Kometa je relativno malo nebesko tijelo slično asteroiudu ali sastavljeno uglavnom od leda.U našem solarnom sistemu,postoje orbite kometa koje se se mogu protezati mimo Plutonove i onih koje ulaze u unutrašnji solarni sistem,a mogu imati vrlo eliptične orbite oko Sunca.Često opisivane kao "prljave lopte",komete su sastavljene uglavnom od smrznutog ugljičnog dioksida,metana i vode sa izmješanom prašinom i raznim skupinama minerala.
Vjeruje se da potiču iz Oortovog oblaka koji se nalazi na velikoj udaljenosti od Sunca i koji se sastoji od ostataka izostalih iza kondenzacije Sunčeve maglice čiji su vanjski rubovi dovoljno hladni da se voda javlja u čvrstom (prije nego u gasovitom) agregatnom stanju. Asteroidi nastaju kroz različite procese, dok vrlo stare komete koje su izgubile sav svoj isparljivi materijal mogu izgledom podsjećati na asteroide.
Category:Astronomija
Asteroid
Asteroidi ili planetoidi su mala čvrsta tijela u planetarnim sistemima. U usporedbi s planetama mnogo su manji i najčešće nepravilnog oblika. Nastali su od ostataka protoplanetarne tvari koja se nije pripojila planetama za vrijeme formiranja sistema iz protoplanetarnog diska. Najčešće kruže oko matične zvijezde vlastitom putanjom ili kao prirodni sateliti (mjeseci) većih planeta. Neke od njih nalazimo vezane gravitacijskim silama uz planete, u grupama koje orbitiraju u putanji planeta, ispred ili iza.
Iako se do nedavno mislilo drukčije, otkriveno je da asteroidi mogu imati vlastite mjesece kada je u orbiti oko asteroida Ida pronađen satelit nazvan Daktil.
Većina asteroida u Sunčevom sistemu nalazi se u asteroidnom pojasu između Marsa i Jupitera, te u Kuiperovom pojasu. Do sada ih je otkriveno blizu 80 000, a oko 11 000 ih je dobilo službena imena - redni broj i ime. Procjenjuje se da bi ih u našem sistemu moglo biti nekoliko miliona.
Definicija
Još uvijek ne postoji tačna definicija asteroida. Stručnjaci se razilaze u mišljenjima kako na odgovarajući način klasificirati asteroide prema masi, veličini, sastavu i položaju u planetarnom sistemu.
Prijedlog je da se asteroidima nazivaju tijela veća od 50 m u prečniku, manja od planeta i kamenog ili metalnog sastava. Još manja tijela, koja se popuno raspadnu i izgore pri ulasku u Zemljinu atmosferu spadala bi u kategoriju meteoroita, dok bi asteroidima nazivali ona koja pri udaru u Zemlju mogu doprijeti do zemljine površine.
Historija otkrića
Još je u 16. stoljeću Johannes Kepler primijetio da su staze Marsa i Jupitera u odnosu na staze ostalih planeta, više razmaknute, pa je pretpostavio da unutar njih vjerovatno postoji još neotkrivena planeta. Johannes Daniel Titius i Johann Elert Bode pronašli su jednostavnu zakonitost prema kojoj se mogu računati udaljenosti planeta od Sunca. Premda Titius-Bodeovo pravilo nije pouzdano fizički rastumačeno, a također ne daje dobre rezultate za daleke planete, ipak je nagovijestilo da se između putanja Marsa i Jupitera treba nalaziti neka planeta. Ovo pravilo predviđa postojanje planete na udaljenosti 2,8 AJ od Sunca.
Godine 1800. u potragu za "nedostajućom" planetom krenulo je 12 njemačkih astronoma. Potraga je dala rezultat u noći od 31. decembra 1800. na 1. januar 1801. kada ih je preduhitrio Talijan Giuseppe Piazzi koji je u Palermu, tokom rutinskog pretraživanja neba otkrio tijelo Sunčevog sistema koje je nazvano Ceres(Karera). Iste je godine znameniti njemački matematičar Karl Friedrich Gauss proračunao elemente staze ovog tijela i pokazao da bi se moglo raditi o "nedostajućoj" planeti. Astronome je zbunjivala veličina Ceresa (samo 940 km u promjeru), jer su očekivali mnogo veće tijelo. Već nakon dvije godine Heinrich W. M. Olbers je otkrio Paladu. Do 1807. godine su otkriveni Junona i Vesta. Ubrzo se pokazalo da je Sunčev sistem prepun malih planeta koje danas zovemo planetoidi ili asteroidi.
Fizičke osobine
Ukupna masa asteroida se danas procjenjuje na 1022 kg (oko 1000 puta manje od mase Zemlje), od čega oko 10% otpada samo na Ceres. Do sada je pronađeno 238 asteroida većih od 100 km i vjeruje se da su to svi, dok se za manje asteroide vjeruje da ih je otkriven tek mali postotak. Procjena je da postoji oko milijardu tijela većih od 1 km. Asteroidi se oko Sunca kreću u istom smjeru kao i planete. Prosječne inklinacije (nagib u odnosu na ekliptiku) su manje od 16°. Asteroidi nemaju atmosfere. Većina asteroida je udaljena od Sunca između 1.7 i 4 AJ u području nazvanom asteroidni pojas. Većina asteroida u asteroidnom pojasu imaju ekscentricitet od 0,1 do 0,2. U samom asteroidnom pojasu postoji područje najveće gustoće putanja asteroida (između 2,2 i 3,3 AJ) - glavni pojas.
Asteroidi rotiraju, a kako su nepravilnog oblika, to dovodi do promjene njihova sjaja i prividne veličine. Na temelju mjerenja perioda promjene može se odrediti i period rotacije. Periodi rotacije većine asteroida su između 4 i 16 sati. Kako su asteroidi malih dimenzija, oblik im se ne može primjetiti čak ni pomoću najvećih teleskopa. Posmatranjem okultacija (zamračivanja, sakrivanja) zvijezda asteroidima može se odrediti njihov oblik i dimenzije. Po dimenzijama je osobit asteroid 1620 Geograf (1620 Geographos) koji je štapičastog oblika. Neki od njih uzajamno su vezani svojim gravitacionim poljem i zajedno se kreću oko Sunca. Primjer je jedan od Trojanaca: 624 Hektor (62 Hector).
Klasifikacija asteroida
Uobičajeno je da se asteriodi grupišu prema orbitalnim karakteristikama i prema fotometrijskim i spektroskopskim osobinama, koja ukazuju na razlike u strukturi.
Orbitalne grupe
Prema orbitalnim karakteristikama, asteroidi su podijeljeni u grupe i obitelji. Obično se grupi daje ime po asteroidu koji je u njoj prvi otkriven.
- Kirkwoodove zone - Hirayamine familije - NEA (eng. Near Earth Asteroid)
- Kentauri - Trojanci - Kuiperov pojas
Sve navedene grupe čine asteroidi u orbiti oko Sunca, ali možemo ih pronaći zarobljene kao planetarne satelite, što se smatra vjerovatnim jer su po sastavu vrlo slični asteroidima. Mogući kandidati su: oba Marsova satelita Fobos i Demos, Jupiterovi nepravilni sateliti, Saturnov najudaljeniji satelit Feba i drugi Saturnovi nepravilni sateliti.
Tokom 1991. godine letjelica Galileo je, na svom putu prema Jupiteru, uspjela po prvi put snimiti sa 16 000 km udaljenosti jedan asteroid - 951 Gaspra. Bili su to prvi snimci na kojima se vide površinski detalji. Tako je na asteroidu Gaspri (dimenzija 20 × 12 × 11 km) uočeno više od 600 kratera. Najveći je imao prečnik od 1.5 km. Detektirano je i magnetsko polje, znak da Gaspra ima metalno jezgro. U avgustu 1993, Galileo je prošao pokraj asteroida Ide, dimenzija 58 × 43 km, u čijoj je blizini otkriven 1.6 × 1.2 km velik satelit Daktil. Različitog je sastava iz čega se izvodi zaključak da je nastao nakon sudara koji je stvorio njihovu porodicu asteroida (porodica Koronis).
NEAR (Near-Earth Asteroid Mission - misija na NEA asteroid) misija započela je 1996. godine sa zadatkom da obiđe neke NEA asteroide. Prošla je pored asteroida 253 Matilda u maju 1997. U januaru 1999 je propao prvi pokušaj ulaska u orbitu oko asteroida 433 Eros, da bi drugi pokušaj, nakon oko godinu dana, uspio. Početkom 2001 se letjelica uspjela spustiti na Eros. Slaba gravitacija dozvoljava i ponovo podizanje letjelice, ukoliko za time bude interesa u NASA-i.
Sonda Cassini je na putu prema Saturnu iz velike daljine snimio asteroid Masursky, a Stardust je, na svom putu prema kometi Wild 2, 2. novembra 2002. snimio asteroid 5535 Ana Frank (5535 AnneFrank).
Letjelica Hayabusa (Muses-C) trenutno je na putu prema asteroidu Itokawa. U maju 2005. bi trebala uzeti uzorke tla sa asteroida te se uputiti prema Zemlji.
Les Hornets de la Nouvelle-Orléans (New Orleans Hornets en anglais) sont une franchise de basket-ball de la NBA.
Historique de la franchise
La franchise est fondée en octobre 1988 et s'installe à Charlotte, en Caroline du Nord. L'équipe est menée dans sa première saison par Kelly Tripucka et le rookie Rex Chapman, un excellent shooteur et dunkeur.
La franchise obtient le premier choix de la draft 1991 et sélectionne Larry Johnson. En dépit de l'impact immédiat de « Grandmama », Charlotte effectue une saison médiocre et obtient la saison suivante le second choix de la draft. Les Hornets sélectionnent alors Alonzo Mourning. Avec Larry Johnson, ils forment un duo d'intérieur très jeune mais puissant. Avec l'appui du shooteur Kendall Gill et le petit (1m59) Muggsy Bogues à la mène, les Hornets finissent cinquièmes de la Conférence Est et battent les Boston Celtics au premier tour. Leur manque d'expérience leur est fatal face aux New York Knicks le tour suivant. Le trio Johnson-Mourning-Bogues plaît beaucoup et semble fonder les bases d'une équipe des Hornets prometteuse.
L'avenir des Hornets est cependant compromis par les multiples blessures de Larry Johnson et d'Alonzo Mourning. Durant la hors-saison 1995, Alonzo Mourning est transféré à Miami pour le shooteur Glen Rice. Le meneur All-Star Kenny Anderson remplace Muggsy Bogues, blessé lui aussi, au poste de meneur.
Durant l'intersaison 1996, Kenny Anderson en fin de contrat quitte l'équipe tandis que Larry Johnson est transféré à New York contre Anthony Mason. Durant la draft, les Hornets sélectionnent avec le 13eme choix Kobe Bryant, mais ce dernier, ayant clairement fait comprendre qu'il ne jouerait uniquement que pour les Los Angeles Lakers, y est transféré en échange du pivot Valde Divac. Avec une équipe composée de Glen Rice, Vlade Divac, Anthony Mason, Muggsy Bogues et Matt Geiger, Charlotte réussit la meilleure saison de son histoire et refait son apparition en play-offs. Le succès continue en 1997-98 avec la signature des arrières David Wesley et Bobby Phills, et les Hornets ne sont éliminés en play-offs que par les futurs champions, les Chicago Bulls.
Les départs en 1999 de Glen Rice (échangé contre Eddie Jones), Matt Geiger, Vlade Divac et Muggsy Bogues affaiblissent l'équipe qui finit huitième aex equo avec les New York Knicks mais ne sont pas qualifiés pour les play-offs.
La sélection de Baron Davis au 3eme choix de la draft 1999 marque le retour des Hornets qui réalisent une saison prometteuse. Malheureusement, le 12 janvier2000, Bobby Phills se tue dans un accident de voiture, alors qu'il faisait une course sur l'autoroute avec son coéquipier David Wesley. Son numéro 13 sera retiré le 9 février.
Les saisons 2001 et 2002 sont marqués par des apparitions des Hornets en play-offs, toutefois sans parvenir à dépasser le second tour. Eddie Jones est transféré contre Jamal Mashburn à Miami.
En raison d'une faible audience dans le stade, les Hornets obtiennent la permission en mai 2002 de déménager à La Nouvelle-Orléans, où ils deviennent les New Orleans Hornets à partir de la saison 2002/03. C'est la première fois en 23 ans qu'une franchise NBA revient à La Nouvelle-Orléans depuis les New Orleans Jazz, depuis parti à Utah.
À l'occasion du réalignement des équipes NBA pour la saison 2004/05, les Hornets passent de la Conférence Est à la Conférence Ouest pour laisser la place à la nouvelle équipe NBA des Charlotte Bobcats. Le passage dans la Conférence Ouest, réputée plus compétitive, laisse présager une saison difficile pour les Hornets : ce sera encore pire. Les blessures de Mashburn, Magloire et Davis enfoncent complètement l'équipe qui dans le premier tiers de la saison court vers le pire bilan de l'histoire de la ligue. Malgré le transfert de Baron Davis, désireux de partir, aux Golden State Warriors (contre Dale Davis qui sera libéré, et Speedy Claxton), l'équipe se ressaisit et évite la catastrophe, grâce à l'émergence du meneur Dan Dickauet de l'arrière rookie Jr Smith. Les Hornets terminent la saison sur un bilan de 18 victoires pour 63 défaites, à égalité avec la nouvelle franchise des Charlotte Bobcats. Cette saison reste néanmoins la pire dans l'histoire du club.
Durant l'été 2005, les Hornets, comme toute la ville de la Nouvelle-Orléans, ne sont pas épargnés par l'ouragan Katrina et ne peuvent pas remettre les pieds en ville avant la décrue. Ils sont dès lors contraints de jouer leurs matchs à domicile plus au Nord, au Ford Center de Oklahoma City.
- 6 (sixième homme) -- Les fans
- 7 Pete Maravich -- Retiré à l'occasion du premier match des Hornets à New Orleans en honneur à sa contribution à l'université de Lousiana State et au New Orleans Jazz - 13 Bobby Phills -- décédé lors d'un accident de voiture en 2000 alors qu'il était membre des Hornets
Gardetto's
Gardetto's is a brand of snack mix that is owned by General Mills. According to it's packaging, The Gardetto Family Bakery was founded in 1932 by Baptiste Gardetto. It was at the bakery that Judy Gardetto took the trimmings of breadsticks and mixed them in along with other snack bits and a blend of special seasonings. The mix quickly became a family favorite and soon a hit with customers.
Today, Gardetto's is still sold in its original recipe as well as in reduced fat original, Italian recipe, Italian cheese blend and a deli-style mustard pr