:: wikimiki.org ::

Galilejanski Mjeseci

Galilejanski mjeseci

Galilejanski mjesecima nazivamo četiri Jupiterova mjeseca koje je otkrio Galileo Galilej 7. siječnja 1610. Znatno su veći od svih ostalih Jupiterovih satelita i vidljivi su i sa slabijim teleskopom. Njihova imena su: Io, Europa, Ganimed i Kalisto. Imena su dobili, kao i ostali manji Jupiterovi sateliti, prema Zeusovim ljubavnicama i ljubavnicima iz grčke mitologije. Category:Jupiterovi prirodni sateliti

Jupiter (planet)

Jupiter je peti planet od Sunca i najveći planet u Sunčevu sustavu. Jupiter je udaljen 5.20 AU ili 778,330,000 km od Sunca, ima promjer 142,984 km i masu 1.900e27 kg. Do sada su pronađena 63 prirodna satelita (mjeseca) koji kruže oko Jupitera, a otkriveni su i planetarni prsteni. Jupiter je četvrto najsjajnije nebesko tijelo, nakon Sunca, Mjeseca i Venere. Jupiter ima 2.5 puta veću masu od ukupne mase ostalih osam planeta u Sunčevom sustavu. Jupiter je dobio ime po vrhovnom bogu starih Rimljana, kojeg su Grci zvali Zeus. Vidi Jupiter.

Fizička svojstva

Atmosfera

Jupiterova atmosfera sastoji se od gustih slojeva oblaka čija visina seže do 1000 kilometara. Slojevi oblaka dijele se u tri glavne skupine koji se međusobno razlikuju po boji. Na vrhu atmosfere se nalaze crveni oblaci čiji sastav je mješavina leda i vode. Kristali amonij-hidrosulfida čine bijele i smeđe oblake koji su u središnjem dijelu atmosfere. Dno atmosfere pokrivaju plavičasti oblaci koji svoju boju zahvaljuju kristalima amonijakovog leda. Općenito se može reći da je atmosfera ovoga diva među planetima sunčeva sustava sastavljena od 75 % vodika i 23 % helija. Ostatak otpada na vodenu paru, metan, amonijak i slične kemijske spojeve. Najzanimljiviji fenomen vezan za jupiterovu atmosferu je takozvana Velika crvena pjega. To je područje eliptičnog oblika u jupiterovoj atmosferi čija je veličina otprilike 12 000 x 25 000 km. Velika crvena pjega je u stvari velika oluja koja traje već stoljećima. Vjetrovi koji pušu unutra same oluje mogu premašiti 600 km/h. Nije samo područje velike crvene pjege aktivno u jupiterovoj atmosferi. Cijela atmosfera je vrlo turbulentna i aktivna. Prosječna brzina vjetra u gornjim slojevima jupiterove atmosfere je 500 km/h.

Svojstva unutrašnjosti planeta

Mjerenja gravitacijskog polja ukazuju na postojanje značajne koncentracije stjenovitog i ledenog materijala u Jupiterovoj unutrašnjosti, vjerojatno jezgre mase 10 do 15 puta veće od Zemlje. Tlak u unutrašnjosti Jupitera dostiže više desetaka milijuna bara. Na moguću kameno-ledenu jezgru nastavlja se debeli sloj metalnog vodika. Naime, pri tlaku od oko 2 × 10¹¹ Pa, vodik prelazi u metalno tekuće stanje. To je stanje pri kojem su molekule vodika tako gusto složene da pojedine atome susjedna molekula privlači jednako kao i atom partner u istoj molekuli. Posljedica toga je razbijanje molekula. Pored toga događa se da i elektrone u ljuskama privlače susjedne jezgre, pa dolazi do ionizacije (odvajanja elektrona od jezgri). Vodik postaje vrlo vodljiv (slično metalima), pa se zato ovo stanje zove metalni tekući vodik. Ovaj sloj vjerojatno sadrži i primjese helija i raznog leda. Postojanje metalnog vodika je dokazano u laboratorijima na Zemlji 1996. godine. Na sloj metalnog vodika se u blagom prijelazu nastavlja sloj vodika i helija u molekularnom obliku koji iz tekućeg stanja (dublji slojevi) prelazi u plinovito (bliže površini). Atmosfera koju vidimo je samo vanjski dio ovog sloja. Ovaj sloj sadrži i manje količine vode, ugljik dioksida, metana i drugih jednostavnih spojeva. Jupiter je po sastavu 90% vodik i 10% helij (po masenom udjelu), sa tragovima vode, metana i amonijaka. Taj sastav približno odgovara i sastavu prvotnog oblaka od kojeg je i nastao Sunčev sustav. Jupiterova unutrašnjost je vrlo vruća, temperature u središtu su čak 20 000 K, pa Jupiter 1.5 puta više energije zrači u svemir nego što je prima od Sunca. Ravnotežna temperatura (ona koju bi imao da ga grije samo Sunce) za Jupiter iznosi 140 K, ali je stvarna temperatura njegovih vanjskih dijelova oko 160 K. To se objašnjava Kelvin-Helmholtzovim mehanizmom (potencijalna energija gravitacijskog polja sažimanjem prelazi u unutarnju energiju). Za opaženu količinu energije bi bilo dovoljno da se Jupiter sažme za 1 mm godišnje. Postoji neopravdano mišljenje da Jupiteru nedostaje samo malo mase da bi postao zvijezda. Iako velik, Jupiter je po dimenzijama vrlo daleko od zvijezda ili smeđih patuljaka. Trebala bi mu 80 puta veća masa da u njegovu središtu započnu nuklearne reakcije.

Orbita

Jupiter svoju stazu oko Sunca obiđe za 11.87 godina. Zbog eliptičnosti putanje udaljenost između Jupitera i Sunca varira od 4.95 do 5.5 AJ.

Rotacija

Jedan Jupiterov dan traje 9 sati i 50 minuta. Zbog te brze rotacije na Jupiteru nastaju snažna vrtloženja i turbulencije u atmosferi. Periodi rotacije se razlikuju od sloja do sloja zbog različitih atmosferskih gibanja.

Magnetosfera

1955. godine otkrivena je radio-emisija s Jupitera, što je upućivalo na jako magnetsko polje. Jako magnetsko polje Jupitera posljedica je debelog sloja metalnog vodika i brze rotacije. Magnetska je os priklonjena za 11° prema osi rotacije. U atmosferi, ono iznosi oko 10^-3 T (4000 puta jače od Zemljinog). Jupiterovo magnetsko polje je oko 100 puta veće od Zemljinog. Proteže se nekoliko milijuna kilometara u smjeru Sunca i čak oko 650 milijuna km u suprotnom pravcu, te doseže i do Saturnove putanje. Magnetsko polje stvara jake struje visoko-energetskih čestica koje su 10 puta jače od onih u Van Allenovim pojasima. Ono obuhvaća i putanje Jupiterovih satelita, pa se time djelomično objašnjava velika vulkanska aktivnost na Iou. Između Jupitera i Ioa izmjerena je električna struja jakosti 5 milijuna Ampera (5 MA). Naelektrizirane čestice ubrzane do vrlo velikih brzina udaraju u Iovu površinu i izbijaju atome s površine. Izbijeni atomi čine Iov Torus, veliki prstenasti oblak električki nabijenih čestica oko Iove putanje. Jupiterovo magnetsko polje uzrokuje i polarnu svjetlost.

Jupiterovi prsteni

Godine 1979 letjelica Voyager je otkrila Jupiterove prstene. Prsteni se uglavnom sastoje od mikrometarskih čestica prašine, a prostiru se sve do površine planeta. Najbliži Jupiteru je Halo prsten, širok oko 20 000 km, koji ima oblik torusa. Na Halo se nastavlja 7 000 km široki glavni prsten. Unutar glavnog prstena se nalaze i Jupiterovi sateliti Metis i Adrasteja. Smatra se da su ova dva satelita izvor materijala (udari meteorita izbacuju krhotine u svemir) za glavni pojas, dok su druga dva mala unutarnja satelita - Amalteja i Tebe - izvori materijala za vrlo rijetke Amalthea Gossamer (unutar Amaltejine putanje) i Thebe Gossamer (između putanja Amalteje i Tebe) prstene koji se nastavljaju na glavni prsten. Tebe

Prirodni sateliti

Pogledati: Jupiterovi prirodni sateliti Prema dosadašnjim saznanjima oko Jupitera kruže 63 prirodna satelita (mjeseca). Zbog velikog broja prirodnih satelita, postoji podjela po sljedećim skupinama:
- Amaltea
- Galilejanski sateliti (Io, Europa, Ganimed, Kalisto)
- Temisto
- Himalia
- Ananke
- Karme
- Pasifaja Ovo razdvajanje po skupinama napravljeno je po svojstvima nebeskih tijela kao i po svojstvima njihovih orbita. Na primjer galilejanski sateliti su veliki i nalik su malim planetima, dok su sateliti iz skupine Ananke ili iz skupine Amaltea mala tijela nepravilnog oblika i asteroidnog podrijetla.

Povijest ljudskog istraživanja

Zbog svoje vidljivosti golom oku na noćnom nebu Jupiter je bio poznat u antičkim vremenima. Godine 1610. Galileo Galilej pomoću teleskopa otkriva četiri prirodna satelita koji su prozvani: Io, Europa, Ganimed i Kalisto. Ovu grupu priodnih satelita nazivamo galilejanskim satelitima. Sa Zemlje je do sada poslano 5 sondi, koje su bile uspješne u svom cilju. Prva sonda koja je uspjela stići do Jupitera bila je međuplanetarna sonda Pioneer 10. Poslala je prve slike niske rezolucije. Pioneer 10 je također vratila i telemetrijske podatke o magnetosferi i atmosferi Jupitera. Sonde iz porodice Voyager (Voyager 1 i Voyager 2) svojim preletom pokraj Jupitera opremljene boljim kamerama i instrumentima nego sonde Pioneer, poslale su slike i telemetrijske podatke na zemlju 1979. godine, što je pridonijelo proširenju znanja o planetu Jupiter, otkrivši slijedeće:
- orbitalne prstene koje opasuju planet slične onima oko Saturna, ali manje izražene
- nove satelite koje nisu bile opaženi prije, na primjer grupu satelita u porodici Amaltea koji su u niskoj orbiti iznad Jupitera i koji imaju promjer manji od 200km Amaltea

Međuplanetarne sonde
Ime sonde	Država	Datum lansiranja	Datum dolaska	Opaska
Pioneer 10	SAD	-	prosinac 1973	Prelet pokraj Jupitera. Prve slike, podaci o magnetosferi.
Pioneer 11	SAD	-	prosinac 1974	Prelet pokraj Jupitera. Slike, podaci o magentosferi.
Voyager 1	SAD	-	ožujak 1979	Otkrio planetarne prstenove i nove satelite.
Voyager 2	SAD	-	lipanj 1979	Slike galilejanskih satelita i atmosfere.
Galileo Orbiter	SAD	-	1995	Spustio sondu u Jupiterovu atmosferu.
Cassini	SAD/EU	-	2000	Prelet pokraj Jupitera.

Planet Jupiter u romanima i filmovima

- U filmu Odiseja 2001 (2001: A Space Odyssey) (1968) Stanley Kubricka, Jupiter je središte radnje, dok u nastavku u filmu Odiseja 2010 (2010: Odyssey Two) (1984) Jupiter se pretvara u zvijezdu s pomoću fiktivne tehnologije koja uspjeva povećati gustoću jezgre Jupitera.

Vanjske poveznice

- [http://astro.fdst.hr/SuncevSustav/500_jupiter.php Astronomska sekcija Fizikalnog društva Split - Jupiter] Category:Sunčev sustav als:Jupiter (Planet) ja:木星 ko:목성 ms:Musytari simple:Jupiter (planet) th:ดาวพฤหัสบดี

Galileo Galilej

Galilei Galileo (15. veljače 1564. - 8. siječnja 1642.), talijanski matematičar, fizičar i astronom. astronom Galilei je otac moderne astronomije. Pronašao je zakone slobodnog pada tijela i postavio jednadžbe kosoga hitca, prvi uveo eksperimentalnu metodu i matematičko formuliranje fizičkih zakona, te na taj način postavio temelje klasične fizike. Otkrio je cikloidu i njenu primjenu na lukove mostova. Osnovao je balistiku, određujući paraboličku putanju zrna. Konstruirao je prvi termoskop. 1610. godine je izradio poznati Galileiev teleskop sa uvećanjem od 20x, na temelju već postojećeg koji je imao uvećanje od 10x, i njime otkrio planine na Mjesecu, četiri Jupiterova satelita koji nose i njegovo ime, i zvjezdanu konstrukciju Mliječne staze. Otkrio je da i planet Venera ima iste faze kao i Mjesec. U svom djelu Dialogo sopra i due massimi sistemi del mondo tolemaico e copernicano, objavljenog u Firenci 1632. godine, iznio je učenje heliocentričnog sustava kao jedino ispravnog, i zbog toga ga je inkvizicija 1633. godine stavila u okove i odvela u Rim, kod pape Urbana VIII. Poslije dva tjedna provedena u karanteni na inzistiranje Ferninanda II. de Medicia, premješten je u rezidenciju toskanskog konzula. U travnju 1633. godine inkvizicija je počela ispitivati Galileja, da bi sa suđenjem počela 22. lipnja 1633. godine i u sudskom procesu ga osudila na odricanje od svog učenja, na što je on i pristao, bojeći se da ga ne bi zadesila ista sudbina kao i Giordana Bruna iz godine 1600., kao i na zatvor neodređenog trajanja što je kasnije papa Urban VIII. pretvorio u konfinaciju (kućni pritvor). Pritvoren do smrti u svojoj kući u Firenci, završio je svoje veliko djelo Discorsi e dimonstrazioni matematiche intorno a due nuove scienze attenenti alla meccanica, koje je objavljeno 1638. godine, a u kojem je objasnio zakone fizike i mehanike u novoj svjetlosti, po čemu se i smatra osnivačem klasične fizike i mehanike. Tijekom konfinacije slobodno je pisao i vodio društveni život (npr., primio je u posjetu znamenitog engleskog pisca Johna Miltona), a objavljivanje njegova rada nije imalo nikakve posljedice po Galililejev status niti je dovelo do ponovnoga procesa- što je nevjerojatna blagost usporedimo li to sa slučajevima progona ideološko-političkih neistomišljenika u 20. stoljeću. Prvo izdanje njegovih svih knjiga izdano je u Firenci između 1842. i 1856. godine u 16 knjiga. 31. listopada 1992. godine, 359 godina poslije procesa protiv Galileia, papa Ivan Pavao II. je zatražio oprost i ukinuo presudu inkvizicije protiv Galilea Galileia. U njegovu čast, svemirska sonda, napravljena za istraživanje Jupitera, i satelitski navigacijski sustav su nazvani njegovim imenom. Mnogo informacija o Galileiu na hrvatskom jeziku: [http://www.croeos.net/Mambo/index.php?option=content&task=view&id=64&Itemid=67 CroEOS.net - Galileo Galilei] Category:matematičari Category:fizičari Category:astronomi als:Galileo Galilei ja:ガリレオ・ガリレイ ko:갈릴레오 갈릴레이 simple:Galileo Galilei th:กาลิเลโอ กาลิเลอี

Jupiterovi prirodni sateliti

U orbiti oko Jupitera je do listopada 2005. otkriveno ukupno 63 satelita.

Prvih 19 otkrivenih satelita

Jupiterovi prirodni sateliti
Ime	Promjer (km)	Masa (kg)	Polumjer orbite (km)	Ophodno vrijeme
Metis	43	1.2x10¹⁶	128,000	0.295 dana
Adrasteja	26×20×16	7.5x10¹⁴	129,000	0.298 dana
Amalteja	262×146×134	0.2x10¹⁸	181,400	0.498 dana
Tebe	20	0.1x10¹⁶	11,165,000	240.920 dana
Io	3643	8.93×10²²	421,800	1.77 dana
Europa	3122	4.8×10²²	671,100	3.55 dana
Ganimed	5262	1.48×10²³	1,070,400	7.16 dana
Kalisto	4821	1.08×10²³	1,882,700	16.69 dana
Leda	20	0.1x10¹⁶	11,165,000	240.920 dana
Himalija	170	0.7x10¹⁸	11,461,000	250.560 dana
Lisiteja	36	0.6x10¹⁶	11,717,000	259.200 dana
Elara	86	8.7x10¹⁶	11,741,000	259.640 dana
S/2000 J 11	4	9.0x10¹²	12,555,000	286.950 dana
S/2003 J 20	3	4.5x10¹²	16,989,000	456.1 dana
S/2003 J 12	1	0.1x10¹²	17,582,000	489.5 dana
Ananke	28	0.3x10¹⁶	21,276,000	629.770 dana
Karme	46	1.3x10¹⁶	23,404,000	734.170 dana
Pasifaja	60	3.0x10¹⁶	23,624,000	743.630 dana
Sinopa	38	0.7x10¹⁶	23,939,000	758.9 dana

Vanjske poveznice

- [http://astro.fdst.hr/SuncevSustav/sateliti_tablica.php Astronomska sekcija Fizikalnog društva Split - Usporedba planetnih satelita] als:Liste der Jupitermonde ja:木星の衛星と環

Teleskop

Teleskop (grčki tele = daleko, skopein = gledati) je jedan od najvažnijih astronomskih optičkih instrumenata. Teleskop skuplja i fokusira svjetlost (elektromagnetsko zračenje) i prikazuje uvećanu sliku vrlo udaljenih objekata. Pomoću njega možemo vidjeti i snimiti slike objekata koji su previše udaljeni, premaleni ili slabijeg sjaja nego što inače možemo vidjeti. Pod teleskop se najčešće misli optički teleskop, no postoje i teleskopi koji prikupljaju zračenje iz nekog drugog dijela spektra elektromagnetskog zračenja. Radio teleskopi koriste radio antene, a postoje i teleskopi za gama-zrake

Otkriće

Prvi teleskop po konstrukciji istovjetan dalekozoru načinio je Galileo Galilej početkom 17. stoljeća: 1609. godine. Već početkom 1610. njime je napravio velika otkrića. Utvrdio je da na Mjesecu postoje planine, i izmjerio im visinu. Uočio je pjege na Suncu i pomoću njih odredio koliko vremena treba Suncu za okret oko svoje osi. Pronašao je četiri najveća Jupiterova mjeseca, a prvi je vidio Mliječnu stazu kao mnoštvo zvijezda.

Građa

Svaki teleskop sastoji se od cijevi, objektiva i okulara. Svjetlost ulazi na strani objektiva, a izlazi kroz okular, gdje promatrač naslanja oko. Teleskop je montiran na postolje, a može imati i pomoćni paralelni mali dalekozor tražilac (eng. finder) za lakše snalaženje među mnoštvom zvijezda koje vidite u okularu. Svjetlost prolazi teleskopom, sabire se objektivom i zatim prolazi okularom. Slika zvijezde nastaje u žarištu gdje se zrake skupljaju. Okular je leća kroz koju promatramo nastalu sliku.

Podjela

leća leća

Prema načinu stvaranja slike

Neki teleskopi imaju leću kao objektiv: zovu se refraktori jer kod njih slika nastaje lomom svjetlosti (refrakcijom) na površinama leće. Dijelimo ih na akromate i apokromate. Kod akromata objektiv je sastavljen od dva optička elementa. Apokromati imaju objektive sastavljene od više elemenata - kvalitetno ali skupo rješenje. Druga vrsta teleskopa ima zrcalni objektiv - to su reflektori. Kod njih slika nastaje odbijanjem, refleksijom na površini zrcala. U čestoj je uporabi Newtonov reflektor, tzv. newtonian kojega je izumio Isaac Newton. Katadiopteri su slični reflektorima iako imaju nešto drukčiju konstrukciju. Skupljaju svjetlost pomoću leća i zrcala, a glavna prednost im je kompaktnost.

Prema montaži postolja

Prema montaži teleskope dijelimo u dvije osnovne vrste: azimutalne i ekvatorijalne. Kod azimutalnih teleskop pomjeramo po smjeru - azimutu i visini. Ekvatorijalne montaže imaju azimutalnu os nagnutu paralelno sa polarnom osi Zemlje, što im omogućuje lako kompenziranje zemljine vrtnje.

Osnovni parametri teleskopa

- Kutno povećanje - razmicanje objekata u vidnom polju teleskopa i prividno uvećanje likova. Kutno povećanje nam govori koliko nam se neki predmet čini većim nego kad ga gledamo golim okom. Ono je jednako omjeru žarišnih duljina objektiva i okulara. Žarišna duljina objektiva ovisi o teleskopu, a žarišna duljina okulara o okularu kojeg montiramo na teleskop. Svaki teleskop, dakle, uz odgovarajući okular može povećavati po volji, međutim, postoji granica koju postavlja kvaliteta optike. Korištenje većeg povećanja rezultira prezamućenom ili pretamnom slikom.
- Svjetlosna moć - kroz teleskop se zvijezde vide sjajnije. Teleskop ima veću svjetlosnu moć od oka. Zjenica oka ima u najvećoj tami ne više od 7 mm promjera, dok dalekozor ili teleskop imaju mnogo veće promjere objektiva. Svjetlo skupljeno s veće površine omogućuje uočavanje slabije sjajnih objekata.
- Vidno polje - najveći kut pod kojim vidimo objekte u okularu. Okulari koji daju veće povećanje imaju manje vidno polje.
- Razlučivost - teleskop većeg objektiva ima bolje razlučivanje - raspoznavanje međusobno bliskih objekata. Konačna razlučivost je posljedica ogiba svjetlosti. Razlučivost ovisi o promjeru pukotine kroz koju svjetlost prolazi (u ovom slučaju objektiv) i valnoj duljini svjetlosti. Priroda nameće takva ograničenja i nama, tako da uz promjer zjenice koju imamo i valne duljine vidljive svjetlosti, ne možemo razaznati predmete koje vidimo pod kutem manjim od 1' (1 lučne minute).

Poznatiji teleskopi

lučne minute
- Svemirski teleskop Hubble - umjetni satelit u orbiti oko Zemlje s teleskopom koji promatra u vidljivom spektru svjetlosti, kao i u spektru ultraljubičaste i infracrvene svjetlosti. Hubble je u prednosti nad zemaljskim teleskopima, jer nije ovisan o vremenskim prilikama, niti na kvalitetu slike utječe komešanje atmosfere. Osim toga, teleskopima na Zemlji atmosfera onemogućava prolaz valnih duljina u ultraljubičastom i infracrvenom spektru. Teleskop Hubble je razvila i lansirala američka svemirska agencija NASA tijekom devedesetih godina 20. stoljeća.
- Very Large Telescope (VLT) je skup od četiri povezana teleskopa. Svaki teleskop ima promjer ogledala od 8 metara, što je trenutno među najvećim promjerima ogledala zemaljskih teleskopa. VLT je smješten u pustinji Atakama u Čileu.

Vanjske poveznice

[http://astro.fdst.hr/OptikaTeleskopi/index.php Astronomska sekcija Fizikalnog društva Split - Optika i teleskopi] ---- category:astronomija ja:望遠鏡 ko:망원경 simple:Telescope

Europa (mjesec)

Europa je satelit Jupitera. Kruži oko Jupitera na udaljenosti od 670 900 km. Europin polumjer iznosi 1569 km, a masa 4.80 × 10²²kg.

Fizička svojstva

Europa, kao i Io, za razliku od ostalih planetnih satelita, ima fizička svojstva donekle slična terestričkim planetima (Merkur, Venera, Zemlja i Mars), što znači da je građena uglavnom od otopljenih silikata. Europa, međutim, za razliku od Ioa, ima sloj leda na površini. Posljednji podaci sa letjelice Galileo upućuju na postojanje male željezne jezgre. Ono što je karakteristično za Europu je vrlo vjerojatno postojanje vodenog oceana ispod površine, dubine oko 50 km. Ako bi se ove pretpostavke pokazale točnima, bilo bi to prvo otkriće većih količina vode u tekućem stanju, izvan Zemlje. Zamrzavanje oceana, koji se zapravo sastoji od poluotopljenog leda, priječi toplinska energija oslobođena plimnim silama. Toplina oslobođena u Europinoj površini je oko 10 puta manja od one unutar Ioa. Posljednje fotografije teleskopa Hubble otkrivaju postojanje vrlo slabašne atmosfere (10-11 bara) koja sadrži i kisik. Europin kisik nije biološkog porijekla, već nastaje djelovanjem Sunca i nabijenih čestica na površinski led. kisik

Reljef

Europina je površina jedinstvena u Sunčevu sustavu. Vrlo je glatka - nema planina iznad nekoliko stotina metara visine. Krateri su također vrlo rijetki - uočena su samo tri sa promjerima većim od 5 km. Sve ovo upućuje na vrlo mladu i aktivnu površinu. Fotografije Europine površine podsjećaju na fotografije zemaljskih ledenih mora. Najupečatljiviji detalji Europine površine su grupe tamnih linija koje obuhvaćaju cijeli satelit - takozvani flexi. Veće su oko 20 km široke, sa nejasnim rubovima i središnjom linijom svjetlijeg materijala. Flexi nastaju uslijed skupljanja i rastezanja Europe pod djelovanjem plimnih sila promjenjivog intenziteta. Simulacije pokazuju da bi ovakve linije mogle nastati upravo u slučaju postojanja oceana ispod površine. Možda najuvjerljiviji dokaz da Europina kora pluta na oceanu su slike razbijenih i ispremještanih santi leda. U tim područjima europina kora izgleda kao razbijena slagalica. Simulacije su pokazale da se razbijeni dijelovi kore nisu mogli okrenuti naopako ili zarotirati samo klizanjem, već je bilo potrebno da plutaju. Jedno od novijih istraživanja pokazalo je, na temelju morfologije (oblika) kratera različitih dimenzija, da ocean u Europinoj unutrašnjosti vjerojatno postoji (ili je postojao), ali se skriva iza najmanje 19 km debele kore. Za oko 2.5 milijardi godina, kada se Sunce pretvori u crvenog diva, Europina bi se površina mogla ponovno otopiti.

Magnetsko polje

Letjelica "Galileo" pronašala je slabo Europino magnetsko polje, oko 4 puta slabije od Ganimedovog. Njeno magnetsko polje je promjenjivo - mijenja se kako Europa prolazi kroz različita područja Jupiterovog magnetskog polja. Ovo je jak dokaz postojanju vodljivog materijala u unutrašnjosti Europe - možda slanog oceana.

Povijest istraživanja

Galileo Galilej je 1610. godine prvi uperio teleskop prema Jupiteru i otkrio 4 Jupiterova satelita (Io, Europa, Ganimed i Kalisto), koji se po njemu zovu galilejanski. To je bio dokaz Kopernikove heliocentrične teorije jer se dokazalo da se ne vrti sve oko Zemlje. Tri su letjelice poslale na Zemlju fotografije ovog satelita: Voyager 1, Voyager 2, te Galileo, a u pripremi je Europa Orbiter.

Vanjske poveznice

- [http://astro.fdst.hr/SuncevSustav/506_europa.php Astronomska sekcija Fizikalnog društva Split - Europa] Category:Jupiterovi prirodni sateliti als:Europa (Mond) ja:エウロパ (衛星) ko:에우로파 (위성)

Ganimed (mjesec)

Ganimed je sedmi satelit Jupitera i najveći prirodni satelit u Sunčevu sustavu. Kruži oko Jupitera na udaljenosti od 422 000 km. Polumjer Ganimeda je 2631 km, a masa 1.48 × 10²³kg.

Fizička svojstva

Dolaskom letjelice Galileo, pokazalo se da je Ganimed građen od četiri sloja: male središnje jezgre od tekućeg željeza i sumpora, ledeno-silikatnog omotača, dubokog slanog oceana te vanjske ledene ljuske.

Reljef

sumpor Ganimedovu površinu podjednako prekrivaju dvije vrste reljefa: vrlo stara tamna područja gusto prekrivena kraterima i nešto mlađa svjetlija područja ispresijecana pukotinama i grebenima, očito tektonskog porijekla. Svijetla područja prekrivaju oko 60% površine, a tamna preostalih 40%. Prema infracrvenim snimkama, zaključeno je da svjetlija područja imaju visok postotak leda, dok tamnija imaju nešto veći postotak stijenja. Vjeruje se da su svjetlija područja, koja su mnogo ravnija i s manje kratera, nastala izlijevanjem tekuće vode iz unutrašnjosti nakon pucanja kore. Pukotine su negdje visoke i do 700 m, a preotežu se tisućama kilometara u duljinu. Ove se svijetle pukotine nazivaju latinskim nazivom sulcus (npr. Uruc Sulcus). Tamna područja predstavljaju prvobitnu koru satelita i mnogo su više posuta kraterima. Najveće tamno područje naziva se Galileo Regio i promjera je oko 3200 km. Letjelica "Galileo" detaljno je ispitala Galileo Regio. U pogledu tektonike je Ganimed sličniji Zemlji nego li su to Mars ili Venera. Područja slična svijetlijim područjima Ganimeda se mogu naći i na Saturnovom Enceladu te Uranovim mjesecima Mirandi i Arielu, dok tamna Ganimedova područja nalikuju površini Kalista. Kalista Na osnovu gustoće kratera, koji su obilježje oba tipa reljefa, procijenjena starost površine je oko 3.5 milijardi godina, otprilike kao i naš Mjesec. Na nekim mjestima pukotine presijecaju kretere, dok na drugim krateri prekrivaju pukotine, iz čega se zaključuje da su i pukotine vrlo stare. Na površini se mogu pronaći i mlađi krateri, sa "zrakama" izbačenog materijala (nanosi materijala koji se radijalno šire od kratera prema van). Za razliku od Mjeseca, gdje su zrake uvijek svijetle, na Ganimedu mogu biti i svijetle i tamne. Svijetli sustavi zraka su opaženi na svijetlom terenu, a tamni na tamnom terenu. Osim toga, za razliku od Merkurovih i Mjesečevih kratera, Ganimedovi krateri nemaju centralne uzvisine niti su okruženi prstenastim planinama. Ovo je vjerojatno posljedica mekoće Ganimedove kore koja "smekšava" reljef. U ekstremnim slučajevima reljef je toliko smekšan da krateri nestaju, ostavljajući samo blijede tragove na površini. Ti su krugovi poznati pod imenom palimpsesti, promjeri im se kreću od 50 do 400 km. Osim kratera i pukotina, na Ganimedu su uočene planine, doline i tokovi lave.

Atmosfera

Nedavno je, uz pomoć teleskopa Hubble (HST), otkriveno postojanje molekula ozona, koje nastaju cijepanjem molekula vode pod udarima nabijenih čestica zarobljenih u Jupiterovom magnetskom polju. Vjeruje se da bi ovaj proces mogao održavati slabašnu atmosferu kisika, slično kao na Europi. HST je krajem 1998. snimio Ganimed u ultraljubičastom dijelu spektra i otkrio vrlo slabo polarno svjetlo. Za polarno svjetlo je potrebno magnetsko polje i atmosfera, pa je ovo još jedan dokaz postojanja atmosfere na Ganimedu.

Magnetsko polje

Letjelica "Galileo" je otkrila i postojanje Ganimedovog magnetskog polja. Ono se vjerojatno generira na način sličan Zemljinom magnetskom polju - kao rezultat gibanja vodljivog materijala u unutrašnjosti. Postoji snažno međudjelovanje između Jupiterovog i Ganimedovog magnetskog polja.

Povijest istraživanja

Galileo Galilej je, 1610. godine, prvi uperio teleskop prema Jupiteru i otkrio četiri Jupiterova satelita (Io, Europa, Ganimed i Kalisto), koji se po njemu zovu galilejanski. To je bio dokaz Kopernikove heliocentrične teorije jer se dokazalo da se ne vrti sve oko Zemlje. Tri su letjelice poslale na Zemlju fotografije ovog satelita: Voyager 1 i Voyager 2, te Galileo, a fotografirao ga je i svemirski teleskop Hubble.

Vanjske poveznice

- [http://astro.fdst.hr/SuncevSustav/507_ganimed.php Astronomska sekcija Fizikalnog društva Split - Ganimed] Category:Jupiterovi prirodni sateliti

Zeus

Zevs je ime vrhovnog starogrčkog boga. Korijen mu dolazi od Indo-Europskog boga Dyaus Pitar-a (tako nije čudan naziv u Rimskoj mitologiji za vrhovnog boga Jupiter).

Bračni život

Zeus nije bio vjeran muž i imao je mnogo žena, božanskog i smrtnog roda. Prema Hesiodu Zeus je imao sljedeće žene božanskog roda:
- Metis
- Themis
- Eurinoma
- Demetra
- Mnemosina
- Latona
- Maja
- Hera Zadnja u nizu žena božanskog roda je Hera, koja je inače i Zeusova sestra. Iz njihovog braka rodila su se sljedeća dijeca: Ares, Hefest, Heba, Eileiteja. Zbog Zeusove nevjere i zapostavljanja Hera je mnogo trpila i mnoge legende vezane su oko njezine srdžbe. Zeus je imao mnogo smrtnih žena, od kojih su neke navedene:
- Alkmena
- Semela
- Io
- Europa
- Leda

Djeca

Kroz razne veze, brakove i preljube Zeus je bio otac slijedeće djece:
- Atena
- Apolon
- Artemida
- Heraklo
- Dioniz ---- Vidi Grčka mitologija Category:grčka mitologija ja:ゼウス ko:제우스

Grčka mitologija

Grčka mitologija sastoji se od legendi o bogovima i herojima (mitova, od tuda i naziv - mitologija), a korijen joj je naravno u vjerovanju starih Grka. Grčki bogovi izgledali su kao ljudi, imali vrline i mane kao ljudi, razlikovali su se po tome što su bili besmrtni, više-manje neranjivi i sposobni postati nevidljivi i putovati brzinom svjetlosti, a živjeli su na Olimpu.

Kronologija - nastanak bogova

Chaos ili Khaos – prvotno stanje postojanja iz kojeg nastaju prvi Bogovi Chaos je ništavilo iz kojeg prva bića dolaze u postojanje, te se ta prva bića opisuju kao djeca Chaosa. Ona su:
- Gaia – Zemlja
- Tartarus – Podzemlje
- Eros – Žudnja; želja
- Nyx – Noćna tama
- Erebus – Tama podzemnog svijeta Za primjetiti je da po Orfičkim misterijama iz kaosa prvo proizlazi noć Nyx. Unutar Grčke mitologije vidljiva su dva načina za dolazak u život: # Dijeljenje (Gaia, Nyx) # Parenje (Hyperion, Zeus) : Prvotna božanstva nastaju dijeljenjem iz kaosa, no poslije Gaiae gotovo sva božanstva koja su nastala dijeljenjem imaju negativan predznak (smrt, prijevara, itd...) i u većini slučajeva potječu od Nyxa (Noćne tame). Također božanstva nastala djeljenjem gotovo se nikada ne udružuju sa božanstvima nastalim parenjem. : Za primjetiti je model reprodukcije, iz akcije dvaju bića, muškog i ženskog, u božanskom tako i ljudskom društvu. Prvi odgovor mita na pitanje: “Koji je uzrok ovome?” postaje : “Ovo je njegov otac i ovo je njegova majka”. Gaia – nakon Chaosa pojavljuje se Gaia, vječna osnova Bogova sa Olimpa. Djeljenjem ona stvara Ouranos (Uran, njen sin i muž), zvijezdano nebo, njoj jednakog da je prekriva, te dubine mora i planinske vrhunce (Pontus). :Parenjem sa Uranom nastaju Oceanus (svjetski ocean) i Crius, te Titani Hyperion, Japetus, Thea, Rea, Themis, Mnemosyne, Phoebe, Thethys, te nakon njih najmlađi (po nekim predajama najmoćniji i najstrašniji) Cronus. :Njeni kasniji potomci sa Uranom su divovski jednooki Kiklop graditelji zidova. Kasnije dobivaju individualna imena:
- Brontes – grmljavina
- Steropes – grom
- Arger (sjajni) – snaga i moć svih zanata Također tu su i tri strašna sina Zemlje i Neba, storuki i pedesetoglavi Hecatonchiri: Cottus, Brioreos i Gyges Gaia je po nekim tumačenjima Mjaka (božica) Zemlje kasniji oblik preindoeuropske Velike majke koja potječe iz razdoblja Neolitika Tartarus ili Tartorus jest u isto vrijeme i Božanstvo i mjesto u podzemlju (još dublje od Hada) U drevnim Orfičkim misterijama Tartarus jest također i neograničen prvopostojeća “stvar” iz koje nastaju svijetlost i Kozmos (svemir) Eros – Bog odgovoran za požudu, ljubav i seks, također je štovan kao očinsko božanstvo : Jedan od koncepata Erosa u Grčkoj misli je taj da je Eros prastaro božanstvo koje utjelovljuje ne samo snagu erotske ljubavi već također i kreativni poriv uvijek stvarajuće prirode, prvo rođeno svietlo koje je došlo u postojanje i uređenje svih stvari u svemiru. U Elusijanskim misterijama on je slavljen kao Protagonus – prvorođeni Titani – prvorođeni , prva božanstva nastala parenjem, bogovi sa Olimpa nastaju parenjem Titana. : U ratu između Bogova Titanomachy oni gube. U tome ratu Tatani su bili predvođeni sa Cronusom, a uključivali su: Ceusa, Criusa, Hyperiona, Japetusa, Atlasa i Menoetiusa. : Olimp je bio predvođen Zeusom (sin Cronusa i Rheae) i uključivao je: Hestiju, Demetera, Heru, Hada (Plutona), Posejdona, Hecatonchire, Divove i Kiklope (Zeus ih oslobađa iz tartausa da mu pomognu u ratu, kasnije ih ponovno zatvara). Nakon 10 godina rata Olimp odnosi pobjedu i razdjeljuje svijet među sobom.
- Zeus - zrak i nebo
- Posejdon – sva mora i sve vode
- Had (Pluton) – podzemni svijet
- Zemlja je ostavljena svim ostalim božanstvima : Poraženi Titani zarobljeni su u Tartarus. No nisu svi Titani sudjelovali u ratu, Oceanus i ženski Titani (Thea, Rhea, Themsia, Mnemosyne, Phoebe, Tethys) ostaju neutralni. Zbog toga nisu kažnjeni od strane Zeusa. Hecatonchire ostaju čuvari poraženih Titana, dok ih s vremenom Zeus sve ne oslobodi (osim Atlasa). : Grci klasičnog razdoblja znali su nekoliko pjesama o ratu između Bogova sa Olimpa i Titana. Dominantna i jedina koja je uspjela preživjeti jest Theogony pjesnika Hesioda. Izgubljeni ep je Titaomochy slijepog Tracijskog barda Thomyris. On sam kao legendarna figura spominje se u jednom dijelu seseja “O muzici” koji se nekada pripisivao Plerhtu. Zeus je s bogovima živio na Olimpu, sebi je zadržao vlast nad nebom, svojem bratu Posejdonu dao je vlast nad morem, a Had (bog)u u podzemnom svijetu. Zeus je bio otac mnogih bogova i heroja. Iz veza bogova sa smrtnicima rođeni su polubogovi i heroji: sin Zeusa i kraljice Alkmene-Heraklo ili Herkules- odlikovao se snagom i izveo je niz junačkih pothvata. Prema priči razdvojio je stijene koje su sastavljale Europu i Afriku, spojio Atlantski ocean i Sredozemno more. Tako su nastali Heraklovi stupovi i između njih Gibraltarski prolaz. Grčki bogovi su imali sve mane i vrline ljudi: oni vole, mrze, griješe u izvanbračnim vezama, opijaju se medovinom. Na njih kao i na ljude djeluje Mojra.

Nepotpuni popis grčkih bogova

Kronos - Otac svih bogova i junaka. Hiperion - Bog sunca (Helos Hyperion) Theia - Božica Rea Themsia Mnemosyne Feba Tetida Japet Kajra - boginja trenutne sreće Zeus - Otac mnogih bogova i junaka, gospodar neba i zemlje, groma, munje i oluje! Atena,Palada - Ratoborna, božica mudrosti, zaštitnica gradova i obrtnika, simbol umjetnosti. Prema priči nije rođena od majke “Već iskoči iz glave ocu svom”! Artemida - Kći Zeusa i Lete, božica lova, sestra Apolonova i Atenina. Afrodita - Božica ženske ljepote i ljubavi.Nije rođena od majke već je “izrasla iz morske pjene” i posjedovala čarobni pojas zavođenja. Kći Zeusa i Diane, božice etera. Apolon,Feb - Sin Zeusa i Lete, strijelac i zaštitnik umjetnosti. Bog muške ljepote. Ares - Sin Zeusa i Here, bog rata i bojne vreve, simbol hrabrosti, silovitosti i junačke snage. Asklepije - Bog liječništva. u latinskoj kulturi zove se PAN Amfitrita - Žena Posejdonova, jedna od 50 Nerejida, kćeri morskoga kralja Nereja, među njih je spadala i mati Ahilova, Tetida. Dioniz - Bog prirode, vinove loze. u latinskoj kulturi zove se BAKHO Demetra - Božica plodnosti, podučavala je ljude poljoprivredi. Eol - bog vjetra Eros - Bog ljubavi, Afroditin sin. Prikazivali su ga kao krilata dječaka s lukom i strijelama. Koga bi on pogodio svojom strijelom taj bi usplamtio od ljubavi. Erinije - Boginje osvete i prokletstva. Dužnost im je progoniti svakoga, tko ubije nekog krvnog rođaka, simbol zle savjesti. Hermes - Sin Zeusa i Plejade, bog laži, posrednik između bogova i ljudi. Had, Pluton - Bog podzemnog života, bog smrti, brat Zeusov. Heraklo - Sin Zeusa i kraljice Alkmene, polubog, odlikovao se snagom, izveo je niz junačkih pothvata. Leta - Jedna od Zeusovih žena, boginja ratara i stočara. Muze - Kćeri Zeusa i Mnemozine, pokroviteljice znanosti i umjetnosti:
- Klio - Muza, pokroviteljica povijesti
- Kaliopa - Epske poezije
- Uranija - Astronomije
- Melpomena - Tragedije
- Talija - Komedije
- Terapsihora - Plesa
- Polihimnija - Lirske poezije,himna
- Euterpa - Glazbe,lirske poezije
- Erato - Ljubavne poezije Menade - Svećenice boga vina i ljubavi. Mojre - Božice životne sudbine. Božice usuda, suđenice, kćeri Noći ili Temide i Zeusa. Kloto prede nit života, Lahezis baca ždrijeb i dodjeluje sudbinu, Atropos presijeca nit života. Morfej - bog sna Posejdon, Ocean, Neptun - bog mora, vode, vladar potresa, brat Zeusov. Pan - Bog šuma, njiva, zaštitnik stada i pastira. Provodi veseo i bezbrižan život, osobito na visovima i gorskim vrhuncima. Perzefona - Demetrina kći. Oteo je Had da mu bude žena. U podzemlju u jesen i zimu a u proljeće i ljeto s majkom na zemlji da bi zemlja bila plodna. Tantal - Jedini od ljudi koji je bio prihvaćen za stolom bogova. Thanatos - Bog smrti, sin Noći i brat Sna. Category:Mitologija ja:ギリシア神話 ko:그리스 신화

巴布亚新几内亚

巴布亚新几内亚独立国，属太平洋西南大洋洲岛屿国家，位于新几内亚岛东半部，西邻印度尼西亚的巴布亚省，南部和东部分别与澳大利亚和所罗门群岛隔海相望。

历史

公元前8000年新几内亚高地已有人定居。1511年葡萄牙人发现新几内亚岛。1884年英、德相继瓜分新几内亚岛东半部及附近岛屿。1906年英属新几内亚交澳大利亚管理，改称澳属巴布亚领地。一次大战中澳军占领德属部分。1920年１2月17日国际联盟决定委托澳管理；二次大战中新几内亚一度为日军占领，战后联合国委托澳继续管理德属部分，1949年澳将原英属和德属两部分合并为一个行政单位，称“巴布亚新几内亚领地”。1973年12月1日实行内部自治。1975年9月16日独立，成为英联邦成员国。

政治

行政区划

请参见: 巴布亚新几内亚各省 Papua New Guinea is divided into nineteen provinces and the National Capital District:
- 国家首都区(National Capital District)
- 布干维尔省(Bougainville)North Solomons
- 中央省(Central)
- 钦布省(Simbu；Chimbu)
- 东部高地省(Eastern Highlands)
- 東新不列顛省(East New Britain)
- 恩加省(Enga)
- 海湾省(Gulf)
- 马当省(Madang)
- 马努斯省(Manus)
- 米尔恩湾省(Milne Bay)
- 莫雷贝省(Morobe)
- 新愛爾蘭省(New Ireland)
- 北部省(Oro)Northern
- 南部高地省(Southern Highlands)
- 西部省(Western)
- 西部高地省(Western Highlands)
- 西新不列顛省(West New Britain)
- 桑道恩省(Sandaun)West Sepik
- 东塞皮克省(East Sepik)

地理

生态

人口

经济

文化

其他

链接

- [http://www.pngonline.gov.pg/ 政府在线(英语)]
- [http://www.nso.gov.pg/ 国家统计局(英语)] ---- Category:大洋洲国家 ja:パプアニューギニア ko:파푸아 뉴기니 ms:Papua New Guinea th:ประเทศปาปัวนิวกินี zh-min-nan:Papua Sin Guinea

Randki Pozycjonowanie gry sportowe hmb narty w szwajcarii

:: RELATED NEWS ::

Martin Dunin
Martin Dunin (
- 11. November 1774 in Wat bei Rawa, Polen; † 26. Dezember 1842 in Posen) war Erzbischof von Gnesen und Posen.

Leben

Martin Dunin wurde in der Jesuitenschule zu Rawa und im Collegium germanicum zu R

Glen Matlock
Glen Matlock (
- 27. August 1956 in Greenford) war Bassist und Gründungsmitglied der Sex Pistols. Ende Februar 1977 verliess er die Band, die in Sid Vicious Ersatz fand. Es gibt viele Spekulationen, über Matlocks Ausstieg bei den Sex Pistols. Es wird behauptet, d

Maisons-Laffitte
Maisons-Laffitte ist eine Stadt im französischen Département Yvelines in der Region Ile-de-France. Sie befindet sich circa 18 km im Nord-Westen von Paris und 10 km im Nord-Osten von Saint-Germain-en-Laye. Der Name « Maisons » stammt von dem lateinische

Arvid Carlsson
Arvid Carlsson (
- 25. Januar 1923 in Uppsala) ist ein schwedischer Pharmakologe, der durch seine Arbeiten mit dem Neurotransmitter Dopamin bekannt wurde. Zusammen mit Eric Kandel und

Wikitext
Wikitext oder wiki markup ist eine Bearbeitungssprache, die eine vereinfachte Alternative zu HTML darstellt und benutzt wird, um Beiträge in Wikis zu erstellen. Wiki verwendet wird]] Es gibt (noch) keinen allgemein akzeptierten Standard. Die Grammatik, Struktur<

Dresden International University
Die Dresden International University (DIU) ist eine Privatuniversität in Dresden. Sie wurde 2003 gegründet. Ihre Trägerin ist die TU Dresden Aktiengesellschaft, die eine Tochtergesellschaft der Gesellschaft von Freunden und Förderern der TU Dresden e.V. ist. Die DIU soll den Mar

Arfurt
Arfurt ist ein kleiner Ort mit ca. 920 Einwohnern. Wie die Stadt Runkel, zu der er gehört, liegt er 160 Meter über dem Meeresspiegel an der Lahn. Kreis Limburg-Weilburg in Hessen.

Weblinks

- http://www.arfurt.de Kategorie:Ort in Hessen Berühmteste Einwohner der Ortschaft sind der legendäre Max Jester und der legendäre Chris

Qiantang-Fluss
Der Qiantang-Fluss (chin. 钱塘江 Qiantangjiang) ist der wichtigste Fluss in der chinesischen Provinz Zhejiang. Vor seiner Mündung in die Hangzhou-Bucht und damit ins Ostchinesische Meer fließt er durch die Provinzhauptstadt

Panthera tigris tigris
Der Königstiger (Panthera tigris tigris) ist nach dem Sibirischen Tiger die größte Unterart des Tigers. Er wird auch Bengaltiger oder Indischer Tiger genannt.

Merkmale

Der männliche Königstiger wird zwischen 275 und 295 cm lang. Es gibt allerdings Ausnahmefälle, die über 305 cm lang werden. Für die Tigerinnen kann man 240 bis 265 cm als Längenmaß anführen. Das Gewicht liegt zwischen 130 und 265

Profoss
Profoss war im 30-jährigen Krieg eine Funktionsbezeichnung für den Soldaten, der in einer Kompanie mit der Ausführung von Disziplinarstrafen beauftragt war. Die Bezeichnung galt beispielsweise im preußischen Heer auf Regimentsebene bis mindestens 1806 geführt. Preußische Regimentsprofosse hatten ein extrem niedriges Ansehen und eine sehr unscheinbare, graue Uniform. In der Armee der verschiedenen Reichskreise hatten Profosse ein