:: wikimiki.org ::

Dobro

Dobro

Dobro je centralni etički pojam, to jeste, filozofski pojam. Dobro se može tumačiti i sa religijskog aspekta. Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro. Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića, nema vanjsku svrhu, nema za cilj neku korist ili interes. To je čisto dobro. Kada govorimo o dobru u sebi, mislimo na vrijednost, vrlinu, ono čemu se teži, ideal dobra. Korisno dobro ima za svrhu neku korist, neki interes. Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru, i zbog toga je moguće stupnjevito mjerenje dobra, hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji).

Religijski aspekt

Dobro se može tumačiti i sa religijskog aspekta. U religiji je najviše dobro Bog. Sve velike religije poručuju dobra djela kao put do vrhunskog dobra. U svakoj monoteističkoj religiji nalazimo pravila, upute za ponašanje. Religija smatra da suštinu dobrog čovjeka čini ljubav prema Bogu i prema čovjeku.

Moral i religija

Centralni pojam i morala (etike) i religije je pojam dobra ,po sebi vrhunskog dobra. S tim u vezi je i dobro djelovanje koje nas približava vrhunskom dobru. Mnogi filozofi su se bavili pitanjem vrline i dobra. Sokrat je smatrao da se vrlina može naučiti- ona je znanje. Tvrdio je da čovjek mora znati šta je dobro (ideja dobra) da bi dobro činio. I Platon vidi dobro kao vrhovnu ideju prema kojoj svi teže. Prema njemu za dobru državu potrebne su četiri vrline: mudrost, pravednost, hrabrost i umjerenost. Aristotel ne govori o općoj ideji dobra nego o pojedinačnom dobru čovjeka. Za njega je najveća vrlina sredina između dvije krajnosti (zlatna sredina). U etici je poznato hedonističko i utilitarističko shvatanje dobra. Hedonizam istiće ugodu-osjećaj zadovoljstva kao najveće dobro. Smatra da taj osječaj upravlja našim životom i da sve što mislimo i činimo je usmjereno prema osjećaju ugode. J.S. Mill smatra da nije važna količina ugode, nego kvalitet, zbog toga je krajnji cilj korist (lat. utilitas=koristan)-ovo je utilitarističko gledište. Ovo gledište smatra da svako djelo procijenjujemo prema posljedicama i korisnosti, jer to dovodi do sreće pojedinca, a time i do sreće cijele zajednice. Ovakvo mišljenje izaziva dilemu: kada i koliko individualne koristi mogu biti i koristi društva?

Relevantni članci

- Filozofija
- Moral
- Sociologija

Etika

Etika (grč.ethos) običaj, navika, značaj, čud, filozofija morala, filozofska disciplina koja istražuje porijeklo, motive, normu i svrhu moralnog djelovanja i prosuđivanja. Razlikujemo autonomno gledište (po kojemu je izvor morala u čovjeku samom) i heteronomno gledište (izvor morala je izvan čovjeka), zatim različite etike dobra (po kojima je svrha moralnog djelovanja sreća ili ugoda ili korist) usavršavanje i slično.

Relevantni članci

- Filozofija
- Metafizika i ontologija
- Gnoseologija
- Estetika
- Antropologija
- Logika i metodologija Category:Filozofija ja:倫理 simple:Ethics

Pojam

Pojam ,u logici, je misao o biti (suštini) onoga o čemu mislimo, odnosno, o bitnim karakteristikama onoga o čemu mislimo. Kod pojma razlikujemo: sadržaj, obim i doseg.
- Sadržaj čine bitne karakteristike nekog pojma, odnosno, ono što nešto čini onim što jeste. Na primjer sadržaj pojma "čovjek" je taj da je čovjek svjesno biće, i ta činjenica da je čovjek svjesno biće čini čovjeka onim što jeste.
- Obim nekog pojma čini skup nižih pojmova na koje se taj jedan pojam odnosi. Na primjer obim pojma "čovjek" je taj da se ljudi mogu dijeliti po rasama, državama i drugo.
- Doseg je broj pojedinačnih predmeta na koje se jedan pojam odnosi. Na primjer pojam "čovjek" doseže do šest milijardi. Obim i sadržaj pojma su obrnuto proporcionalni kada se radi o pojmovima iste vrste ili roda. Ako je širok obim uzak je sadržaj i obrnuto.

Teorije o pojmu

- Formalistička teorija smatra da je pojam element suda. Problem ove teorije je taj što pojam jeste element suda ali mu to ne može biti definicija, već mu se samo određuje mjesto
- Psihologistička teorija pojam objašnjava pomoću predstave (predođbe). Ova teorija tvrdi da je pojam opća predođba.
- Nominalistička teorija smatra da je pojam isto što i riječ, termin ili ime. Međutim, to se ne može izjednačavati. Pojam je misao a riječ je sredstvo izražavanja te misli (jezički izraz pojma).
- Vulgarno-materijalistička teorija smatra da je pojam misao o osobinama materijalnih predmeta. Problem sa ovom teorijom je taj što ljudi ne misle samo o materijalnim predmetima. Ova teorija je suviše pojednostavila pojam.
- Realistička teorija - proširuje vulgarno-materijalističku teoriju i uvodi odnose među materijalnim predmetima.

Vrste pojmova

- Prema predmetima misli - tako postoje pojmovi o materijalnim predmetima, osobinama, odnosima, pojavama i drugo. Drugi način podjele je u odnosu obima i sadržaja
- Individualni i klasni pojmovi - ovi pojmovi se razlikuju prema obimu. Individualni pojmovi u svom obimu imaju samo jedan predmet. Klasni pojmovi se odnose na čitavu grupu (klasu) sličnih predmeta. Na primjer Platon je individualni pojam a filozof je klasni pojam.
- Nekvantificirani i kvantificirani pojmovi - nekvantificirani pojmovi imaju tačno određen obim, oni su globalni. Na primjer u rečenici,"Učenici su nestašni" nismo odredili na koje učenike mislimo i koliko ih je. Kvantificirani pojmovi imaju tačno određen obim i mogu biti univerzalni, partikularni i singularni.
- Svi učenici- univerzalni
- Neki učenici- partikularni
- Sokrat- singularni
- Jednostavni i složeni pojmovi - razlikuju se po sadržaju. Jednostavni pojmovi u svom sadržaju imaju samo jednu osobinu, dok složeni imaju barem dvije osobine.
- Pozitivni i negativni pojmovi -Pozitivni pojmovi ističu neku osobinu a negativni pojmovi negiraju neku osobinu.
- Apstraktni i konkretni pojmovi -Apstraktni pojmovi imaju uži sadržaj a konkretni imaju širi sadržaj
- Jasni-nejasni, razgovjetni-nerazgovjetni pojmovi- Jasni i nejasni pojmovi se razlikuju po obimu. Jasan nam je onaj pojam kod kojeg nam je obim potpuno poznat. Razgovjetni i nerazgovjetni pojmovi se razlikuju po sadržaju. Razgovjetan nam je onaj pojam kod kojeg nam je sadržaj potpuno poznat, a nerazgovjetan nam je onaj kod kojeg nam sadržaj nije potpuno poznat.

Odnosi pojmova

- Identični pojmovi - ovi pojmovi imaju isti obim i isti sadržaj, međutim identičnost u prirodi ne postoji pa ne postoje ni identični pojmovi. Do ovoga prividnog odnosa dolazi zbog toga što jedan pojam može imati više termina pa nama izgleda da se radi o više pojmova.
- Ekvipolentni pojmovi- ovi pojmovi imaju isti obim ali različit sadržaj. Na primjer "Glavni grad Bosne i Hercegovine" i "Grad na Miljacki" imaju isti obim (mislimo na isti grad- Sarajevo), ali u prvom slučaju u sadržaju navodimo karakteristike koje predstavljaju društveno-političku, administrativnu funkciju Sarajeva, a u sadržaju drugog pojma njegov geografski položaj.
- Interferirajući pojmovi -dva pojam koja imaju djelimično isti obim i djelimično isti sadržaj. Na primjer u relaciji pojmova "učenik" i "sportista" znamo da se neki učenici bave sportom pa pripadaju i pojmu sportisti, a samim tim i neki od sportista su učenici.
- Superordinirani i subordinirani pojmovi -superordinirani imaju širi obim a subordinirani imaju uži obim, ali mu se obim (subordiniranom pojmu) nalazi u sastavu superordiniranog pojma. Na primjer u relaciji pojmova "živa bića" i "biljke", u "živa bića" se ubrajaju biljke, dok kod pojma "biljke" ne ubrajaju se sva živa bića, jer je biljka samo jedno od živih bića.
- Koordinirani pojmovi - to su pojmovi koji su subordinirani zajedničkom višem pojmu, ali imaju neke osobine koje ih razdvajaju. Na primjer pojmovi "som" i "morski pas" pripadaju pojmu ribe, ali se razlikuju po tome što je som slatkovodna riba, dok morski pas živi u slanim vodama.
- Kontrarni pojmovi - to su pojmovi koji su takođe subordinirani zajedničkom višem pojmu, ali su međusobno suprotni. Na primjer pojmovi "crno" i "bijelo" pripadaju zajedničkom pojmu boje ali su suprotni.

Relevantni članci

- Filozofija
- Logika

Pojam

Teorije o pojmu

Vrste pojmova

Odnosi pojmova

Relevantni članci

- Filozofija
- Logika

Bog

Bog je jedan od termina kojim se opisuje savršeno, nadljudsko biće, za koje mnogi ljudi vjeruju da je tvorac univerzuma. Koncept vjerovanja u jednog Boga je princip monoteizma. Neke religije, mogu uključivati i antropomorfne osobine Boga, dok druge smatraju da je nemoguće i uvredljivo zamišljati Boga u fizičkoj formi. Neki smatraju da je Bog oličenje apsolutnog dobra, dok drugi smiraju da je Bog iznad ljudskog shvaćanja moralnosti.

Bogovi kod antičkih Grka

Grci su bili umjetnici da zaodjenu istinu i stvarnost u ruho legende, a bogatstvom mašte i ljepotom reči, boja i oblika oni su besmrtne bogove spustili među smrtnike, dok su ljudima u isto reme, kroz apoteozu, otvorili put do vrhova Olimpa i božanskog života. Grci su jedini antički narod koji se nije plašio da sa finom i diskretnom ironijom pokaže da su ljudi stvorili bogove, a ne bogovi ljude i da bogovi postoje ljudi radi, a ne ljudi radi bogova. U toj slobodi da kroz kozmogonije, teogonije i gigantomahije ruše, kad im ustreba ili kad im se prohtje, stvaraju i dovode nova božanstva, leži snaga grčkog duha, hrabrost celog jednog etnosa, slobodnog i podjednako nezavisnog i prema nebu i prema zemlji. (domatrios)

Bog u pravoslavnom učenju

BOG – BOŽANSTVO (gr. Θεος – Θεοτης, lat. Deus, Dominus deus – najviša suština (Biće), lična božanska egzistencija). Tvorac neba i zemlje, svega vidljivog i nevidljivog – Tvorac svekolike Vaseljene (Univerzuma). Pravoslavna teologija, dajući apofatičko tumačenje božanske suštine, više voli kategoriju tajne i slavoslovnih pojmova kad govori o Bogu, jer je to ime koje je iznad svakog imena (Filip. 2,9). U areopagitskom spisu "O božanskim imenima" pokazuje se da se Bog ne može čak ni definisati, niti ograničiti stvorenim predstavama, te da je sam pojam Boga relativan zato što se on odnosi na Njegov odnos sa tvorevinom, a ne na tajnu Njegove transcendentne suštine, odnosno na "nadsuštastvenu suštinu" (up. Nebeska jerarhija, XV, 2).

Stari zavet

Predstavu o Bogu dao je sami Bog u svojim delima prijavljivanja u tvorevini i u Svome dolasku Ovaploćenjem Sina u istoriji. Sa svim teofanijama (bogojavljanjima) kojih je Stari Zavjet pun, ipak se u njima podvlači sveopšta transendentnost Boga. "Ja sam onaj koji jesam" (Izl. 3,14). Bog ima egzistenciju u sebi; nema drugo načelo ili cilj. Ovu ideju preuzeo je Novi Zavet, postapostolski spisi i prvi simboli hrišćanske vere, u kojima se Bog naziva Θεοτης, načelo egzistencije. On je Tvorac svojom voljom, ali tvorevina nije od njegove suštine.

Novi zavet

Kao i Stari Zavjet (Is. 40; Ps. 104; Dan. 6,20), Novi Zavjet također upotrebljava samo ipostasnu kategoriju onda kad se odnosi na Boga (Djela 14,15). Teofanije (Bogojavljenja) Staroga Zavjeta koncentrišu se u velikoj epifaniji ili božanskom "snishođenju" (συγκαταωασις), ili Ovaploćenju Sina Božjeg, preko kojeg je omogućena ne samo religija nego i obvoženje, jer Ovaploćeni Logos uzima ljudsku prirodu u svoju ipostas. Ovaploćenje razotkriva ipostasni i epifanijski karakter Boga punog sažaljenja i ljubavi prema čovjeku, Boga koji "silazi" da cjeliva i zagrli svoj lik metnut u tvorevinu (Luka 7,11,15,10; 19,1; Jovan 5,2). Za razliku od Starog Zavjeta, Novi Zavjet govori jasno o Bogu-Svetoj Trojici: Ocu, Sinu i Svetome Duhu. Hrišćanski trinitarni monoteizam jeste struktura najviše ljubavi. Trojičnost je odnos koji prevazilazi dualizam (dvojnost) na kojem je konstruirana starozavjetna teologija.

Bog u pravoslavnim spisima

Crkveni Oci prave razliku između:
- Božanstva, suštine ili zajedničke prirode Boga
- Onoga što postoji oko suštine ili svojstava Božjih. Oni govore o apsolutnoj transcedentnosti same suštine, o njenom apofatičkom karakteru. Ono što je suština Božja jeste van svakog afirmativnog ili negativnog poređenja sa svetom. Božanstvo (Θεοτης) ne može biti poistovjećeno ni sa jednim svojstvom ili djelanjem Boga. Termini teologije posmatraju, dakle, odnos između nas i Boga, a ne između nas i njegove suštine. Također, patristička teološka tradicija razlikuje:
- Zajedničku prirodu
- Ipostas Trojice Ipostasi su nešto drugo od njihove zajedničke suštine ili njihovih zajedničkih djelanja. Otac nije ime prirode ili djelanja ili zajedničkog svojstva, nego ipostasi. Zato ipostasna, lična, svojstva ne treba da se mekšaju sa zajedničkim identičnim svojstvima božanstva (poistovjećujući prirodu Božju sa nerađanjem, koje je svojstvo Oca, Evnomije pogrešno zaključuje da Sin nema božansku prirodu). Jedan mistički istočni pokret više je volio da naglasi apofatička svojstva Boga, na primjer:
- Transcedentnost (budući jedan po suštini, van odnosa, Bog ne zavisi od neke druge egzistencije, nije jednak sa bilo čime drugim; On se ne može definirati kroz odnos, jer ima apsolutni, transcendentni karakter)
- Beskrajnost (odsustvo granice ili kraja, mjesta u vremenu ili neprostornost, odsustvo početka i svršetka vremena)
- Nepokretivost ili stalnost odsustva razvoja: budući punoća u Njemu samome, (Bog se ne kreće ka višem cilju od Njega)
- Vječnost (Bog je iznad svakog vremenskog ograničenja ili određenosti) To ne znači da je Bog statička, bezlična, nepokretna priroda. Bog kao biće uzima oblik "da bi postojao", ulazi u poredak egzistencije, ulazi u proces postojanja. Ali, u tom kretanju postojanja, priroda Boga se ne transformiše, On ne prima oblik koji pre nije imao, jer Bog ne potpada pod kategoriju ograničene egzistencije, odnosno nije podložan vremenu i prostoru. Suština i egzistencija Boga jesu neulovljene, pošto se na Njega ne mogu priženiti pitanja kako? kad? i gde? On ne prima oblik koji nije imao, jer je On sam "biće" u apsolutnom smislu. On sam drži kretanje bića (suštine) i ograničava egzistenciju u vremenu i prostoru. Zato osim Boga i tvorevine ne postoji ništa drugo, jer je On beskonačan. Neegzistencija ili ništavilo, kao sam od sebe postojeći entitet, nema postojanje u Njemu. Stvorena tvar i čovjek ne mogu biti lišeni egzistencije, sem od Boga. Što se tiče strukture religioznog čina, Bog kao ipostas ne mekša se sa čovjekom, kao što ni duša nije istovjetna sa Bogom, nego su oni dva subjekta, sjedinjena u ljubavi i blagodati.

Islamsko shvaćanje boga

Osnovni koncept Islama je jedinstvenost Boga („tawhid“). Ovaj monoteizam je apsolutan, ne relativan ili pluralistički u ikojem smislu. Bog je opisan u Suri El-Ihlas (poglavlje 112), na sljedeći način: Reci „On je Allah, Jedan, Samodovoljan gospodar. Nikada nije rodio i nije rođen i niko Mu ravan nije.“ Na arapskom, Bog se naziva Allah, što je spojeno od „el-ilah“ ili „jedini Bog“. Allah se prema tome prevodi kao Bog. Iako koriste drugo ime za Boga, muslimani potvrđuju da vjeruju u istog Boga u kojeg vjeruju i pripadnici Židovsko-Kršćanskih religija. Ipak, muslimani se ne slažu sa kršćanskom teologijom po pitanju jednoznačnosti Boga (učenje o Svetoj Trojici i da je Krsto vječni Sin Božji). Ne postoje muslimanske slike ili opisi Boga, jer se smatra da takve umjetničke tvorevine vode ka idolatriji a i zabranjeno je zamišljati Boga jer On ne liči onome što razum može zamisliti jer je nadnaravan, te su stoga zabranjene. Umjesto toga, muslimani opisuju Boga mnogim Božanskim atributima koji su pometnuti u Kur-anu, i sa 99 imena Allaha. Ali, samo jedna od Sura (jedno poglavlje) u Kuranu počinje frazom „U ime Alaha, Dobrotvornog, Milostivog“. Ovo su posljedično najvažnije božanske osobine u smislu toga što ih muslimani najčešće ponavljaju tokom svojih ritualnih molitvi (zvanih salah na arapskom, ili namaz na perzijskom). Činjenica je da Allah ne liči ničemu, ali se u Kur-anu donekle opisao, kao na primjer; "Oni govore; Allahova ruka je stisnuta (škrta). Naprotiv! Njegove dvije ruke su širom otvorene" zatim u govoru poslanika Muhammeda, s.a.v.s., kao kada kaže Muhammed, savs, da će se Džehennem (pakao) puniti dok se ne napuni, a onda će ga Allah pritisnuti Svojim stopalom. Ili kada kaže da će nebesa i Zemlju u Svojoj ruci kao papir smotati (zgnječiti), ili kada kaže; "Kunem se Onim u čijoj ruci je moja duša", ili da će muslimani u Džennetu (raju) biti najsretniji kada ugledaju lice svoga Gospodara ispunjeno nurom (svjetlošću) i ne samo to, već da će Ga prethodno vidjeti u drugom liku, pa će im reći: "Ja sam vaš gospodar" a stanovnici Dženneta će reći: "Ne, ti nisi naš gospodar, mi znamo svoga Gospodara" (od dana kada su sve duše prije stvaranja Adema dale zavjet i prihvatile odgovornost slobodnog izbora) pa će se pojaviti pred njima u svom stvarnom liku i oni će reći: "Ti si naš Gospodar!" i past će licem na tle, a On će im reći: "Ustanite, uveo sam vas u Džennet da vječno uživate!". Međutim, iako imamo ovdje neke pojmove kao što su ruka, stopalo, lice, to ne možemo porediti s našim rukama ili našim licima jer Allah ne liči ničemu, a ako uzmemo u obzir da se arapski pojam "jedun" (ruka) upotrebljava u nazivima za ruke čovjeka, prednje ili nekada zadnje noge životinje, dršku na koferu ili sličnom, kvaku na vratima ili prozoru, vidjećemo da među njima nema sličnosti ali nose isti naziv (u arapskome jeziku), tada nema potrebe da zamišljamo Allahove dvije ruke kao naše dvije ruke. Neki muslimani smatraju da Allah ne govori i da je Njegov govor stvoren i da je Musa (Mojsije) na Sinaju čuo stvoren glas a ne pravi Božiji iako Allah u Kur-anu kaže: "I s Musaom je jasnim glasom razgovarao", te kažu da je zamišljanje Allaha da govori upoređivanje Njega s živim stvorenjima. Odgovor drugih je da su Allahove riječi u Kur-anu potpuno jasne, te da oni koji Ga neće "uporediti" s živim bićima koji govore, porede Ga s predmetima koji ne govore.

Bog u budizmu

Buda (Gautama Sidarta) je odbijao odgovore na pitanja o postojanju Boga, i predlagao je da se ne prave mrtve koncepcije, nego da se razvija duhovna snaga, kojom se može doći do odgovora na sva pitanja. Category:Vjera ja:神 simple:God

Platon

Platon je pripadao ontološkom razdoblju filozofije a spada i u objektivni idealizam; on je idealistički utopista.

Život

Platon (427-347.p.n.e.) je rođen u Atini u aristokratskoj porodici. Bio je, za to vrijeme, svestrano obrazovan. Pravo ime mu je Aristokle, a ime Platon je dobio po grčkoj riječi platis, što zanči širok, plećat. Kada je upoznao Sokrata bio je očaran njegovom mudrošću i postao je njegov najbolji učenik i prijatelj osam godina (do Sokratove smrti). Platon je ,poslije Sokratovog pogubljenja, bio razočaran u državu i nekoliko godina je putovao po Egiptu i južnoj Italiji. Godine 387. p.n.e. vraća se u Atinu i tu osniva svoju školu-Akademiju. Ona je dobila ime po mjestu gdje je Platon podučavao- u vrtu posvećenom mitskom heroju Akademu). To je vrijeme njegovog najplodnijeg rada kada je napisao svoja najznačajnija djela-dijaloge. Postoje različiti podaci o tome koliko je sačuvanih dijaloga (29 ili 35 i 13 pisama).

Platonova djela

Platonovo učenje možemo spoznati izvorno zahvaljujući tome što su njegova djela sačuvana u cjelini. Pisao je u obliku dijaloga što djela čini interesantnim pa se i danas rado čitaju. Skoro u svim djelima javlja se Sokrat kao ličnost. Neki historičari djele Platonova djela u četiri faze njegovog rada. Najpoznatija djela su:
- Država (ili o pravednosti)
- Zakoni
- Simpozij (ili o ljubavi)
- Fedon (ili o duši)
- Parmenid (ili o idejama)
- Protagora (ili o vrlini)
- Sofist (ili o znanju)
- Tetet (i druga) Djelo Sokratova odbrana i smrt pokazuje Sokratovu kritiku tadašnje države i njegov odnos prema smrti. Ovo djelo je dramatizovano kao pozorišni komad.

Ontologija

Suštinu Platonovog učenja čini njegovo idealističko tumačenje svijeta. On govori da su ideje izvor, uzrok i uzor svega što postoji. Za njega je pravi, vječni i nepromijenljivi svijet, svijet ideja. Govorio je da ovaj vidljivi, čulni, materijalni svijet promijenljiv, varljiv i prolazan. On je sjena, odraz, kopija svijeta ideja. Ideje predstavljaju opće zakone, ideale na koje se ugledaju pojedinačne stvari. Tumačio je da su ideje u svijetu ideja hijerarhijski poredane. Vrhunska je ideja dobra a prema njoj teže sve ideje. Ona znači za svijet ideja ono što za materijalni svijet znači Sunce. Za njega je i čovjekova duša ideja. Ona je u tijelu kao u ropstvu, pa jedva čeka da se vrati u svijet ideja gdje je boravila prije ulaska u tijelo. Kazna za loše duše je reinkarnacija u tijelu neke životinje. Platon nije poštovao umjetnost jer je umjetnost vidio kao reprodukciju ovog svijeta, a pošto je ovaj svijet sjenka svijeta ideja onda je umjetnost sijenka sijenke. Platonov učenik Aristotel nije prihvatao njegovo učenje o svijetu ideja i odatle potiče ona Aristotelova izreka, "Drag mi je Platon, ali mi je istina još draža".

Gnoseologija

Platonovo učenje o spoznaji se bazira na njegovom idealističkom tumačenju svijeta. Ona je, prije svega, racionalistička, jer svijet ideja jedno mišljenjem možemo spoznati. Materijalni svijet spoznajemo čulima, ali to nije prava spoznaja. U teoriju spoznaje Platon uključuje i svoju "teoriju sječanja". Govorio je da metodom dijalektike, dijaloga mi trebamo podstaći dušu na sječanje svijeta ideja u kome je boravila prije ulaska u tijelo. Zbog toga u ovom svijetu mi ne spoznajemo ništa novo- to je samo sječanje. Takođe, tvrdio je da u materijalnom svijetu mi vidimo samo sjene svijeta ideja. To je Platon opisao u svojoj poznatoj slici pećine u djelu Država. Naime, Platon je opisao čovječanstvo kao grupu ljudi u mračnoj pećini. Iza njih je otvor iz kojeg dolazi svijetlost. Ta svjetlost baca sjenke prema zidu u koji ljudi gledaju. Kako napolju ljudi možda nose neke stvari (kutije na primjer), sjene koje su na zidu daju ljudina pogrešan utisak o vanjskom svijetu- ljudi sa kockastim glavama (nepoznavanje svijeta ideja). Ponekad se neko iz grupe odvoji i izađe napolje, međutim, jaka svjetlost ih zaslijepi (radi tame u kojoj su živjeli) i oni u strahu trče nazad u pećinu.

Etika i politika

Po Platonu etički ideal je postići vrlinu, a ona se zasniva na znanju. To je težnja ka ideji dobra kao vrhunskoj vrijednosti. Ideja dobra se ne može ostvariti samo u pojedincu nego istovremeno u zajednici, odnosno u državi. Tako je njegovo etičko učenje povezano sa učenjem o idealnoj državi. Idealna država se zasniva na podjeli rada, zato ona treba da ima tri staleža: #Stalež proizvođaća (zanatlije i zemljoradnici) #Vojnici koji brane državu-vrlina hrabrosti #Filozofi- vladari koji svojom mudrošću vode državu. Staleži se ne trebaju mješati u poslove drugih staleža da bi se postigla maksimalna efikasnost. Država treba da obezbjedi pravdu za sve i da svoje građane uči vrlini dobru.

Relevantni članci

- Filozofija
- Sokrat
- Aristotel

Citati

- Postoji samo jedno dobro, a to je znanje, i jedno zlo, a to je neznanje
- Samo mrtvi su vidjeli kraj rata
- Znanje koje imamo je samo mrvica onoga što nemamo

Vanjski linkovi

- [http://www.gutenberg.net/author/Platonova djela] sa Projekta Gutemberg
- [http://www.perseus.org/cache/perscoll_Greco-Roman.html Platonova djela]
- Razlike između Platonove i Aristotelove države Category:Filozofija ja:プラトン ko:플라톤 ms:Plato simple:Plato th:เพลโต

Moral

Moral je skup nepisanih pravila i običaja koji utvrđuju međuljudske odnose i prosuđuju šta je dobro, a šta zlo. Moral je nešto objektivno kao oblik društvene svjesti, sistem običaja, navika, normi. To zahtjev društva za određenim ponašanjem, odnosno, principima koji određuju kako nešto treba da bude. On je relativan, nije isti u svim društvenim grupama i historijskim periodima. Centralne vrijednosti morala su: dobro, ispravno i pravedno. Moral se oslanja na svijet i svijst pojedinca, a kao sankcije za nemoralno ponašanje javljaju se griža savjesti, prijekor ili bojkot okoline. Dobro je najveća moralna vrijednost. To je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka. Čovječnost je dužnost svakog pojedinca, uslov dobrog života. To podrazumijeva saradnju sa drugim ljudima, dijalog, ljubav i dostojanstvo osobe. Moralom i njegovim vrijednostima bavi se etika- filozofija morala- praktična filozofska disciplina.

Relevantni članci

- Filozofija
- Sociologija
- Religija
- Dobro - zlo
- Savjest

11eme arrondissement, Paris

The 11^e arrondissement is the most crowded of the 20 arrondissements of Paris, France. It is located on the Right Bank. The eleventh is a lively area that offers a bit of everything. To the west is the Place de la République which is joined to the place de la Bastille in the east by the sweeping tree lined Boulevard Richard Lenoir, with its large markets and children’s parks. Bastille and rue Faubourg St Antoine are a favourite for trendy cafés, restaurants and nightlife and also have a range of boutiques and galleries. The Oberkampf district to the north is another popular area for nightlife. The east is more residential and commerce becomes more wholesale, but the areas around Voltaire and Parmentier are livelier crossroads for the local community. The population is predominantly a friendly 30 something becoming more family oriented in the east. There is a real community spirit in most areas of the 11th and it is interspersed with pleasant little squares and parks.
- Area: 3.666 km² (1.415 sq. miles, or 906 acres) Right Bank
- Population:

Year (of French censuses)	Population	Density (inh. per km²)
1911 (peak of population)	242,295	66,092
1962	193,349	52,741
1968	179,727	49,025
1975	159,317	43,458
1982	146,931	40,079
1990	154,165	42,053
1999	149,102	40,672

11e arrondissement

WARSAW HOTELS diety pozycjonowanie stron Hotele w Warszawie hotels Krakow

:: RELATED NEWS ::

Unuiĝinta Reĝlando de Grand-Britio kaj Nord-Irlando
Tiu ĉi artikolo traktas la regnon entenantan Anglion, Skotlandon, Kimrion kaj Nord-Irlandon. Ankaŭ, en historio, aliaj ŝtatoj nomiĝis "Unuiĝinta Regno" (ekz. Unuiĝinta Regno de Portugalio, Brazilo kaj Algarvo). Vidu ankaŭ Britio (apartigilo). ----

RAE
Akademio > Real Academia Española < Hispana lingvo ---- Real Academia Española [real' akademja espanjola] (mallonge : RAE, t.e. : Reĝa Akademio Hispana) fondiĝis en 1713 pro iniciato de Juan Manuel FERNÁNDEZ PACHECO kun celo "fiksi la vortojn de la kastilia lingvo en ties plej granda kvalito, eleganto kaj pureco", laŭ modelo de

Konstantino la 1-a de Romio
Ekzistas ankaŭ la urbo Konstantino (Alĝerio). ---- Konstantino (Alĝerio) Konstantino la Granda, aŭ Konstanteno laŭ PIV2, (272-337) estis imperiestro de la romia imperio dum

Libertarianismaj vidpunktoj pri intelektaj posedrajtoj
Unu demando kiu dividas libertarianojn estas pri la legitimeco (aŭ manko de ĝi) de privilegioj kiel kopirajto, patento, kaj fabrikmarko — tiuj kiuj estas kutime nomataj intelektaj posedrajtoj. Multaj libertarianoj, precipe tiu nesciantaj pri la politiko ĉe la interreto, ne havas fortajn opiniojn pri la temo. Sufiĉe multaj opinias ke ĝi estas malgrava afero kompare kun pli granda

Unuiĝinta Reĝlando
Tiu ĉi artikolo traktas la regnon entenantan Anglion, Skotlandon, Kimrion kaj Nord-Irlandon. Ankaŭ, en historio, aliaj ŝtatoj nomiĝis "Unuiĝinta Regno" (ekz. Unuiĝinta Regno de Portugalio, Brazilo kaj Algarvo). Vidu ankaŭ Britio (apartigilo). ----

Libertarianismaj vidpunktoj pri enmigrado
Alia diskutata demando inter libertarianoj estas enmigrado. La plimulto de libertarianoj opinias ke registaroj ne devus havi ian ajn aŭtoritaton por decidi la demandon pri kiu rajtas iri kien. Tamen, ili ankaŭ opinias ke individuoj rajtas malpermesi ke homoj transpaŝas trans iliaj privataj posedaĵoj, kaj finfine, ĉiu lando devus esti privataj posedaĵoj. La disputo estas tial plejparte inter libertarianoj interesataj en registara politiko, supozante ke registaro ekzistas (sendepende de

Vendredo la 13-a
Kulturo > Superstiĉo > Vendredo la 13-a ---- Ofte, superstiĉkredantoj en anglalingvaj landoj taksadas vendredo, la 13-a tago de iu monato, esti tago de malbonŝanco. La timo de vendredo, la 13-a, estas nomata vendred-dektrifobio. Ĝi estas speco de dektrifobio, la Read More...

Libertarianismaj vidpunktoj pri abortigo
Unike diskutebla afero, precipe en Usona politiko, estas abortigo. Libertarianismaj opinioj spegulas tiuj de aliaj politikaj vidpunktoj: Multaj libertarianoj kredas ke la posedado de virino de ŝia propra korpo kaj tial ŝia rajto por regi ĝin inkluzivas ŝian rajton por ĉesigi sian gravedecon sen intervenado. Aliaj kredas ke la naskota infano rajtas vivi, kaj kredas ke la abortigo estas iniciato de mortiga perforto kontraŭ tute senhelpa viktimo. Dum la afero de abortigo feroce dividas la

ISBN
ISBN estas internacia normigita numero de libro (angle International Standard Book Number). Ĝin difinas la normo ISO 2108. ISBN unusignife identigas neperiodan publikaĵon: libron aŭ alian similan komunikilon. Por gazetoj kaj aliaj periodaĵoj validas ISSN.

Konsisto

ISBN konsistas el la vorto ISBN sekvata de kvar-parta numero kun disigaj streketoj. La numero longas 10 signojn antaŭ 1997, kaj 13 signojn ekde 1997, ne enkalkulante la strek

Zuriĥo
Geografio > Eŭropo > Svislando > Zuriko

dosiero: ch-zuerich.gif

germane Zürich [CÜriĥ], france Zurich [züRIK], itale Zurigo [dzuRIgo],