daje doprinos jačanju socijalne integracije. To je posebno važno u rasno i etnički mješovitim društvima. Na primjer, u SAD-u se uči šta to znači biti amerikanac različitog rasnog i etničkog porijekla. Mladi tamo usvajaju zajedničko kulturno naslijeđe i pripremaju se da budu odgovorini građani. Naravno, to nije slučaj samo sa amerikancima.
Pored manifestnih funkcija škole postoje i latentne funkcije škole (nenamjerne uloge škole) kao to da:
- Škole služe kao institucije za čuvanje djece, mjesta gdje će djeca biti na sigurnom
- Škola kao "bračno tržište", može se dogoditi da mladi izaberu partnera sličnog društvenog porijekla
- U školama se razvijaju društvene vještine komuniciranja, sklapanja prijateljstva
- Mogu biti i mjesta nastanka različitih omladinskih subkultura
- Formalno obrazovanje drži mlade podalje od tržišta rada, time se smanjuje stopa nezaposlenosti i onemogućuje konkurencija između mladih i odraslih za radna mjesta
Konfliktne teorije o obrazovanju
Ove teorije naglašavaju ulogu škole u reprodukciji i legitimiranju postojećih društvenih odnosa. Školu ne vide kao priliku za izgradnju duhovnih sposobnosti pojedinca i uspon na društvenoj ljestvici već kao društveni mehanizam održavanja sistema društvene stratifikacije. Uglavnom smatraju da je škola najvažniji ideološki aparat države u kapitalizmu.
Država održava postojeće društvene odnose (podjela na kapitaliste i radnike). Putem represivnih aparata (policija, sudstvo, vojska) i ideoloških aparata (religija, porodica i drugo). Škola je najvažniji ideološki aparat države, jer se u školi ne uče samo znanje i vještine potrebne na radnom mjestu nego se prenosi i ideologija. Osnovna svrha ideologije u školi je da uvjeri buduće radnike da je njihov položaj prirodan, nepromijenjiv i opravdan. U školi se budući radnici uće da budu tačni, poslušni, disciplinovani kako ne bi ugrozili postojeći sistem proizvodnje i organizaciju društva u cjelini.
U konfliktnim teorijama možemo izdvojiti kao bitan princip korespondencije (slaganje). Odnosi u školi su sukladni (korespondentni) sa odnosima na radnom mjestu. U školi se djeca pripremaju za uloge na tržištu rada. Autoritarna struktura u školi slična je birokratskoj strukturi u preduzeću i u obje pozitivno se vrijednuje: marljivost, poslušnost, podložnost. Još je jedna sličnost: U školi se ne uči zbog znanja već zbog ocjena, a odrasli ne rade što vole svoj posao nego su motivirani jedino plaćom. Školski skriveni nastavni program ima za cilj suptilno oblikovanje djece prema zahtjevima vladajućih institucija. Učitelji oblikuju osobine koje su u skladu sa standardima srednje klase (savjesnost, odgovornost, pouzdanost, samokontrola, učinkovitost). Od učenika se traži da budu tačni, tihi, čekaju svoj red, prilagode se zahtjevima grupe.
11. mart
11. mart (ožujak) (11.3.) je 70. dan godine po gregorijanskom kalendaru (71. u prestupnoj godini).
Do kraja godine ima još 295 dana.
Događaji
- 2004 - U terorističkom napadu u Madridu poginulo 200 ljudi.
Rođenja
- 1911 - Alba de Cespedes, talijanska književnica
Smrti
-
Praznici
-
ja:3月11日
ko:3월 11일
simple:March 11
th:11 มีนาคม
29. mart
29. mart (ožujak) (29.3.) je 88. dan godine po gregorijanskom kalendaru (89. u prestupnoj godini).
Do kraja godine ima još 277 dana.
Događaji
-
Rođenja
- 1939 - Terence Hill, talijanski glumac
- 1943 - Vangelis, grčki skladatelj New Age-a
- 1957 - Christopher Lambert, američki glumac
- 1961 - Barbara Wussow, austrijska glumica
Smrti
-
Praznici
-
ja:3月29日
ko:3월 29일
ms:29 Mac
simple:March 29
th:29 มีนาคม
Estonija
Estonija je istočnoevropska država koja graniči sa Letonijom i Rusijom. Ukupna površina Estonije je 45.226 kvadratnih kilometara. Glavni grad države je Talin. Ukupno stanovništvo je 1.408.556. Glavna etnička grupa su Estonci koji čine otprilike 70% stanovništva, dok su glavne manjine Rusi, i Finci. Glavna religija je protestantizam.
Historija
Vlada
Političke podjele
Geografija
Privreda
Stanovništvo
Kultura
Relevantni članci
Vanjski linkovi
Category:Države Svijeta
-
ja:エストニア
ko:에스토니아
ms:Estonia
roa-rup:Estonia
simple:Estonia
th:ประเทศเอสโตเนีย
fiu-vro:Eesti
zh-min-nan:Eesti
Litva
Litvanija, Litovia, Litova, Litva, Lithuania, Lietuva je pribaltička europska država.
Geografija
Graniči sa Latvijom na sjeveru, Bjelorusijom na istoku, Rusijom na zapadu i Poljskomna jugu. Na sjeverozapadu izlazi na Baltičko more.
Historija
Litovci su na teritorij svoje današnje domovine došli već u 2. mileniju pr.n.e. U 12. vijeku organizirali su prve države.
Ime Litva, koje se pojavljuje sredinom 11. vijeka, koje se naselilo u nizinama između Nemunas i Neris.
Litva zlatno doba je 16. vijek kada se Litva ujedinila s Poljskom i bila jedna od glavnih europskih sila pod dinastijom Jagelovića. Dinastija je propala 1572., a Litva je ušla u dugo razdoblje ratova i opadanja moći. Zemlja je raskomadana 1772., 1793. i 1795. godine, kad je podijeljena između Rusije, Prusije i Austrije.
Litva je opet uspostavljena kao neovisna država nakon 1. svjetskog rata. Godine 1939. podijeljena je nadvoje između Njemačke i Sovjetskog Saveza. Nakon 2. svjetskog rata, Litva je dobila nova područja na zapadu, ali je izgubila dvostruko veća područja na istoku.
Zemlja je bila dio komunističkog Istočnog bloka pod kontrolom Sovjetskog Savezado 1991-ih godina, kada je krenuo pokret "Sajudis", koji je pobijedio na parlamentarnim izborima 1988. godine, te je uvedena demokracija.
Litva je 2004 03 29. godine ušla u savez NATO, a trebala bi se pridružiti Europskoj Uniji 1. maja 2004.
Vlada
Političke podjele
Privreda
Stanovništvo
Kultura
Relevantni članci
Vanjski linkovi
Category:Države Svijeta
fiu-vro:Leedu
als:Litauen
ja:リトアニア
ko:리투아니아
ms:Lithuania
roa-rup:Litva
simple:Lithuania
th:ประเทศลิทัวเนีย
zh-min-nan:Lietuva
Rumunija
Rumunija je država na jugoistoku Evrope. Graniči se sa Ukrajinom i Moldovom na sjeveroistoku, Mađarskom i Srbijom i Crnom Gorom na zapadu i Bugarskom na jugu. Rumunija izlazi na Crno more nevelikom obalom. Ime Rumunija (rum. România) dolazi od imena grada Rima (Roma) ili od imena Istočnog rimskog carstva, i ukazuje na ovu teritoriju kao rimsku koloniju. U kasnoj antici, na latinskom se Carstvo zvalo Romania.
Historija
Dačane su pobjedili Rimljani 106. godine, što je označilo početak stalnih invazija na Rumuniju, iako su vladari dopuštali veliki stupanj autonomije.
U srednjem vijeku, Rumuni su živjeli u tri odvojene države: Vlaškoj, Moldaviji i Transilvaniji. Prve dvije su bile pod utjecajem Otomanskog carstva, ali sa određenim stupnjom autonomije, dok je treća pripadala Mađarskoj, također dosta autonomna, a kasnije i Austro-Ugarskoj.
Savremena Rumunija je nastala kada su se države Moldavija i Vlaška ujedinile 1859. i postale nezavisne 1877. Država je proširena nakon Prvog svjetskog rata kada su Transilvanija, Bukovina i Besarabija pripojene Rumuniji.
Dijelovi Rumunije su pripojeni Sovjetskom Savezu 1940. koji su danas većinom dijelovi Moldove, a mali dio tih teritorija danas pripada Ukrajini. Nakon Drugog svjetskog rata, Rumunija je postala socijalistička država pod pritiskom Sovjetskog Saveza.
Nakon dugih decenija, vlast predsjednika Nikolaja Čaušeskua (Nicolae Ceauşescu) se završila ustankom krajem 1989., iako se i danas bivši komunisti, kao reformisani socijaldemokrati, i danas nalaze u demokratski izabranim vladama.
Vlada
Rumunija je demokratska republika. Zakonodavna grana Rumunske vlasti čini dva vijeća, Senat (Senat) sa 140 senatora i Vijeće zastupnika (Camera Deputaţilor) sa 345 poslanika. Članovi oba vijeća se biraju na neposrednim izborima svake četiri godine.
Predsjednik, glava izvršne vlasti, se također bira neposrednim glasanjem na period od pet godina (do 2004. se birao na četiri godine). Predsjednik daje mandat premijeru koji predlaže ministre, koje imenuje parlament.
Političke podjele
Rumunija je podeljena u 41 judeţe ili okruga i teritoriju grada Bukurešt (Bucureşti) – glavnog grada.
Plitea
Geografija
Veliki dio granice Rumunije sa Srbijom i Bugarskom čini rijeka Dunav. U Dunav se također ulijeva i Prut koji čini granicu sa Moldovom.
Karpati dominiraju zapadnim dijelovima Rumunije, sa vrhovima koji dosežu i do 2500 metara, sa najvišim vrhom Moldoveanu (Moldoveanu) visine 2544 metra.
Najveći gradovi su glavni grad Bukurešt (Buchureşti), zatim Brašov (Braşov), Temišvar (Timişoara), Kluž-Napoka (Cluj-Napoca), Konstanca (Constanţa), Krajova (Craiova) i Jaši (Iaşi).
Privreda
Nakon raspada Sovjetskog Bloka u periodu 1989.-91., Rumunija je ostala sa zastarjelom industrijom i industrijskim i proizvodnim kapacitetima koji uopće ne odgovaraju uvjetima i potrebama zemlje.
U februaru 1997., u Rumuniji počinje detaljna makroekonomska stabilizacija i strukturalna reforma, ali u tom periodu tranzicije dolazi do čestih zaustavljanja i nastavljanja reformi koji ne doprinose brzom oporavku zemlje. Program restruktuiranja podrazumjeva postavljanje na noge i prodaju velikih industrijskih postrojenja i promjene u poljoprivrednom i finansijskom sektoru.
Rumunska nestabilna ekonomska situacija se ipak mijenja u makoroekonomski stabilnu, sa velikim privrednim rastom i sve manjom nezaposlenošću.
Rumunija je postigla sporazum sa MMF-om u augustu 2004. o kreditu od 547 miliona $, ali dobijanje druge tranše je odgođeno za oktobar jer postoje neslaganja u budžetskim rashodima zemlje.
2002. i 2003. godina su uspješne ekonomske godine sa rastom BNP-a od 4.5 % godišnje. U prvoj polovini 2004. godine, rast je bio čak 6.6 % što je najveći rast u regionu, a u 2005. se predviđa da će biti 7-8 %. Prosječna bruto plaća u Rumuniji (za april 2004.) je 8.292.762 leja (oko 200 eura) i u porastu je u odnosu na prethodni mjesec za 7.8 %. Prosječna plaća početkom 2004. godine je bila 5.969.555 leja.
Nezaposlenost u Rumuniji je u 2004. pala na 6.2 %, što je čak vrlo malo u odnosu na neke zemlje zapadne Evrope.
Decembra 1999., Rumunija je pozvana da počne pregovore o pridruživanju EU, u koju će najvjerovatnije stupiti, zajedno sa Bugarskom, 2007. godine.
Stanovništvo
- Etničke zajednice (procjena za 2002.):
- Rumuni 89.5%
- Mađari 6.6%
- Romi 2.5%
- Ukrajinci 0.3%
- Nijemci 0.3%
- Rusi 0.2%
- Turci 0.2%
- Srbi 0.1 %
- ostali 0.3%
- Vjeroispovjesti (procjena za 2002.):
- Pravoslavci (svih denominacija) 87%
- Protestanti 6.8%
- Rimokatolici 5.6%
- ostali (uglavnom Muslimani) 0.4%
- neizjašnjeni 0.2%
Zvanični jezik Rumunije je rumunski (Limbă Româna ili samo Româna), romanski jezik iz italske podgrupe indoevropskih jezika.
Kultura
Relevantni članci
Vanjski linkovi
- [http://www.gov.ro/engleza/index.html Zvanični sajt Rumunske vlade (engleski)]
- [http://www.presidency.ro/?lang=en Rumunsko Predsjedništvo (engleski)]
- [http://www.senat.ro Rumunski Senat]
- [http://www.cdep.ro/pls/dic/site.page?id=103&idl=2 Camera Deputaţilor (donji dom Parlamenta)]
- [http://www.mtromania.ro/ Ministarstvo Turizma]
- [http://www.spirit.ro/ Duh Rumunije – putovanja, slike, zvuci]
- [http://numismondo.com/pm/rom/ Rumunski novac]
- [http://wikitravel.org/en/article/Romania Turistički vodič kroz Rumuniju na Wikitravel]
Category:Države Svijeta
fiu-vro:Romaania
als:Rumänien
ja:ルーマニア
ko:루마니아
ms:Romania
roa-rup:România
simple:Romania
th:ประเทศโรมาเนีย
zh-min-nan:România
Slovačka
Slovačka republika je država u srednjoj Evropi. Graniči na zapadu s Češkom republikom, na sjeveru s Poljskom, na istoku s Ukrajinom, na jugu s Mađarskom i na jugozapadu s Austrijom. Od 29. Marta 2004. je član NATO a od 1. Maja 2004. član Evropske unije.
Historija
Politika
Geografija
Veći gradovi
- Banska Bystrica
- Bratislava
- Košice
- Martin
- Nitra
- Žilina
- Zvolen
Privreda
Stanovništvo
Stanovnici su većinom Slovaci (86%), ali žive tamo i brojne manjine Mađara (10%), Čeha (1%), Roma, Rusina i Ukrajinaca.
Kultura
Vanjski linkovi
- [http://www.government.gov.sk/ Prezentacija vlade Republike Slovačke]
- [http://www.slovensko.com/ Guide to Slovakia]
- [http://www.slovakia.org/ Infromacije o Slovačkoj]
- [http://www.slovak.com/ Slovački home portal]
- [http://www.vlada.gov.sk/ Vlada Republike Slovačke]
- [http://www.slovakradio.sk/ Slovačko radio]
- [http://www.freeworldmaps.net/europe/slovakia/map.html Map of Slovakia]
Category:Države Svijeta
Category:Slovačka
als:Slowakei
ja:スロバキア
ko:슬로바키아
simple:Slovakia
th:ประเทศสโลวาเกีย
zh-min-nan:Slovensko
NATONATO je kratica za North Atlantic Treaty Organisation, tj. sjevernoamerički vojni savez ustanovljen 1949. godine između država tadašnjeg zapadnog bloka.
Zemlje članice NATO-a
Države osnivači (1949):
- Belgija
- Kanada
- Danska
- Francuska
- Island
- Italija
- Luksemburg
- Holandija
- Norveška
- Portugal
- Velika Britanija
- SAD
Kasnije članice saveza:
- Grčka (1952)
- Turska (1952)
- Njemačka (1955)
- Španija (1982)
- Češka (1999)
- Poljska (1999)
- Mađarska (1999)
- Bugarska (2004)
- Estonija (2004)
- Latvija (2004)
- Litva (2004)
- Rumunija (2004)
- Slovačka (2004)
- Slovenija (2004)
----
Vanjska veza
[http://www.nato.int/ Službene stranice NATO saveza]
category:međunarodne organizacije
category:politika
ja:北大西洋条約機構
ko:북대서양 조약 기구
th:องค์การสนธิสัญญาป้องกันแอตแลนติกเหนือ
Wyszehrad
Visegrád (-Hungarian, German: Plintenburg) is a small town in Pest County in Hungary with a long and rich history. Situated north of Budapest on the right bank of the Danube in the Danube Bend, the town has a population 1,654 as of 2001.At Visegrád, there is an extremely rich archeological site.
History
Visegrád was first mentioned in 1009 as a county town and chief town of archdeaconry. After the destructive Mongol invasion in 1242, the town was rebuilt in a slightly different location to the south. King Charles I of Hungary made Visegrád the royal seat of Hungary in 1325.
In 1335, Charles I of Hungary hosted a two-month congress of kings, held at Visegrád.
Sigismund, Holy Roman Emperor also king of Hungary moved the royal seat to Buda between 1405-1408, then Matthias Corvinus of Hungary used Visegrád again as a country residence.
Visegrád lost importance when the medieval Hungarian state fell into three pieces as a consequence of the Ottoman Turkish occupation.
In 1991, the leading politicians of Hungary, Czechoslovakia, Poland met here to form a periodical forum between these countries. (Hence the name of the Visegrád group).
Visegrád was granted town status in 2000.
Monuments
Sibrik Hill (Roman military camp and 11th-century castle)
The ruins of this military camp can be seen outside Visegrád, to the north, on a hill that overlooks the Danube. The camp has a triangular ground plan. It was built in the first half of the 4th century as one of the important fortifications along the limes, the frontier of the Roman Empire. Its praetorium (the commander's building) was construction at the end of the 4th century. In the early 5th century, the Roman Army abandonden the military camp. In the 10th and 11th centuries, the renovated fortification became a regional centre of the shortly before formed Hungarian State. The name "Visegrád" appears at this time (1009) for the first time as the name of this regional centre. The fortification was finally restroyed in 1242 by the Mongol invasion.
Upper Castle or "Citadel" (13-15th centuries)
After the Mongol invasion, King Béla IV and his wife had a new fortification system constructed in the 1240-50s near the earlier, destroyed one. The first constructed part of the new system was the Upper Castle on top of a high hill. The castle was laid out on a triangular ground plan and had three towers at its corners. In the 14th century, at the time of the Angevin kings of Hungary, the castle became a royal residence and was enlarged with a new curtain wall and palace buildings. Around 1400 King Sigismund of Luxembourg also had a third curtain wall constructed and enlarged the palace buildings. At the end of the 15th century, King Matthias Corvinus of Hungary had the interior part of castle renovated. The Upper Castle also served for the safekeeping of the Hungarian Royal Insignia between the 14th century and 1526. In 1544 it was occupied by the Ottoman Turks, and - apart from a short period in 1595-1605 - it remained on Turkish hands until 1685. The castle was seriously damaged by the Turks and was never used afterwards. The castle is now open to the public for visit.
Lower Castle or "Solomon Tower" (13th century; Museum)
The Lower Castle is the part of the fortification system that connects the Upper Castle with the Danube. In its centre rises the Solomon Tower, a large, hexagonal residential tower dating from the 13th century. In the 14th century, new curtain walls were built around the tower. During a Turkish raid in 1544, the southern part of the tower collapsed. Its renovation began only in the 1870s and finished in the 1960s. At present, the Tower houses exhibitions installed by the King Matthias Museum (Mátyás Király Múzeum) of Visegrád. The exhibitions present the reconstructed Gothic fountains from the Royal Palace, Renaissance sculpture in Visegrád, and the history of Visegrád.
Royal Palace or the "Palace of Matthias Corvinus of Hungary" (14-15th centuries, Museum)
The first royal house on this site was built by King Charles I of Hungary after 1325. In the second half of the 14th century, this was enlarged into a palace by his son, King Louis I of Hungary. In the last third of the 14th century, King Louis and his successor Sigismund of Luxembourg had the majority of the earlier buildings dismantled and created a new, sumptuous palace complex, the extensive ruins of which are still visible today. The palace complex was laid out on a square ground plan measuring 123 x 123 m. A garden adjoined to it from the north and a Franciscan friary, founded by King Sigismund in 1424, from the south. In the time of Louis I and Sigismund the palace was the official residence of the Kings of Hungary until about 1405-08. Between 1477-84 King Matthias Corvinus had the palace complex reconstructed in late Gothic style, but in the decoration of the architectural parts also the Italian Renaissance style was used, which appeared here for the first time in Europe outside Italy. After the Ottoman Turks' siege in 1544 the palace fell into ruins, and by the 18th century it was completely covered by earth. Its excavation began in 1934 and continues to our days. At present, the reconstructed royal residence building is open to the public, and houses exhibitions on the history of the palace and reconstructed historical interiors.
External link
- [http://www.visegrad.hu/ Visegrád home page]
Category:Cities, towns and villages in Hungary
wakacje jastrzbia gra sylwester gry sportowe Gry dog breeders
|
|
|
|
|
