M1911

M1911 je polu-automatski pištolj, dizajniran od strane Johna Browninga, a koji je postao standardni pištolj Vojnih snaga Sjedinjenih američkih država, od 1911. do 1985. godine. Njegova upotreba je bila raširena u Prvom svjetskom ratu, Drugom svjetskom ratu, Korejskom ratu, te u Vijetnamskom ratu. Category:Pištolji

1985

Događaji

1985. u temama

Rođenja

Smrti

Nobelove nagrade

als:1985 ja:1985年 ko:1985년 simple:1985 th:พ.ศ. 2528

Drugi Svjetski Rat

Drugi svjetski rat je globalni konflikt, koji je započeo 7. jula 1937. u Aziji, a 1. septembra 1939. u Evropi i trajao do 1945. U njega je na neki način bila uključena većina zemalja u svijetu, i svi naseljeni kontinenti. Gotovo sve zemlje učesnice Prvog svjetskog rata bile su uključene i u Drugi (osim npr.Turske). Bio je to najveći i najskuplji vojni sukob u svjetskoj povijesti. O uzrocima rata vodile su se i još uvijek vode debate. Neki daju prednost Versajskom ugovoru kao jednom od uzroka, drugi spominju veliku depresiju koja je na neki način dovela u prvi plan militariste i nacionaliste. Još uvijek nisu raščišćene ni nedoumice o točnom datumu početka rata. Rat u Evropi počeo je 1. septembra 1939. godine, njemačkim napadom na Poljsku, ali u Aziji je počeo japanskom invazijom Kine već 7. jula 1937. godine (početak drugog kinesko-japanskog rata), ili još ranije 1931. godine, napadom Japana na Mandžuriju. Ekstremna su mišljenja i ta da su Prvi i Drugi svjetski rat ustvari jedan sukob, razdvojen samo prekidom vatre. Borbe su se vodile na Atlantiku, u istočnoj i zapadnoj Evropi, Sredozemlju, sjevernoj Africi, Bliskom istoku, zatim na Pacifiku, u jugoistočnoj Aziji i Kini. U Evropi rat je završio predajom Njemačke 8. maja 1945. godine, ali je nastavljen u Aziji do predaje Japana 15. avgusta 1945. godine. 57 miliona ljudi je umrlo kao posljedica rata, uključujući genocid koji se desio (poznat pod imenom Holokaust). Kao posljedica «totalnog rata» dobilo se masovno bombardovanje civilnih ciljeva. Nuklearno oružje, mlazni avioni i radar su samo neka od mnogobrojnih otkrića kojima je rat rezultirao. Postratna Evropa podijeljena je na sfere zapadnog i sovjetskog uticaja. Bila je obnavljana pod Maršalovim planom, a istočnoevropske države su kasnije postale sovjetski sateliti. Zapadna Evropa osnovala je NATO pakt, a istočna Evropa Varšavski pakt, ove alijanse su bile suprotstavljen jedna drugoj u hladnom ratu. U Aziji okupacija Japana od strane Sjedinjenih Država imala je za posljedicu njegovo okretanje zapadu, a Kina je bila podijeljena ratom između komunista i nacionalista.

Učesnici

Zaraćene države Drugog svjetskog rata su se priklanjale jednom od dva bloka: Silama osovine ili Saveznicima. Jedan broj manjih država učestvovao je u ratu, manje ili više volonterski, na strani onih sila koje su imale veći uticaj na njih. Sile osovine činile su prvenstveno Njemačka, Italija i Japan, koje su podijelile Zemlju na tri interesne zone uticaja u Trojnom paktu potpisanom 1940. godine, gdje su obećali pomoć jedni drugima u slučaju rata protiv drugih zemalja. Ovaj pakt zamijenio je njemačko-japanski pakt protiv Komiterne iz 1936. godine, kojem se Italija bila pridružila 1937. godine. Jedan broj manjih zemalja pridružio se Trojnom paktu, ali ove zemlje nisu imale neki odlučujući uticaj na tok rata niti su doprinijele snabdijevanju Sila osovine nekim značajnijim brojem trupa niti značajnijim materijalnim sredstvima. S druge snage savezničke snage, Veliku trojku, činile su Velika Britanija od septembra 1939. godine, Sovjetski savez od juna 1941. godine i Sjedinjene Države od decembra 1941. godine. Kina se borila s Japanom još od 1937. godine. Zatim Francuska, nezavisni dominioni britanskog Komonvelta, Poljska, Nizozemska, Belgija, Norveška i Danska su se također borili na savezničkoj strani. Zemlje koje su pokušavale biti neutralne često su bile predmet sumnje zaraćenih strana, i često je, od strane najutjecajnijih sila u njihovom susjedstvu, vršen pritisak na njih da daju doprinos i pomognu im. Neutralne zemlje su takođe bile leglo špijuna i poprište špijunskih dešavanja.

Uzroci i porijeklo rata

Drugi svjetski rat uzrokovalo je više različitih stvari. Neki od najčešće pominjanih uključuju porast popularnosti totalitarnih ideologija, te, gledano iz nešto uže perspektive, strogost ratnih reparacija traženih od Njemačke poslije Prvog svjetskog rata, povezano s Velikom depresijom, i nestašicem sirovina u Japanu. 1922. godine Bennito Musolini i [fašizam|Fašistička]] partija su se domogli vlasti u Italiji. Musolinijevi fašisti dijelili su iste ideološke poglede sa njemačkim nacistima, ali zbog Musolinijevog nepovjerenja prema Hitleru dvije zemlje su sklopile sporazum poznatiji kao rimsko-berlinska osovina, 1936. godine. Kao rezultat Versajskog mirovnog ugovora, kojim je okončan Prvi svjetski rat, Njemačka je izgubila svoje kolonije koje su pripale savezničkim snagama, a mnogo njene teritorije dodijeljeno je Poljskoj i Francuskoj. Taj sporazum je također obavezivao Njemačku da plaća teške reparacije i ratne odštete, a njena vojska je smanjena na male defanzivne snage. Zbog plaćanja te odštete Njemačka ekonomija je dosta patila, i često je mišljenje da je to jedan od glavnih razloga koji je doprinio dolasku nacista na vlast.

Godine pred rat

Adolf Hitler je izabran za kancelara Njemačke 30. januara 1933. godine, a de facto je postao diktator 2. augusta 1934. godine, smrću predsjednika Paula von Hidenburga, kada je Hitler objedinio ove dvije funkcije i proglasio se Führerom (vođom), a Njemačku proglašava za Drittes Reich (Treći Rajh). Prkoseći uslovima Versajskog ugovora, Hitler stvara veliku, ofanzivno nastrojenu, armiju (Wehrmacht) godine 1935. Velika Britanija i Njemačka, 18. juna 1935., godine potpisuju anglo-njemački pomorski ugovor koji dozvoljava Njemačkoj da razvije svoju ratnu mornaricu do jedne trećine (engleske) Kraljevske mornarice. Italija započinje drugi italo-abisinijski rat 3. oktobra, vršeći invaziju na Etiopiju, čime pokazuje svoje želje za proširenjem teritorije na nekadašnja područja Rimskog carstva. Etiopski car Haile Selasije je uzaludno protestvovao u Ligi naroda koja je ostala nijema i nemoćna pred ovim činom agresije i očitim kršenjem međunarodnih sporazuma. U međuvremenu je, 18. jula 1936. godine, 34-godišnji Francisco Franco sa šačicom desničarskih generala podigao vojničku bunu protiv republike u Španiji. U tom ratu su učestvovali komunisti i liberali iz cijelog svijeta, na strani republike, a fašisti i nacisti, na Francovoj strani. Nijemci i Italijani slali su ljudstvo i tenkove Francovoj vojsci, dok je republikance opremom snabdijevao najviše Sovjetski Savez, a dobrovoljci su dolazili sa svih kontinenata. Između ostalog bilo je tu i jugoslovenskih komunista, od kojih su mnogi iskustvo stečeno u Španiji kasnije iskoristili organizujući otpor okupatorima za vrijeme Drugog svjetskog rata. Nakon trogodišnjeg krvavog sukoba desničari su odnijeli pobjedu. Njemačka je ponovo zauzela Rajnsku oblast na granici s Francuskom 7. marta 1936. godine. Poljska je tražila aktiviranje francusko-poljskog ugovora iz Lokarna, ali zahtjev za akcijom je bio odbačen. Francuska i Velika Britanija izabrale su strategiju popuštanja, pokušavajući da spase mir diplomatskim potezima. Njemačka je anektirala Austriju u Anschlussu (anšlusu) 1938. godine. Britanski premijer Neville Chamberlain (Nevil Čembrlen) na sastanku u Minhenu 1938. godine sreo se s Adolfom Hitlerom pokušavajući dobiti od njega garanciju da Njemačka nema više teritorijalnih aspiracija. Vratio se kući mašući sporazumom (minhenski sporazum) i tvrdeći kako je uspio sačuvati «mir za naše pokoljenje». Ovo je praktično ostavilo Hitleru odriješene ruke da priključi Čehoslovačku Studetsku oblast, sa većinskim njemačkim stanovništvom, [Treći Rajh|Reichu]]. Sovjetski savez je protestvovao u Ligi naroda protiv ovakvog sporazuma i ponudio Čehoslovačkoj svoju vojnu pomoć, međutim Francuska i Britanija savjetovali su Čehoslovačkuda tu ponudu ne prihvati. Hitler je nešto kasnije, ne obazirući se na tačke minhenskog sporazuma, okupirao cijelu Čehoslovačku, i ona je prestala postojati kao država. Chamberlain je tada pokušao sklopiti odbrambeni savez sa Francuskom i Rusijom, ali to je propalo nakon što je ovaj prijedlog mjesecima bio u opticaju. Staljin se odlučio za potpisivanje pakta o nenapadanju sa Njemačkom, donekle ljut zbog toga što su ga Britanci i Francuzi ignorisali za vrijeme minhenskih pregovora. Britanija i Francuska tada dogovaraju da će u slučaju napada na Poljsku objaviti rat Njemačkoj, shvatajući da se Hitler ne može zaustaviti mirnim putem. U međuvremenu njemačko-sovjetski sporazum je potpisan 23. avgusta 1939. godine, i osigurao je Hitleru mir na istočnim granicama, tako da je, svega sedmicu dana poslije potpisivanja pakta, Hitler napao Poljsku, čime formalno započinje Drugi svjetski rat. Za vrijeme 1920-tih godina činilo se da demokratija pušta korijenje u Japanu, ali velika ekonomska kriza 1930-tih dovodi u prvi plan mnoge sposobne vojne vođe koji preuzimaju kontrolu nad Japanom, vladajući u ime cara Hirohita, zbog tradicionalnog poštovanja koje su Japanci gajili prema svojim carevima. 1931. godine Japan napada i okupira unutrašnju Mandžuriju, uspostavljajući marionetsku državu Mandžuko. 1937. godine započinje druga invazija kojom Japan okupira ostatak mandžurijske teritorije. Iz ovog razloga u nekim školama se 1937. godina računa kao godina u kojoj je Drugi svjetski rat započeo. Napadom Njemačke na Poljsku 1. 9. 1939. počeo je drugi svjetski rat. Prije napada na Poljsku sklopljen je sporazum između Njemačke i SSSR-a kojeg su potpisali njemački ministar vanjskih poslova Joachim von Ribbentrop i Josif Staljin. Prema ovom sporazumu Poljska je podijeljena između Sovjetskog Saveza i Njemačke, te su povučene granice između interesnih sfera ovih država u Evropi. Nakon Blitzkriega kroz Poljsku Hitler se okreće prema zapadu. Nakon nekoliko mjeseci tzv. Sitzkriega (sjedeći rat - zbog minimalnog broja akcija na zapadnom frontu tokom prvih mjeseci rata) napadom na zemlje Beneluxa i prolaskom kroz Ardensko gorje kako bi izbjegao utvrđenu odbrambenu liniju na Francusko-Njemačkoj granici (Mažinoova linija - Maginot)Hitler relativno lako uspjeva pokoriti Francusku. U Francuskoj je zatim uspostavljen režim generala Petaina koji je surađivao sa Njemačkom. Ovo je bila prva velika sila koja je pala pred Njemačkim napadom. Slijedeća je na redu bila Norveška koja je napadnuta kako bi Njemačka uspjela zatvoriti prilaz u Baltičko more. Nakon što je imao čitavu Evropu pod kontrolom Hitler je namjeravao napasti Sovjetski savez, ali je njegove planove poremetio vojni puč koji se desio u Jugoslaviji. Naime grupa prozapadnjački orjentisanih Jugoslovenskih generala je svrgnula vladu Cvetković-Maček koja je potpisala pristup Trojnom paktu. Iako su nakon puča objavili kako ne odustaju od potpisanog pakta, Hitler je odlučio da prije napada na SSSR napadne i podijeli Jugoslaviju te pomogne Italiji da savlada Grčku. Hitler se, zatim odlučio na tajni plan "Barbarosa", želio je napasti Staljina, i zauzeo se za mišljenje da Englezi neće biti u stanju da poduzmu nikakav ozbiljniji napad, on se čak zanosio mišljenjem da će pridobiti podršku zapadnih zemalja, na što one naravno nisu pristale, uvidjevši kolika opasnost prijeti od fašizma, stale su na stranu Staljina, koji nije imao pojma o svemu tome. Američki agenti u Tokiju otkrivaju za Barbarosu, i šalju upozorenje Staljinu, koji u to nije povjerovao, jer se zanosio mišljenjem da ga saveznik neće napasti. U jesen 1940. godine Njemačka, Italija i Japan u Berlinu zaključile su trojni savez. Njime su se obavezale da će jedna drugoj pomoći u slučaju ako ih napadne neka država koja još nije bila u ratu. Savez se zvao savez Sila Osovine. Budući da su se izvan ratnih sukoba nalazile samo SAD, jasno je da je pakt bio usmjeren protiv njih. Munjeviti rat je novi oblik ratovanja u kojem napadač zbog tehničke nadmoći i iznenađenja neprijatelju nanosi velike štete i zauzima njegovu teritoriju. Već u prvim danima ofanzive Njemci su prodrli kroz sve frontove. Iznenađena i nepripremljena crvena armija pretrpjela je teške gubitke, a Nijemci su prodrli skroz do Moskve, gdje su pretrpjeli prvi veliki poraz u ratu. Vlada SAD-a zahtijevala od Japana da se povuče sa zauzetog kineskog teritorija i iz Indokine. Odmah zatim SAD su uvele vojnu obavezu i sklopile sporazum sa Velikom Britanijom radi zaštite svojih političkih i ekonomskih interesa. Odgovor Japana na to je bio napad na Američku pomorsku bazu Pearl Harbour (Perl Harbur) 7.12.1941. godine na Havajskim ostrvima. Odmah dan nakon toga SAD objavljuje rat Japanu, Njemačka i Italija SAD-u, a Japan Velikoj Britaniji. category:Historija Category:Ratovi category:Drugi svjetski rat als:Zweiter Weltkrieg ja:第二次世界大戦 ko:제2차 세계 대전 ms:Perang Dunia II simple:World War II th:สงครามโลกครั้งที่สอง

Vijetnamski rat

Ono što poznajemo pod pojmom "Vijetnamski rat" zapravo su dva rata: prvi, koji je Viet min vodio protiv francuskih kolonijalnih vlasti (1945-1954), i drugi, za ujedinjenje sjevernog i južnog Vijetnama (1955-1975), u kojem su glavnog neprijatelja predstavljale SAD.

Rat protiv Francuske

SAD U razdoblju kolonijalne ekspanzije u drugoj polovini 19. vijeka, Francuska je zauzela Indokinu, što vijetnamski narod nije primio s oduševljenjem. Borba za nacionalno oslobođenje odvijala se za cijelo vrijeme francuske kolonijalne vladavine, da bi vrhunac doživjela krajem Drugog svjetskog rata, kada je oslobodilački pokret nakon kapitulacije Japana prerastao u opštenarodni ustanak protiv kolonijalnih vlasti, poznat kao avgustovska revolucija. U Hanoju je 2. septembra 1945. proglašena Demokratska Republika Vijetnam, a za predsjednika je proglašen Ho Ši Min (Ho Chi Minh). To je izazvalo intervenciju kineskih snaga Kuomintanga u sjevernom, te britanskih i francuskih u južnom Vijetnamu. Da bi uništili novouspostavljenu državu Francuzi su od 1945. do 1954. vodili borbe protiv vijetnamske vojske. No, poslije poraza kod Dien Bien Phua 1954. godine Francuska je pristupila mirovnim pregovorima koji su okončani na konferenciji u Ženevi u julu 1954. Tada su zaraćene strane potpisale akt o prekidu vatre, a Francuska je priznala Demokratsku Republiku Vijetnam.

Razlozi rata protiv SAD-a

Odredbama ženevskog sporazuma iz 1954. teritorija Vijetnama je po 17. paraleli privremeno podijeljen na sjeverni (Demokratska Republika Vijetnam) i južni dio (Republika Vijetnam). Ženevskim sporazumom predviđeno je u roku od dvije godine održavanje opštih slobodnih izbora na kojima su gradani trebali odlučiti o ujedinjenju. Vlada Južnog Vijetnama, podupirući interese krupnog kapitala i zemljoposjednika, započela je strahovladu kojoj je bio cilj očuvanje vlasti, suprotno interesima širokih slojeva, koji su očekivali veće političko-ekonomske reforme nakon pobjede nad kolonijalnim vlastima. Strahovlada vlasti dovodi do jačanja oslobodilačkog pokreta, obilno potpomaganog pomoći sa sjevera. Paralelno s francuskim povlačenjem iz nekadašnje Indokine, dolazi do većeg mješanja SAD u Vijetnamski rat. Po okončanju Korejskog rata (1950-1953), u američkoj vanjskoj politici je prevladala doktrina "teorije domina" - pretpostavka prema kojoj, ako se dopusti da u nekoj zemlji jugoistočne Azije pobijedi komunizam, druge će zemlje, poput poslaganog domina, početi padati pod komunistički uticaj i vlast. Uslijed paranoje od globalnog širenja komunizma, SAD su se odlučile intenzivnije angažirati u Vijetnamu da bi spriječile sovjetski i kineski uticaj. U strahu od širenja komunizma, američka vlada nije uočila da je osnovni motiv borbe vijetnamskog naroda nacionalno oslobođenje i ujedinjenje, a ne širenje komunizma. Komunizam kao ideologija predstavljao je samo sredstvo za ostvarenje nacionalnog cilja.

Rat protiv SAD-a

sovjetski Od 1955. počinje pristizanje američkih vojnih savjetnika koji su trebali osposobiti južnovijetnamsku vojsku za borbu protiv komunističke infiltracije sa sjevera. Deset godina kasnije, preko pola miliona američkih vojnika se borilo u džunglama Vijetnama. Iako je najčešća slika vijetnamskog rata borba američkih vojnika protiv neuhvatljive gerile u nepreglednoj džungli, to je bio pravi rat regularnih vojski. Naime, uz južnovijetnamski Front nacionalnog oslobodenja (FLN), poznat kao Vietkong, u borbama su sudjelovale i regularne jedinice Sjevernog Vijetnama, ranga divizija, koje su se ubacivale preko demilitarizirane zone oko 17. paralele ili su prelazile granicu preko Laosa. Američka strategija se sastojala u onemogućavanju ubacivanja sjevernovijetnamskih jedinica u Južni Vijetnam, kontroli demilitarizirane zone, glavnih puteva i prometnica, te u izgradnji utvrđenih uporišta na ključnim pozicijama koje su kontrolirale okolnu teritoriju, što je unekoliko podsjećalo na izgradnju utvrđenja na Divljem zapadu, ali s mnogo manjim uspjehom. Naime, Amerikanci su zahvaljujući ogromnoj tehnološkoj premoći kontrolirali nebo i more, no teritoriju Vijetnama nisu uspjeli staviti pod efikasnu kontrolu. Cijelo vrijeme trajanja vijetnamskog rata, Vietkong je održao sposobnost da napadne Amerikance na bilo kojoj tački južnog Vijetnama, čak i tamo gdje su Amerikanci smatrali da su potpuno sigurni, kao što je američka ambasada u Sajgonu. Primjer toga je ofenziva Tet, koja je započela 31. januara 1968. godine. Tokom 1967. američke vojne procjene su govorile o enormnim uspjesima u savladavanju protivnika i njihovim sve manjim aktivnostima koje upućuju da je gerila savladana. No, na vijetnamsku Novu godinu snage Vijetkonga su izvršile napad na Sajgon i Hue, staru vijetnamsku prijestolnicu, te uspjele strategijski iznenaditi Amerikance. U okviru te ofanzive, skupine Vijetkonga su napale i gotovo zauzele američku ambasadu u Saigonu, time demonstrirajući da su vrlo daleko od uništenja. Vijetnamski rat bilježi veliki broj okršaja i borbi u kojima je američka vojska skoro redovno uspijevala pobijediti slabije opremljenog neprijatelja, no, usprkos "pobjedama u stotinama bitaka", Amerikanci su izgubili rat. Uz Ho Ši Mina, najpoznatiji sudionik vijetnamskog rata je general Vo Nguen Giap, briljantni vojni strateg koji je ne samo porazio Francuze kod Dien Bien Phua, već je izgradio strategiju koja je na kraju otjerala i Amerikance iz Vijetnama, čime se Giap uvrstio među najuspješnije vojskovođe 20. vijeka u pozamašnoj konkurenciji.

Američki poraz

Vijetnamski rat je obilježio mandate tri američka predsjednika, Kennedyja, Johnsona i Nixona. Kennedy je započeo s intenzivnijim slanjem američkih vojnih savjetnika, Johnson je eskalirao rat i na tome izgubio popularnost, a Nixon je svoju izbornu pobjedu ostvario dobrim dijelom i obećanjem o povlačenju američkih snaga iz Vijetnama. U tome je i uspio 1973. godine, kada su američke snage nakon sklapanja primirja i obustave vatre povučene iz južnog Vijetnama. Vojska južnog Vijetnama nikada nije uspjela postati efikasna u samostalnom djelovanju, a južnovijetnamski režimi, koji su se mijenjali kao na pokretnoj traci, nisu uspjeli uspostaviti efikasnu kontrolu nad zemljom u kojoj je stvarnu vlast predstavljao Vijetkong. Dvije godine kasnije, Vijetkong i sjevernovijetnamska vojska pokrenuli su završnu ofenzivu u kojoj su 1. maja 1975. trijumfalno ušli u Sajgon, odakle su se posljednji bjegunci u panici evakuirali sa krova američke ambasade.

Posljedice za SAD

Američka politika nikada nije imala jasno definiran cilj zašto je zapravo u Vijetnamu, tako da nije uspjela stvoriti adekvatnu politiku koja bi odgovorila na brojna pitanja koja je američka javnost pokretala kod kuće o smislu samog rata. Danas slika koju imamo o vijetnamskom ratu dolazi uglavnom preko američkih filmova u kojima je sve puno pucnjave, helikoptera, napalma, droge i rock and rolla. Takva slika nije neobična kad znamo da je prosječni američki vojnik u Vijetnamu imao 19 godina. Izvan toga, bio je to vrlo ozbiljan i okrutan rat u kojem je poginulo više od 600.000 Vijetnamaca i oko 52.000 američkih vojnika. To je bio prvi rat u historiji SAD u kojem američka vojska nije izvojevala pobjedu, pa je izvršio ogromne promjene u američkom društvu, pokrenuo čitav niz reforma u pogledu ljudskih i građanskih prava, izazvao građanske nemire u SAD i ozbiljno doveo u pitanje uopšte funkcionisanje američkog sistema.

Američki zločini

napalm Trideset godina neprekidnog rata ostavilo je još veće posljedice na Vijetnam, od broja mrtvih, ranjenih, nestalih, te raseljenih osoba, što se osjeća do danas, pa sve do uticaja na okoliš. Tokom rata, američka vojska je Vijetnam koristila i kao poligon za isprobavanje najnovijih vrsta oružja, uključujući razne vrste bojnih otrova i kemikalija, od kojih je najpoznatiji "agens Orange", hemikalija koja je posipana po vijetnamskim džunglama, a izazivala je otpadanje lišća sa drveća. Amerikanci su zaključili da, kad već ne mogu pobijediti Vijetkong u džungli, mogu pokušati pobijediti džunglu. Priroda se ipak pokazala otpornom i na svu američku tehnologiju, a kasniji slučajevi su pokazali da je upravo agens Orange izazvao rak kod brojnih američkih vojnika. Vijetnamski rat je poznat i po selu Mai Lai, u kojem je skupina američkih vojnika izvršila pokolj civila. Zbog toga je njihov zapovjednik suđen i osuđen za ratni zločin, kao i vojnici koji su u pokolju sudjelovali. Suđenje je provelo američko sudstvo. Category:Ratovi Category:Historija SAD-a Category:Vijetnam ja:ベトナム戦争 ko:베트남 전쟁 simple:Vietnam War th:สงครามเวียดนาม

Norn (tungumál)

Norn er tungumál ættað úr fornnorrænu sem var talað var á Hjaltlandi og í Orkneyjum áður en lágskoska fór að taka þar yfir á 15. öld, málið var þó notað eitthvað fram á 18. öld en óvitað er nákvæmlega hvenær það dó út. Mattheus 6:9-13 (Faðir vor) á orkneysku norn: :Favor i ir i chimrie, Helleur ir i nam thite, :gilla cosdum thite cumma, veya thine mota vara gort :o yurn sinna gort i chimrie, :ga vus da on da dalight brow vora. Firgive vus sinna vora :sin vee Firgive sindara mutha vus, :lyv vus ye i tumtation, min delivera vus fro olt ilt, Amen. Matteus 6:9-13 á hjaltlensku norn: :Fy vor or er i Chimeri. Halaght vara nam dit. :La Konungdum din cumma. La vill din vera guerde :i vrildin sindaeri chimeri. :Gav vus dagh u dagloght brau. Forgive sindorwara :sin vi forgiva gem ao sinda gainst wus. :Lia wus ikè o vera tempa, but delivra wus fro adlu idlu. :For do i ir Kongungdum, u puri, u glori, Amen. Matteus 6:9-13 á íslensku: :Faðir vor, þú sem ert á himnum. Helgist þitt nafn, :til komi þitt ríki, verði þinn vilji, :svo á jörðu sem á himni. :Gef oss í dag vort daglegt brauð. Fyrirgef oss vorar skuldir, :svo sem vér og fyrirgefum vorum skuldunautum. :Og eigi leið þú oss í freistni, heldur frelsa oss frá illu. :Því að þitt er ríkið, mátturinn og dýrðin að eilífu, amen. Matteus 6:9-13 á norsku: :Fader vår, du som er i himmelen! Lat namnet ditt helgast. :Lat riket ditt koma. Lat viljen din råda på jorda :så som i himmelen. :Gjev oss i dag vårt daglege brød. Forlat oss vår skuld, :som vi òg forlèt våre skuldmenn. :Før oss ikkje ut i freisting, men frels oss frå det vonde. :For riket er ditt, og makta og æra i all æve. Amen. Flokkur:Útdauð tungumál Flokkur:Vesturnorræn mál Flokkur:Shetland Flokkur:Orkneyjar

porady budowlane Doda i Virgin kawa�y Black-Breath rozst�py

:: RELATED NEWS ::

Brillepingvin

Brillepingvin

:	Animalia
:	Chordata
:	Aves
:	Johan Ludvig Heiberg med musik af Friedrich Kuhlau (1828) er det danske nationalskuespil. Elverhøj blev skrevet på bestilling, da kong Frederik VI ønskede et festspil til brylluppet mellem hans yngste datter Vilhelmine Marie og prins Frederik Carl Christian (den senere Frederik VII), som fandt sted Read More...
Næsehorn Equidae Tapiridae Rhinocerotidae Uparrettåede hovdyr hedder sådan, fordi de typisk går på én tå på hver fod - modsat de parrettåede hovdyr, der går på to tæer. - Orden Perissodactyla (Uparrettåede hovdyr) - Familie Equidae (Heste) - Equus przewalskii (Przewalski-hest) - Equus caballus (Hest, Read More...
Rhinocerotidae Equidae Tapiridae Rhinocerotidae Uparrettåede hovdyr hedder sådan, fordi de typisk går på én tå på hver fod - modsat de parrettåede hovdyr, der går på to tæer. - Orden Perissodactyla (Uparrettåede hovdyr) - Familie Equidae (Heste) - Equus przewalskii (Przewalski-hest) - Equus caballus (Hest, Read More...
Tapiridae Equidae Tapiridae Rhinocerotidae Uparrettåede hovdyr hedder sådan, fordi de typisk går på én tå på hver fod - modsat de parrettåede hovdyr, der går på to tæer. - Orden Perissodactyla (Uparrettåede hovdyr) - Familie Equidae (Heste) - Equus przewalskii (Przewalski-hest) - Equus caballus (Hest, Read More...
Equidae Equidae Tapiridae Rhinocerotidae Uparrettåede hovdyr hedder sådan, fordi de typisk går på én tå på hver fod - modsat de parrettåede hovdyr, der går på to tæer. - Orden Perissodactyla (Uparrettåede hovdyr) - Familie Equidae (Heste) - Equus przewalskii (Przewalski-hest) - Equus caballus (Hest, Read More...
Tapir Equidae Tapiridae Rhinocerotidae Uparrettåede hovdyr hedder sådan, fordi de typisk går på én tå på hver fod - modsat de parrettåede hovdyr, der går på to tæer. - Orden Perissodactyla (Uparrettåede hovdyr) - Familie Equidae (Heste) - Equus przewalskii (Przewalski-hest) - Equus caballus (Hest, Read More...
Lavlandstapir Lavlandstapiren (Tapirus terrestris) er en tapir i ordenen af uparrettåede hovdyr. Dyret når en længde på 1,7-2 m med en hale på 46-100 cm og vejer 225-250 kg. Arten lever i det nordlige og centrale Sydamerika. Dens pels er børsteagtig. Den lever i nærheden af vand og svømmer godt. Den fouragerer om natten, hvor menuen Read More...
Bjergtapir Bjergtapiren (Tapirus pinchaque) er en tapir i ordenen af uparrettåede hovdyr. Dyret når en længde på 1,8 m med en hale på 50 cm og vejer 150 kg. Arten lever i det nordvestlige Sydamerika. Dens tykke pels er mørkebrun til sort. Den lever i nærheden af vand og svømmer godt. Den fouragerer fortrinsvis ved daggry og solned Read More...
Tapirus terrestris Lavlandstapiren (Tapirus terrestris) er en tapir i ordenen af uparrettåede hovdyr. Dyret når en længde på 1,7-2 m med en hale på 46-100 cm og vejer 225-250 kg. Arten lever i det nordlige og centrale Sydamerika. Dens pels er børsteagtig. Den lever i nærheden af vand og svømmer godt. Den fouragerer om natten, hvor menuen Read More...