Home About us Products Services Contact us Bookmark
:: wikimiki.org ::
Bosna I Hercegovina

Bosna i Hercegovina

Bosna i Hercegovina (BiH) je država u jugoistočnom dijelu Evrope, smještena na zapadu Balkanskog poluotoka. Sa sjevera, zapada i juga graniči sa Hrvatskom, a sa istoka sa Srbijom i Crnom Gorom. Glavni grad zemlje je Sarajevo. Nezavisnost je stekla 5. aprila 1992. godine nakon raspada bivše Jugoslavije. Prema međunarodnim procjenama, broj stanovništva iznosi 4.007.608 (2004, podaci CIA).

Historija

Glavni članak: Historija Bosne i Hercegovine Historija Bosne i Hercegovine U prvim stoljećima nove ere, područje današnje Bosne bilo je sastavni dio Rimskog Carstva. Većinom su ga naseljavali [Iliri]. Nakon pada carstva, Bosnu su svojatali kako Bizantsko Carstvo, tako i zapadni nasljednici Rima. Slaveni se ovdje naseljavaju u 7. stoljeću, a kraljevine Srbija i Hrvatska vladaju dijelovima Bosne tokom 9. stoljeća. U 11. i 12. stoljeću nad Bosnom gospodari kraljevina Mađarska. Srednjovjekovna bosanska država stiče svoju nezavisnost oko 1200. godine, te se u ovom periodu razvija njen autohtoni bošnjanski narod. Nezavisnost zadržava je sve do dolaska Osmanlija 1463. godine, kad zvanično postaje dio Osmanskog carstva. Tokom osmanske vladavine u Bosni, mnogi Bošnjani odbacuju kršćanstvo i dobrovoljno prelaze na Islam. Istovremeno, Vlasi, odnosno kasniji Srbi se po prvi put pojavljuju u nekim djelovima Bosanskog ejaleta, dok se mnogi Bošnjani katolici iseljavaju u pravcu zapada. Ovaj razvitak demografije, je korijen današnjih naroda Bosne i Hercegovine. Mnogi od Bošnjaka(Bošnjaci su ušli u orijentalni civilizacijski krug) pripadali su bošnjačkom plemstvu, tako da su već u prvoj polovini 16. stoljeća mnogi begovi i vojskovođe u osmanskoj Evropi upravo porijeklom iz Bosne (npr. Mehmed-paša Sokolović ili Gazi Husrev-beg). Gazi Husrev-beg U 16. i 17. stoljeću, Bošnjaci su bili sastavni dio osmanske vojske, dok su najvažnije uloge vlade Bosanskog ejaleta najčešće pripadali Bošnjacima.Mnoge od bošnjačkih porodica koje su rano prešle na Islam su bile vrlo moćne, što u Bosni dugo vremena zadržava i feudalne odnose između Bošnjaka i drugih naroda. Osmanski neuspjesi protiv druge regionalne velesile u ovom dijelu Evrope, Austrije pomiču granicu između Osmanskog carstva i ostale Evrope, koja sad ponovo stiže pred same kapije Bosne, čime se opća situacija u zemlji pogoršava. Sa konstantnim napadima i ekonomskom krizom širi se nezadovoljstvo, tako da u prvoj polovini 19. stoljeća, sultan nekoliko puta pokušava izvršiti reforme, ali ovome kapetani u Bosni odgovoraju pobunama. Najčuvenija od njih je pobuna Huseina kapetana Gradaščevića 1831. godine. Nakon što su poraženi od strane Osmanlija, vojni otpor Bošnjaka se završava, dok carstvo i dalje slabi. Istovremeno srpski odnosno hrvatski nacionalni pokreti vrše jak pritisak na Bošnjake tako da mnogi Bošnjaci se na osnovi vjere ili nečeg drugog odvaja u srpski odnosno hrvatski nacionalni korpus te broj Srba i Hrvata u Bosni raste. 1831. 1878. godine Bosna, odlukom Berlinskog kongresa, postaje sastavni dio Dvojnog kraljevstva Austro-Ugarske. Paralelno se u susjednim državama razvijaju slavenski nacionalni pokreti, koji su radili na ujedinjenju svih Južnih Slavena na jugoistoku Evrope. Povod za Prvi svjetski rat bio je atentat u Sarajevu ljeta 1914. godine, kojeg je izveo velikosrpski terorist Gavrilo Princip, pripadnik revolucionarnog omladinskog pokreta "Mlada Bosna". On je pucao na austrougarskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegovu noseću suprugu, koji su tom prilikom i ubijeni. Povod za prvi veliki sukob svjetskih razmjera bio je time pronađen. Mlada Bosna Krajem Prvog svjetskog rata i propašću Austro-Ugarske Bosna i Hercegovina ulazi u novonastalu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, koja se od 1929. zove Kraljevina Jugoslavija. Time Bosna i Hercegovina, nakon orijentalizacije i okcidentalizacije, doživljava pojačanu kulturnu i političku dominaciju Beograda, koja se ogledala u raznim segmentima društvenog života. Nakon pojačane europeizacije, industrijalizacije i opće ekspanzije bosanskog društva za vrijeme austrougarske epohe, Bosna i Hercegovina tokom prve Jugoslavije ekonomski nazadaju, što stvara osnovu za socijalno nezadovoljstvo i nemire, koji će kasnije uslijediti. Beograda Nakon sloma parlamentarne demokracije i zavođenja kraljevske diktature 1929. došlo je do novih administrativno-političkih promjena u zemlji. Jugoslavija je dobila devet banovina, čime je Bosna prvi put nakon više od 400 godina formalno podijeljena. Površina Bosne i Hercegovine pripala je u svom historijskom obliku četirima različitim banovinama, koje su nazvane po velikim rijekama. Vrbaska, Drinska, Zetska i Primorska banovina trebale su prema prvotnoj ideji tadašnjeg jugoslavenskog kralja Aleksandra I potisnuti regionalne i nacionalne identitete, a u prvi plan staviti jedinstveni jugoslavenski identitet. identitet 1939. ugovorom Cvetković-Maček dolazi do stvaranja Banovine Hrvatske, u koju ulaze i dijelovi Bosne i Hercegovine, i to uglavnom oni koji su već pripadali Primorskoj banovini i dijelovi zemlje na sjeveru, uz rijeku Savu. Početkom Drugog svjetskog rata pod vodstvom Ante Pavelića, porijeklom iz bosanskog mjesta Bradine, osniva se 14.aprila 1941. godine NDH, u čiji sastav ulazi cijela Bosna i Hercegovina. Znatan dio bosanskih Hrvata sudjeluju kao pripadnici vojske NDH, ustaše,domobrani, dok nekolicina Bošnjaka zauzima vodeće pozicije u vlasti kao ministri u vladi NDH. kao npr.Osman Kulenović i Džafer beg Kulenović. Dio Srba bori se na strani četnika, ubijajući Bošnjake, Hrvate, Jevreje i komuniste. Ustaše progone i ubijaju Srbe, Rome, Jevreje i komuniste.četnika Ipak najveći dio Bošnjaka, bosanskih Srba i djelovi bosanskog hrvatskog korpusa aktivno učestvuju u antifašističkom pokretu Josipa Broza Tita, dajući znatan doprinos Narodno-oslobodilačkoj borbi i konačnom oslobođenju cijele zemlje od stranih okupatora. Time se Bosna i Hercegovina može pohvaliti, da je jedna od prvih zemalja antifašističke koalicije u porobljenoj Evropi 1941-1945. Na teritoriji Bosne i Hercegovine vode se neke od najžešćih bitaka (Neretva, Kozara, Sutjeska, Drvar) Drugog svjetskog rata na području jugoistočne Evrope. U Mrkonjić Gradu su 25. novembra 1943. godine postavljeni temelji savremene Bosne i Hercegovine, a u Jajcu 29. novembra iste godine na zasjedanju AVNOJ-a i osnove nove, socijalističke Jugoslavije, u sklopu koje je Bosna i Hercegovina bila jedna od šest ravnopravnih republika. Jugoslavije U vremenu od 1945. do početka 1990-ih, Bosna i Hercegovina doživljava ubrzanu industrijalizaciju, modernizaciju i urbanizaciju, a paralelno s tim osnivaju se i institucije zemlje, koje naglašavaju njenu državnost i institucionalnu nezavisnost. U ovo vrijeme spadaju osnivanje Akademije nauka i umjetnosti BiH, univerziteta u Sarajevu, Banja Luci, Mostaru i Tuzli, Radiotelevizije Sarajevo, te brojnih drugih nacionalnih i kulturnih institucija. Tokom kasnih šezdesetih godina dolazi do priznavanja Muslimana kao posebne nacionalne jedinice u tadašnjoj zemlji, koji uz Srbe i Hrvate, čine jedan od konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine. Hrvate 1984. godine glavni je grad Republike, Sarajevo, domaćin 14. Zimskih olimpijskih igara, sportske manifestacije mira i prijateljstva, koja podiže ugled grada i zemlje u inostranstvu. Tokom 1980-ih, godina Sarajevo je, a napose i Bosna i Hercegovina, centar svojevrsne pop kulture u Jugoslaviji. Ovdje stvaraju neki od najpopularnijih domaćih filmskih autora (Kusturica, Kenović), a pop i rock-grupe spadaju u najznačajnije u zemlji. Bogata književna tradicija nastavlja se i tokom sedamdesetih i osamdesetih godina u remek-djelima, koja nastavljaju tamo, gdje su nekad stali naši najznačajniji autori kao Ivo Andrić dobitnik Nobelove nagrade za književnost i Meša Selimović. Meša Selimović U oktobru 1991. godine Bosna i Hercegovina izglasava suverenost, da bi potom uslijedio i referendum za nezavisnost u februaru 1992. godine. Veliki dio srpskog stanovništva bojkotirao je referendum. Odmah po proglašavanju nezavisnosti i međunarodnog priznanja zemlje od strane Ujedinjenih nacija u aprilu 1992. godine, izbija agresija Srbije i Crne Gore, a nedugo nakon toga u junu 1992. godine i agresija Republike Hrvatske na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Već 1991. hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, sklapa dogovor o podjeli Bosne i Hercegovine sa srbijanskim predsjednikom Miloševićem. O podjeli Bosne i Hercegovine danas postoji mnogobrojna dokumentacija, među kojom su najznačajniji stenogrami Franje Tuđmana, ali i svjedočenja predsjednika Stjepana Mesića, nekadašnjeg predsjednika Predsjedništva SFRJ, Ante Markovića, nekadašnjeg premijera SFRJ i mnogih drugih svjedoka vremena. Ante Markovića Rat traje do 1995. godine, u kojem najviše stradaju bošnjaci, nad kojima je počinjen genocid i etničko čišćenje, a manje trpe i Hrvati i Srbi. Sva tri naroda u zemlji rat doživljavaju na različite načine, vidjevši u njemu ugrožavanje vlastitih nacionalnih interesa iako istina jeste da je rat vođen između fašista i oslobodilaca. Početkom 1992. vraća se i historijsko ime Bošnjak kao ime nacije, koje zamjenjuje dotadašnju nacionalnu oznaku Musliman. Ante Markovića U američkom gradu Daytonu 21. novembra 1995. sve zaraćene strane u agresiji na BiH potpisuju mirovni sporazum, čime je neslužbeno završen rat. Konačni sporazum potpisan je u u Parizu 14. decembra 1995. Dejtonski sporazum potvrdio je Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu i suverenu državu u evropskoj porodici država. Prema ugovoru Bosna i Hercegovina sastoji se iz dvije administrativne jedinice: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, te Brčko distrikta, koji ima poseban status i ne pripada nijednom entitetu.

Politika

Brčko distrikt Bosna i Hercegovina je po svom državnom uređenju federalna republika. Nezavisnost je stekla 5. aprila 1992., nakon što se referendumom o nezavisnosti odvojila od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, iz koje su prethodno istupile Slovenija, Hrvatska i Makedonija. Vlada se po trenutnom ustavu počela sastavljati od 14. decembra 1995. godine nakon potpisivanja Dayjtonskog mirovnog sporazuma, koji je zaustavio rat. Glavni grad zemlje je Sarajevo. Sarajevo Evropski parlament bira visokog predstavnika. Trenutni visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini je Paddy Ashdown iz Velike Britanije. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine sastoji se od tri člana, iz svakog naroda po jedan, koji se izmjenjuju na mjestu predsjednika predsjedništva svake 4 godine. Njih izravno bira narod: Federacija bira predstavnika Bošnjaka i predstavnika Hrvata, a Republika Srpska bira predstavnika Srbina. Član predsjedništva sa najviše glasova obično postaje prvi predsjednik, ali ovo se mijenja svakih osam mjeseci. Predsjedavajuće Vijeća ministara imenuje predsjedništvo, a odobrava Parlamentarna skupština. Predsjedavajući zatim imenuje ministre. Vijeća ministara Parlamentarna skupština je zakonodavno tijelo Bosne i Hercegovine. Ona se sastoji od dva doma: Vijeće naroda i Vijeće općina. Dom naroda se sastoji od 15 delegata, od kojih su dvije trećine iz Federacije (5 Hrvata i 5 Bošnjaka) i jedna trećina iz Republike Srpske (5 Srba). Predstavnički dom se sastoji od 42 člana, od kojih se dvije trećine biraju u Federaciji, a jedna trećina u Republici Srpskoj. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je najviša i konačna instanca u pravnim pitanjima i broji devet članova: četiri se biraju iz Predstavničkog doma Federacije, dva se biraju iz Narodne skupštine Republike Srpske, a tri člana bira predsjednik Europskog suda za ljudska prava nakon konzultacija sa Predsjedništvom zemlje. Državni sud Bosne i Hercegovine ima 9 članova, a sastoji se od administrativnog djela, kriminalističkog djela i suda za obraćanje javnosti. Europskog suda za ljudska prava Zaposlene osobe sa najmanje 16 godina starosti imaju pravo glasa, dok nezaposleni pravo glasa dobiju sa 18 godina starosti. Neke od političkih stranaka u Bosni i Hercegovini su: Socijaldemokratska Partija BiH, Stranka demokratske akcije, Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine, SNSD, Liberalna stranka Bosne i Hercegovine, Stranka za Bosnu i Hercegovinu, Nova hrvatska inicijativa, Srpska demokratska stranka i Srpska radikalna stranka Republike Srpske. U zemlji djeluje i veliki broj nevladinih organizacija, koji stvaraju samo lažni dojam, da se nešto radi na demokratizaciji društva, koje je i deset godina nakon svršetka rata duboko podijeljeno po nacionalnoj, ali i socijalnoj osnovi. Kao i u dobrom dijelu zemalja u tranziciji, i Bosnu i Hercegovinu su zahvatili procesi takozvanih privatizacija i dokapitalizacija, koji za cilj imaju opću pljačku i generalno osiromašenje društva. Kao rezultat svega u današnjem se društvu u Bosni i Hercegovini može uoiti mali, odabarni sloj novovjekih pseudobogataša i velika masa osiromašenih građana, koja se bori za goli život i opstanak.

Politička struktura zemlje

Srpska radikalna stranka Republike Srpske Srpska radikalna stranka Republike Srpske Srpska radikalna stranka Republike Srpske Bosna i Hercegovina ima nekoliko nivoa političkih struktura nakon federalne vlade. Najvažnija od ovih podjela je organizacija države po entitetima (Republika Srpska i Federacija Bosne i Hercegovine. Federacija Bosne i Hercegovine raspolaže sa 51% površine Bosne i Hercegovine, a Republika Srpska sa 49%. Entiteti su nastali u Dejtonskom sporazumu 1995. godine, zbog ogromnih promjena u etničkoj slici zemlje. U Republici Srpskoj ovo je većinom bilo zbog nasilnog etničkog čišćenja lokalnog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva, a u dijelovima Federacije lokalnog srpskog stanovništva. Od 1996. godine ovlasti vlada oba entiteta se u odnosu prema federalnoj vladi značajno smanjio. Ipak, iako je zemlja na putu ka svom drvavnom ujedinjena, entiteti još uvijek imaju brojna, individualna prava. Model Brčko distrikta i decentalizacija na lokalne organe vlasti put su budućnosti za Bosnu i Hercegovinu. Treći nivo političke podjele, nakon entiteta i federalne vlade, su kantoni. Federacija Bosne i Hercegovine se sastoji od deset kantona. Svi oni imaju svoju kantonalnu vladu, koja se nalazi pod zakonom Federacije. Neki kantoni su etnički mješoviti i imaju specijalne sisteme, kako bi se očuvala prava svih naroda. Zadnji nivo političke podjele Bosne i Hercegovine su općine. Zemlja se sastoji od 137 općina a, od kojih su 74 u Federaciji Bosne i Hercegovine, a 63 u Republici Srpskoj. I općine također imaju svoju vladu i službe, i uglavnom su obrazovane oko najznačajnijeg grada ili mjesta u području. Svaki kanton sastoji se od nekoliko općina. Općine se dijele na mjesne zajednice. Osim entiteta, kantona, i općina, Bosna i Hercegovina također ima i svoja četiri tzv. službena grada. To su: Banja Luka, Mostar, Sarajevo, i Sarajevo Republike Srpske. Grad Banja Luka i grad Mostar se nalaze u općinama istog imena, dok se Sarajevo i Sarajevo Republike Srpske sastoje od nekoliko općina. Gradovi također imaju svoju vladu, čija moć je između vlade općina i vlade kantona (Ili vlade entiteta u Republici Srpskoj).

Geografija

Sarajevo Republike Srpske Glavni članak: Geografija Bosne i Hercegovine Bosna i Hercegovina je smještena na jugoistoku Evrope, u zapadnom dijelu Balkana. Ukupna površina zemlje je 51.129 km². Graniči sa Hrvatskom na sjeveru, sjeverozapadu i jugu (ukupna dužina granice: 932 km), te sa Srbijom i Crnom Gorom na istoku (ukupna dužina granice sa SCG:527 km, od toga 312 km sa Srbijom, 215 sa Crnom Gorom). Na krajnem jugu Bosna i Hercegovina izlazi na Jadransko more, u dužini od 20 km, koji se nalaze na teritoriji općine Neum. Granice Bosne i Hercegovine su uglavnom prirodnog porijekla i uglavnom je čine rijeke Drina, Sava, i Una, te planine kao Dinara na jugozapadu zemlje. Dinara Bosna i Hercegovina se sastoji od dvije geografske i historijske cjeline: većeg bosanskog dijela na sjeveru (oko 42.000 km²) i manjeg hecegovačkog na jugu. Bosna je mahom planinska zemlja, a isto se odnosi i na Hercegovinu, s tom razlikom da je riječ o različitim karakterima tla. Hercegovinu Na sjeveru se planinsko područje spušta u lagano-brežuljkasto područje Posavine, odnosne dalje pretvara u Panonsku nizinu. Dinarski dijelovi Bosne prostiru se od zapada ka istoku. Hercegovinu čine planinska (visoka) i jadranska (niska) Hercegovina, koja užim pojasom između Neuma i poluotoka Klek izbija i na Jadransko more. Značajna su i polja, odnosno zaravni, koje se pružaju duž najvećih bosanskih rijeka (Una, Vrbas, Bosna, Drina), od juga ka sjeveru, odnosno u slučaju Neretve od sjevera ka jugu, a posebni oblik u krajoliku čine prostrana kraška polja na jugozapadu, jugu i jugoistoku zemlje (Livanjsko polje, Duvanjsko polje, Popovo polje). Popovo polje 13.60% površine Bosne i Hercegovine čini plodna zemlja, a samo 2.96% zemlje se upotrebljava za poljoprivredu, dok je 83.44% zemlje poljoprivredno gotovo neiskorišteno. U prirodne resurse Bosne i Hercegovine ubrajaju se: ugljen, željezo, boksit, mangan, bakar, krom, cink, te svakako drvo i znatne vodene mase. Najviši vrh Bosne i Hercegovine je planina Maglić (2.386 m), dok je najniži dio zemlje na razini mora. Rijetki zemljotresi i poplave čine jedinu ozbiljnu prirodnu opasnost u Bosni i Hercegovini. Među najvažnije probleme prirode spadaju onečišćenost zraka iz industijskih postrojenja, opća zagađenost prostora zbog nedostatka opće kulture i ekološke svijesti i veliko krčenje šuma. zemljotresi Klima Bosne i Hercegovine je umjereno kontinentalna sa toplim ljetima i hladnim zimama. Područja sa velikom nadmorskom visinom imaju kratka hladna ljeta i duge žestoke zime. Primorje i jug zemlje mogu se pohvaliti blagim kišovitim zimama. Glavni grad zemlje je Sarajevo (ca. 500.000 stanovnika), a od većih gradova valja izdvojiti: Banja Luku, Tuzlu, Mostar, Zenicu, Bihać, Prijedor, Brčko, Bijeljinu, Travnik, Trebinje, Doboj i Livno.

Privreda

Glavni članak: Privreda Bosne i Hercegovine Privreda Bosne i Hercegovine Privreda Bosne i Hercegovine Privreda Bosne i Hercegovine Uz Makedoniju, Bosna i Hercegovina je bila najsiromašnija republika u SFRJ. Poljoprivreda je uglavnom bila u privatnim rukama, ali posjedi su bili mali i neprofitabilni, dok se hrana uglavnom uvozila. I danas se vide posljedice centralnog planiranja privrede, a glavna je nevolja prevelik broj radnika u industriji. Za vrijeme socijalizma u BiH je forsirana teška i vojna industrija, pa je republika imala velik dio jugoslavenskih vojnih postrojenja. Tri godine ratovanja uništile su bosansku privredu i infrastrukturu, pa je proizvodnja pala za 80%. Nakon 1995., proizvodnja se malo oporavila 1996-98., ali rast se znatno usporio 1999. godine. BDP je i dalje duboko ispod razine 1990. godine. Nezaposlenost je 2002. godine iznosila 40%. Teško je tačno ocijeniti stanje privrede, jer iako oba entita obavljavaju svoje statistike, statistike za cijelu državu su ograničene. Osim toga, službene statistike se ne bave sivom ekonomijom, koja je vrlo prisutna u cijeloj zemlji i u svim segmentima društva. Prema procjenama iz 2003. godine BDP iznosi otprilike $24.31 milijardi, a raste 3,5% godišnje. BDP po glavi je $6.100. Po sektoru, 13% BDPa otpada na poljoprivredu, 40.9% na industriju, te 46.1% na servisne djelatnosti. 40% radnika je nezaposleno. Glavni poljoprivredni proizvodi Bosne i Hercegovine su: žito, kukuruz, te razne vrste voća i povrća. Glavne industrijske grane su: proizvodnja čelika, ugljena, željeza, automobilska industrija, tekstilna industrija, proizvodnja duhana, namještaja i prerada nafte. Glavni partneri za izvoz su Italija (29%), Hrvatska (18.5%), Njemačka (17.3%), Austrija (9.3%) i Slovenija (6.7%). Glavni partneri za uvoz su Hrvatska (24.3%), Slovenija (15.5%), Njemačka (13.6%), Italija (12%), Mađarska (7.6%), i Austrija (6.6%).

Stanovništvo

Glavni članak: Stanovništvo Bosne i Hercegovine Stanovništvo Bosne i Hercegovine Prema popisu iz 1991. godine, BiH je imala 44% Bošnjaka, 31% Srba i 17% Hrvata, dok se 6% ljudi deklariralo kao Jugoslaveni, a 2% kao Ostali. Religijska podjela je slična nacionalnoj: 99% Hrvata su katolici, 90% Bošnjaka su muslimani. Podaci su se otad znatno promijenili, jer je u ratu poginulo između do 250.000 ljudi, a gotovo polovina stanovništva zemlje promijenila je mjesto boravka. Prema podacima američke agencije CIA iz 2000. godine, u BiH je živjelo 52% Bošnjaka, 35.1% Srba, 14.3% Hrvata i 0.6% Ostalih. Prema procjenama iste agencije iz 2004. godine, Bosna i Hercegovina ima otprilike 4.007.608 stanovnika. Prema domaćim procjenama u Federaciji Bosne i Hercegovine živi 2.318.972 ljudi, a u RS 1.490.993. Stanovništvo Bosne i Hercegovine Službeni jezici Bosne i Hercegovine su bosanski, hrvatski i srpski. Prema vjesrkoj pripadnsoti stanovnici Bosne i Hercegovine se dijele na: muslimane 40%, pravoslavne 31%, katolike 15%, te 14% na pripadnike ostalih vjeroispovjesti. 18.9% stanovništva je mlađe od 14 godina starosti, 70.6 je između 15 i 64 godina starosti, te 10.5% je starije od 65 godina starosti. Prosječna starost stanovika zemlje iznosi 35,9 godina. Za muškarce je ona 35,5 a za žene 36,2 godina. Stanovništvo raste otprilike 0.45% godišnje. Ipak bez zvaničnog popisa ne može se pouzdano reći, koliko Bosna i Hercegovina ima stanovnika. Projekt Evropske unije za regionalni ekonomski razvoj u Bosni i Hercegovini je napravio socioekonomsku analizu[http://www.eured-bih.org/eng/documents/SEA&SWOT/NWSEA&SWOTloc.pdf] za sjeverozapadnu Bosnu, koja se po definicijama analize sastojala od: Livanjskog, Srednjobosanskog, Unsko-sanskog, te područja Republike Srpske zapadno od Brčko distrikta. Prema procjenama analize, u cijelom tom području živi samo 1.101.704 ljudi, što bi značilo da je broj stanovnika Republike Srpske vjerovatno značajno manji od 1,5 miliona, kako to rado tvrdi službena Banja Luka.

Kultura

Iako relativno mala zemlja, Bosna i Hercegovina ima bogatu kulturu koja je imala veliki utjecaj na ostale zemlje Balkana, a kadkad i na cijeli svijet. Ona se ispoljavala na raznim područjima ljudske djelatnosti, a uključivala je muziku, književnost, film, likovnu i primijenjenu umjetnost, te design i suvremene medije. Bosna i Hercegovina je uz Mađarsku, jedina zemlja u regiji, koja je dala više od jednog dobitnika prestižne Nobelove nagrade: Vladimir Prelog dobio ju je za hemiju, a i Ivo Andrić za književnost. Glavni grad Sarajevo je bio domaćin 14. Zimskih olimpijskih igara, koje su bile ne samo druženje mladih sportista iz cijeloga svijeta, nego i igre kulture, mira i prijateljstva. 14. Zimskih olimpijskih igara Muzika Bosne i Hercegovine ima dugu i slavnu historiju. Tradicionalna muzika Bosne je mješavina raznih balkanskih utjecaja, u kojoj se susreću najrazličitiji motivi i žanrovi. Najčuvenija je ipak sevdalinka, ljubavna pjesma karakterističnog izraza, koja u Bosni ima veoma dugu tradiciju, a odlikuje je sentimentalna muzikalnost i poetski, romantični tekst melankoličnog ugođaja. To ni ne čudi, jer je u osnovi turske riječi "sevdah" - ljubav. U bivšoj Jugoslaviji Bosna i Hercegovina se izdavajala čitavim nizom veoma uspješnih pop i rock formacija, među kojima su: "Indexi", "Bijelo dugme", "Ambasadori", "Teška industrija", "Plavi orkestar", "Crvena jabuka", "Zabranjeno Pušenje", "Merlin", "Hari Mata Hari" bile najpopularnije. Osim vokalno-instrumentalnih sastava treba spomenuti i pjevače zabavne muzike, koji i danas pripadaju samom vrhu domaće zabavne muzike kod nas. Tu se ubrajaju: Kemal Monteno, Zdravko Čolić, Davorin Popović, Seid Memić Vajta, Neda Ukraden, Jadranka Stojaković, Mahir Paloš, Jasna Gospić, Alma Čardžić, a među novim zvijezdama ističu se: Fuad Backović Deen, Mija Martina, Selma Bajrami, Igor Vukojević, Boris Režak, Al Dino, Tinka Milinović i drugi. Iz Bosne i Hercegovine porijeklo vuku i: Sragan Stojnić, Ibrica Jusić, Krunoslav Slabinac, Bisera Veletanlić, Senka Veletanlić, Ivo Fabijan, Boris Novković, Ivan Mikulić, Romana, "Feminem", Ružica Čavić. Bosna i Hercegovina je i jedna od prvih zemalja alternativne i urbane kulture u regiji, koja se može pohvaliti veoma kreativnom i mladom scenom. Ovdje u prvom redu valja spomenuti našeg najpoznatijeg hip-hop pjevača Edina Osmića, poznatijeg kao Edo Maajka, čija slava prelazi i područje Balkana. Edo Maajka Narodna i tradicionalna muzika, te folklor obojen raznim etno-motivima balkanske i orjentalne muzike čine bosansku muzičku scenu još raznovrsnijom i unikatnijom. Prvu ligu pjevača narodne i tzv. novokomponovane muzike kod nas čine: Halid Bešlić, Halid Muslimović, Haris Džinović, Hanka Paldum, Šemsa Suljaković, Fahreta Jahić alias Lepa Brena, Ferid Avdić i drugi, koji uživaju u velikoj popularnosti, ne samo kod nas, nego i u svim zemljama regije. Bosna i Hercegovina ipak je najviše ponosna na svoje interpretatore tradicionalne gradske ljubavne pjesme sevdalinke, koji su rasli u okrilju nekadašnjeg ansambla muzičkog programa Radiotelevizije Sarajevo. Sa valova radija svoje su velike karijere u bivšoj Jugoslaviji počeli šampioni sevdalinke, kao što su: Zaim Imamović, Safet Isović, Nada Mamula, Beba Selimović, Zehra Deović, Nedžad Salković, a danas zvuke sevdalinke svijetom pronose veoma uspješni ansambli poput mostarkog "Mostar Sevdah Reunion"a. "Mostar Sevdah Reunion" Bosansko-hercegovačku književnost čine mnoga poznata djela, pisana perima napoznatijih književnika kod nas. Ivo Andrić je najznačajniji predstavnik domaće književnosti i dobitnik Nobelove nagrade za književnosti 1961. godine za "kompletan književni opus o historiji jednog naroda". Vrhunac tog rada je bio roman "Na Drini Ćuprija". U sam vrh literarnog stvaralaštva kod nas spadaju i autori: Meša Selimović (Derviš i smrt, Tvrđava), Ivan Franjo Jukić, Isak Samokovlija, Petar Kočić, Hamza Humo, Svetozar Ćorović, Hasan Kikić,Branko Ćopić, Nedžad Ibrišimović, Ibrahim Kajan, Miljenko Jergović, Aleksandar Hemon i mnogi drugi velikani. Od pjesnika bosanskog porijekla najpoznatiji je Aleksa Šantić, ali i Musa Ćazim Ćatić, Antun Branko Šimić, Jovan Dučić, Mehmedalija Mak Dizdar, Skender Kulenović, Abdulah Sidran, Izet Sarajlić i drugi. Tokom osmanskog doba, mnogi pisci iz Bosne i Hercegovine su bili poznati u orijentalnom svijetu, a u samoj Bosni razvija se Alhamijado književnost. Alhamijado književnost Važno je spomenuti da je prisutnost triju vjera u Bosni i Hercegovini imala ogroman uticaj na kulturni razvoj zemlje. Sarajevo je jedini grad pored Jeruzalema, koji ima pravoslavnu crkvu, džamiju i katoličku crkvu kao i sinagogu udaljene 100 metara jedne od drugih. Najznačajniji eksponat Zemaljskog muzeja u Sarajevu je sarajevska Hagada, tradicionalna jevrejska knjiga koju su Sefardi donijeli u Sarajevo po svome izgonu iz Španjolske. Orjentalno nasljeđe Bosne i Hercegovine vidi se također i u brojnim impresivnim primjerima orjentalne, sakralne i svjetovne arhitekture, iako je dio objekata srušen ili uništen tokom vremena, posljednji put tokom agresije na BiH 1992-1995. Među najznačajnije objekte iz osmanskog perioda valja izdvojiti Begovu džamiju i Carevu džamiju u Sarajevu, Aladža džamiju u Foči, Ferhadija džamiju u Banja Luci, džamije u Mostaru, Travniku i Livnu, te brojne druge sakarlne objekte islamske kulture po cijeloj zemlji. Bosna i Hercegovina posebno je poznata i prema svojim mostovima iz osmanskog perioda, gdje posebno treba izdvojiti: Stari most u Mostaru, Most Mehmeda paše Sokolovića u Višegradu, Arslanagić most uTrebinju, te repliku Starog mosta u Mostaru u umanjenoj verziji na rijeci Bistrici u Livnu. Livnu Crkvena arhitektura Bosne i Hercegovine sastoji se od nekoliko stilova, ovisno od vremena u kojem je građena, odnosno kojem crkvenom krugu pripada. Tako bosanske katoličke crkve u gotovo cijeloj zemlji njeguju neki posebni "bosanski" stil vitkih zvonika sa visokim, kosim krovovima i tako se harmonično uklapaju u gradski ili seoski krajolik. Najpoznatije rimokatoličke crkve u Bosni stoje u Sarajevu, Travniku, Bugojnu, Livnu, Jajcu i Bihaću, dok su najznačajniji samostani franjevačke provincije Bosna srebrena u Fojnici, Visokom, Kreševu, Kaknju i Livnu. Sakralni objekti rimokatoličke crkve u Hercegovini imaju uglavnom primorsko-mediteranski karakter (baš kao i pravoslavne crkve i objekti), građeni su od bijelog kamena, a odlikuje ih gotovo minimalistički stil, koji se u novijoj arhitekturi dijelom naslanja i na kubizam i savremene tokove crkvene arhitekture u svijetu. Ovdje su poznate Duvanjska bazilika u Tomislavgradu, te crkve i samostani u Širokom Brijegu, Čapljini i Mostaru. franjevačke provincije Bosna srebrena Pravoslavne crkve, manastiri i objekti u sjevernijim dijelovima zemlje, pogotovo uz rijeku Drinu ne razlikuju se previše od sličnih crkvenih objekata u Srbiji, što upućuje na činjenicu da su ih gradili isti majstori. Ovi su se pak u dijelu srpske-crkvene arhitekture vodili principima crkvene gradnje na zapadnom Mediteranu, tako da pravoslavne crkve u Bosni imaju uvijek iznova slične motive, koji podsjećaju na gradnju u Italiji, Francuskoj i Dalmaciji. Najpoznatije pravoslavne crkve stoje u Sarajevu, Banja Luci, Mostaru, Tuzli, Trebinju, Livnu i Bosanskoj Krupi. Novovjeki crkveni objekti po gradovima manjeg bh. entiteta danas nalikuju kopijama Sopoćana, Mileševa ili Gračanice, te bosanskoj urbanoj arhitekturi daju novi pečat. Bosanskoj Krupi Posebno značajan dio kulturnog stvaralaštva Bosne i Hercegovine otpada na bosansko-hercegovački film. Filmovi iz Bosne i Hercegovine su prva dva desetljeća nakon Drugog svjetskog rata obrađivala mahom teme iz narodne Revolucije i rata, filmski su obrađivale najznačajnije teme iz NOB-a, uključujući tu i poznate i slavne bitke partizana protiv stranih okupatora i domaćih izdajnika (Filmovi "Kozara", "Sutjeska", "Bitka na Neretvi", "Valter brani Sarajevo"). Ipak, prvi pravi uspjesi domaćeg filma mogli su se osjetiti tokom kasnih 1970-ih i 1980-ih godina, kad je stvoren i poseban bosanski filmski izričaj. Filmovi su mahom obrađivali socijane teme, ne rijetko i kao socijanu kritiku na račun socijalističkog društva, a povremeno bi se našlo mjesto i za savremene, urbane teme, na koje su ipak uglavnom bili pretplaćeni autori iz drugih centara. bosansko-hercegovački film Nakon zatišja tokom ratnih i prvih poratnih godina, filmsko stvaralaštvo u Bosni i Hercegovini se pojačano budi i otprve donosi fantastične rezultate. Filmski režiser Danis Tanović je 2002. godine dobio popularnog Oskara, prestižnu nagradu Američke filmske akademije za film "Ničija zemlja" u kategoriji najbolji strani film. Veliku popularnost imao je i film Pjera Žalice "Gori vatra", kao i njegov sljedeći projekt, film "Kod amidže Idriza". Slično je i sa filmom "Ljeto u Zlatnoj Dolini" Srđana Vuletića, koji na internacionalnim filmskim festivalima odnosi nekoliko nagrada. U kategoriji kratkog filma valja izdvojiti film "10 minuta" režisera Ahmeda Imamovića, koji je dobitnik nagrade "Najbolji kratki film Evrope" 2002. godine. 10 minuta U Bosni i Hercegovini izlaze tri dnevna lista: dva u Sarajevu i jedan u Banja Luci. Dnevni avaz je najtiražniji list u zemlji i mješavina dnevnika i tabloida, Oslobođenje baštini bogatu tradiciju političkog novinarstva kod nas, dok su banajlučke Nezavisne novine jedinstven glas angažiranog i objektivnog novinarstva. Uz ova tri dnevna lista u Bosni i Hercegovini izlaze i vrijedni primjerci sedmičnih političkih magazina, među kojima su [http://www.bhdani.com BH Dani] svakako na prvom mjestu, a slijede ih Slobodna Bosna i Ljiljan, koji su zbog niza afera i niskih političkih igara zadnjih godina izgubili na kredibilitetu kod ozbiljnih čitatelja. Veoma su popularni i tabloidi, koji donose aktualne priče o aferama i ljubavima iz života slavnih, među kojima je sarajevski As već desetljećima prvi, a u stopu ga prate i Express i Max. Magazini namijenjeni isključivo ženskoj čitateljskoj publici su: Azra i Gracija, a rado se čita i zagrebačka Glorija, koja ne rijetko donosi i priče iz bosanskog visokog društva. 10 minuta Bosna i Hercegovina ima javni radiotelevizijski sistem [http://www.pbsbih.ba], koji se sastoji od tri jedinice: glavne nacionalne radijske i televizijske kuće Radiotelevizije Bosne i Hercegovine (BHTV 1 i BH Radio 1), te po jednog entitetskog emitera: Federalne televizije FTV u Federaciji i Televizije Republike Srpske RTRS u manjem entitetu. Medijsku sliku u zemlji upotpunjuje i nekoliko privatnih televizija, od kojih valja izdvojiti OBN, NTV Hayat i TV Pink, koje se mogu pratiti u cijeloj zemlji, a ne treba zaboraviti ni regionalne televizijske programe u većim gradovima Bosne i Hercegovine (Sarajevo, Banja Luka, Tuzla, Bihać, Travnik, Mostar). Kablovska televizija odnosno satelitska televizija u Bosni i Hercegovin imaju također veliki broj poklonika, a najradije se prate televizijski programi susjednih zemalja, zabavni programi iz Njemačke i Italije, informativni programi engleskog govornog područja, kao i gotovo sve vrste muzičkih programa, uključujući i novu multinacionalnu televiziju MTV Adria, u kojoj Bosna i Hercegovina također učestvuje. MTV Adria Radio u Bosni i Hercegovini i dalje ima veliki broj poklonika, što ni ne čudi, ako se zna, da je BiH jedna od zemalja sa najgušćom mrežom državnih, entitetskih, kantonalnih, regionalnih i gradskih radio-stanica, koje zadovoljavaju najširi sloj slušateljstva u zemlji. Ipak specijalizirani radijski programi sa posebnim sadržajima (npr. isključivo informativni program, program klasične muzike, jazza ili filmske muzike) u potpunosti nedostaju zemlji, zbog čega se radijski program u BiH još uvijek može nazvati konvencionalnim i tradicionalnim, a to se odnosi i na njegove sadržaje, sastavljene po principu: red domaće muzike, red vijesti i priče iz studija.

Sport

Sarajevski Košarkaški klub Bosna je 1979. godine pobijedio Evropsko klupsko košarkaško prvenstvo, a tuzlansko Jedinstvo-Aida je 1989. postalo evropski šampion. Fubalski klub Sarajevo i Nogometni klub Željezničar su među najpoznatijim iz ovog dijela Evrope. Neki čuveni bosanski sportaši su, Asim Ferhatović, Ivica Osim, Mirza Delibašić, Safet Sušić, Svetlana Kitić i Razija Mujanović.

Relevantni članci


- Komunikacije u Bosni i Hercegovini
- Prijevoz u Bosni i Hercegovini
- Spisak predsjednika Bosne i Hercegovine
- Vanjski poslovi Bosne i Hercegovine
- Vojska Bosne i Hercegovine

Vanjski linkovi


- [http://www.cia.gov/cia/publications/factbook/geos/bk.html Podaci o BiH - CIA objavljeni u "World Factbook 2004"]
- [http://www.cbbh.gov.ba/bh/index.html Centralna Banka Bosne i Hercegovine]
- [http://www.mvp.gov.ba/ Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine]
- [http://www.oscebih.org/oscebih_bos.asp OSCE Misija u Bosni i Hercegovini]
- [http://www.ohr.int/?lang=bs Ured visokog predstavnika] Category:Domaće teme Category:Države Svijeta Category:Bosna i Hercegovina Category:Bošnjačke teme Category:Mediteran ja:ボスニア・ヘルツェゴビナ ko:보스니아 헤르체고비나 ms:Bosnia dan Herzegovina th:ประเทศบอสเนียและเฮอร์เซโกวีนา zh-min-nan:Bosna kap Hercegovina

Država

Prema međunarodnom pravu i međunarodnim odnosima, država je politički subjekt koji je suveren, tj. nije podložan nikakvoj višoj političkoj vlasti. Postoje i savezne države, a taj naziv ističe postojanje federacije u kojoj vlade tih država imaju neke ovlasti neovisno o federalnoj vlasti. Često su te države postojale prije udruživanja u federaciju. U svakodnevnom govoru, riječi "država" i "zemlja" imaju isto značenje, ali "država" zvuči službenije.

O državi

Članak 1 Montevidejske konvencije navodi općeprihvaćene pravne kriterije za državu: "Država, kao osoba prema međunarodnom pravu, mora imati sljedeće osobine: (a) stalno stanovništvo; (b) definirani teritorij; (c) vlast; i (d) sposobnost da stvara odnose s drugim državama." (Montevidejska konvencija je regionalna američka konvencija, ali načela iz ovog članka prihvaćena su posvuda kao precizan izričaj običajnog međunarodnog prava.) Ipak, neki se pitaju jesu li ti kriteriji dovoljni. Veliko pitanje je sukob između dvije teorije o priznavanju država: konstitutivne i deklarativne. Konstitutivna teorija kaže da država postoji samo ako je priznaju druge države. S druge strane, deklarativna teorija kaže da postojanje neke države ne zavisi o njezinu priznavanju od strane drugih država. Koja teorija je ispravna? To je i danas kontroverzno pitanje u međunarodnom pravu. Praktičan primjer je urušavanje središnje vlasti u Somaliji početkom 1990ih godina: prema Konvenciji iz Montevidea, u tom slučaju država Somalija više ne postoji, a pritom stvorena republika Somaliland (koja sadrži jedan dio "bivše" Somalije) mogla bi ispunjavati kriterije za državnost. Međutim, tu samoproglašenu republiku nisu priznale druge države. Drugo kontroverzno pitanje u političkoj filozofiji jest pitanje nastanka i osnovnih osobina države. Maks Veber i Norbert Elias definirali su državu kao ustanovu koja ima monopol na legitimno nasilje u određenom zemljopisnom području. Jedna od temeljnih osobina države je reguliranje vlasničkih prava, investicija, trgovine i tržišta roba (hrane, goriva itd.), pri čemu država obično koristi vlastitu valutu. Iako države sve više prenose te ovlasti na trgovinske saveze kao što su npr. NAFTA i Europska Unija, to je uvijek kontroverzna odluka koja otvara pitanje jesu li ti savezi zapravo samo veće države. Disciplina političke privrede detaljnije izučava ta pitanja. Činjenica je da mnoge države u određenoj mjeri zavise o moćnijim državama i/ili dragovoljno ulaze u veće političke sile, kao što su Ujedinjeni narodi, Evropska Unija, Svjetska trgovinska organizacija i druge međunarodne organizacije. Iako se mnoge države tako praktički stavljaju u podređen položaj, njihov je položaj u odnosu na međunarodne organizacije ili moćnije države ipak mnogo jači nego položaj državnih podjedinica u odnosu na državu. U zadnje vrijeme sve više raste moć iznaddržavnih ustanova. Zato mnogi ljudi (pogotovo oni koji zastupaju konstitutivnu teoriju međunarodnog prava) odbacuju pojam suvereniteta kao nešto zastarjelo i gledaju na državu samo kao na jedinicu političke podjele planeta.

Državni organi


- zakonodavna vlast - obično je to parlament, ali često i Vlade i predsjednici država imaju pravo donositi odluke i ukaze s zakonodavnom težinom
- sudska vlast - sudovi, od lokalnih do državnih, najviše sudsko tijelo u državi je Vrhovni sud (Ustavni sud je dio sudskog sustava, ali ne spada u hijerarhiju), brinu se za provođenje zakona
- izvršna vlast - Vlada, na čelu s predsjednikom Vlade (Premijerom), brine za vođenje države, članovi Vlade su ministri, tipično svaka država ima ministarstva policije, obrane (vojske), privrede, i vanjskih poslova

Tipovi državnih uređenja


- monarhija (donosi zakone, vlada jedna osoba - monarh, potpuno neograničena)
- ustavna monarhija]] (vladavina monarha ograničena Ustavom države)
- parlamentarna demokracija
- diktatura

Udruživanje država

Države se mogu udruživati u saveze (federacije), s većom ili manjom autonomijom članica. Primjeri su:
- Sjedinjene Američke Države
- SSSR
- SFRJ
- Čehoslovačka Zanimljivo je da su se poslije 1990. tri navedene federacije raspale. Također pogledajte: Popis država ja:国家

Evropa

:Ovaj članak objašnjava Evropu kao Kontinent. Za druga značenja vidi Evropa (pojam). Evropa predstavlja zapadnu petinu eurazijske kopnene mase i obično se smatra kao zasebni Kontinent. Evropa se prostire od Sjevernog mora i Atlantskog okeana na zapadu do Urala na istoku, od Sredozemnog mora na jugu do Sjevernog pola. Zauzima površinu od 10.520.000 km² sa ukupnom dužinom obale od 37.200 km. Poslije Azije i Afrike Europa sa oko 700 miliona stanovnika predstavlja po broju stanovnika treći kontinent što čini oko petinu svjetske populacije.

Historija

Vrsta Homo naseljavala je Evropu još prije milion i po godina. Kramanjonci su se pojavili pre 40,000 godina. Stara Grčka se smatra kolijevkom evropske kulture. Prema Homeru, originalno samo srednja Grčka je bila Evropa. Kasnije cijela Grčka je bila "Evropa" i u 500 p.n.e. značaj te riječi je postao cjelo područje sjeverno od Grčke. U mitologiji, Europa je bila princeza koju je oteo Zeus u obliku bika. Rimsko Carstvo, a s njim i hrišćanstvo, ujedinilo je veliki dio kontinenta s težištem na Sredozemlju. Nakon pada Rima i doseljavanja raznih naroda iz Azije, evropski napredak je usporio tokom razdoblja koje je poznato kao srednji vijek. Karlo Veliki je udario temelje jedne nove, zapadnije Evrope, kojoj središte više nije u Rimu, ali i ona ostaje rascepkana pokušajima njemačkih careva Svetog Rimskog Carstva. Riječ Evropa se gubi, a umjesto nje preovladava pojam hrišćanski svijet i jedinstveni poduhvati u tom smislu (Krstaški ratovi, katedrale). Evropa se redefiniše u 16. vijeku zbog Renesanse i prekookeanskih kolonija. Nastaju jaka kraljevstva i budi se nacionalizam. Francuska revolucija i industrijska revolucija donose inovacije kojima će Evropa u 19. vijeku zavladati cijelim svijetom. Dva svjetska rata 20. vijeka vode se najvećim dijelom na evropskom tlu. Evropa gubi svjetsku vlast i kolonije, a hladni rat stvara jaku podjelu na kapitalističku zapadnu Evropu i komunističku istočnu Evropu pod kontrolom Sovjetskog Saveza. Nakon pada komunističkih režima 1990. godine, evropske se zemlje naglo zbližavaju. 1992. godine, nazivEvropska zajednica postaje Evropska unija, politički i ekonomski savez koji obuhvata veći dio kontinenta.

Geografija

Moglo bi se reći da je Evropa poluostrvo koje se sastoji od više manjih poluostrva. Pretežno je nizinski, ali ima planinske lance u unutrašnjosti, na sjeveru i na jugu. Glavni planinski lanac su Alpe, a najviši vrh je Elbrus u Rusiji (5630 m). Velike rijeke u središnjem dijelu su važni plovni putevi. Evropa uglavnom ima umjerenu klimu i ravnomjerno raspoređena četiri godišnja doba. Tri glavne klime su sredozemna na jugu, okeanska na zapadu i sjeveru, i kontinentalna u središnjem i istočnom delu. Osim toga, zapadni i sjeverni dio kontinenta grije Golfska struja. Granice Golfska struja Dugo se raspravlja o tačnim granicama Evrope. Evropa nije ustvari pravi "kontinent", nego samo dio Evroazije, pa zato tačno gdje počinje i prestaje Evropa je teško obilježiti. Često, granice Evrope su odlučene prema granicama kulture, ekonomije, i politike, i zato sad postoji nekoliko "Evropa" koje označavaju različite stvari. Smatra se da je Uralski planinski vijenac istočna granica Evrope, zajedno sa Ural rijekom. Evropa isto graniči sa Sjevernim i Mediteranskim morem i Atlantskim okeanom. U jugoistoku, granica Evrope su planine između Kaspijskog i Mediteranskog mora. Kaspijskog Regije Evropa se tradicionalno dijeli na pet geografsko-kulturnih područja:
- Balkan
- Istočna Evropa
- Skandinavija
- Srednja Evropa
- Zapadna Evropa

Stanovništvo


- Evropa ima oko 730 miliona stanovnika. Gustina: 32 stanovnika po kvadratnom kilometru.
- Glavne religije: 55% katolici, 25% protestanti, 13% pravoslavci i 7% muslimani.
- Prosječna životna dob: 68.3 godine za muškarce i 77 godina za žene. Većina evropskih jezika ima zajednički korijen u Indo-evropskom proto jeziku. Jezik koji je najviše uticao na ostale jeste latinski, koji je prvo bio službeni jezik Rimskog Carstva, zatim jezik crkve i napokon jezik intelektualaca, da bi danas nestao kao živi jezik, ali se sačuvao kao korijen hiljada riječi u svim evropskim jezicima. Najveće jezičke porodice Evrope čine slavenski, germanski i romanski jezici.

Ekologija

Političke podjele

Vanjski linkovi

[http://www.visiteurope.com/ Evropa za turiste] als:Europa ja:ヨーロッパ ko:유럽 ms:Eropah roa-rup:Evropa simple:Europe th:ทวีปยุโรป zh-min-nan:Europa

Hrvatska

Hrvatska je država u jugoistočnoj Evropi između Slovenije i Bosne i Hercegovine na obalama Jadranskog mora. Ukupna površina Hrvatske je 56.542 km². Glavni grad je Zagreb. Ukupno stanovništvo je 4.422.248. od tih, 90% su Hrvati, 4,5% Srbi (1990. godine 12,2%)[http://www.hrz.hr/aktualno/zivic1.htm], i 0,5% Bošnjaci. Glavna religija je katoličanstvo.

Historija

katoličanstvo Prije dolaska Slavena, na teritoriji sadašnje Hrvatske su živjeli Iliri koje je osvojilo Rimsko carstvo u 1. stoljeću naše ere. Hrvati su naselili područje u 7. stoljeću i osnovali dvije kneževine: Panonsku Hrvatsku i Primorsku Hrvatsku. U vrijeme primorsko hrvatskog kneza Branimira, ona je po prvi puta međunarodno priznata; pismom pape Ivana VIII od 7. juna 879. Hrvati su prihvatili katoličanstvo u 9. stoljeću. Većinu hrvatskih zemalja ujedinio je kralj Tomislav u jedinstveno kraljevstvo 925. godine kralj Tomislav je ujedinio dvije kneževine i stvorio hrvatsko kraljevstvo. Hrvatska je moćna država sve do 1102. godine kad je priložena Mađarskoj. Mohačka bitka 1526. godine je bila ključni događaj u kojem je propala vlast ugarske dinastije Jagelovića. Nakon poraza Hrvatsko-mađarskih snaga, Osmansko carstvo osvaja Liku, Dalmaciju, i Slavoniju. Kasnije, sa slabljenjem turskog-osmanlijskog carstva (koje je započelo turskim porazom kod Siska 1593. godine), mnoga hrvatska područja postupno podpadaju pod Austrijsku vlast. Hrvatski nacionalni pokret jača u prvoj polovici 19. stoljeća ali Hrvatska gubi dio svoje autonomije nakon revolucije 1848. godine. Nakon prvog svjetskog rata, Hrvatska je postala dio kraljevstva Srba, Hrvata, i Slovenaca. Politički konflikt sa Beogradskim režimom karakteriziro je ovaj period sve do smrti prve Jugoslavije 1941. godine. Hrvatska je jedna od prvih zemalja u Europi u kojoj je organiziran oružani otpor nacističkom i fašističkom poretku, 22. 06. 1941. Nakon drugog svjetskog rata, Hrvatska postaje dio federativne (druge) Jugoslavije. federativne (druge) Jugoslavije Nakon smrti utemeljitelja druge Jugoslavije, maršala Josipa Broza Tita 1980. godine počeo je njen polagani raspad. Stranka Franje Tuđmana (HDZ) pobjedila je na prvim slobodnim izborima u Hrvatskoj 1990. godine. Međutim, srbi u Hrvatskoj, instrumentalizirani od strane velikosrpski nastrojenog nacionalističkog srbijanskog političkog vodstva podržanog od strane srbijanskih intelektualnih krugova te vrhuške Jugoslavenske armije, podižu pobunu (tzv. balvan revolucija) te uspostavljaju kvazi-državnu tvorevinu tzv. Republiku Srpsku Krajinu koju su kanili pridružiti ostalim srpskim zemljama na području tada već bivše SFRJ. Hrvatski domovinski rat je završio 1995godine kada je Hrvatska vojska oslobodila većinu teritorija koji je bio privremeno okupiran u uspješnoj operaciji "Oluja".

Vlada

operaciji "Oluja" Prema ustavu iz 1991. godine, Hrvatska je parlamentarna demokracija. Ustav je bio usvojen 22. decembra 1991. godine. Hrvatska je postigla nezavisnost od bivše Jugoslavije 25. juna 1991. godine. Ustav je bio mjenjan četiri puta. Glavni sud Republike Hrvatske je vrhovni sud. Sudci vrhovnog suda bira državno sudbeno vijeće. 14 članova državno sudbenog vijeća izabire Hrvatski Sabor svakih osam godina. Također je važan ustavni sud koji se sastoji od 13 sudaca. Predsjednik Ustavnog suda bira se svake četiri godina. Zakonodavna vlast Republike Hrvatske je Hrvatski Sabor koji može imati između 100 i 160 članova (zastupnika). Izbori za zastupnike u Saboru se održavaju svake četiri godine. Sabor zasjeda od 15. januara do 30. juna, i od 15. septembra do 15. decembra. Trenutni predsjednik Vlade Republike Hrvatske je Ivo Sanader a predsjednik države je Stjepan Mesić. Glavne političke stranke Hrvatske su Social-Demokratska Partija, Hrvatska Demokratska Zajednica,Hrvatska Seljačka Stranka, Hrvatska Narodna Stranka, Hrvatska Stranka Prava, Istarski Demokratski Sabor, i Hrvatska Socijalno-Liberalna Stranka.

Politička podjela

Stjepan Mesić Hrvatska je podjeljena na dvadeset županija. Županije su uspostavljene 1990. godine nakon usvajanja novog ustava. Svaka županija je dalje podjeljena na nekoliko općina. Svaka županija ima svoju županijsku skupštinu. Članovi skupštine se biraju svakih četiri godina u izborima. Na čelu županije je župan. Osim županija postoji i službeni grad Zagreb, koji je zbog stanja i važnosti odvojen od svoje županije. Županije Hrvatske su:
1. Zagrebačka8. Primorsko-goranska15. Šibensko-kninska
2. Krapinsko-zagorska9. Ličko-senjska16. Vukovarsko-srijemska
3. Sisačko-moslavačka10. Virovitičko-pdravska17. Splitsko-dalmatinska
4. Karlovačka11. Požeško-slavonska18. Istarska
5. Varaždinska12. Brodsko-posavska19. Dubrovačko-neretvanska
6. Koprivničko-križevačka13. Zadarska20. Međimurska
7. Bjelovarsko-bilogorska14. Osječko-baranjska21. Grad Zagreb

Geografija

Grad Zagreb Hrvatska se nalazi na raskrsnici srednje, južne, i istočne Evrope. Hrvatska graniči sa pet država. To su Slovenija, Mađarska, Srbija i Crna Gora, Bosna i Hercegovina, i Italija preko jadranskog mora. Hrvatska obala na Jadranu podijeljena je na dva dijela zbog bosanskohercegovačkog grada Neuma. Hrvatska ima jezera i brežuljke na kontinentalnom sjeveru i sjeveroistoku (središnja Hrvatska i Slavonija kao dio Panonske nizine), pošumljene planine u Lici i Gorskom Kotaru, i kamenitu obalu na Jadranskom moru (Istra, Sjeverno Primorje, i Dalmacija. Dalmacija Klima je u unutrašnjosti Hrvatske umjereno kontinentalna, u gorskoj Hrvatskoj pretplaninska i planinska, u primorskom dijelu sredozemna (sa suhim i toplim ljetima te vlažnim i blagim zimama), a u zaleđu podsredozemna (s nešto hladnijim zimama i toplijim ljetima). S prosječno 2.600 sunčanih sati u godini, jadranska obala jedna je od najsunčanijih u Sredozemlju, a temperatura mora ljeti je do 25°C. Sredozemlju Ukupna površine Hrvatske je 56.542 km². Jadranska obala duga je 5.835 km. Hrvatskoj pripada ukupno 1.185 otoka. Sredozemlju Važniji gradovi u Hrvatskoj su Zagreb (glavni grad), Split, Dubrovnik, Rijeka, Osijek, Zadar, i Šibenik (Također pogledajte: Spisak gradova u Hrvatskoj).

Privreda

Spisak gradova u Hrvatskoj Privreda Hrvatske zasniva se na lakoj industriji, kao i sektoru usluga. Turizam je značajan izvor prihoda. Bruto domaći proizvod po glavi (base PPP) 2002. godine iznosio je $9.800 ili 42,7% prosjeka Evropske unije. Prema procjenama iz 2002. godine, 21,7% radnika su nezaposleni. Stanje hrvatske privrede je tipično za zemlje u tranziciji iz komunizma. Iako je došlo do privatizacije i preustroja u svim područjima, glavni problemi su velika nezaposlenost i slabe privredne reforme. Situaciju otežava loš sustav sudstva i administracije, pogotovo u pogledu vlasništva nad nekretninama. Glavni poljoprivredni proizvodi Hrvatske su žito, kukuruz, ječam, lucerna, masline, i krompiri. Glavne industrije su za hemijske proizvode, plastiku, tekstilnu rob, i turizam. Glavni partneri za izvoz su Italija (22,4%), Bosna i Hercegovina (14,4%), Njemačka (12,5%), Slovenija (8%) i Austrija (7,3%). Glavni partneri za uvoz su Italija (16,8%), Njemačka (16.4%), Slovenija (7,8%), Rusija (6,8%), Austrija (6,7%), i Francuska (5,2%).

Stanovništvo

Francuska Prema procjenama iz 2003. godine, ukupno stanovništvo Hrvatske iznosilo je 4.422.248. 18,3% stanovništva su mlađi od 14 godina, 66¸1% su između 15 i 64 godina stari, a 15,6% su stariji od 65 godina. Prosječna starost 38,9 godina, 37,1 za muškarce a 40,7 za žene. Glavna etnička grupa države su Hrvati, koji čine skoro 90% stanovništva. Značajnije manjine su Srbi (4,5%), Bošnjaci (0,5%), Mađari (0,4%) i drugi. Demografska tranzicija je završena: prirodni prirast mjeri se u promilima. Očekivani životni vijek i pismenost su veliki. Glavna vjera je katoličanstvo, a postoje i pravoslavne i sunitske muslimanske manjine. Službeni jezik je hrvatski, koji spada u južnoslavenske jezike i koristi latinicu. U Istarskoj županiji u upotrebi je i talijanski jezik.

Kultura

latinicu Hrvatska kultura zasniva se na trinaeststoljetnoj historiji iz koje su očuvani mnogi spomenici, umjetnička i znanstvena djela. Hrvatska ima šest spomenika svjetske baštine i osam nacionalnih parkova. Zanimljivo je da je Hrvatska ostavila trag i na povijesti kravata kao izvor tih odjevnih predmeta. Hrvatska je dala mnoge umjetnike i znanstvenike svjetskog glasa kao što su kipar Ivan Meštrović, fizičari Ruđer Bošković, Nikola Tesla i mnogi drugi. Posebnost Hrvatske su njezini brojni i plodni izumitelji, među koje spadaju Eduard Slavoljub Penkala (nalivpero) i Faust Vrančić (padobran).

Relevantni članci


- Komunikacije u Hrvatskoj
- Prijevoz u Hrvatskoj
- Vanjski poslovi Hrvatske
- Vojska Hrvatske

Vanjski linkovi


- [http://www.croatia.hr/ Hrvatska turistička zajednica]
- [http://www.hrvatska.net/ Turizam Hrvatska]
- [http://www.vlada.hr/ Vlada Hrvatske] Category:Države Svijeta Category:Mediteran ja:クロアチア ko:크로아티아 th:ประเทศโครเอเชีย zh-min-nan:Hrvatska

Srbija i Crna Gora

Srbija i Crna Gora (SCG) je ime zajednice Srbije i Crne Gore, državne zajednice u Evropi koja je naslijedila bivšu Saveznu Republiku Jugoslaviju. Graniči s Mađarskom, Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom na zapadu, Rumunijom i Bugarskom na istoku, i Albanijom i Makedonijom na jugu. Srbija i Crna Gora, preostale federalne republike SFRJ, dogovorile su saradnju u određenim političkim područjima (npr. odbrambeni savez). Svaka ima svoju državnu politiku i valutu. Glavni grad Zajednice Srbija i Crne Gora je Beograd, a u Podgorici se nalazi Sud Srbije i Crne Gore. Ustavna povelja donijeta je 4. februara 2003. Svaka država može da traži punu nezavisnost putem referenduma koji se može održati najranije 2006. godine.

Historija

2006 Kad je federacija Srbije i Crne Gore osnovana 1992. godine, Ujedinjene Nacije i mnoge pojedine države (pogotovo SAD) nisu htjele da je priznaju kao nasljednika SFRJ. Savezna Republika Jugoslavija (SRJ), kako se federacija tada zvala, primljena je u Ujedinjene nacije 2000, nakon višegodišnjeg isključenja. Srbija i Crna Gora su 2002. godine sklopile novi sporazum o nastavku saradnje, koji je između ostaloga ukinuo ime "Jugoslavija". 4. februara 2003.

Vlada

Političke podjele

2003 Srbija i Crna Gora je složena državna zajednica sastavljena iz dvije države članice. To su Republika Srbija i Republika Crna Gora. Glavni grad državne zajednice i Republike Srbije je Beograd. Glavni grad Crne Gore je Podgorica. Republika Srbija u svom sastavu ima dvije autonomne pokrajine. To su A.P. Vojvodina i A.P. Kosovo i Metohija (poznatije samo kao Kosovo). Glavni grad Vojvodine je Novi Sad, a Kosova Priština. Kosovo je od 1999. godine pod upravom Ujedinjenih naroda. U regiji Sandžak (sjever Crne Gore i jugozapad Srbije) kao i na Kosovu (naročito regioni oko Dragaša-Gora, oko Peći i Prizrena-Sredačka župa) žive Bošnjaci.
- Srbija
  - Beograd - glavni grad Srbije i glavni grad SCG
  - Autonomna Pokrajina Vojvodina
    - Novi Sad - glavni grad
  - Kosovo i Metohija - pod upravom UN, status neodređen
    - Priština - glavni grad
- Crna Gora
  - Podgorica - glavni grad Crne Gore i glavni grad za sudstvo SCG

Geografija

Podgorica Srbija, a pogotovu dolina rijeke Morave, opisuje se kao "raskrsnica istoka i zapada", zbog čega je imala burnu historiju. Ta dolina je najlakši način da se kopnom stigne iz kontinentalne Evrope u Grčku i Malu Aziju. Glavne evropske trase koje idu kroz Srbiju su E75 i E70. E763/E761 je najvažnija put koji povezuje Srbiju i Crnu Goru. Dunav, važna međunarodna rijeka, teče kroz Srbiju. Najveća morska luka je Bar u Crnoj Gori.

Privreda

Bar Ekonomija se upola smanjila od 1990. godine zbog lošeg upravljanja, međunarodnih sankcija i štete zbog rata na Kosovu. Nakon zbacivanja predsjednika Slobodana Miloševića u oktobru 2000., koaliciona vlada je uvela mjere za stabilizaciju i agresivni program reforme tržišta. Članstvo u MMF-u obnovljeno je 2000. Donatorska konferencija Svjetske banke i Evropske komisije održana 2001. i sakupljeno je 1,3 milijardi dolara za državno restrukturiranje SCG. 2001. dogovoreno je da će se otpisati 66% duga od 4,5 milijarda dolara prema Pariskom klubu, a takođe izvršen je sličan otpis za 2,8 milijarda dolara duga prema Londonskom klubu. Crna Gora je odvojila svoju upravu od federacije i Srbije još tokom Miloševićeve vlasti. Danas ima svoju centralu banku, koristi evro kao službenu valutu, naplaćuje svoju carinu i ima svoj budžet. Pokrajina Kosovo, pod upravom UN-a, prima finansijsku i tehničku pomoć od međunarodne zajedinice. Službene valute su evro i srpski dinar, dok UN-ova uprava prikuplja poreze i upravlja budžetom. Složenost političkih odnosa Srbije i Crne Gore i spora privatizacija koče razvitak. Sporazumi i MMF-om, a pogotovo poreski uslovi, važan su element u određivanju politike. Velika nezaposlenost je jedan od ključnih političko-ekonomskih problema.

Stanovništvo

Kosovo 10.668.000. Najveći Gradovi su Beograd, Novi Sad, Kragujevac, Niš i Podgorica. 1,2,3...MRS! Dje vam je Dinarski predio!

Vanjski linkovi


- [http://www.gov.yu/start.php?je=e&id=6 Vlada SCG]
- [http://www.srbija.sr.gov.yu Vlada Republike Srbije] Category:Države Svijeta als:Serbien-Montenegro ja:セルビア・モンテネグロ ko:세르비아 몬테네그로 ms:Serbia dan Montenegro th:ประเทศเซอร์เบียและมอนเตเนโกร zh-min-nan:Srbija kap O·-soaⁿ

5. april

5. april (travanj) (5.4.) je 95. dan godine po gregorijanskom kalendaru (96. u prestupnoj godini). Do kraja godine ima još 270 dana.

Događaji


- 1654 - Vestministerski sporazum, kraj prvog Englesko-Nizozemskog rata.
- 1945 - Josip Broz Tito potpiše sporazum dopuštajući privremeni ulazak Sovjetskih vojnika na područje Jugoslavije.
- 1955 - Vinston Čerčil napustio položaj predsjednika vlade Ujedinjenog Kraljevstva nakon indikacije slabog zdravlja.
- 1969 - Ogromni protesti protiv Vietnamskog rata održani u Nju Jorku, San Francisku, Los Anđelesu, Vašington D.C.-u, i u drugim velikim gradovima Sjedinjenih Američkih Država.

Rođenja


- 1827 - Džosef Lister, Engleski hirurg
- 1856 - Buker T. Vašington, Vođa Američkih crnaca
- 1871 - Mirko Seljan, hrvatski istraživać
- 1937 - Kolin Pauel, američki političar
- 1873 - Jeannine Mistinguett, francuska kabaretistica
- 1900 - Spencer Tracy, američki glumac
- 1908 - Bette Davis, američka glumica
- 1908 - Herbert von Karajan, austrijski dirigent
- 1909 - Albert R. Broccoli, američki filmski producent
- 1916 - Gregory Peck, američki glumac
- 1920 - Arthur Hailey, britanski književnik
- 1928 - Tony Williams, američki pjevač
- 1934 - Roman Herzog, njemački državnik
- 1937 - Colin Powell, američki političar
- 1950 - Agnetha Faltskog, švedska pjevačica (ABBA)
- 1973 - Elodie Bouchez, francuska glumica
- 1978 - Franziska van Almsick, njemačka plivačica

Smrti


- 1697 - Karl XI, Švedski kralj
- 1964 - Daglas Mekartur, Američki general
- 1975 - Čang Kaj-Šek, Kineski političar

Praznici


- ja:4月5日 ko:4월 5일 ms:5 April simple:April 5 th:5 เมษายน

SFRJ

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ), (kratko: Jugoslavija) je država nastala 29. novembra 1943. na drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu kao zajednica 6 naroda i 6 republika (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna gora i Makedonija), sa prvobitnim imenom Demokratska Federativna Jugoslavija (DFJ). To je ime promjenjeno 29. novembra 1945. na trećem zasjedanju AVNOJ-a u Beogradu u Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ), da bi konačno 7. aprila 1963. dobila ime Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ). Jugoslavija je nasljednica Kraljevine Jugoslavije (1918.-1941.). Prestala je postojati 1991. istupanjem Slovenije i Hrvatske, zatim Bosne i Hercegovine i Makedonije iz federacije. Preostale republike, Srbija i Crna Gora, su formirale novu zajednicu, prvo SR Jugoslaviju, a 2003. državnu zajednicu Srbija i Crna Gora. Josip Broz Tito (1892-1980) je bio tvorac i doživotni predsjednik SFRJ. Smatra se da je njegovom smrću 1980.godine počeo proces unutrašnjeg razbijanja države od strane nacionalista. Težnja za dominacijom i prekrajanje države po njihovoj mjeri kod Srba kao najbrojnijeg naroda, kolaps komunističkog sistema kao i ekonomska kriza koja je pogodila Jugoslaviju krajem osamdesetih godina, pokrenula je lančanu reakciju čiji je rezultat bio proglašenje nezavisnosti Slovenije i Hrvatske 1991, i Bosne i Hercegovina i Makedonije 1992.godine.

Narodi SFRJ

Narodi koji su činili jugoslovensku zajednicu su (prema popisu stanovništva iz 1981.god): Slovenci (7,8%), Hrvati (19,7%), Bošnjaci (8,9%), Srbi (36,3%), Crnogorci (2,6) i Makedonci (6,0%). Osim tih šest naroda postojalo je jos 18 narodnosti (manjih naroda) od kojih su najbrojniji bili Jugoslaveni (5,4), Albanci (5,8) i Mađari (2,3%). Prema popisu stanovništva 1981.godine ukupan broj stanovnika je bio 22,438,331 (1971-20.522.972).

Države nastale raspadom SFRJ

Mađari
- Republika Slovenija
- Republika Hrvatska
- Bosna i Hercegovina
- Državna zajednica Srbije i Crne Gore
- Republika Makedonija

Relevantni članci


- Spisak predsjednika SFRJ
- Spisak predsjednika Bosne i Hercegovine ko:유고슬라비아 사회주의 연방공화국

Bosna


- Bosna i Hercegovina
- Bosanski vladari
- Bosna (rijeka)
- Bosna (regija)
- Košarkaški Klub Bosna
- Rukometni klub Bosna (Visoko)
- Nogometni klub Bosna (Visoko)


Rimsko Carstvo

Rimsko Carstvo je uobičajeni naziv za rimsku državu nakon što ju je preustrojio Oktavijan August u zadnja tri desetljeća prije Isusa. Iako je Rim imao carstvo stoljećima prije Augustove samovladavine, predaugustovska država se obično naziva Rimskom Republikom. Rimsko Carstvo je upravljalo svim heleniziranim državama na Sredozemlju, kao i keltskim područjima sjeverne Evrope. Zadnji rimski car zbačen je 476. godine, ali tada je istočnim područjima već vladao drugi car sa sjedištem u Carigradu, odnosno Istanbulu. Istočno Rimsko Carstvo (Bizant) i dalje je postojalo, iako se postupno smanjivalo, sve do 1453. godine, kad je Osmansko carstvo osvojilo Istanbul. Kasnije države na zapadu (Franačko Kraljevstvo i Sveto Rimsko Carstvo) i na istoku (ruski carevi i Osmansko carstvo) koristile su rimsko državničko nazivlje sve do modernog doba. Golemo naslijeđe Rimskog Carstva vidi se i danas u zapadnjačkim institucijama, pravu, arhitekturi i mnogim drugim područjima života. Vidi i: Rimska kultura

Slaveni

Slaveni su najbrojnija etnička i lingvistička skupina naroda u Evropi. Govore slavenskim jezicima i nastanjuju najveće dijelove jugoistočne, istočne i srednje Europe. Rasprostranjeni su takodjer i u dijelovima Azije sve do Tihog oceana. Slaveni se u prvim historijskim dokumentima javljaju kao Veneti ili Vendi, ali njihova veza s Vendima koje spominju Tacit, Ptolemej i Plinije ostaje nejasna, pa je sličnost između ta dva imena možda slučajna. Raspravlja se i o vezi između Lužika i Slavena. Neki istraživači povezuju Lužike sa Slavenima, drugi s Germanima, a treći tvrde da su Lužici bili miješano pleme ili savez plemena različitih naroda. Lužici su imali keltske elemente, a spominju se i kao dio Vandala u Magna Germania, koja je pokrivala današnju Šleziju (nazvanu po Silingi-Vandalima). Grad Legnica (Liegnitz) u Šleziji vjerojatno vuče korijen iz imena Lužika. Slaveni se javljaju u historiji kad se za Germanima i Keltima kreću na zapad u 5. i stoljeću, vjerojatno pod pritiskom naroda iz Sibira i istočne Europe (Huni, Avari, Bugari i Mađari). Tada Slaveni naseljavaju područje između Odre i Elbe na sjeveru, zatim Češku, Moravsku, velik dio današnje Austrije, Panoniju i Balkan, te gornji tok rijeke Dnjepar. Po svom dolasku na šira područja vjeruje se da Slaveni nisu naselili sve i postali vecina u svim drzava kojim se danas zovu slavenskim nego je vjerovatnije da su domaci stanovnici vecinom Iliri prihvatili slavenski jezik, u ovim drzavam kao i u drzavam gdje su Slaveni vecina se uspostavljaju prve oblici "državnosti", kojima su upravljali knezovi s riznicom i vojskom, kao i prve klasne podjele, s plemićima koji su pristajali uz Franke i Sveto Rimsko Carstvo. Slaveni se dijele u tri velike grupe:
- Južni Slaveni
  - Bošnjaci
  - Hrvati
  - Crnogorci
  - Makedonci
  - Bugari
  - Srbi
  - Slovenci
- Zapadni Slaveni:
  - Poljaci
    - Kašubi i Slovinci
    - Mazuri
    - Šlezi
    - Kočevjaci
    - Borovjaci
    - Varmijaci
  - Česi
    - Moravljani
  - Slovaci
  - Lužički Srbi
- Istočni Slaveni:
  - Rusi
    - Starovjerci (Lipovski Rusi)
  - Ukrajinci
    - Bukovci
    - Rusini (Ruteni)
      - Lemki
      - Bojki
      - Huculi
  - Bjelorusi
  - Polješčuci (između Ukrajinaca i Bjelorusa)

7. stoljeće



Hrvatska

Hrvatska je država u jugoistočnoj Evropi između Slovenije i Bosne i Hercegovine na obalama Jadranskog mora. Ukupna površina Hrvatske je 56.542 km². Glavni grad je Zagreb. Ukupno stanovništvo je 4.422.248. od tih, 90% su Hrvati, 4,5% Srbi (1990. godine 12,2%)[http://www.hrz.hr/aktualno/zivic1.htm], i 0,5% Bošnjaci. Glavna religija je katoličanstvo.

Historija

katoličanstvo Prije dolaska Slavena, na teritoriji sadašnje Hrvatske su živjeli Iliri koje je osvojilo Rimsko carstvo u 1. stoljeću naše ere. Hrvati su naselili područje u 7. stoljeću i osnovali dvije kneževine: Panonsku Hrvatsku i Primorsku Hrvatsku. U vrijeme primorsko hrvatskog kneza Branimira, ona je po prvi puta međunarodno priznata; pismom pape Ivana VIII od 7. juna 879. Hrvati su prihvatili katoličanstvo u 9. stoljeću. Većinu hrvatskih zemalja ujedinio je kralj Tomislav u jedinstveno kraljevstvo 925. godine kralj Tomislav je ujedinio dvije kneževine i stvorio hrvatsko kraljevstvo. Hrvatska je moćna država sve do 1102. godine kad je priložena Mađarskoj. Mohačka bitka 1526. godine je bila ključni događaj u kojem je propala vlast ugarske dinastije Jagelovića. Nakon poraza Hrvatsko-mađarskih snaga, Osmansko carstvo osvaja Liku, Dalmaciju, i Slavoniju. Kasnije, sa slabljenjem turskog-osmanlijskog carstva (koje je započelo turskim porazom kod Siska 1593. godine), mnoga hrvatska područja postupno podpadaju pod Austrijsku vlast. Hrvatski nacionalni pokret jača u prvoj polovici 19. stoljeća ali Hrvatska gubi dio svoje autonomije nakon revolucije 1848. godine. Nakon prvog svjetskog rata, Hrvatska je postala dio kraljevstva Srba, Hrvata, i Slovenaca. Politički konflikt sa Beogradskim režimom karakteriziro je ovaj period sve do smrti prve Jugoslavije 1941. godine. Hrvatska je jedna od prvih zemalja u Europi u kojoj je organiziran oružani otpor nacističkom i fašističkom poretku, 22. 06. 1941. Nakon drugog svjetskog rata, Hrvatska postaje dio federativne (druge) Jugoslavije. federativne (druge) Jugoslavije Nakon smrti utemeljitelja druge Jugoslavije, maršala Josipa Broza Tita 1980. godine počeo je njen polagani raspad. Stranka Franje Tuđmana (HDZ) pobjedila je na prvim slobodnim izborima u Hrvatskoj 1990. godine. Međutim, srbi u Hrvatskoj, instrumentalizirani od strane velikosrpski nastrojenog nacionalističkog srbijanskog političkog vodstva podržanog od strane srbijanskih intelektualnih krugova te vrhuške Jugoslavenske armije, podižu pobunu (tzv. balvan revolucija) te uspostavljaju kvazi-državnu tvorevinu tzv. Republiku Srpsku Krajinu koju su kanili pridružiti ostalim srpskim zemljama na području tada već bivše SFRJ. Hrvatski domovinski rat je završio 1995godine kada je Hrvatska vojska oslobodila većinu teritorija koji je bio privremeno okupiran u uspješnoj operaciji "Oluja".

Vlada

operaciji "Oluja" Prema ustavu iz 1991. godine, Hrvatska je parlamentarna demokracija. Ustav je bio usvojen 22. decembra 1991. godine. Hrvatska je postigla nezavisnost od bivše Jugoslavije 25. juna 1991. godine. Ustav j