:: wikimiki.org ::
| Europska Unija |
Europska unija Definicija i naziv
Europska unija (EU) je nadnacionalna zajednica nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je započeo 1951. godine između šest država (Belgije, Francuske, Njemačke, Italije, Luksemburga i Nizozemske). Nakon više od pedeset godina i pet valova proširenja (1973. Danska, Irska, i Velika Britanija, 1981. Grčka, 1986. Portugal i Španjolska, 1995. Austrija, Finska i Švedska, 2004. Cipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija) Europska unija danas broji 25 država članica.
Ime Europska unija uvedeno je Ugovorom iz Maastrichta (stupio na snagu 1993. godine). Aktivnosti i nadležnosti Europske unije često se opisuju pomoću trostupnoga pročelja grčkog hrama. Prvi stup EU čine tri zajednice: Europska zajednica za ugljen i čelik (EZUČ) (prestala je postojati 2002. godine po isteku Ugovora o EZUČ-u), Europska ekonomska zajednica (EEZ) te Europska zajednica za atomsku energiju; drugi stup čini suradnja država u vanjskoj i sigurnosnoj politici, a treći suradnja u pravosuđu i unutarnjim poslovima.
EU danas
Europska zajednica za atomsku energiju
Europska unija trenutno ima 25 zemalja članica:
# Austrija
# Belgija
# Cipar
# Češka
# Danska
# Estonija
# Finska
# Francuska
# Grčka
# Irska
# Italija
# Latvija
# Litva
# Luksemburg
# Mađarska
# Malta
# Nizozemska
# Njemačka
# Poljska
# Portugal
# Slovačka
# Slovenija
# Španjolska
# Švedska
# Ujedinjeno Kraljevstvo
Rumunjska i Bugarska trebale bi pristupiti Uniji 2007. godine, a pregovori s Turskom započeli su 3. listopada. Makedonija je podnijela molbu za članstvo EU i trenutno čeka mišljenje Europske komisije.
Hrvatska je 4. listopada 2005. Međuvladinom konferencijom, započela pregovarački proces, za kojeg se pretpostavlja da će završiti do 2007. te bi mogla u EU ući do europskih izbora 2009.
Teritoriji EU izvan Europe
- Francuska: četiri prekooceanska departmana (départements d'outre-mer - DOM): Francuska Gvajana u Južnoj Americi, Gvadalupa i Martinik u Karibima i Reunion u Indijskom oceanu.
- Španjolska: Kanari u Atlantskom oceanu, Ceuta i Melilla u Africi.
- Portugal: Azori i Madeira u Atlantskom oceanu.
Napomena: Ceuta, Melilla, Gibraltar i otoci Åland spadaju u EU ali ne u carinsku uniju.
Nijedan drugi izvaneuropski teritorij zemalja članica ne spada u EU (kao ni u carinsku uniju):
- Francuska: Francuska Polinezija, Wallis i Futuna, Nova Kaledonija, Sveti Petar i Mikelon, Mayotte i nenaseljena područja.
- Danska: Grenland, Ovčji otoci.
- Velika Britanija: Angvila, Bermudi, Britanski antarktički teritorij, Britanski teritorij Indijskog oceana, Britanski Djevičanski otoci, Kajmanski otoci, Falklandi, Montserrat, Pitkern, Sveta Helena (zatim Ascension i Tristan da Cunha), Južna Džordžija i Južni Sendvič otoci, baze Akrotiri i Dhekelia na Cipru i Turks i Caicos otoci.
Osim toga, teritoriji britanske krune Guernsey, Jersey i otok Man (koji ne spadaju u Veliku Britaniju) ne spadaju u Europsku uniju, ali spadaju u carinsku uniju..
Karte
Europska Komisija je stavila nekoliko karata na mrežu: [http://europa.eu.int/comm/mediatheque/multimedia/select/maps_en.html], [http://europa.eu.int/abc/maps/index_en.htm].
category:međunarodne organizacije
fiu-vro:Õuruupa Liit
ja:欧州連合
ko:유럽 연합
ms:Kesatuan Eropah
simple:European Union
th:สหภาพยุโรป
zh-min-nan:Europa Liân-bêng
1951
----
Događaji
-
Rođenja
- 22. rujna - Mladen Pavković, hrvatski novinar i publicist
Smrti
- 19. veljače - André Gide, francuski književnik
Category:Godine
ja:1951年
ko:1951년
ms:1951
simple:1951
th:พ.ศ. 2494
Belgija
Belgija je država zapadne Europe, graniči s Nizozemskom, Njemačkom, Luksemburgom i Francuskom, te izlazi na Sjeverno more. Belgija je na kulturnom križanju germanske i romanske Europe sa nizozemskim govornim područjem na sjeveru (Flamanci), njemačkim na istoku, te francuskim na jugu, (Valonci), što je odraženo u državnim institucijama i političkoj povijesti.
Poveznice
- [http://www.ilotsacre.be/ Interaktivna karta Bruxellesa]
Category:Države svijeta
als:Belgien
fiu-vro:Belgiä
ja:ベルギー
ko:벨기에
ms:Belgium
simple:Belgium
th:ประเทศเบลเยียม
zh-min-nan:Belgien
Francuska
Republika Francuska je država u zapadnoj Europi. Graniči s Belgijom, Luksemburgom, Njemačkom, Švicarskom, Italijom, Monakom, Andorom i Španjolskom.
Francuska je jedna od zemalja osnivača Europske Unije.
Povijest
Glavni članak: Povijest Francuske
Granice današnje Francuske podudaraju se s drevnom Galijom, koju su nastanjivali Gali, keltski narod.
Galiju su osvojili Rimljani u 1. stoljeću pr. n. e., pa su Gali usvojili romanski jezik i kulturu.
Kršćanstvo se ukorijenilo u Galiji u 2. i 3. stoljeću naše ere. Istočne granice Galije uz Rajnu osvojila su germanska plemena
u 4. stoljeću, prvenstveno Franci, od kojih dolazi staro ime zemlje, "Francie".
Iako se osnutak francuskog kraljevstva obično smješta u 5. stoljeće, Francuska se kao zasebna zemlja prepoznaje od
9. stoljeća, kad se franačko kraljevstvo Karla Velikog podijelilo na istočni i zapadni dio.
Istočni dio je bio začetak današnje Njemačke, a zapadni Francuske.
Nasljednici Karla Velikog vladali su Francuskom do 987. godine, kad je vojvoda Hugo Kapetović okrunjen za kralja Francuske.
Na prijestolju su se u sljedećih osamsto godina izmijenile tri dinastije: Capet, Valois i Bourbon.
Kraljevstvo je ukinuto 1792. godine, kad je Francuska revolucija (1789. - 1794.) uspostavila republiku.
U napoleonskim ratovima (1803-1815.) Francuska je osvojila veći dio Europe i postala carstvo,
ali zatim je vraćena u stare granice. U 19. stoljeću su se izmjenjivala razna državna uređenja, da bi se od Francusko-pruskog rata (1870.)
ustalila republika.
Francuska je tijekom 19. i 20. stoljeća izgubila brojne kolonije, bogatstvo i vodeći položaj među državama svijeta.
U Prvom i Drugom svjetskom ratu bila je na strani pobjednika.
Od 1958. godine Francuska je stabilna predsjednička demokracija poznata kao Peta Republika.
Poslijeratno zbližavanje Francuske i Njemačke bilo je ključno za ekonomsku integraciju Europe,
pa je u siječnju 1999. godine uveden euro. Danas se Francuska zalaže za još veće političko, vojno i sigurnosno ujedinjenje Europe.
Francuska je jedna od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a.
Politika
Glavni članak: Politika Francuske
Ustav Pete Republike usvojen je općim referendumom 28. rujna 1958. godine.
Dao je mnogo veće ovlasti izvršnoj vlasti u odnosu na Parlament. Predsjednik se izravno bira na pet godina.
Predsjednik imenuje predsjednika vlade, predsjeda kabinetom, zapovijeda oružanim snagama i sklapa državne sporazume.
Assemblée Nationale (francuski parlament) je glavno zakonodavno tijelo. Svi se zastupnici izravno biraju na pet godina.
Postoji i Senat, gdje senatore bira izborni odbor na devet godina, a svake tri godine bira se jedna trećina Senata.
Senat ima ograničene zakonodavne ovlasti, a u slučaju neslaganja između dva doma, Parlament ima posljednju riječ.
Vlada ima jak utjecaj na određivanje dnevnog reda Parlamenta.
Pokrajine
Glavni članak: Pokrajine Francuske
Francuska ima 26 pokrajina (régions, jednina région):
- Elzas (Alsace)
- Akvitanija (Aquitaine)
- Auvergne
- Donja Normandija (Basse-Normandie)
- Burgundija (Bourgogne)
- Bretanja (Bretagne)
- Centre
- Champagne-Ardenne
- Korzika (Corse)
- Franche-Comté
- Gornja Normandija (Haute-Normandie)
- Île-de-France
- Languedoc-Roussillon
- Limousin
- Lorraine
- Pireneji-Jug (Midi-Pyrénées)
- Nord-Pas-de-Calais
- Regija Loire (Pays-de-la-Loire)
- Pikardija (Picardie)
- Poitou-Charentes
- Provansa-Alpe-Azurna obala (Provence-Alpes-Côte d'Azur)
- Rona-Alpe (Rhône-Alpes)
- Prekomorski departmani (Départements d'outre mer - DOM); svaki je od njih istodobno i departman i pokrajina:
- Gvadalupa (Guadeloupe)
- Martinik (Martinique)
- Francuska Gvajana (Guyane Française)
- Reunion (La Réunion)
NAPOMENA: hrvatska su imena preuzeta iz pojmovnika [http://www.hidra.hr/eurovoc/euv/EVIGN.HTM Eurovoc].
Pokrajine se zatim dijele na sto departmana (départements), koji se opet dijele na 342 okruga (arrondissements).
Osim toga, Francuska ima i dva teritorijalna kolektiva (Mayotte, Sveti Petar i Mikelon)
i četiri prekomorske zemlje i teritorija (Francuska Polinezija, Francuski južni i antarktički teritoriji, Nova Kaledonija, Wallis i Futuna).
Francuska kontrolira i brojne otočiće u Indijskom i Tihom oceanu, uključujući
Bassas da India, otok Clipperton, otok Europa, otok Glorioso, otok Juan de Nova, otok Tromelin.
Zemljopis
Glavni članak: Zemljopis Francuske
Francuska ima raznolik reljef, od obalnih nizina na sjeveru i zapadu, gdje Francusku oplakuje Sjeverno more i Atlantski ocean,
do gorskih lanaca na jugu (Pireneji) i jugoistoku (Alpe). Najviši vrh je Mont Blanc (4810 m) na Alpama, ujedno i najviši vrh Europe.
Između tih ekstrema nalaze se gorja Massif Central i planine Vosges, kao i široka poriječja Loire, Rone, Garonne i Seine.
Gospodarstvo
Glavni članak: Gospodarstvo Francuske
Francusko gospodarstvo se sastoji od razvijenog privatnog poduzetništva i znatnog ali opadajućeg državnog vlasništva.
Velike površine obradive zemlje, primjena najnovije tehnologije i subvencije učinile su Francusku vodećom poljoprivrednom silom Zapadne Europe.
Vlada i dalje vrši znatan utjecaj na ključne segmente infrastrukture. Ima većinsko vlasništvo u željezničkim, energetskim, zrakoplovnim i telekomunikacijskim tvrtkama.
Od početka 1990-ih država postupno prodaje svoje udjele u France Telecom, Air France i osiguravajućim, bankovnim i vojnim segmentima.
Francuska je zajedno s 11 drugih članica Europske Unije uvela euro 1. siječnja 1999. godine.
Euro je početkom 2002. godine posve zamijenio francuski franak.
Stanovništvo
Tri četvrtine stanovništva Francuske žive u gradovima.
Velika većina stanovnika su Francuzi. Domorodačke manjine su Flamanci na krajnjem sjeveru, Bretonci u Bretanji,
Baskijci na jugozapadu, Katalonci na istočnim Pirenejima, Elzašani u Elzasu i Korzikanci na Korzici.
Ne znaju se točni podaci o manjinama, jer je pojam "etnička manjina" gotovo nepoznat u Francuskoj. Naime, još od Francuske revolucije
država primjenjuje "zakon tla" (droit du sol), koji kaže da su prebivalište i etnički identitet nerazdvojni, tj. onaj tko živi
u Francuskoj automatski je Francuz. Etničke manjine su kroz povijest asimilirane na sve načine, i to vrlo uspješno.
Tek je nedavno, i to pod pritiskom Europske Unije, Francuska dala iole važnija prava etničkim manjinama.
Službeni jezik je francuski, ali postoji više lokalnih jezika: baskijski, bretonski, katalonski, korzički,
flamanski, njemački (elzaški), okcitanski. Francuska vlada i školstvo tek su odnedavno dopustili njihovo korištenje.
Regionalni se jezici danas uče u nekim školama, ali francuski ostaje jedini službeni jezik, kako na lokalnoj tako i na državnoj razini.
Religije
Glavni članak: Religije Francuske
Glavna religija u Francuskoj je katoličanstvo. Više od 80% stanovnika se izjašnjava kao katolici,
ali to je zapravo samo tradicionalna vjerska pripadnost, jer najveći dio ljudi uopće ne drži katoličkih obreda,
s obzirom da je Francuska još od Francuske revolucije vrlo svjetovna zemlja.
Ipak, ona sadrži Lourdes, možda najslavnije katoličko mjesto hodočašća na svijetu.
Islam se u zadnjih pedeset godina jako proširio Francuskom zbog muslimanskih doseljenika iz bivših kolonija u
sjevernoj Africi. Danas oko 5% stanovništva Francuske prakticira islam.
Protestantizam se znatno smanjio nakon progona u 16. i 17. stoljeću, pa protestanti danas čine samo 2% stanovništva.
Židovi čine samo 1% stanovništva, ali to je čak jedna trećina ukupnog broja Židova u Europi. Židovska je zajednica
oduvijek igrala vrlo važnu ulogu u Francuskoj, kako gospodarski tako i kulturno.
Kultura
Glavni članak: Kultura Francuske
Francuska je svijetu dala ogroman doprinos u kulturi. U 17. i 18. stoljeću je njezin kulturni utjecaj bio toliki da je
francuski bio lingua franca Europe, kao danas engleski.
Među nebrojenim velikanima i genijima, spomenimo samo nekolicinu:
- arhitekt Le Corbusier
- filozofi Descartes, Pascal, Sartre i Rousseau, Voltaire
- fizičar Becquerel
- kipar Rodin
- književnici Rousseau, Camus, Gide, Stendhal, Flaubert, France, Ionesco, Nostradamus, Rabelais, Hugo, Balzac, Baudelaire, Rimbaud, Zola, Prévert, Molière i Proust
- redatelji Truffaut i Godard
- skladatelji Debussy, Berlioz, Ravel i Bizet
- slikari Manet, Monet, Cézanne, Renoir i Matisse
Državni praznici (neradni dani)
Vanjske poveznice
- [http://www.elysee.fr Elizejska palača] - službena stranica predsjednika
- [http://www.premier-ministre.gouv.fr Predsjednik vlade] - službena stranica vlade
- [http://www.assemblee-nat.fr Assemblée Nationale] - francuski parlament
- [http://www.senat.fr Sénat] - francuski senat
- [http://www.service-public.fr Državna administracija] - poveznice na razne ustanove
Category:Države svijeta
]
als:Frankreich
fiu-vro:Prantsusmaa
ja:フランス
ko:프랑스
ms:Perancis
simple:France
th:ประเทศฝรั่งเศส
zh-min-nan:Hoat-kok
Italija
Republika Italija je država na jugu Europe. Sastoji se od poluotoka i dva velika otoka
na Sredozemnom moru, Sicilije i Sardinije.
Jedinu kopnenu granicu ima na sjeveru, na Alpama, gdje graniči s Francuskom, Švicarskom, Austrijom i Slovenijom.
Neovisne države San Marino i Vatikan nalaze se unutar teritorija Italije.
Povijest
Glavni članak: Povijest Italije
Prapovijesna nalazišta se mogu naći na više mjesta, posebno u regijama Lazio, Toskana, Umbria i Basilicata.
U starom vijeku, Grci su u južnoj Italiji i na Siciliji imali "veliku Grčku" (Magna Graecia), a na sjeveru su vladali Etruščani. Rim je postao centar Rimskog Carstva,
koje je do 5. stoljeća vladalo najvećim dijelom Europe.
Nakon srednjeg vijeka, Italija je bila glavno središte humanizma i renesanse,
koji su preporodili europsku filozofiju i umjetnost. Italija je bila rascjepkana u gradove-državice ili područja
pod tuđinskom vlašću do 17. ožujka 1861., kad se cijeli poluotok zajedno s dva otoka udružio u jednu kraljevinu.
Grad Rim se pridružio tek 20. rujna 1870., što je konačni datum ujedinjenja Italije.
Fašisti su uveli diktaturu 1922., borili se na strani Njemačke u 2. svjetskom ratu i izgubili.
Referendum o monarhiji od 2. lipnja 1946. stvorio je Republiku Italiju.
Italija je otpočetka članica saveza NATO i Europske Unije.
Politika
Glavni članak: Politika Italije
Ustav iz 1948. ustanovio je dvodomni parlament (Parlamento), koji ima Zastupnički dom (Camera dei Deputati)
i Senat (Senato della Repubblica), zasebno sudstvo, te izvršnu vlast utjelovljenu u Vijeću ministara (kabinetu),
koje predvodi predsjednik vijeća (predsjednik vlade).
Predsjednik republike bira se svakih 7 godina, a bira ga parlament zajedno s malim brojem regionalnih poslanika.
Predsjednik predlaže predsjednika vlade, koji predlaže ostale ministre (formalno ih imenuje predsjednik).
Vijeće ministara (koje obično čine parlamentarni zastupnici) mora zadržati povjerenje (Fiducia) oba doma.
Zastupnici domova parlamenta biraju se izravno kroz opće izbore, a koristi se miješani većinsko-proporcionalni sustav.
Prema zakonima iz 1993., 75% mjesta u parlamentu zauzimaju predstavnici okruga; preostalih 25% mjesta raspoređuje se proporcionalno.
Zastupnički dom ima 630 zastupnika.
Osim 315 zastupnika koji se biraju, Senat sadrži i bivše predsjednike, kao i razne druge osobe imenovane doživotno u skladu s posebnim ustavnim odredbama.
Zastupnici oba doma biraju na najviše 5 godina, ali oba se doma mogu raspustiti i prije isteka tog roka.
Zakoni se smiju predlagati iz oba doma, a mora ih prihvatiti većina u oba doma.
Talijansko se sudstvo zasniva na rimskom pravu, napoleonskom kodu i statutima.
Ustavni sud (Corte Costituzionale), koji odlučuje o ustavnosti zakona, osnovan je tek nakon 2. svjetskog rata.
Regije
Glavni članak: Regije Italije
Italija ima 20 regija (regioni, jednina regione), od kojih pet ima posebnu autonomiju, što je označeno zvjezdicom (
- ):
- Abruzzo
- Apulija
- Basilicata
- Emilia-Romagna
- Furlanija-Julijska krajina
-
- Južni Tirol
-
- Kalabrija
- Kampanija
- Lacij
- Ligurija
- Lombardija
- Marke
- Molise
- Pijemont
- Sardinija (Sardegna)
-
- Sicilija (Sicilia)
-
- Toskana (Toscana)
- Umbrija
- Valle d'Aosta
-
- Veneto
Regije se dalje dijele na pokrajine.
Zemljopis
Glavni članak: Zemljopis Italije
Najveći dio Italije je velik poluotok u Sredozemnom moru,
gdje zajedno s dva otoka - Sicilijom i Sardinijom - stvara zasebna mora,
a to su Jadransko more na sjeveroistoku, Jonsko more na jugoistoku, Tirensko more na jugozapadu i Ligursko more na sjeverozapadu.
Apenini su gorski lanac koji se proteže duž čitavog poluotoka i na sjeverozapadu se spaja s planinskim lancem Alpa,
koji polukružno zatvara Italiju na sjeveru. Na sjeveru je velika aluvijalna nizina rijeke Po i njezinih pritoka,
koji se spuštaju s Alpa, Apenina i Dolomita.
Ostale važne rijeke su Tiber, Adige i Arno.
Najviši vrh je Mont Blanc (Monte Bianco), koji ima 4,810 m. Italija ima dva slavna vulkana: ugasli Vezuv kod Napulja i aktivnu Etnu na Siciliji.
Gospodarstvo
Glavni članak: Gospodarstvo Italije
Italija ima raznovrsno industrijalizirano gospodarstvo, a proizvodnja je ukupno i po glavi stanovnika otprilike
ista kao u Francuskoj i Velikoj Britaniji.
Kapitalistička ekonomija podijeljena je na razvijeni industrijski sjever, gdje prevladavaju privatne tvrtke,
i manje razvijen poljoprivredni jug, s 20% nezaposlenih. U odnosu na zapadnoeuropske susjede, Italija ima velik broj malih i srednjih poduzeća (SME).
Uvozi se većina industrijskih sirovina i više od 75% energetskih potreba.
Tijekom zadnjeg desetljeća, Italija je uvela strogu poreznu politiku kako bi ispunila gospodarske i monetarne uvjete Europe,
snizila je stope kamata i inflacije, te je uvela euro 1999. godine.
Italija gospodarski zaostaje za glavnim europskim partenrima, pa sadašnja vlada uvodi brojne kratkoročne reforme
kako bi povećala konkrentnost i dugoročni rast. S druge strane, vlada presporo uvodi potrebne strukturalne reforme,
kao što su veće porezne olakšice i fleksibilnije tržište rada. Mirovinski je sustav preskup zbog usporavanja gospodarstva i loših odnosa sa sindikatima.
Stanovništvo
Glavni članak: Stanovništvo Italije
Italija je jezično i vjerski uglavnom homogena, ali je kulturno, gospodarski i politički vrlo raznolika.
Peta je u Europi po gustoći stanovništva (196 stanovnika po četvornom kilometru).
Nema velike manjine, a najveća je njemačka manjina u Južnom Tirolu (1991: 287,503 Nijemaca i 116,914 Talijana),
te slovenska manjina oko Trsta.
Ostale manjine s djelomično službenim jezicima su francuska manjina u regiji Valle d'Aosta;
sardski na Sardiniji);
ladin u Dolomitima;
furlanski u regiji Friuli-Venezia Giulia, što su sve romanski jezici.
Osim toga, ima i jezika koji se govore lokalno, kao što su
hrvatski u tri sela u regiji Molise;
okcitanski u južnim dolinama Piemontea;
katalonski u gradu Alghero na Sardiniji;
albanski u selima regije Calabria i na Siciliji;
stari grčki dijalekti u selima regije Calabria.
Iako je glavna vjera katoličanstvo (85% građana su nominalno katolici), postoje stare protestantske i židovske zajednice,
kao i sve veća useljenička zajednica muslimana.
Kultura
Glavni članak: Kultura Italije
Italija je znamenita zbog svoje umjetnosti, kulture i brojnih spomenika, od kojih su najslavniji kosi toranj u Pisi i Koloseum u Rimu,
a poznata je i po dobroj hrani (pizza, špageti itd.), vinu, modi, dizajnu, operi i mnogo čemu drugome.
Italija je začela europsku renesansu tijekom 14. i 15. stoljeća.
Pečat na zapadnoj kulturi ostavili su bezbrojni talijanski geniji. Ovo su samo neki od njih: pjesnici Dante i Petrarca, pisci Boccaccio,
Machiavelli i Castiglione, slikari Leonardo da Vinci, Raffaello i Michelangelo,
arhitekti Bernini i Palladio, skladatelji Vivaldi, Paganini, Puccini, Rossini i Verdi, filmski redatelji Antonioni i Fellini, filozof Giordano Bruno. Ne zaboravimo i Casanovu.
Od modernih pjevaca poznat je Eros Ramazzotti.
Državni praznici (neradni dani)
Vanjske poveznice
- [http://www.quirinale.it/ Presidenza della Repubblica] - službena stranica predsjednika Italije
- [http://www.parlamento.it/ Parlamento] - službena stranica talijanskog parlamenta
- [http://www.freeworldmaps.net/europe/italy/map.html Italy Map]
Category:Države svijeta
als:Italien
fiu-vro:Itaalia
ja:イタリア
ko:이탈리아
ms:Itali
simple:Italy
th:ประเทศอิตาลี
zh-min-nan:Italia
Nizozemska
Politika
Nizozemski parlament ima dva doma: Prvi dom (Eerste Kamer), koji ima 75 predstavnika provincija, i Drugi dom (Tweede Kamer), koji ima 150 zastupnika koji se biraju izravno.
Kultura
Slikari
- Rembrandt
- Vincent van Gogh
Književnost
- Anne Frank
Filozofi
- Erazmo Roterdamski
Category:Države svijeta
ko:네덜란드
ms:Belanda
ja:オランダ
simple:Netherlands
Danska
Danska - najmanja nordijska zemlja. Danska je dio Skandinavije, na sjeveru Europe, graniči s Njemačkom.
Povijest
Prije nego što su je nastanili Skandinavci, Danska je bila dom Keltima - što je potvrđeno otkrićima ritualnih močvarnih ubojstava i pogreba. Najstarije dansko pismo potječe iz 7. stoljeća, kada je nastao i novi runski alfabet. Najstariji grad u Danskoj je Ribe iz 810. godine.
Sve do 11. stoljeća Danci su bili poznati kao Vikinzi, zajedno s Norvežanima i Šveđanima, koji su kolonizirali, napadali i trgovali u svim dijelovima Europe. Mnogi arheolozi i povijesničari vjeruju da su Vikinzi otkrili Ameriku na svojim putovanjima od Skandinavije, preko Islanda, zatim do Grenlanda i na kraju do Amerike.
U različitim dobima kralj Danske je vladao dijelovima Engleske i Irske, Norveškom, Švedskom, Finskom, Islandom, Francuskom, naročito Normandijom i dijelovima Djevičanskih otoka, Trankebarom u Indiji, dijelovima obala Baltičkog mora i današnjom sjevernom Njemačkom. Scania, Blekinge i Halland su bili dijelovi Danske većim dijelom njene rane povijesti, ali su potpali pod švedsku vlast 1658. godine. Savez s Norveškom raskinut je 1814. godine, kada je Norveška ušla u novi savez sa Švedskom (do 1905.).
Danski liberalni i nacionalni pokret postao je značajan 1830-ih godina i poslije europskih revolucija 1848. godine Danska postaje ustavna monarhija 5. lipnja 1849.
Poslije drugog Šlezviškog rata (danski: Slesvig) 1864. godine, Danska je bila prisiljena ustupiti pokrajinu Schleswig-Holstein Pruskoj, što je bio posljednji poraz koji je ostavio duboke tragove u danskom nacionalnom identitetu. Poslije ovoga Danska je usvojila politiku neutralnosti, zbog čega ostaje neopredijeljena u Prvom svjetskom ratu. Zbog poraza Njemačke, tijekom sklapanja sporazuma u Versaillesu, Danskoj je ponuđeno vraćanje pokrajine Schleswig-Holstein. Bojeći se Njemačke odmazde ona je odbila prihvatiti vraćanje Holsteina i inzistirala je na plebiscitu o povratku Schleswiga. Godine 1920., kao rezultat plebiscita, sjeverni Schleswig vraćen je Danskoj.
Usprkos neutralnosti Danska je napadnuta od strane Njemačke (Operacija Weserübung), 9. travnja 1940. godine. Iako u početku sa samostalnom vlašću (koja je završila 1943. zbog rastućeg otpora), Danska je ostala okupirana tijekom cijelog Drugog svjetskog rata. Poslije rata Danska je postala jedan od osnivača NATO-a, i 1973. godine, pridružila se EEZ-u (kasnije EU).
Politika
1849. godine Danska je postala ustavna monarhija usvojivši novi ustav. Monarh je formalno na čelu države, što je uglavnom ceremonijalna uloga, pošto je izvršna vlast u rukama kabineta ministara, s premijerom kao prvim među jednakima (primus inter pares). Zakonodavnu vlast čine i vlada i Danski parlament, poznat kao Folketing, koji se sastoji od (ne više od) 179 članova. Dansko sudstvo je funkcionalno i administrativno nezavisno od izvršne i zakonodavne vlasti.
Parlamentarni izbori moraju se održavati najmanje svake četiri godine; ali premijer može zatražiti privremene izbore, ako tako odluči. Ukoliko parlament izglasa nepovjerenje premijeru, vlada se raspada.
Okruzi
Danska je podijeljena na 13 okruga (amter, jednina: amt) i na 271 općinu (kommuner, jednina: kommune). 1. siječnja 2007. u Danskoj će biti provedena reforma administrativne podjele zemlje, u kojoj će današnje okruge zamijeniti pet novih regija, a broj općina smanjit će se na 98.
- Aarhus
- Frederiksborg
- Fyn
- Kopenhagen (København)
- Sjeverni Jutland (Nordjylland)
- Ribe
- Ringkjøbing
- Roskilde
- Južni Jutland (Sønderjylland)
- Storstrøm
- Vejle
- Viborg
- Zapadni Zeland (Vestsjælland)
Tri općine koje imaju ovlasti okruga su:
- Bornholm
- Kopenhagen (København)
- Frederiksberg
Grenland i Ovčji otoci također pripadaju Danskom Kraljevstvu, ali imaju status autonomnih regija, te svaku od ovih regija predstavljaju po dva zastupnika u danskom parlamentu.
Zemljopis
Ovčji otoci
Danska se sastoji od poluotoka Jutlanda (Jylland) i 405 otoka. Od tih otoka 323 su nastanjena, a najveći su Zeland (Sjælland) i Fyn. Otok Bornholm nalazi se istočno u Baltičkom moru. Mnogi veći otoci spojeni su mostovima; Most Øresund spaja Zeland sa Švedskom. Most Storebæltsbroen spaja Fyn sa Zelandom. Također je dobra povezanost otoka trajektima. Danska je većinom ravničarska zemlja s najvećim vrhom Møllehøj (170,86 m).
Gospodarstvo
Danska ima moderno tržišno gospodarstvo. Životni je standard vrlo visok, danska kruna je stabilna i vezana uz euro (1 € = 7,42 DKK). Gospodarstvo ovisi o vanjskoj trgovini i izvozu (najviše se izvozi: svinjetina, riba i žitarice). Danci su odbili euro na referendumu 2000. godine. Gospodarstvo je vrlo sindikalizirano; više od 75% radne snage su članovi sindikata. Pravila o radu i plaći većinom se dogovaraju između sindikata i poslodavaca, bez uplitanja države.
Stanovništvo
Većina stanovništva je skandinavskog porijekla. Manji dio su Inuiti sa Grenlanda, domoroci sa Ovčjih otoka i imigranti koji čine oko 6,2% stanovništva. Najveće skupine imigranata su: azijati (1,5%), turci (0,9%), emigranti iz zemalja bivše Jugoslavije (0,8%) i afrikanci (0,7%).
Danski je dominantan jezik u cijeloj zemlji, s iznimkom male grupe njemačkih govornika blizu granice s Njemačkom.
84,3% stanovnika pripadaju Danskoj Narodnoj Crkvi (Den Danske Folkekirke) koja je jedan od oblika luteranske crkve. Ostatak stanovništva većinom pribada nekim drugim kršćanskim crkvama, dok je 2% stanovništva islamske vjeroispovijesti. U zadnje vrijeme u Danskoj je doživjela procvast stara nordijska religija Asatru koju je danska vlada odobrila kao vjerski pokret.
Kultura
Asatru
Vjerojatno najpoznatiji Danac je pisac bajki Hans Christian Andersen. Drugi vrlo poznati Danci su: filozof Søren Kierkegaard, fizičar Niels Bohr, spisateljica Karen Blixen, astronom Tycho Brahe i filmski redatelj Lars von Trier.
Vanjske poveznice
- [http://www.denmark.dk Službena stranica Danske]
- [http://www.bo-k.dk/dk/ Stara Danska u Cyberspaceu]
- [http://www.visitdenmark.com/ Danski Turistbiro]
Category:Države svijeta
fiu-vro:Taani
als:Dänemark
ja:デンマーク
ko:덴마크
ms:Denmark
simple:Denmark
th:ประเทศเดนมาร์ก
zh-min-nan:Dan-kok
Irska
Irska je otočna Europska država, graniči sa Velikom Britanijom.
Zemljopis
Irska zauzima otprilike pet šestina irskoga otoka, a udaljena je osamdesetak kilometara od obale Velike Britanije. Zbog svojih bujno zelenih otoka Irska je dobila naziv "smaragdni otok".
Na rubovima Irske nalazi se isprekidani lanac planina. Središnja je ravnica niska, manje od jedne šestine zemlje diže se iznad 200 m nadmorske visine, s brežuljcima i grebenima, koji se izdižu iz vapnenačke podloge. Ledenjaci ledenoga doba ostavili su iza sebe plodno tlo posuto stijenama. Česta su mala jezera poznata kao lough i tresetišta. Glavne su rijeke: Liffey, Blackwater, Clare i Shannon (najduža rijeka na britanskim otocima) široke i spore.
Kraće i brže rijeke spuštaju se s rubova gorja prema obali. Najveći su lanci granitno gorje Wicklow na istoku i gorje Macgillicuddy's Reeks na krajnjem jugozapadu.
Obalni je pojas najfascinantniji na zapadu, jer je stjenovit i duboko razveden, s mnogo spektakularnih klifova. Na krajnjem jugozapadu planine se pružaju u Atlantik nizom krševitih i širokih poluotoka međusobno razdvojenih zaljevima kao što su Dingle Bay I Bantra Bay.
Gospodarstvo
Irska ekonomija prije 1980. godine bila je "tradicionalno" ustrojena i ne naročito uspješna. Tada je Irska znatno zaostajala za Ujedinjenim Kraljevstvom i ostalom Zapadnom Europom. U tadašnjoj irskoj ekonomiji poljodjelstvo je imalo važniju ulogu. Od 1980. godine dolazi do velikih promjena.
Danas je Irska drugi svjetski najveći izvoznik računalnih programa. Gotovo trećina svih osobnih računala prodanih u Europi proizvedena je u Irskoj, i to većinom u američkim podružnicama.
Uspoređujući razinu razvijenosti Irske i Ujedinjenog Kraljevstva, možemo zaključiti da je Irska, kao tradicionalno nerazvijena, uspjela u 20-ak godina dostignuti Ujedinjeno Kraljevstvo. Primjerice, Irska je 1977. godine imala 65 % narodnog bruto dohotka po stanovniku Ujedinjenog Kraljevstva, a 2000. godine taj broj je iznosio čak 93 %. Jedan drugi pokazatelj navodi da je kupovna moć Iraca više nego Šveđana, Nijemaca, Francuza, Britanaca ili Talijana.
Category:Države svijeta
ms:Ireland
ja:アイルランド
simple:Republic of Ireland
Velika Britanija
Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske (UK) je država u zapadnoj Europi, obično poznata kao Ujedinjeno Kraljevstvo, ili manje točno kao Velika Britanija ili Britanija. Ujedinjeno je Kraljevstvo nastalo nizom Zakona o uniji (Act of Union), koji su ujedinili Englesku, Škotsku i Wales sa Sjevernom Irskom, regijom na otoku Irskoj. (Ostali su se dijelovi Irske izdvojili iz UK 1922.)
UK je smješteno na sjeverozapadnoj obali kontinentalne Europe, okruženo Sjevernim morem, Engleskim kanalom i Atlantskim oceanom. Pod suverenitetom Ujedinjenog Kraljevstva, iako nisu njegov dio, su zavisni teritoriji - Kanalski otoci, otok Man te niz prekomorskih teritorija.
Velika Britanija, ili kako se ponekad naziva Britanija, je zemljopisni naziv za područje koje obuhvaća Englesku, Wales i Škotsku. Britansko otočje je zemljopisni naziv skupine otoka, kojem pripadaju Velika Britanija, Irska, otoci Man, Wight i Orkney, Hebridi, otočje Shetland, Kanalski otoci i drugi.
Povijest
Glavni članak: Povijest Velike Britanije
Politika
Jedan od najvažnijih političara dvadesetog stoljeća je Winston Churchill. Državno uređenje je parlamentarna monarhija.
Administrativna podjela
Zemljopis
Gospodarstvo
Stanovništvo
Kultura
Engleska kultura seže od rimskih vremena, kad su rimljani osvajali svijet. Neki od poznatijih književnika, fizičara, matematičara, biologa od doba predromantizma pa do modernizma i danas, su:
Književnici
- Charles Dickens (1812-1870)
- Geoffrey Chaucer (1340-1400)
- Jonathan Swift (1667-1745)
- Sir Walter Scott (1771-1832)
- Thomas Stearnes Eliot (1888-1965)
- Oscar Wilde (1854-1900)
- George Bernard Shaw (1856-1950)
- George Gordon Byron (1788-1824)
- Sir Arthur Conan Doyle (1859-1930)
- Virginia Woolf (1882-1941)
- Jane Austen (1775-1817)
- William Shakespeare (1564-1616)
- Agatha Christie (1890-1976)
- J. K. Rowling (1965-danas)
- Rudyard Kipling (1865-1936)
Fizičari
- Sir Isaac Newton
- James Clark Maxwell
- James Prescott Joule
- Michael Faraday
Biolozi
- Sir Alexander Fleming
- Sir Charles Darwin
Kemičari
- Sir Ernest Rutherford
- Sir Humphry Davy
Izumitelji
- Alexander Graham Bell
- James Watt
- George Stephenson
Religija
Vjerska pripadnost:
- Engleska crkva - 27,000,000
- Škotska Crkva - 800,000
- Katolička crkva - 9,000,000
- Muslimani - 1,500,000
- Metodisti - 760,000
- Hinduisti - 500,000
- Sikhi - 500,000
- Židovi - 350,000
Vanjske poveznice
Category:Države svijeta
ja:イギリス
ko:영국
ms:United Kingdom
simple:United Kingdom
th:สหราชอาณาจักร
zh-min-nan:Liân-ha̍p Ông-kok
1981
----
Događaji
-
Rođenja
-
Smrti
- 23. siječnja - Samuel Barber, američki skladatelj (
- 1910.)
- 23. ožujka - Ljubica Oblak-Strozzi, hrvatska pjevačica (
- 1896.)
- 18. svibnja - William Saroyan, američki književnik (
- 1908.)
- 2. rujna - Andrija Maurović, hrvatski crtač stripova (
- 1901.)
- 26. listopada - Franjo Mraz, hrvatski naivni slikar (
- 1910.)
- 3. studenog - Edvard Kocbek, slovenski književnik (
- 1904.)
- 29. prosinca - Miroslav Krleža, hrvatski književnik (
- 1893.)
- 31. prosinca - Franjo Šeper, hrvatski kardinal (
- 1905.)
Category:Godine
als:1981
ja:1981年
ko:1981년
simple:1981
th:พ.ศ. 2524
GrčkaPod pojmom Grčka se ponekad podrazumnijeva stara Grčka, antička civilizacija.
Grčka - država jugoistočne Europe. Glavni grad Atena.
Category:Države svijeta
fiu-vro:Kriika
ja:ギリシャ
ko:그리스
ms:Yunani
roa-rup:Gârţii
simple:Greece
th:ประเทศกรีซ
zh-min-nan:Hi-lia̍p
Portugal
Portugal - država na zapadu Europe, na istoku i sjeveru graniči sa Španjolskom, na zapadu i jugu izlazi na Atlantski ocean.
Kultura
Glazba
Portugalsku glazbu predstavljaju mnogi različiti glazbeni oblici. Najpoznatija portugalska glazba je fado, vrsta melankolične glazbe. Obično se povezuje s portugalskom gitarom i portugalskom riječju saudade. Saudade se može opisati kao čest ljudski osjećaj - kao zaljubljenost u nekoga, tko je vrlo daleko. Taj je stil izrazita mješavina tuge, boli, nostalgije, sreće i ljubavi. Fado vjerojatno potječe od mješavine ritmova afričkih robova i tradicionalne glazbe portugalskih mornara, s arapskim utjecajem. Dvije su varijacije fada - fado iz Lisabona i iz Coimbre. Lisabonski fado bio je prvenstveno popularna glazba, obično su ga izvodile žene, dok je fado iz Coimbre imao više literarno obilježje i obično su ga izvodili muškarci. Oba pravca su danas prihvaćena kao nacionalna glazba cijenjena u inozemstvu, unatoč manjoj popularnosti u samom Portugalu. Neki od međunarodno najistaknutijih izvođača fada su Amália Rodrigues, Mariza, Mafalda Arnauth, Mísia, Dulce Pontes, Madredeus i Cristina Branco.
Category:Države svijeta
als:Portugal
ja:ポルトガル
ko:포르투갈
ms:Portugal
simple:Portugal
th:สาธารณรัฐโปรตุเกส
zh-min-nan:Portugal
1995
----
Događaji
- kraj domovinskog rata
- 29. kolovoza - Pokrenuta je NATO-ova vojna operacija protiv bosanskih Srba.
Rođenja
-
Smrti
- 18. siječnja - Adolf Butenandt, njemački kemičar (
- 1904.)
- 12. ožujka - Mija Aleksić, srpski glumac
- 6. travnja - Novak Novak
- 14. svibnja - Zlatko Madunić
- 24. srpnja - Ivo Kalina, hrvatski slikar (
- 1925.)
- 1. kolovoza - Mirko Božić, hrvatski književnik (
- 1919.)
- 7. rujna - Radivoje Lola Đukić
- 25. listopada - Miljenko Smoje, dalmatinski novinar, kroničar i satiričar (
- 1923.)
- 3. studenog - Bojan Adamič
- 16. studenog - Petre Prličko
- 11. prosinca - Miko Tripalo, hrvatski političar (
- 1926.)
- 25. prosinca - Dean Martin, američki filmski glumac
Category:Godine
als:1995
ja:1995年
ko:1995년
ms:1995
simple:1995
th:พ.ศ. 2538
Finska
Republika Finska (finski: Suomen tasavalta, švedski: Republiken Finland) je nordijska država u sjeveroistočnoj Europi, ograničena Baltičkim morem na jugozapadu, Finskim zaljevom na jugoistoku i Botničkim zaljevom na zapadu. Finska ima granice sa Švedskom, Norveškom i Rusijom. Ålandski Otoci, uz jugozapadnu obalu, su pod Finskom vrhovnom vlašću dok uživaju ekstenzivnu autonomiju.
Najveći dio Finske je nizak, blago valovit, šumovit kraj sa mnogo jezera. Ima oko 60 000 jezera, rijeke se koriste za splavarenje drva. Veliko prometno značenje imaju i plovni kanali. Najveće prirodno bogatstvo su šume stoga glavno mjesto u industriji zauzima prerada drva, proizvodnja papira, namještaja i celuloze. U gušće naseljenom primorju razvio se Helsinki, glavni grad i najveća luka sa razvijenom industrijom.
Finci pripadaju ugrofinskoj skupini naroda i govore finskim jezikom. Uz finski službeni jezik je i švedski. 1995. godine postala je članica EU.
Zemljopis
Finska je sjevernoeuropska, skandinavska i baltička zemlja. U grupaciji zemalja kojoj pripada (skandinavske zemlje) ona bi mogla ponijeti atribut nizinska jer joj najviši vrh jedva prelazi 1.300 metara nadmorske visine. Za razliku od drugih skandinavskih zemalja Finska je kontinentalna zemlja bez obzira što izlazi na baltičko more. Po mnogim osobinama je sličnija Kareliji i poluotoku Koli (Rusija), nego drugim skandinavskim zemljama. Državnu teritoriju presjeca polarni krug, četvrtina njene teritorije je iznad sjevernog polarnika. Finska dopire blizu Sjevernog ledenog oceana na koji je imala izlaz prije Drugog svjetskog rata. Državna teritorija se proteže od 60° do 70° sjeverne zemljopisne širine. Njena dužina u pravcu sjever-jug prelazi 1100 km a njena prosječna širina je 600 km. Površina Finske je 338.145 km2 sa 5.183.545 (2002. god.) stanovnika sa prosječnom gustoćom 15 stanovnika na km2 što Finsku čini jednom od najrjeđe naseljenih zemalja u Europi. Finska graniči sa Norveškom na sjeveru, na istoku sa Rusijom, Finskim zaljevom, na jugozapadu sa Baltičkim morem, i na zapadu Botničkim zaljevom sa Švedskom.
Regionalna podjela
U regionalizaciji Finske jasno se ističu tri prediono-fizionomske cjeline: 1.Finska Laponija, 2.Jezerska Finska i 3.Finsko primorje. Ovakva regionalizacija odgovara regionalizaciji ovog prostora i po pravcu pružanja ove države. Laponija odgovara regiji Sjeverna Finska, Jezerska Finska odgovara regiji Južna Finska, a regija Finsko Primorje odgovara regiji Botnička obala.
Finska Laponija
Finska Laponija je pretežno brežuljkasta regija izuzev krajnjeg sjeverozapada gdje ima planinski karakter. Osobnost ovog dijela Finske je da nema jezera (iako je Finska zemlja jezera). Izuzetak čini samo jedno jezero - Inara. U Finskoj ovu regiju nazivaju Laplandija. Zauzima oko 1/3 državnog prostora (10.300 km²). Zimi je vrlo hladna (-15°C do -20° C) i pokrivena snijegom, dok za kratkog ljeta vlada ugodnija temperatura (zabilježeni apsolutni maksimum od +33°C). Što se ide sjevernije nastupa tundra bez stabala, sa lišajevima, sa po nekim grmom, malim močvarama i malim brojem cvjetonoša (tokom kratkog ljeta). U ljetnom periodu tu je stanište mnogobrojnih ptica.
U ranijim vremenima regija je bila isključivo naseljena Laponcima. Živjeli su od uzgoja irvasa i ribolova i živjeli su nomadski i polunomadski život. Smatra se da ih danas nema više od 2.000. U prirodi im je da vole nomadski život iako sve više postaju stalni stanovnici naselja. Otkada su Finci izgradili arktički put (1929.g.) u ovoj regiji se razvija i turizam. Uz suvremen put dug 460 km izgrađeni su hoteli sa visokim konforom. Dolaze turisti-ribolovci, turisti-skijaši, i turisti koji su željni provozati se sanjkama koje vuku irvasi. Ipak, Sjeverna Finska je manje razvijen kraj i rijetko naseljen dio države. Nomadsko stočarstvo i sječa šume su glavne privredne aktivnosti Laponije. Centar Finske Laponije je grad Rovanijemi koji leži na obali rijeke Kemi u blizini sjevernog polarnika. Do njega dopire željeznica uz postojeći arktički put i produžava prema ruskoj luci Murmansk. On je administrativni, trgovačko prometni i turistički centar Laponije. Ističe se po trgovini kože.
Jezerska Finska
Jezerska Finska se nalazi između Finske Laponije na sjeveru i Finskog primorja na jugu i jugozapadu. Finci nazivaju ovaj kraj "Suomi" - zemlja jezera. Geomorfološki to je dio morenskih bedema kojima su stvorene brojne jezerske depresije. Baš ova regija dala je atribut Finskoj amfibijska zemlja. Tu su mnogobrojna glacijalna jezera a pejzaž dopunjuju nepregledne četinarske šume. Najveće jezero je Sajma, sa cjelokupnim sustavom jezera pod imenom Velika Sajma, to je površina od 4.400 km2. Sva jezera su tektonski predisponirana, ali za njihovo konačno oblikovanje je značajna lednička erozija i akumulacija. Najveća dubina Sajme je 82 m. Zapadno od Sajme je jezero Pajane površine 1.065 m2, maksimalne dubine 93 m. Jezera su međusobno odvojena kordonima morena, ali su hidrografski povezana riječnim tokovima i kanalima. Neke rijeke npr. Oulu, Komo imaju značajne vodne snage, koje se iskorištavaju. Oko jezera nižu se mala sela sa tipičnim drvenim kućama. Neka naselja imaju fizionomiju gradskih naselja. Između jezera izgrađene su tri željezničke pruge pravcem sjever-jug i dvije pravcem zapad-istok. Kao gradski centri razvili su se gradovi Kuopio, Tampere i Lahti. Kuopio je izraziti centar drvne industrije i središte cijele regije i Finske. U sferi utjecaja grada je rudarski revir Finske gdje se proizvodi bakar, olovo, cink, azbest i kvarc. Tu se nalazi rudarski centar Outokumiu. Tampere je najveći grad Jezerske Finske (preko 150.000 stanovnika). Poznat je po svojoj tekstilnoj, metalnoj i papirnoj industriji. On nosi epitet finski Manchester. Grad Lahti je u prelaznoj oblasti, ima funkciju etapne stanice u kojoj se okupljaju učesnici zimskih sportova. U istočnim i centralnim dijelovima regije osnovano je nekoliko desetina tisuća novih gazdinstava nastalih od doseljenika sa teritorija koje su pripale (poslije Drugog svjetskog rata) tadašnjem SSSR-u.
Finsko primorje
Finsko primorje je predstavljeno izlaskom ove države na Baltičko more (Botnički i Finski zaljev). Nasuprot ostalim dijelovima Finske u ovoj regiji nema onih prepoznatljivih, za sjeverne zemlje, morenskih sedimenata. Ovdje se nalaze sedimenti morskog porijekla, ostaci nekadašnjeg Joldijskog mora. Finsko primorje, iako jedinstvena regija, može se podijeliti na dvije podregije: Sjevernije, prostor oko Botničkog i južnije prostor oko Finskog zaljeva.
Botničko primorje je pojas Finske uz istoimeni zaliv dug oko 700 km. Primorje je izloženo sjevernim vjetrovima. Od Švedske granice na sjeveru do grada Vasa na jugu primorje je pod šumom. Značajnije naselje je grad Oulu, na ušću istoimene rijeke, koja je dio otoka istoimenog jezera. Poznat je kao centar drvne industrije. Sjevernije od njega je grad Kemi na istoimenoj rijeci Kemi, sa istom funkcijom kao Oulu. Od njega vodi željeznička pruga za Murmansk, preko centralnog grada Jezerske Finske. Najjužnije točke Botničkog primorja su gradovi Vasa i Pori.
Južno primorje Finci nazivaju "salpau selkä" (primorje uz sjevernu obalu Finskog zaliva). Regija ima povoljnije tlo i klimu čime su stvoreni uslovi za intenzivnu poljoprivredu i stočarstvo. Ovdje uspijeva pšenica i šećerna repa. Ovo je najgušće naseljena oblast Finske. Paralelno sa obalom vode glavne željezničke i cestovne komunikacije. Pored aktivne uloge u poljoprivredi ova regija je i industrijski razvijena. Na jugozapadu je grad Turku, najstariji grad Finske, nekada i prijestolnica. Njegovi stanovnici najviše govore švedski. Okružen je skupinama otoka, koja tamo nazivaju "Schären", u blagoj klimi, plodnom okruženju, sa slikovitom srednjovjekovnom arhitekturom spada u najljepše finske gradove. Nedaleko od Turkua se nalazi arhipelag Aland, koji je bliže Švedskoj nego Finskoj. Sastoji se od oko 6.500 otoka od kojih je 80 naseljeno. Stanovnici govore švedski a bave se poljoprivredom i ribolovom. Najveći grad oblasti, ujedno i cijele države je Helsinki, veliki i moderan kulturni, politički, trgovački i industrijski centar. Istočno od njega je mali grad Kotka, a zapadno gradić Hanko.
Reljef
Površinu finskog prostora sačinjava Baltički štit. Štit je izgrađen od kristalastih škriljaca, granita, gnajsa i vulkanita iz doba arhaika. Ovo područje je bilo nabrano u prekambriju. Djelovanjem vanjskih sila teren je uravnjen. U pleistocenu, finski prostor je bio potpuno prekriven inlandajsom. Pleistocena glacijacija i moćni inlandajs su na svakom koraku ostavili svoje tragove. Ledenjaci su kod manje otpornih stijena erodirali povlatne slojeve sve do rezistentne podloge. Taj materijal je akumuliran u obliku morena. Morene su zagradile brojna jezera, tako da Finska izgleda iz aviona kao vodoravno presječena spužva u čijim se rupicama nalazi voda. Oko 80% Finske prekrivaju glacijalni nanosi u obliku morena i drumlina (izduženi brežuljci sastavljeni od gline i pijeska dužine 500 do 1000 metara, visine 20 do 30 metara). Veći dio finskog prostora čini blago ravni reljef od 100 do 300 m nadmorske visine. U Laponiji je ravan gdje se brijegovi dižu do 500 m.n.v. Na sjeverozapadu Finske su posljednji izdanci Skandinavskih planina, gdje se nalazi i najviši vrh države Haltiotuturi (1.234 m).
Klima
Zbog utjecaja okolnih vodenih površina, klima je značajno manje ekstremna nego što se očekuje. Prosječna srpanjska temperatura na obali je 16° C, a u veljači -9° C. Količina padalina (snijeg, kiša) je 460 mm na sjeveru i 710 na jugu. Slab snijeg pokriva zemlju 4 do 5 mjeseci godišnje na jugu i 7 mjeseci na sjeveru. Helsinki ima prosječnu temperaturu najhladnijeg mjeseca -6,3° C, a Oulu na sjeveru -0,3° C, dok je prosječna srpanjska temperatura u Helsinkiju 16,5° C, a u Oulu 15,5° C. Krajnji sjever je još hladniji. Siječanjska temperatura u Laponiji je -15° C.
Hidrologija
Za Finsku se kaže da je "amfibijska zemlja", zemlja vode i kopna. Različiti su podaci o broju jezera u Finskoj, ali se procjenjuje da ih ima oko 60.000. Rijeke su većinom otoke pojedinih jezera, a najveća je Vuoeksen, sa čuvenim vodopadom Imatrom, otoka je najvećeg finskog jezera Sajma (1.800 m2), a prioka je jezera Ladoge. Jezero Sajma je 1968. godine spojeno plovidbenim kanalom sa Finskim zaljevom, a sa druge strane povezano je sa gradom Viborgom (Rusija), kanalom dugim 60 km. Sajma predstavlja čitav sistem jezera. Druga važna jezera su Pajene, Kali, Ori i Kajgele na jugu, i jezero Inara na sjeveru. Inara je sjevernije od polarnog kruga, na 69° S[zemljopisna širina|ZŠ]]. Sa maksimalnom dubinom od 60 m. Po nekim podacima na jezeru ima 3.000 otoka, a površina akvatorija bez otoka je 1.000 m2.
Biljni i životinjski svijet
Oko 72% finske je pod šumama. Osim na krajnjem jugu gdje se mogu naći jasen, javor i brijest, šume su uglavnom četinarske gdje dominiraju omorike i borovi. Finska ima približno 1.200 vrsta biljaka i paprati i oko 1.000 vrsta lišajeva. Divljač uključujući medvjede, vukove, polarne lisice, divlje mačke, uglavnom žive u nenaseljenim sjevernim područjima. Sobovi koje su pripitomili Saami izumiru u divljini. Divlje guske, labudovi, plovke, sniježne žutovoljke (ptice) prave gnijezda širom sjeverne Finske. Od riba najčešće su slatkovodne: losos, pastrva, štuka, grgeč i iz slanih voda: haringa, bakalar. U unutrašnjosti zemlje dominira sivo planinsko tlo. Sjeverni dio finske je pokriven močvarnim tlom. Najplodnije tlo je u južnom dijelu obalske ravnice koje se sastoji od morske gline.
Prirodna bogastva
Bogata zemlja prekrivena šumama je najvrijedniji resurs Finske. Omorika, bor, srebrna su dominirajuće vrste drveća. Jedini prirodni resursi zemlje su drvo, treset, toplokrzne životinje, hidroenergija i riba. Finska također ima neka nalazišta metala od kojih se izdvajaju cink, bakar, željezo i nikal. Vanadij, srebro i zlato se vade. Najobilniji nemetali su granit i krečnjak.
Povijest
Najstariji tragovi o ljudskom postojanju u Finskoj potječu od 8000 godine p.n.e. Ovi primitivni lovci i sakupljači su vjerovatno stigli sa istoka. Proizvodnja lonaca karakterizira drugi tip kulture ljudi iz kamenog doba poznate kao ukrasna keramika. Uspjeh Battle-Ax kulture (1800. - 1600. pne.) možda je donešen u Finsku od indoeuropskih ljudi iz južnijih baltičkih regija. Ovi ljudi su bili uspješni moreplovci i uveli zemljoradnju. Udruživanja Battle-Ax ljudi sa prethodnim stanovništvom dovelo je do nove klukainen kulture. Brončano doba počelo je u Finskoj oko 1300. p.n.e. Tijekom prvog perioda predkršćanske ere i narednih stoljeća ljudi su govorili jedan od ugro-finskih jezika. Prošlost Finske je vezana za dug period dominacije germanskih naroda (prvenstveno Šveđana), a sa druge strane slavenskih naroda (Rusa). Etnogenetski ni sa jednim susjedima nemaju ništa zajedničko. Najbliži etnički srodnici su im Mađari u Panonskoj nizini. Finci su narod Ugro-Finskog porijekla. Šveđani su pokorili i politički sebi prisvojili cijelu Finsku. Ona je bila njihov posjed sve do 1809. godine. Dva plemena Finci i Hemejci primili su rimokatoličku vjeru, a Karelijci grčko-istočnu od Rusa. Poslije 1809. godine Finska otpada pod Rusku vlast sve do 1917. godine. Po proglašenju Lenjinovih socijalističkih naroda o samoopredjeljenju naroda Rusije, Finci su iskoristili trenutak i postali samostalna država. Finska je tokom Drugog svjetskog rata poražena od tadašnjeg SSSR-a i morala je ustupiti SSSR-u dio Karelije s gradom Viborgom, cijelu obalu Ladoškog jezera i zaljev Petsamo na obali Barentsovog mora, te je tako Finska svedena na današnji prostor. Konačan mirovni sporazum sa Sovjetima potpisan 1947. godine. Naknada štete u obliku roba široke potrošnje je isplaćena u potpunosti 1952. i tri godine kasnije pola otoka je vrećeno Finskoj. Novi odnosi sa SSSR-om su doveli do legalizacije komunističke partije, sporazum o prijateljstvu suradnji i obostranoj pomoći.
Stanovništvo
Finci čine više od 93% populacije i potomci Šveđana oko 6%. Daleki istok je naseljen sa oko 2.500 Saamija druge manje grupe čine manje od 1%. Iako su Šveđani u manjini oni imaju svoju političku stranku, svoje škole i druge institucije. 67% populacije je urbano. Više od 93% govori Finski i Finsko-ugrinski jezik. Oko 6% ljudi, uglavnom koncentriranih na Ahvenanmaa arhipelagu govore Švedski. Saami govore Samijski jezik, a to je dijalekt Finskog. Evangelistička Luterovska crkva prevladava, njeni članovi čine 86% stanovništva. Sloboda vjeroispovjesti je zagarantirana. Pravoslavna crkva, iako nacionalna, u broju pristaša opada od Drugog svjetskog rata.
Po popisu iz 2002., Finska ima, 5,183,545 stanovnika (15 stanovnika/km²) što Finsku čini jednom od najrjeđe naseljenih zemalja u Europi. Više od 2/3 populacije je smješteno u južnim krajevima. Helsinki ima oko 551.123 stanovnika (2000.), te je intelektualni, proizvodni i trgovački centar. Slijedeća tri najveća grada su Espoo - 209.667, Tampere - 193.174, Abo - 172.107 koji su također industrijski centri.
Obrana
Vojni rok od 11 mjeseci je obavezan za muškarce starije od 17 god. Finska ima vojsku, mornaricu, zračne snage, ali su vojne snage smanjene Pariškim mirovnim ugovorom iz 1947. na maksimalno 41.900 osoba. Godine 2001., oko 32.250 ljudi je bilo je služenju vojnog roka. Rezerva broji 500.000 ljudi. 1994.g. Finska se pridružila programu "Partnerstvo za mir" kao prvi korak k punom članstvu u NATO-u.
Obrazovanje
Školovanje je besplatno i obavezno od 7 do 16 godina. Nepismenost skoro da ne postoji. Uz redovno osnovno i srednje obrazovanje, postoje i škole narodne akademije i radničke institute. Škole za odrasle su privatne, društvene ili provincijske i imaju podršku države. Finska ima sustav srednjih usmjerenih škola kao što su komercijalne, obrtničke, tehničke, trgovačke i poljoprivredne. Finski institut višeg obrazovanja uključuju 13 sveučilišta i nekoliko koledža i škola za obuku nastavnika sa godišnjim upisom od 205.000 studenata. Najveći je Helsinkiški.
Kultura
Nakon osvajanja Finskih plemena od strane Šveđana domaća kultura je bila pod uticajem Šveđana, koji traje i danas. Među seljacima su pjevane tradicionalne epske pjesme. Radovi u drvetu i tapeti su još uvijek dekorirani tradicionalnim ukrasima i spiralnim i sličnim jednostavnim geometrijskim oblicima. Među obrazovanim preovladala je švedska kultura.
Govorio se švedski jezik koji je, uz rijetke iznimke, bio i književni jezik zbog toga što je švedska umjetnost i arhitektura bila iz mnogo pravaca. Mnoge Finske građevine i umjetnički radovi oslikavaju talijanske, flemanske, njemačke i druge uticaje. U 19. stoljeću obrazovani Finci počeli su oživljavati svoju nacionalnu tradiciju. U isto vrijeme nacionalna finska književnost nastaje na vlastitom jeziku. Parne kupke - saune - koje nastaju sipanjem vode preko vrelih stijena su finski izum. Finci veoma vole knjige, a biblioteke i muzeji su sastavni dio njihove kulture. Helsinška gradska biblioteka ima oko 2,1 miljuna izdanja, univerzitetska 2,6 milijuna i služi kao nacionalna biblioteka. Finska ima 1.500 biblioteka širom zemlje.
Privreda
Drugi svjetski rat je ostavio Finsku s ogromnim ekonomskim problemima uključujući visoku inflaciju, nezaposlenost i nepovoljan trgovinski balans. Od tada se industrijski sektor širio do šezdesetih godina prošlog stoljeća.
Osim javnih ustanova, industrija i biznis su privatizirani. Nacionalni buđet 1998. predviđao je 41,3 milijardi dolara buđetskih prihoda i 43,1 milijardu troškova. Porast domaće proizvodnje u 2000. g. bio je 121,5 milijarda.
Poljoprivreda
Farmerstvo je uglavnom ograničeno na plodne priobalne regije. Samo 7% površine Finske je pod poljoprivrednim kulturama. Većina farmi su manje od 20 hektara, manje od 20% farmi upošljava plaćene radnike. U 2001. godini usjevi su bili ječam, zob i pšenica (3,9 mil.m metričkih tona), i korjenasto povrće kao krumpir i šećerna repa (816.000 metr.tona). Životinje su uključivale 6 milijuna komada peradi, 1,1 milijun stoke, 1,3 milijuna svinja, 106.600 ovaca. Finska ima 414.000 pripitomljenih sobova. Oko 60% šuma u finskoj je u privatnom vlasništvu.
Ulov ribe u 1997. je bio 196.513 metr. tona. Više od 1/3 ribe potječe iz unutrašnjih voda.
Industrija
Drvna masa, papir, drvoprerađivačka industrija predstavlja značajan segment finske industrije. Ranih 1990-ih je proizvođeno oko 1,3 metr. tona papira godišnje. Proizvodnja ostalih papirnih i drvnih proizvoda ukupno iznosi 7,9 milijuna godišnje. Finska posjeduje industriju teških strojeva, metala, brodova, tiskarskog materijala, elektro industriju, industriju hrane i pića, tekstilnu industriju, industriju odjeće, kemikalija, keramike i stakla.
Finska je značajan izvor bakra (proiz. 11.600 metr.tona 2000.g.), cinka, srebra (24 metr.tone), a krom, nikal i zlato se također iskopavaju. Papir, drvna masa i drvni proizvodi čine 40% god. Finskog izvoza. Uvoz uključuje benzin, kemikalije, strojeve, transportnu opremu, grožđe, čelične proizvode, hranu i tekstil. Značajna trgovina se vodi sa Njemačkom, UK, Švedskom, i drugim zemljama EU. 2000. g. uvoz je bio 32,6 bilijuna dolara, a izvoz 44,5 milijardi dolara. Finska je član slobodne trgovinske unije od 1961., a u siječnju 1995. pridružila se EU. Radna snaga broji 2,6 milijuna ljudi 2000.g. Radnike zastupaju radnički sindikati gruprani u dvije velike federacije: Centralna organizacija i Konfederacija plaćenih radnika.
Transport
Sustav kanala koji povezuju Finska jezera sa ostalim i sa Finskim zaljevom predstavljaju jeftin i efikasan vid transporta za drvnu industriju. Oko 6.600 km unutrašnjih voda su plovne. Željeznica je u državnom vlasništvu (dužina oko 5.836 km) Finska ima oko 77.900 km puteva 65% asfaltiranih. Finer (Finair) obuhvaća inozemne letove u zemlji, Karair i Finnaviation opslužuju mnoge gradove.
Komunikacije
Vlada kontrolira telefonske službe, a Finska TV prenosi većinu TV i radio programa. Privatne TV stanice nude oko 20 sati komercijalnog programa tjedno. Oko 1/3 telefonije je u državnom vlasništvu. U 2000. je bilo 550 telefonskih linija na svakih 1.000 stanovnika. Zemlja ima 1.498 radio i 622 TV prijemnika na 1000 domaćinstava 1997.g. Ima 56 dnevnih novina, te magazine, tjednike, mjesečnike i dr.
Valuta i bankarstvo
Novčana jedinica je Euro, uveden je 1. siječnja 1999., a samo za elektronske transfere i finska valuta MARKKA je korištena u ostalim slučajevima do 1. siječnja. 2002. kada je Euro postao službena valuta i prestala je upotreba MARKKE. Pošto je prihvatila Euro, Finska mora slijediti ekonomska pravila utvrđena od strane Europske banke (ECB). ECB je u Franfurtu i regulira posredovanje novcem.
Vlada i zakonodavstvo
Finska je republika sa demokratskim i parlamentarnim oblikom vlasti. Vlast je konstituirana i usvojena 1919.g. Na čelu Finske je predsjednik izabran na šestogodišnji mandat direktnim glasovanjem. Vlada je izabrana od strane predsjednika i odobrena od parlamenta na čijem čelu je premijer. Glasaju stariji od 18 godina. Finski parlament je jedinstveno tijelo poznato kao Eduskunta. Njenih 200 članova je narod izabrao na 4 god. Izvršna vlast u pokrajinama pripada guverneru koji je izabran od strane predsjednika države. U Anvenaamu koji ima autonomiju pokrajinsko vijeće biraju stanovnici, pokrajinski savjet bira izvršni savjet koji dijeli moć sa guvernerom. Lokalni sudski sustav je podijeljen na općinske sudove u gradovima i distriktne sudove u ruralnim sredinama. Apelacijski sudovi su smješteni u Abu, Vaasi, Kupiu, Kuovilu, Rovaniemu i Helsinkiju. Vrhovni sud čije je sjedište u Helsinkiju je glavni sud za civilne i kriminalne slučajeve.
Socijalni sustav
Finski socijalni sistem dopušta nezaposlenim, bolesnim, nemoćnim i starim osiguranje, obiteljsku i dječju zaštitu, i nadoknadu invalidima. Medicinska zaštita se izdajepreko mjesta zaposlenja, ali nacionalnim zdravstvenim ciljem od 1972. omogućeno je osnivanje zdravstvenih centara u svim općinama i isključenje doktorskih honorara.
Kategorija:Države svijeta
| | |
