:: wikimiki.org ::

Astrofizika

Astrofizika

Astrofizika je dio astronomije koji se bavi proučavanjem fizike svemira, uključujući luminozitet, gustoću, temperaturu i kemijski sastav zvijezda, nastanak i evoluciju galaksija, svojstva međuzvjezdanog prostora, fizikalnu kozmologiju, svojstva crnih rupa i drugih pojava na nebu. Vidi i: Astronomija Category: Astronomija Category: Fizika ja:天体物理学 ms:Astrofizik simple:Astrophysics

Astronomija

Astronomija je znanost koja se bavi opažanjem i objašnjavanjem pojava izvan Zemlje i njezine atmosfere. Astronomija proučava porijeklo, razvoj, fizička i kemijska svojstva nebeskih tijela: zvijezda, zvjezdanih sustava, planeta, crnih rupa i drugih objekata u svemiru, kao i procesa koji se događaju u njima. Osobe koje se bave astronomijom zovu se astronomi. Astronomija je jedna od znanosti u kojima amateri još uvijek imaju posebnu ulogu u otkrivanju i promatranju tranzicijskih pojava. Riječ astronomija potječe iz starogrčkog i u slobodnom prijevodu znači "zakon o zvijezdama". Astronomiju treba razlikovati od astrologije koja je pseudoznanost o predviđanju ljudske sudbine promatranjem putanja zvijezda i planeta. pseudoznanost

Grane astronomije

Podjela prema predmetu promatranja

- Astrobiologija proučava nastanak i evoluciju bioloških sustava u svemiru.
- Astrometrija se bavi proučavanjem putanja nebeskih tijela u svemiru i njihovim promjenama, određuje koordinatne sustave i proučava kinematiku nebeskih tijela.
- Kozmologija proučava porijeklo i razvoj svemira kao cjeline.
- Galaktička astronomija bavi se proučavanjem strukture i dijelova naše galaksije - Mliječne staze.
- Izvangalaktička astronomija bavi se proučavanjem tijela izvan Mliječne staze.
- Galaktička formacija i evolucija proučava formiranje zvjezdanih sustava (galaksija) i njihov razvoj.
- Planetarne znanosti proučavaju planete sunčevog sustava.
- Stelarna astronomija proučava zvijezde.
- Stelarna evolucija proučava razvoj zvijezde od njezina stvaranja do svršetka.
- Zvjezdana formacija proučava uvjete i sile koje djeluju u unutrašnjosti oblaka plina i dovode do stvaranja zvijezde.

Podjela prema načinu istraživanja

Danas se astronomski podaci najvećim dijelom dobivaju analizom elektromagnetskih valova ali i subatomskih čestica (elektrona, protona, neutrina). U bliskoj budućnosti očekuje se i proučavanje gravitacijskih valova. Astronomiju tradicionalno dijelimo prema promatranom dijelu elektromagnetskog spektra:
- Optička astronomija: astronomija u dijelu elektromagnetskog spektra vidljivog ljudskim okom (valne duljine 400 - 800 nm).
- Infracrvena astronomija: astronomija u infracrvenom dijelu elektromagnetskog spektra (valne duljine 700nm - 1mm) .
- Radio astronomija: astronomija koja koristi instrumente slične radio/televizijskim antenama za istraživanje u području elektromagnetskih valova centimetarske i milimetarske duljine (valne duljine 30cm - 1mm).
- Astronomija u području visokih energija ili astronomija u rendgenskom (X), ultraljubičastom i gama elektromagnetskom spektru:
- Rendgenska astronomija - (valne duljine 5pm -10nm)
- Astronomija u ultraljubičastom području - (valne duljine 380nm - 10nm

Luminozitet

= U fizici = = U astrofizici = ; Luminozitet : količina energije koju izrači tijelo u jedinici vremena. Oznaka i jedinice:

L

u jedinicama

W

Kako izračunati luminozitet zvijezde

Neka zvijezda polumjera

R

ima površinsku temperaturu

T

. Tada je njen luminozitet:

L=4\pi \sigma R^2 T^4

gdje je

\sigma

Stefan-Boltzmannova konstanta, 5.670 400(40) × 10⁻⁸ J s⁻¹ m⁻² K⁻⁴. Kategorija:Fizikalne veličine de:Leuchtkraft] [[ca:Lluminositat absoluta]] [[de:Leuchtkraft ja:光度 (天文学)

Gustoća

Gustoća je po definiciji odnos mase i volumena nekog tijela, a iz toga slijedi da je SI mjerna jedinica kilogram po metru kubnom [kg/m³]. Vrijedi, dakle, ::::

\rho=

Gustoća nam govori kolika je masa neke tvari sadržana u jedinici volumena: što je ta masa veća, kažemo da je tijelo gušće. Gustoća nikada nije nepromjenjiva karakteristika neke tvari, već ovisi ponajprije o temperaturi te to vrijedi za sve tvari u svim agregatnim stanjima. Za plinovito agregatno stanje gustoća ovisi i o tlaku koji vlada u tom plinu. U pravilu, gustoća svih tvari opada s porastom temperature. To neće biti slučaj samo ako je termičko širenje tvari na neki način mehanički spriječeno; tada će se kod plinova povećati pritisak, a kod čvrstih tvari će se pojaviti naprezanje. Tekućine će se ponašati vrlo slično kao i čvrste tvari, ali kod njih termičko rastezanje nema praktičnu važnost s obzirom da je zanemarivo i nema nikakve tehničke primjene - svaka tekućina će početi isparavati prije nego se dogodi znatno povećanje njenog volumena. Jedina poznata tvar u prirodi za koju ne vrijedi navedeno ponašanje gustoće u ovisnosti o temperaturi je voda. Voda je najgušća na temperaturi od 4°C, a u skrućenom stanju (led) ima osjetno manju gustoću nego u tekućem stanju - zbog toga led pluta na vodi. Veličina usko povezana s gustoćom je specifični volumen. Veza specifičnog volumena s gustoćom je slijedeća ::::

v=

Mjerna jedinica specifičnog volumena je [m³/kg]. Ova veličina nam govori koliki volumen zauzima jedinica mase neke tvari. Baratanje specifičnim volumenom je od naročite važnosti u termodinamici. Kategorija:Fizikalne veličine

Temperatura

Temperatura je toplinsko stanje neke tvari. Ona ovisi o tome koliko topline sadrži neko tijelo određene mase i tlaka. Temperatura ne može prelaziti sa tijela na tijelo, nego prelazi toplina a temperature se izjednačavaju. Postoji više mjernih jedinica za mjerenje temperature, u Europi temperaturu mjerimo u stupnjevima Celzijusa (°C), u Americi su uvriježeni Fahrenheiti, SI jedinica je Kelvin (K), dok najniža teoretski moguća temperatura iznosi 0 K ili -273.15 °C. Formule za pretvaranje iz jedog sustava u drugi su: :K = °C + 273.15 :°C = 5/9 · (°F - 32) Tablica koja prikazuje neke često korištene temperature s vrijednostima izraženim raznim jedinicama: Kategorija:Fizikalne veličine ja:温度 ko:온도 th:อุณหภูมิ

Kemija

Kemija (starofrancuski: alkemie; arapski al-kimia: umjetnost preobrazbe) proučava ustroj, osobine, sastav i pretvorbu tvari. Kemija se bavi kemijskim elementima i spojevima, koji se sastoje od atoma i molekula, kao i njihovim odnosima. Vidi i: Periodni sustav elemenata

Pregled

Atomska teorija je osnova kemije. Ta teorija kaže da se sve tvari sastoje od vrlo malih čestica po imenu atomi. Jedan od prvih zakona koji je doveo do utemeljenja kemije kao znanosti bio je Zakon očuvanja mase. Taj zakon kaže da tijekom kemijske reakcije nema primjetne promjene u količini tvari. (Moderna je fizika pokazala da se zapravo radi o očuvanju energije, te da su energija i masa povezane.) Jednostavno rečeno, ako na početku imate 10,000 atoma i napravite mnogo kemijskih reakcija, na kraju ćete opet imati 10,000 atoma. Masa je ostala ista ako uračunamo energiju koja se pritom izgubila ili stekla. Kemija proučava odnose među atomima: ponekad među pojedinačnim atomima, ali češće kad su atomi vezani uz druge atome i čine ione i molekule. Atomi stupaju u odnos s drugim atomima (npr. logorska vatra je kombinacija atoma kisika iz zraka s atomima ugljika i vodika iz drveta), a mogu imati odnos i sa svjetlom (fotografija nastaje zbog promjena koje svjetlo izaziva na kemikalijama filmske vrpce) i drugim zračenjima. Neobično se brzo otkrilo da se atomi gotovo uvijek slažu u određenim omjerima: silicijski pijesak je struktura gdje omjer atoma silicija i atoma kisika iznosi 1:2. Danas znamo da taj zakon određenih proporcija ima iznimke (npr. integrirani strujni krugovi). Drugo ključno otkriće: kad god se izvodi određena kemijska reakcija, količina stečene ili izgubljene energije uvijek je ista. To je dovelo do važnih pojmova kao što su ravnoteža, termodinamika i kinetika. Fizikalna kemija zasniva se na modernoj fizici, jer je u načelu moguće opisati sve kemijske sustave koristeći teoriju kvantne mehanike. Ta je teorija matematički složena i kosi se sa zdravim razumom. Ipak, u praksi se samo najjednostavniji kemijski sustavi mogu istraživati isključivo kroz kvantnu mehaniku, te se za praktične svrhe moraju raditi aproksimacije. Zato u većem dijelu kemije nije potrebno detaljno znanje kvantne mehanike, jer se važne posljedice te teorije (prvenstveno orbitalna aproksimacija) mogu razumjeti i primijeniti na jednostavniji način. Iako se kvantna mehanika često može zanemariti, njezin osnovni pojam - kvantizacija energije - mora se uzeti u obzir. Kemičari koriste kvantne efekte prilikom svih spektroskopskih tehnika (i raznih drugih stvari), iako mnogi kemičari nisu svjesni toga! Osim toga, često se i fizika može zanemariti, a konačni rezultat (npr. spektar NMR) svejedno može imati smisla. Potpun fizikalni opis kemije mora također uzeti u obzir relativnost, koja je druga glavna teorija moderne fizike, također matematički složena. Srećom, efekti relativiteta važni su samo u izuzetno preciznim izračunima atomske strukture, koji se uglavnom tiču težih elemenata, dok je u praksi relativnost nevažna za gotovo čitavu kemiju. Kemija se obično dijeli ovako: analitička kemija, koja određuje sastav i dijelove tvari; organska kemija, koja proučava ugljikove spojeve; anorganska kemija, koja istražuje šire elemente koje organska kemija ne naglašava; biokemija, proučavanje kemije u biološkom sustavu; i fizikalna kemija, koja je osnova svih drugih grana jer obuhvaća fizikalne osobine tvari i teorije za njihovo istraživanje. Neke druge multidisciplinarne i specijalizirane grane: znanost materijala, kemija polimera, kemija okoliša, farmacija.
- Znanstvena metoda
- Osnovna jedinica SI
- Značajni brojevi
- Atom
- Orbitale
- Periodni sustav elemenata
- Izomeri
- Alotropi
- Izotopi
- Ion
- Elektronska konfiguracija
- Periodični trendovi
- Elektronegativnost
- Atomski radijus, Ionski radijus
- Ionizacijska energija
- Elektronski afinitet
- Elementarne skupine: S-blok, D-blok, F-blok, P-blok

Kemikalije i odnosi

- Sustavna imena
- Kemijska formula
- Empirijska formula
- Molekulska formula
- Kemijska veza
- Kemijski polaritet
- Kemijska jednadžba
- Kemijska reakcija
- Boje kemikalija

Kvantitativna kemija

- mol
- Stehiometrija
- Termokemija
- Hessov zakon
- Kalorimetrija

Stanja tvari

- Kinetička teorija plinova
- Idealni plin
- Fizika čvrstog stanja
- Otopine
- Koncentracija otopina
- Koloidna svojstva
- Kemijska ravnoteža
- Le Chatelierovo načelo
- Topljivost
- Ukapljivanje
- Efekt zajedničkog iona

Kiseline i baze

- Teorije reakcija kiselina i baza
- Jake kiseline
- Slabe kiseline
- pH i jačina kiselina
- Sustavno imenovanje kiselina i baza
- Samo-ionizacija vode
- Titracija kiselina-lužina
- Redoks-reakcije
- Elektrokemija

Kinetika i termodinamika

- Kemijska kinetika
- Stope reakcije
- Spontani procesi
- Entalpija
- Entropija
- Gibbsova slobodna energija
- Nuklearna kemija
- Biokemija

Povijest kemije

- Alkemija
- Otkriće kemijskih elemenata
- Nobelova nagrada za kemiju

Poznati kemičari

- Marie Curie
- Pierre Curie
- John Dalton
- Jöns Jakob Berzelius
- Dmitrij Ivanovič Mendeljejev
- Antoine Laurent de Lavoisier
- Sir Ernest Rutherford
- Louis Pasteur
- Sir Humphry Davy Category:Prirodne znanosti Category:Kemija als:Chemie ja:化学 ko:화학 ms:Kimia simple:Chemistry th:เคมี

Galaksija

# Jedan od naziva za Mliječni put, našu galaksiju # Velika nakupina gravitacijski vezanih zvijezda. Vidi i:
- Spiralna galaksija
- Eliptična galaksija
- Lećasta galaksija (lentikularne)
- Nepravilna galaksija

Vanjske poveznice

- [http://astro.fdst.hr/Kozmologija/morfoGalaksija.php astro.fdst.hr :: Kozmologija :: Morfologija galaksija] Category:astronomija

Astronomija

Grane astronomije

Podjela prema predmetu promatranja

Podjela prema načinu istraživanja

בעיית כיסוי הקודקודים

במדעי המחשב, בעיית כיסוי הקודקודים היא בעייה NP-שלמה בתורת הסיבוכיות. סיבוכיות כיסוי קודקודים של גרף לא מכוון

G = (V, E)

היא תת-קבוצה

V'

של קוקודי הגרף המכילים לפחות אחד משני הקוקודים של כל קשת בגרף. :

V' \subseteq V: \forall \ \in E : a \in V' \or b \in V'

. בגרף משמאל, היא דוגמא לכיסוי קודקודים. קטגוריה:חישוביות ja:頂点被覆問題

sylwester w g�rach tablice Pozycjonowanie online casinos slots

:: RELATED NEWS ::

Algorithme de Ford-Fulkerson
L' algorithme de Ford-Fulkerson, du nom de ses auteurs L.R. Ford et D.R. Fulkerson, consiste en une procédure itérative qui permet de déterminer un flux (ou flot) de valeur maximale (ou minimale) à partir d'un flot constaté. Il s'agit donc d'un problème d'optimisation classique dans le domaine de la recherche opérationnelle. Ce problème d'optimisation peut être représenté par un