:: wikimiki.org ::
| Drava |
Drava]]
Drava (engleski: Drave, njemački: Drau, slovenski: Drava, mađarski: Dráva) je rijeka u središnjoj Europi.
Drava izvire u južnom Tirolu u Italiji, odakle nastavlja teći prema istoku, kroz austrijsku pokrajinu Carinthia, Sloveniju, Hrvatsku, zatim dijelom tvori Hrvatsko-Mađarsku granicu. Kod Donjeg Miholjca Drava skreće u dubinu Hrvatske, prema Osijeku, te napokon kod Aljmaša, na granici Hrvatske sa Vojvodinom (Srbija), utiče u Dunav. Drava u svom krajnjem dijelu čini granicu između regija Slavonije i Baranje. Ukupna dužina Drave je 725 km. Drava je plovna oko 90km, od ušća u Dunav do mjesta Čađavica u Hrvatskoj.
Drava teče kroz ova veća naselja:
- Austrija: Lienz, Spittal an der Drau, Villach, Ferlach,
- Slovenija: Dravograd, Vuzenica, Muta, Ruše, Maribor, Ptuj, Ormož
- Hrvatska: Varaždin, Valpovo, Osijek
- Mađarska: Barcs
Glavne pritoke Drave su:
- lijeve pritoke: Gail (Austrija), Mislinja (Slovenija), Dravinja (Slovenija) i Bednja (Hrvatska)
- desne pritoke: Gurk (Austrija) i Mura (pored Legrada) (Hrvatska)
Vanjske poveznice
- [http://www.novo-virje.hr/drava.php Rijeka Drava, galerija slika]
- [http://encarta.msn.com/map_701512157/Drava.html MSN Encarta - World Atlas - Map of Drava (river), Europe]
Category:rijeke Hrvatske
Category:Baranjski leksikon
Category:Osijek
Category:Rijeke Austrije
Category:Rijeke Slovenije
Category:Rijeke Mađarske
Engleski
Povijest i širenje engleskog jezika
Engleski jezik je nastao iz jezika germanskih plemena koja su se u kasnom starom vijeku naselila na jugoistoku otoka Velike Britanije. S razvojem kolonijalnog carstva Engleske, u područjima koja je kolonizirala njen je jezik postajao dominantan, a često i službeni. U Sjedinjenim Američkim Državama na saveznoj razini ne postoji službeni jezik, ali de facto službeni jezik je engleski. U Kanadi se, osim u Quebecu gdje je dominantniji francuski, također govori engleski. Jezici indijanskih plemena koja su živjela u Sjevernoj Americi su skoro izumrli, kako su dotična plemena raseljena u rezervate i pri tome bitno reducirana, a praktično svi njihovi pripadnici asimilirani u današnju civilizaciju.
Sličan proces zbivao se za vrijeme kolonizacije Južnoafričke Republike, Australije te Novog Zelanda, s istim posljedicama.
Gramatika
Za razliku od hrvatskog i većine slavenskih jezika engleski je tijekom povijesnog razvoja gotovo izgubio deklinaciju imenica i pridjeva:
- množina pravilnih imenica tvori se dodavanjem nastavka s ili es,
- praktično postoje dva padeža, nominativ i tzv. saksonski genitiv
Izgovor
Engleski za većinu riječi ima tzv. povijesni pravopis koji je uglavnom fiksiran u vrijeme izuma tiskarstva pa je zbog jezičnih promjena teško predvidjeti izgovor riječi na temelju zapisanog oblika. Također, u engleskom postoje neki glasovi kojih nema u hrvatskom jeziku, primjerice suglasnik u riječi the i veći broj samoglasnika i dvoglasa.
category:Jezici
als:Englische Sprache
ms:Bahasa Inggeris
nb:Engelsk språk
simple:English language
th:ภาษาอังกฤษ
zh-min-nan:Eng-gí
SlovenskiSlovenski jezik je materinski jezik oko 1.750.000 Slovenaca u Republici Sloveniji, gdje je službeni jezik, te pripadnika slovenske manjine u Austriji (oko 60 000 u Koruškoj i Štajerskoj), Italiji (oko 54 000 u Beneškoj Sloveniji, Reziji, Trstu i Gorici), Hrvatskoj (11800-13100) i Mađarskoj (2 700). Broj slovenskih emigranata u Americi, Zapadnoj Europi i Australiji procjenjuje se na oko 400.000.
Najstariji su pisani spomenici koji pokazuju tipične slovenske jezične crte "Brižinski spomenici" pisani latinicom oko 1000. godine. Na njihovu se temelju nije razvila nikakva srednjovjekovna slovenska pismenost, tako da tek od polovice 16. stoljeća i vremena reformacije možemo govoriti o izgradnji slovenskoga književnog jezika. Taj je jezik izgrađen većim dijelom na donjokranjskim i tek manjim dijelom na gornjokranjskim govorima. Njegov je začetnik Primož Trubar koji je 1550. tiskao "Katekizam" i "Abecedarij", 1557. - 1560. preveo "Novi zavjet" te 1564. izdao slovenski crkveni red "Cerkovna ordninga". Prvu je slovensku gramatiku "Arcticae horulae" 1584. napisao Adam Bohorič, a prvi rječnik (njemačko-latinsko-slovensko-talijanski) 1592. Jeronim Megiser.
Protureformacija je zaustavila ta nastojanja, tako da se tek potkraj 18. stoljeća ponovno pojavljuju pokušaji utemeljenja slovenskoga književnog jezika. Između 1784. i 1802. prevedena je na slovenski katolička Biblija, a 1768. pojavljuje se i "Kranjska gramatika" (Crainerischen Grammatik) Marka Pohlina. Veliku je važnost za utemeljenje književnog jezika imala i "Grammatik der Slavischen Sprache in Krain, Kaernten und Steyermark" Jerneja Kopitara iz 1808. godine. Jezična je norma definitivno uspostavljena tek u četrdesetim godinama 19. stoljeća nakon dugotrajnih rasprava. Važnu je ulogu u izgradnji slovenskoga književnog jezika imao i Valentin Vodnik.
Izražajne su se mogućnosti novoga književnog jezika u punom sjaju pokazale u književnosti. France Prešeren začetnik je slovenske poezije, a proznu su književnost utemeljili Fran Levstik i Ivan Cankar. Do kraja je konstituiranje slovenskog jezika u 19. stoljeću dovedeno pojavom dvosveščanoga slovensko-njemačkog rječnika Maksa Pleteršeka (1894./1895.) i pravopisom Frana Levca (1899.). Danas je slovenski standardni jezik stabilan, dobro opisan i istražen. Među obiljem publikacija o njemu valja istaknuti petosveščani "Slovar slovenskega knjižnega jezika" (1970. - 1991.) Slovenske akademije znanosti i umetnosti, "Etimološki slovar slovenskega jezika" France Bezlaja (1976. - 1995.) te posljednji "Slovenski pravopis" iz 2001.
Vanjska poveznica
- [http://www.zrc-sazu.si/isjfr/ Inštitut za slovenski jezik Frana Ramovša]
Category:Slovenija
category:Slavenski jezici
ja:スロベニア語
ko:슬로베니아어
Italija
Republika Italija je država na jugu Europe. Sastoji se od poluotoka i dva velika otoka
na Sredozemnom moru, Sicilije i Sardinije.
Jedinu kopnenu granicu ima na sjeveru, na Alpama, gdje graniči s Francuskom, Švicarskom, Austrijom i Slovenijom.
Neovisne države San Marino i Vatikan nalaze se unutar teritorija Italije.
Povijest
Glavni članak: Povijest Italije
Prapovijesna nalazišta se mogu naći na više mjesta, posebno u regijama Lazio, Toskana, Umbria i Basilicata.
U starom vijeku, Grci su u južnoj Italiji i na Siciliji imali "veliku Grčku" (Magna Graecia), a na sjeveru su vladali Etruščani. Rim je postao centar Rimskog Carstva,
koje je do 5. stoljeća vladalo najvećim dijelom Europe.
Nakon srednjeg vijeka, Italija je bila glavno središte humanizma i renesanse,
koji su preporodili europsku filozofiju i umjetnost. Italija je bila rascjepkana u gradove-državice ili područja
pod tuđinskom vlašću do 17. ožujka 1861., kad se cijeli poluotok zajedno s dva otoka udružio u jednu kraljevinu.
Grad Rim se pridružio tek 20. rujna 1870., što je konačni datum ujedinjenja Italije.
Fašisti su uveli diktaturu 1922., borili se na strani Njemačke u 2. svjetskom ratu i izgubili.
Referendum o monarhiji od 2. lipnja 1946. stvorio je Republiku Italiju.
Italija je otpočetka članica saveza NATO i Europske Unije.
Politika
Glavni članak: Politika Italije
Ustav iz 1948. ustanovio je dvodomni parlament (Parlamento), koji ima Zastupnički dom (Camera dei Deputati)
i Senat (Senato della Repubblica), zasebno sudstvo, te izvršnu vlast utjelovljenu u Vijeću ministara (kabinetu),
koje predvodi predsjednik vijeća (predsjednik vlade).
Predsjednik republike bira se svakih 7 godina, a bira ga parlament zajedno s malim brojem regionalnih poslanika.
Predsjednik predlaže predsjednika vlade, koji predlaže ostale ministre (formalno ih imenuje predsjednik).
Vijeće ministara (koje obično čine parlamentarni zastupnici) mora zadržati povjerenje (Fiducia) oba doma.
Zastupnici domova parlamenta biraju se izravno kroz opće izbore, a koristi se miješani većinsko-proporcionalni sustav.
Prema zakonima iz 1993., 75% mjesta u parlamentu zauzimaju predstavnici okruga; preostalih 25% mjesta raspoređuje se proporcionalno.
Zastupnički dom ima 630 zastupnika.
Osim 315 zastupnika koji se biraju, Senat sadrži i bivše predsjednike, kao i razne druge osobe imenovane doživotno u skladu s posebnim ustavnim odredbama.
Zastupnici oba doma biraju na najviše 5 godina, ali oba se doma mogu raspustiti i prije isteka tog roka.
Zakoni se smiju predlagati iz oba doma, a mora ih prihvatiti većina u oba doma.
Talijansko se sudstvo zasniva na rimskom pravu, napoleonskom kodu i statutima.
Ustavni sud (Corte Costituzionale), koji odlučuje o ustavnosti zakona, osnovan je tek nakon 2. svjetskog rata.
Regije
Glavni članak: Regije Italije
Italija ima 20 regija (regioni, jednina regione), od kojih pet ima posebnu autonomiju, što je označeno zvjezdicom (
- ):
- Abruzzo
- Apulija
- Basilicata
- Emilia-Romagna
- Furlanija-Julijska krajina
-
- Južni Tirol
-
- Kalabrija
- Kampanija
- Lacij
- Ligurija
- Lombardija
- Marke
- Molise
- Pijemont
- Sardinija (Sardegna)
-
- Sicilija (Sicilia)
-
- Toskana (Toscana)
- Umbrija
- Valle d'Aosta
-
- Veneto
Regije se dalje dijele na pokrajine.
Zemljopis
Glavni članak: Zemljopis Italije
Najveći dio Italije je velik poluotok u Sredozemnom moru,
gdje zajedno s dva otoka - Sicilijom i Sardinijom - stvara zasebna mora,
a to su Jadransko more na sjeveroistoku, Jonsko more na jugoistoku, Tirensko more na jugozapadu i Ligursko more na sjeverozapadu.
Apenini su gorski lanac koji se proteže duž čitavog poluotoka i na sjeverozapadu se spaja s planinskim lancem Alpa,
koji polukružno zatvara Italiju na sjeveru. Na sjeveru je velika aluvijalna nizina rijeke Po i njezinih pritoka,
koji se spuštaju s Alpa, Apenina i Dolomita.
Ostale važne rijeke su Tiber, Adige i Arno.
Najviši vrh je Mont Blanc (Monte Bianco), koji ima 4,810 m. Italija ima dva slavna vulkana: ugasli Vezuv kod Napulja i aktivnu Etnu na Siciliji.
Gospodarstvo
Glavni članak: Gospodarstvo Italije
Italija ima raznovrsno industrijalizirano gospodarstvo, a proizvodnja je ukupno i po glavi stanovnika otprilike
ista kao u Francuskoj i Velikoj Britaniji.
Kapitalistička ekonomija podijeljena je na razvijeni industrijski sjever, gdje prevladavaju privatne tvrtke,
i manje razvijen poljoprivredni jug, s 20% nezaposlenih. U odnosu na zapadnoeuropske susjede, Italija ima velik broj malih i srednjih poduzeća (SME).
Uvozi se većina industrijskih sirovina i više od 75% energetskih potreba.
Tijekom zadnjeg desetljeća, Italija je uvela strogu poreznu politiku kako bi ispunila gospodarske i monetarne uvjete Europe,
snizila je stope kamata i inflacije, te je uvela euro 1999. godine.
Italija gospodarski zaostaje za glavnim europskim partenrima, pa sadašnja vlada uvodi brojne kratkoročne reforme
kako bi povećala konkrentnost i dugoročni rast. S druge strane, vlada presporo uvodi potrebne strukturalne reforme,
kao što su veće porezne olakšice i fleksibilnije tržište rada. Mirovinski je sustav preskup zbog usporavanja gospodarstva i loših odnosa sa sindikatima.
Stanovništvo
Glavni članak: Stanovništvo Italije
Italija je jezično i vjerski uglavnom homogena, ali je kulturno, gospodarski i politički vrlo raznolika.
Peta je u Europi po gustoći stanovništva (196 stanovnika po četvornom kilometru).
Nema velike manjine, a najveća je njemačka manjina u Južnom Tirolu (1991: 287,503 Nijemaca i 116,914 Talijana),
te slovenska manjina oko Trsta.
Ostale manjine s djelomično službenim jezicima su francuska manjina u regiji Valle d'Aosta;
sardski na Sardiniji);
ladin u Dolomitima;
furlanski u regiji Friuli-Venezia Giulia, što su sve romanski jezici.
Osim toga, ima i jezika koji se govore lokalno, kao što su
hrvatski u tri sela u regiji Molise;
okcitanski u južnim dolinama Piemontea;
katalonski u gradu Alghero na Sardiniji;
albanski u selima regije Calabria i na Siciliji;
stari grčki dijalekti u selima regije Calabria.
Iako je glavna vjera katoličanstvo (85% građana su nominalno katolici), postoje stare protestantske i židovske zajednice,
kao i sve veća useljenička zajednica muslimana.
Kultura
Glavni članak: Kultura Italije
Italija je znamenita zbog svoje umjetnosti, kulture i brojnih spomenika, od kojih su najslavniji kosi toranj u Pisi i Koloseum u Rimu,
a poznata je i po dobroj hrani (pizza, špageti itd.), vinu, modi, dizajnu, operi i mnogo čemu drugome.
Italija je začela europsku renesansu tijekom 14. i 15. stoljeća.
Pečat na zapadnoj kulturi ostavili su bezbrojni talijanski geniji. Ovo su samo neki od njih: pjesnici Dante i Petrarca, pisci Boccaccio,
Machiavelli i Castiglione, slikari Leonardo da Vinci, Raffaello i Michelangelo,
arhitekti Bernini i Palladio, skladatelji Vivaldi, Paganini, Puccini, Rossini i Verdi, filmski redatelji Antonioni i Fellini, filozof Giordano Bruno. Ne zaboravimo i Casanovu.
Od modernih pjevaca poznat je Eros Ramazzotti.
Državni praznici (neradni dani)
Vanjske poveznice
- [http://www.quirinale.it/ Presidenza della Repubblica] - službena stranica predsjednika Italije
- [http://www.parlamento.it/ Parlamento] - službena stranica talijanskog parlamenta
- [http://www.freeworldmaps.net/europe/italy/map.html Italy Map]
Category:Države svijeta
als:Italien
fiu-vro:Itaalia
ja:イタリア
ko:이탈리아
ms:Itali
simple:Italy
th:ประเทศอิตาลี
zh-min-nan:Italia
Hrvatska
Hrvatska je srednjoeuropska zemlja, zemljopisno smještena na raskrižju puteva za Srednju Europu i Sredozemlja. Glavni grad Hrvatske je Zagreb.
Zemljopis
Glavni članak: Zemljopis Hrvatske
Hrvatska ima:
- jezera i brežuljke na kontinentalnom sjeveru i sjeveroistoku (središnja Hrvatska i Slavonija kao dio Panonske nizine);
- pošumljene planine u Lici i Gorskom Kotaru, što spada u Dinaride;
- kamenitu obalu na Jadranskom moru (Istra, Sjeverno Primorje i Dalmacija).
Klima je u unutrašnjosti Hrvatske umjereno kontinentalna, u gorskoj Hrvatskoj pretplaninska i planinska, u primorskom dijelu mediteranska (sa suhim i toplim ljetima te vlažnim i blagim zimama), a u zaleđu submediteranska (s nesto hladnijim zimama i toplijim ljetima).
S prosječno 2.600 sunčanih sati u godini jadranska je obala jedna od najsunčanijih u Sredozemlju, a temperatura mora ljeti je od 25C do 27C.
Površina mora: 33.200 km²
Površina zemlje i mora: 89.810 km²
Ukupna gospodarska površina: 113.680 km²
Dužina kopnenih granica: 2.028 km - detaljnije
Dužina obale: 5.835 km
Dužina obale kopnenog dijela: 1.777 km
Dužina obale na otocima: 4.058 km
Broj otoka: 1.185 (66 naseljenih)
Važniji gradovi u Hrvatskoj su Zagreb (glavni grad), Split, Dubrovnik, Rijeka, Osijek, Zadar, Karlovac, Pula, Knin, Gospić ( sjedište najveće Hrvatske županije) Šibenik, Slavonski Brod, Mali Lošinj (najveći i najrazvijeniji otočni grad)... (vidi i: Popis gradova u Hrvatskoj)
Povijest
Glavni članak: Povijest Hrvatske
Povijest Hrvatske
Hrvati su slavenski narod koji je doselio u današnje područje Hrvatske tijekom 7. stoljeća. Nakon razdoblja vladanja hrvatskih knezova i kraljeva, Hrvati su 1102. godine sporazumno potpali pod vlast Mađara. Sredinom 15. stoljeća mađarsko je kraljevstvo pretrpjelo teške udarce zbog širenja Otomanskog Carstva, zbog čega je Hrvatski sabor pozvao Habsburgovce da preuzmu vlast nad Hrvatskom. Nakon niza bitaka, u 18. stoljeću velik se dio zemlje oslobodio turske vlasti, ali Hrvatska je dovedena u upravnu ovisnost o Ugarskoj. Nakon dugog razdoblja pod Mlecima, hrvatska je obala 1813. godine postala austrijskom pokrajinom.
Nakon Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske, Hrvatska je ušla u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Istra, Rijeka i Zadar potpali su pod talijansku vlast. Kraljevina SHS je 1929. godine preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju. Hrvatska postaje banovina 1939. godine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata osniva se Nezavisna Država Hrvatska (1941-1945). U to vrijeme Hrvatska je imala svoje povijesne granice do Drine, a Dalmacija je bila pod okupacijom Italije. Snažan partizanski pokret i paralelna vlast na oslobođenim područjima, te oslobađanje vlastitim snagama dovode do toga da je nakon rata Hrvatska postala dio nove, socijalističke Jugoslavije.
1991., godinu dana nakon prvih demokratskih izbora, Hrvatska je proglasila neovisnost. Iste je godine počeo rat sa srpskim agresorom, koji je završio 1995. godine hrvatskom pobjedom. Hrvatska je 1992. godine primljena u Ujedinjene narode kao punopravni član.
Politika
Glavni članak: Politika Hrvatske
Od usvajanja novog ustava 1990. godine, Hrvatska je parlamentarna demokracija.
Predsjednik Republike je poglavar države, a bira se na pet godina. Osim što je vrhovni zapovjednik oružanih snaga, predsjednik države predlaže predsjednika Vlade, kojeg imenuje Sabor.
Hrvatski sabor je jednodomno zakonodavno tijelo s najviše 160 zastupnika, a bira se općim izborima na mandat od četiri godine. Sabor svake godine zasjeda tijekom dva razdoblja: 15.1. - 15.7. i 15.9.-15.12.
Na čelu Vlade je predsjednik Vlade, koji ima 2 potpredsjednika i 14 ministara zaduženih za određena područja upravljanja. Vlada, kao izvršna vlast, predlaže zakone i proračun, izvršava zakone, te vodi inozemnu i domaću politiku zemlje.
Hrvatska ima trojni sustav sudstva: vrhovni sud, županijske sudove i općinske sudove. Ustavni sud presuđuje u pitanjima koji se tiču ustava.
Istaknuti hrvatski političari: Ljudevit Gaj, Josip Broz Tito, Stjepan Radić, Ante Radić, Maksimilijan Vrhovac, Ante Starčević, ban Josip Jelačić, Ivo Sanader, Stjepan Mesić, Vlatko Pavletić, Ivica Račan, Gojko Šušak, Miomir Žužul, Franjo Tuđman, Zlatko Tomčić, Ante Trumbić, Ante Pavelić, Kolinda Grabar-Kitarović, Mate Granić, August Cesarec, Milan Bandić, Slaven Letica, Josip Juraj Strossmayer, Vladimir Bakarić, Vladimir Nazor, Petar Velebit, Savka Dapčević - Kučar, Mika Tripalo, grof Janko Drašković, Ivan Kukuljević Sakcinski, Eugen Kvaternik.
Županije
Glavni članak: Hrvatske županije
Hrvatske županije
Hrvatska je podijeljena na 20 županija i jedan grad
- koji ima status županije:
# Zagrebačka
# Krapinsko-zagorska
# Sisačko-moslavačka
# Karlovačka
# Varaždinska
# Koprivničko-križevačka
# Bjelovarsko-bilogorska
# Primorsko-goranska
# Ličko-senjska
# Virovitičko-podravska
# Požeško-slavonska
# Brodsko-posavska
# Zadarska
# Osječko-baranjska
# Šibensko-kninska
# Vukovarsko-srijemska
# Splitsko-dalmatinska
# Istarska
# Dubrovačko-neretvanska
# Međimurska
# Grad Zagreb
-
Vidi i:
Popis gradova u Hrvatskoj
Popis gradova u Hrvatskoj po županijama
Popis općina u Hrvatskoj
Gospodarstvo
Glavni članak: Gospodarstvo Hrvatske
Gospodarstvo se zasniva na lakoj industriji, kao i sektoru usluga. Turizam je značajan izvor prihoda.
Stanje hrvatskog gospodarstva tipično je za zemlje u tranziciji iz komunizma. Iako je došlo do privatizacije i preustroja u svim područjima, glavni problemi su velika nezaposlenost i slabe gospodarske reforme. Situaciju otežava loš sustav sudstva i administracije, pogotovo u pogledu vlasništva nad nekretninama.
Velik je problem i razlika u standardu i razvijenosti pojedinih dijelova Hrvatske. BDP po stanovniku u Zagrebu je otprilike trostruko veći od prosjeka za cijelu državu. Od prve sljedeće najrazvijenije i najbogatije regije Istre glavni je grad, mjereno po BDP-u per capita, također gotovo trostruko bogatiji. Drugi i treći grad (Split i Rijeka) su više nego trostruko u zaostatku za Zagrebom, dok su najnerazvijenija područja gotovo deset puta siromašnija i nerazvijenija od metropole. Ggotovo u pravilu, najsiromašniji su dijelovi države oni koji su bili pod okupacijom tijekom rata, bez obzira na komparativne prirodne prednosti koje pojedini od njih imaju.
Stanovništvo
Glavni članak: Stanovništvo Hrvatske
Većinu stanovništva Hrvatske čine Hrvati (oko 90%). Glavne manjine su Srbi (4.5%), Bošnjaci, Talijani, Mađari i drugi.
Demografska tranzicija je završena: prirodni prirast mjeri se u promilima. Očekivani životni vijek i pismenost su veliki.
Glavna vjera je katoličanstvo (87%), a postoje i vjerske manjine (pravoslavci, muslimani, židovi).
Službeni jezik je hrvatski, koji spada u južnoslavenske jezike i koristi latinicu.
Kultura
Glavni članak: Kultura Hrvatske
Hrvatska se kultura zasniva na trinaeststoljetnoj povijesti iz koje su očuvani mnogi spomenici, umjetnička i znanstvena djela. Hrvatska ima šest spomenika svjetske baštine i osam nacionalnih parkova. Zanimljivo je da je Hrvatska ostavila trag i na povijesti kravata kao izvor tih odjevnih predmeta.
Hrvatska je dala mnoge umjetnike i znanstvenike svjetskog glasa kao što su kipar Ivan Meštrović, fizičar Ruđer Bošković, fizičar Nikola Tesla, metematičar Marin Getaldić, seizmolog Andrija Mohorovičić i mnogi drugi. Posebnost Hrvatske su njezini brojni i plodni izumitelji i znanstvenici, među koje spadaju Eduard Slavoljub Penkala (nalivpero), Faust Vrančić (padobran), Vladimir Prelog i Lavoslav Ružička, tu su još književnici kao Ivan Mažuranić, Ivana Brlić-Mažuranić, Ksaver Šandor Gjalski, Nikola Zrinski, Josip Kozarac, Ivan Kozarac, Dragutin Tadijanović, Josip Eugen Tomić, August Cesarec, Eugen Kumičić, Ivan Aralica, Dobriša Cesarić, Ante Kovačić, Ivan Goran Kovačić, Hanibal Lucić, Vesna Parun, Božica Jelušić, Petar Hektorović, Marija Jurić Zagorka, Vjenceslav Novak, Petar Preradović, Pavao Pavličić, Fran Krsto Frankopan, Andrija Kačić Miošić, Miroslav Krleža, August Šenoa, Antun Branko Šimić, Silvije Strahimir Kranjčević, Antun Gustav Matoš, Slavko Kolar, Marin Držić, Marko Marulić, Ivan Gundulić, Vladimir Nazor, Tin Ujević, Ivo Andrić, Stanko Vraz, Ljudevit Gaj i dr., te skladatelji Josip Runjanin, Ferdo Livadić, Vatroslav Lisinski, Ivan Zajc i Antun Mihanović.
.
Vanjske poveznice
- [http://www.hr/wwwhr/index.hr.html WWW.HR -Hrvatski Web katalog]
- [http://www.hr/hrvatska/index.hr.shtml Hrvatska ukratko]
- [http://www.hrvatska.net Hrvatska.NET - Tražilica, novosti, zajednica...]
- [http://www.crodream.com Hrvatski oglasnik...]
Category:Države svijeta
fiu-vro:Horvaatia
ja:クロアチア
ko:크로아티아
th:ประเทศโครเอเชีย
zh-min-nan:Hrvatska
Mađarska
Republika Mađarska je država u Srednjoj Europi. Njezini stanovnici je zovu Magyarország.
Graniči s Austrijom, Slovačkom, Ukrajinom, Rumunjskom, SiCG, Hrvatskom i Slovenijom.
Zajedno s Poljskom, Slovačkom i Češkom čini Višegradsku skupinu ili "Višegradsku četvorku" (V4).
Povijest
Glavni članak: Povijest Mađarske
Tradicionalno se vjeruje da je Mađarsku osnovao Árpád, koji je poveo Mađare u Panonsku nizinu u 9. stoljeću.
Mađarsko je kraljevstvo 1000. godine osnovao sveti Stjepan, mađarski kralj. Prvi pisani zapis na mađarskom jest povelja o utemeljenju opatije u mjestu Tihany.
1241. godine Tatari su devastirali zemlju i povukli se nakon godinu dana. Mađarska je napredovala do europske razine pod kraljem Korvinom (1458-1490),
ali potučena je do nogu u Mohačkoj bitki od Turaka. Turci su 1541. osvojili Budim, a Mađarska je podijeljena natroje:
zapadom su vladali Habsburgovci, središnjim dijelom Turci, dok je istočna pokrajina Transilvanija (danas u Rumunjskoj) ostala kao jedino utočište mađarske kulture.
Budim je 1686. preotet Turcima, ali Habsburzi su zavladali cijelom Mađarskom. Ferenc Rákóczi II, transilvanski princ, podigao je neuspješan ustanak protiv austrijske vlasti (1703-1711).
U Pešti je 1848. izbila revolucija i proširila se čitavom zemljom. Austrijanci su srušeni i Lajos Kossuth je postavljen za guvernera. Ipak, godinu dana kasnije je austrijska vojska ugušila revoluciju.
Mađari 1867. nalaze kompromisno rješenje s Habsburgovcima. Stvorena je dvojna monarhija, Austro-Ugarska, sa sjedištima u Beču i Pešti.
1873. godine ujedinjuju se Pešta, Budim i Obudim, pa nastaje metropola Budimpešta.
Austro-Ugarska prestaje postojati 1918. godine. Mađarska dobiva nezavisnost, ali gubi dvije trećine teritorija i trećinu stanovništva.
1919. u Mađarskoj izbija komunistička revolucija, ali vlast preotima Miklós Horthy. Surađivao je s nacističkom Njemačkom, ali Hitler je ipak preuzeo vlast u Mađarskoj 1944. godine.
Godinu dana kasnije Sovjetski Savez osvaja Mađarsku i uvodi staljinizam.
Mađari su 1956. podigli ustanak protiv okupatora, ali sovjetska je vojska ugušila pobunu i smaknula premijera Imrea Nagyja.
Komunisti su 1990. dragovoljno otišli s vlasti, te su održani prvi demokratski izbori. Mađarska je postala članica saveza NATO 1999. godine, a ušla je u Europsku Uniju 1. svibnja 2004.
Politika
Glavni članak: Politika Mađarske
Predsjednika Mađarske bira parlament svakih 5 godina. Iako predsjednik ima malu stvarnu vlast, on imenuje predsjednika vlade. Predsjednik vlade bira ministre po vlastitom nahođenju. Svaki kandidat za ministra
mora proći otvoreno ispitivanje pred jednim ili više parlamentarnih odbora, te ga predsjednik mora formalno prihvatiti.
Mađarski parlament (državni sabor, Országgyűlés) jest jednodoman i ima 386 zastupnika. To najviše državno tijelo predlaže i odobrava zakone koje podastire premijer.
Stranka mora osvojiti najmanje 5% glasova građana da bi ušla u parlament. Državni izbori za parlament održavaju se svake 4 godine (zadnji su bili u travnju 2002. godine).
Ustavni sud od 15 članova ima pravo spriječiti zakone koje ocijeni neustavnima.
Neki od značajnijih političara u Mađarskoj povijesti su:
- Lajos Kossuth
- Khuen-Héderváry
Pokrajine
Glavni članak: Mađarske županije
Mađarska je službeno podijeljena na 40 pokrajina: 19 županija (megyék, jednina je megye), 20 tzv. gradskih županija (jednina je megyei város), te glavni grad (főváros) Budimpeštu. To su:
Karta Mađarske
Zemljopis
Glavni članak: Zemljopis Mađarske
Ravnice pokrivaju veći dio Mađarske ("karpatski bazen"), dok na sjeveru uz slovačku granicu ima brda i planina (najviši vrh: Kékes, 1014 m).
Mađarsku dijeli popola Dunav (Duna); druge velike rijeke su Tisa (Tisza) i Drava (Dráva), dok na zapadu zemlje leži veliko jezero Balaton.
Osim toga, Mađarska ima najveće termalno jezero na svijetu, jezero Hévíz.
Klima je kontinentalna, s hladnim i vlažnim zimama i toplim ljetima, a relativna izolacija karpatskog bazena ponekad izaziva suše.
Prosječna godišnja temperatura je 9.7° C.
Gospodarstvo
Glavni članak: Gospodarstvo Mađarske
Mađarska trenutačno ima jak gospodarski rast kako bi se uhvatio korak s Europskom Unijom. Privatni sektor pokriva više od 80% BDP-a.
Strano vlasništvo i strane investicije u mađarske firme su česta pojava, pa izravne strane investicije ukupno čine više od 23 milijarda dolara od 1989. godine.
Vanjski dug Mađarske je 2000. godine postao drugi najveći dug među svim srednjoeuropskim zemljama u tranziciji.
Inflacija i nezaposlenost - glavni problemi u 2001. godini - znatno su se smanjile.
Mjere gospodarske reforme, koje bi uključivale reforme zdravstva, poreza i lokalne samouprave, još nisu uvedene.
Stanovništvo
Glavni članak: Stanovništvo Mađarske
Oko 98% stanovništva govori mađarski, ugro-finski jezik koji nije u srodstvu ni s jednim susjednim jezikom. Postoji više etničkih manjina,
kao što su Romi (4%), Nijemci (2.6%), Srbi (2%), Hrvati (0.9%), Slovaci (0.8%) i Rumunji (0.7%), iako većina njih govori mađarski.
Neke susjedne zemlje imaju znatne mađarske manjine, pogotovo Slovačka, Rumunjska (u Transilvaniji) i Srbija (u Vojvodini).
Glavna vjera u Mađarsko je katoličanstvo (67.5%), a postoji i velik broj kalvinista (20%). Druge vjerske manjine su protestanti (5%) i Židovi (0.2%).
Kultura
Glavni članak: Kultura Mađarske
Književnici
- Ferenc Molnár
Engleske poveznice
- [http://www.hungary.com/corvinus/ Povijest Mađarske - Korvinova knjižnica]
- [http://cityguide.budapestrooms.com/hungary/history1.htm Povijest Mađarske - kronološki pregled od 2500. pr.n.e. do 2004. godine]
- [http://www.ekormanyzat.hu/english Portal mađarske vlade]
- [http://www.kancellaria.gov.hu/index_e.html Predsjednik vlade] - Službena stranica
- [http://www.parlament.hu/parl_en.htm Mađarski sabor] - Službena stranica
Category:Države svijeta
als:Ungarn
fiu-vro:Ungari
ja:ハンガリー
ko:헝가리
ms:Hungary
simple:Hungary
th:ประเทศฮังการี
zh-min-nan:Magyar-kok
Donji Miholjac
Donji Miholjac je grad u Hrvatskoj koji administrativno pripada Osječko-baranjskoj županiji
Zemljopisni položaj
45° 45' 71" N - 18° 08' 81" E
Donji Miholjac je smješten u samom srcu ravnice, 5 kilometara od mađarske granice, na desnoj obali rijeke Drave.
Povijest
Administracija i politika
Ekonomija
Demografija
Kultura i sport
- Dvorac Mailath
- NK "Jedinstvo"
Obrazovanje
Škole
- dječji vrtić "Pinocchio"
- osnovna škola "August Harambašić"
- srednja škola
Znamenitosti
Dvorac grofova Mailath i parkovi koji mu pripadaju.
Vanjske poveznice
Category:Hrvatski gradovi
Srbija
Srbija – Republika u Jugoistočnoj Europi, koja zajedno sa Crnom Gorom čini Državnu zajednicu Srbija i Crna Gora. Srbija ima dvije autonomne pokrajine Vojvodinu i Kosovo i Metohiju koja je pod upravom Ujedinjenih Naroda.
UOPĆENO: Službeno ime: Republika Srbija; Glavni grad: Beograd; Teritorij: 88.361 km².
Stanovništvo
Broj stanovnika: 9.776.625 (bez Kosova);
Najveći gradovi: Beograd, Kragujevac, Niš, Novi Sad, Priština, koji su dobili status Grada i podijeljeni su na gradske općine.
Nacionalnost: Srbi, Albanci, Mađari, Bošnjaci (Muslimani), Hrvati, Rusini, Romi, Bunjevci;
Službeni jezik: srpski jezik,
u Vojvodini: i jezici nacionalnih manjina,
na Kosovu i Metohiji: i albanski i engleski;
Vjeroispovijed: srpski pravoslavci, muslimani, rimokatolici, protestanti, drugi i nijedna.
Uprava
Oblik vladavine: republika;
Biračko pravo: 18 godina tj. 16 godina, ako je zaposlen.
Nacionalni praznici: 15. veljače Dan državnosti, 28. lipnja Dan Srba palih za domovinu, 27. siječnja Dan duhovnosti;
Stranke: Demokratska Stranka (Boris Tadić), Srpska Radikalna Stranka (Vojislav Šešelj), Demokratska Stranka Srbije(Vojislav Koštunica), Pokret Snaga Srbije (Bogoljub Karić), Socijalistička Partija Srbije (Slobodan Milošević), Demokratski Savez Kosova (Ibrahim Rugova), Demokratska Partija Kosova (Hashim Taqi), Liga socijaldemokrata Vojvodine (Nenad Čanak), Savez vojvođanskih Mađara (Jožef Kasa), Sandžačka Demokratska Partija (Rasim Ljajić), Demokratski savez vojvođanskih Hrvata ( Bela Tonković ).
Povijest
U starom vijeku teritorija Srbije je bila rimska provincija Mezija. Srbi su naselili oblast u 7. stoljeću, u 8. su osnovali prvu državu, te u 9. primili kršćanstvo. Prvi srpski poznati knez zvao se Višeslav, rodonačelnik dinastije Višeslavovića, koja je vladala Srbijom 750-959. Prve sukobe Srbi su imali s Bugarima. 1085-1106 Srbijom upravlja dinastija Vukanovića, čiji je rodonačelnik veliki župan Vukan.
1168. godine na vlast dolazi veliki župan Stjepan Nemanja. Nemanjina država je obuhvaćala područja: Zahumlje, Neretvanska Krajina, Makarsko primorje, Travunja, Duklja, Kosovo, Metohija bez Prizrena, Južno i Veliko Pomoravlje, oblast između Drine i Velike Morave, te gornje i srednje Podrinje. 1217. papa Honorije 3. daje dozvolu da se Srbija proglasi kraljevinom. Dvije godine kasnije Rastko Nemanjić tj. Sveti Sava postaje prvim srpskim nadbiskupom (arhiepiskopom). Na najvećem vrhuncu moći Srbija je bila za vrijeme cara Stjepana Dušana, kada je obuhvaćala teritoriju današnje Srbije (bez Vojvodine), Crne Gore, južne Dalmacije (bez Dubrovnika), Albanije, Makedonije, Tesalije i Epira. Smrću Dušanovog sina, cara Stjepana Uroša 1371, rasulo se Srpsko carstvo i ugasila loza Nemanjića.
1371.-1427. Srbijom je vladala dinastija Lazarevića tj. knez Lazar i njegov sin despot Stjepan. 28. lipnja 1389. dogodila se Kosovska bitka između Srbije i Otomanskog carstva. U bitci je poginuo sveti knez Lazar i turski sultan Murat. 1402. Lazarev sin, Stjepan, postaje despotom. 1427.-1459. Srbijom vlada dinastija Brankovića.
Srbija je konačno pala pod Osmansko carstvo 1459., nakon čega slijedi postupno iseljavanje Srba u Bosnu i granične predjele Hrvatske. Zbog turske najezde i zuluma nad domaćim kršćanskim stanovništvom, austrijski car Leopold I. daje dozvolu da se Srbi nastane u Habsburškoj monarhiji, što je uzrokovalo Prvu seobu Srba pod patrijarhom Arsenijem III. Čarnojevićem 1690. Do Druge seobe Srba je došlo nakon Požarevačkog mira 1739. pod patrijarhom Arsenijem IV. Jovanovićem Šakabendom. Dok su se Srbi iseljavali iz Stare Srbije (Raške, Kosova, Metohije i Makedonije i još nekih južnih krajeva današnje Srbije, poput Toplice i Kosanice), ta područja su naseljavali Albanci. Pored Albanaca, naseljavao se i drugi muslimanski živalj. Posljedice ovakvog premještaja stanovništva bit će dugotrajne.
Zbog turskih zuluma nad srpskim življem, 1804. godine, u Orašcu je podignut Prvi srpski ustanak pod vodstvom Karađorđa ("Crnog Đorđa") Petrovića. Ustanak je ugušen 1813. U Topoli je 1815. podignut Drugi srpski ustanak na čelu sa knezom Milošem Obrenovićem. Rezultati ovog ustanka su vidljivi 1830. kada Porta proglašava Srbiju vazalnom kneževinom. Prvi ustav Srbija je dobila 1835. 1867. donijet je ferman o povlačenju turskih garnizona iz srpskih gradova. Neovisnost Srbije je priznata na Berlinskom kongresu 1878. Knez Milan Obrenović postaje srpskim kraljem 1882. Obrenovići i Karađorđevići su naizmjence vladali u 19. stoljeću. Posljedni Obrenović, kralj Aleksandar, ubijen je zajedno sa kraljicom Dragom 1903. Tad na vlast dolazi kralj Petar I. Karađorđević.
Srbija, Bugarska, Crna Gora i Grčka krenule su 1912. u Prvom balkanskom ratu u konačno oslobađanje od turske vlasti. Nakon rata Srbiji je uskraćen izlazak na Jadransko more, preko sjeverne Albanije, a Bugarska je bila nezadovljna podjelom Makedonije. To je prouzrokovalo Drugi balkanski rat 1913. kada su Srbija, Grčka, Turska i Rumunjska brzo pobijedile Bugarsku. Srbija je od Bugarske, kao ratnu odštetu dobila određena ozemlja sa zapada Bugarske.
Austro-Ugarska je bila uplašena jačanjem Srbije, koja joj je remetila planove za prodor na istok. Iskoristila je Sarajevski atentat za objavu rata Srbiji 28. srpnja 1914.. Tada je počeo Prvi svjetski rat. Cerska i Kolubarska bitka su bile prve savezničke pobjede u Prvom svjetskom ratu. Povlačenje preko Albanije je počelo 1915. Tri godine kasnije probijena je Solunska fronta. Krajem studenoga priključenje Kraljevini Srbiji proglašavaju Baranja, Bačka, Banat, Srijem, Crna Gora i Bosna i Hercegovina. Država Slovenaca, Hrvata i Srba, koja se plašila talijanskog napada, se ujedinila sa Srbijom odlukom Narodnog vijeća u Zagrebu 25. studenoga 1918.
1. prosinca je stvorena Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je 1929. promijenila ime u Kraljevina Jugoslavija. Kralj Aleksandar Karađorđević je ubijen od strane makedonskog VMRO i hrvatskih Ustaša 1934. .
U Drugom svjetskom ratu, Jugoslavija je okupirana od strane Hitlerovske koalicije. Bačka je pripojena Mađarskoj. Dijel današnje Srbije, uglavnom je riječ o Raškoj, je dospio u upravnu jedinicu Crna Gora pod talijanskom vlasti. Kosovo, Metohija i zapadna Makedonija su postale dijelom tzv. Velike Albanije. Ostatak Makedonije je ušao u sastav Bugarske, kao i dijeli istočne Srbije. Sužena Srbija i Banat su bile pod njemačkom okupacijom, a Banat je bio pod posebnom njemačkom upravom.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata u Srbiji su djelovali: Četnički pokret generala Dragoljuba Mihailovića, partizanski pokret Josipa Broza Tita, te kvislinzi Srpska državna straža generala Milana Nedića i Srpski dobrovoljački korpus Dimitrija Ljotića.
Od 1945.-1992. Srbija je federalna jedinica Socijalističke Federativne Jugoslavije, u čijem sastavu su se nalazile i dvije autonomne pokrajine, Vojvodina i Kosovo.
27. travnja 1992. zajedno je sa Crnom Gorom formirala Saveznu Republiku Jugoslaviju. 1992.-1995. Srbija i Crna Gora su bile pod općim sankcijama Vijeća sigurnosti OUN, zbog optužbe da je kriva za rat u Bosni i Hercegovini. Od 1998. na Kosovu počinju sukobi tzv. "Oslobodilačke Vojske Kosova" i srpskih oružanih snaga. 24. ožujka - 10. lipnja 1999. bombardirana od strane Sjevernoatlantskog Saveza, zbog "humanitarne katastrofe na Kosovu" - čitaj: nasilja vojske nad nesrpskim stanovništvom.
2005. godine:
:Predsjednik Republike je Boris Tadić (Demokratska stranka).
:Predsjednik Vlade je Vojislav Koštunica (Demokratska stranka Srbije).
:Predsjednik Narodne Skupštine: Predrag Marković (G17+).
Najznačajniji gradovi su:
- Beograd
- Kragujevac
- Niš
- Valjevo
- Šabac
- Priština
- Užice
- Kruševac
- Smederevo
- Kraljevo
- Loznica
- Krupanj
- Ljubovija
- Mali Zvornik
- Prijepolje
- Pirot
- Vrnjačka Banja
- Vršac
- Zrenjanin
- Ruma
- Srijemska Mitrovica
- Subotica
- Nova Varoš
- Zaječar
- Negotin
- Požarevac
- Smederevska Palanka
- Jagodina
- Leskovac
- Vranje
- Čačak
- Obrenovac
Najznačajnije planine:
- Tara
- Kopaonik
- Zlatibor
- Zlatar
- Fruška gora
- Šar planina
Vanjske poveznice
- [http://www.royalfamily.org/ Srpska kraljevska obitelj]
Vanjske poveznice Vlade Srbije
- [http://www.srbija.sr.gov.yu/ Vlada Republike Srbije]
- [http://www.parlament.sr.gov.yu/ Narodna skupština Republike Srbije]
- [http://www.seio.sr.gov.yu/ Ured za priključivanje EU]
- [http://www.narodnakancelarija.srbija.yu/ Narodna kancelarija Predsednika Srbije]
- [http://www.nbs.yu/ Narodna Banka Srbije]
- [http://www.rts.co.yu/ RTS - Nacionalna televizija]
- [http://www.statserb.sr.gov.yu/ Ured za statistiku Vlade Srbije]
- [http://www.heritage.org.yu/ Institut za zaštitu kulturnog bogatstva]
- [http://www.emins.org/ Europski pokret u Srbiji]
Poznati sajtovi:
- [http://www.b92.net/ B92]
- [http://www.serbiancafe.com/ SerbianCafe]
- [http://www.krstarica.com/ Krstarica]
- [http://www.elitesecurity.org/ eLiteSecurity Forum]
- [http://www.burek.co.yu/ Burek Forum]
- [http://www.cafemontenegro.cg.yu/ CafeMontenegro]
Dunav
Dunav (engleski: Danube, njemački: Donau, slovački: Dunaj, mađarski: Duna, srpski i bugarski: Dunav, rumunjski: Dunăre, ukrajinski: dunay) je, nakon Volge, druga najduža rijeka u Europi
Dunav nastaje u Schwarzwaldu (šumovit planinski kraj u pokrajini Baden-Württemberg, na JZ Njemačke), spajanjem rječica Brigach i Breg, u mjestu Donaueschingen. Dunav dalje teče prema istoku, te nakon 2850 km, na obali Crnog mora, u Rumunjskoj, tvori deltu.
Dunav je kroz povijest, a i danas, uvijek bio važan međunarodni plovni put. Dunav je dugo vremena bio i sjeveroistočna granica rimskog imperija. Rijeka danas teče kroz ili čini granicu deset država, a to su redom od izvore prema ušću: Njemačka, Austrija, Slovačka, Mađarska, Hrvatska, Srbija i Crna Gora (Srbija, Vojvodina), Bugarska, Rumunjska, Moldavija i Ukrajina.
Dunav teče kroz ove velike gradove:
- Ulm - Njemačka
- Regensburg - Njemačka
- Linz - Austrija
- Beč - glavni grad Austrije, gdje se naplavna njegova ravnica naziva Lobau
- Bratislava - glavni grad Slovačke
- Budimpešta - glavni grad Mađarske
- Novi Sad - glavni grad Vojvodine (Srbija)
- Beograd - glavni grad Srbije (Srbija i Crna Gora)
- Ruse - Bugarska
- Brăila - Rumunjska
- Galaţi - Rumunjska
- Tulcea - Rumunjska
Pritoke
Pritoke Dunava prolaze kroz dodatnih 7 država. Od izvora prema ušću, glavni pritoci su redom:
:Iller - Lech - Regen (utiče u Regensburgu) - Isar - Inn (utiče u mjestu Passau) - Enns - Morava - Leitha - Váh (utiče u mjestu Komárno) - Hron - Ipel - Sió - Drava - Tisa - Sava (utiče u Beogradu) - Velika Morava - Caraş - Jiu - Iskar - Olt - Vedea - Argeş - Ialomiţa - Siret - Prut
Category:Rijeke
Category:Rijeke Hrvatske
Category:Baranjski leksikon
Category:Njemačka
Category:Rijeke Austrije
Category:Slovačka
Category:Rijeke Mađarske
Category:Srbija i Crna Gora
Category:Srbija
Category:Vojvodina
Category:Bugarska
Category:Rumunjska
Category:Moldavija
Category:Ukrajina
als:Donau
ja:ドナウ川
ko:다뉴브 강
SlavonijaSlavonija je geografska i povijesna regija u istočnoj Hrvatskoj. Leži između rijeke Drave na sjeveru (granica s Mađarskom), Save na jugu (granica s BiH) i Dunava na istoku (granica s SiCG). Regija je glavna žitnica i poljoprivredno najrazvijeniji dio Hrvatske.
Povijest
Regija je prvotno bila dio rimske pokrajine Panonije, a nakon propasti Rimskog Carstva, naseljavaju je Hrvati i postaje dio njihovog kraljevstva. Nakon poraza hrvatsko-mađarske vojske u bitci na Mohačkom polju 1526. regija prelazi u vlast Osmanskog Carstva gdje ostaje sve do mirovnog sporazuma u Srijemskim Karlovcima1699., kada dolazi pod Habsburšku krunu zajedno s ostatkom Hrvatske. U prvo vrijeme Habsburške vladavine bila je autonomno kraljevstvo, dok su južni dijelovi bili dio Vojne krajine, pod upravom Ratnog vijeća u Beču. Nakon revolucije 1848. Hrvatska i Slavonija čine autonomnu Hrvatsko-Slavonsku regiju, koja 1867. dolazi u ugarski dio monarhije. 1881. Vojna krajina se konačno sjedinjuje s civilnom Hrvatskom, čime se cijela regija opet nalazi pod Hrvatskom vlašću.
Nakon raspada Austro-Ugarske, Slavnija postaje dio Kraljevine Jugoslavije, gdje je od 1929. dio Savske banovine. Za vrijeme 2. svjetskog rata spada u njemačku okupacijsku zonu Nezavisne Države Hrvatske, a nakon rata postaje dio Socijalističke Republike Hrvatske, unutar SFRJ.
Nakon što je Hrvatska proglasila nezavisnost 1991., Srpsko stanovništvo osnovalo je vlastitu državu od dijelova istočne i zapadne Slavonije. Istočni dio je nazvan Autonomna Srpska regija Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, a sadržavala je područja istočno od Osijeka, Vinkovaca i sjeveroistočno od Županje (cijela Baranja, gradovi Vukovar i Ilok). Zapadni dio sadržavao je područje oko sela Okučani i veći dio planine Psunj. U svibnju 1995. Zapadna regija je vraćena Hrvatskoj nakon vojne operacije Bljesak. Istočna regija je predana mirovnoj misiji Ujedinjenih Naroda (UNTAES) 1996., a 1998. Je vraćena Hrvatskoj.
Gospodarstvo
Na poljoprivrednim površinama uzgajaju se većinom žitarice (pšenica i kukuruz), industrijsko bilje (šećerna repa, uljarice, krmno bilje i duhan), te u nešto manjoj mjeri voće (jabuke, kruške, šljive). U istočnom dijelu razvijeno je i vinogradarstvo. U stočarskoj proizvodnji prevladava govedarstvo i svinjogojstvo. Razvijeno je i ribnjačarstvo.
Slavonske šume pružaju važan izvor drvne građe. Iskorištavanje šuma, koje je započelo još sredinom 19. stoljeća, i danas je vrlo aktivno, ali zbog nerazvijenosti procesa obrade, ne predstavlja posebno profitabilnu gospodarsku granu.
Stanovništvo
Većina stanovništva su Hrvati, dok su Srbi najveća nacionalna manjina. Podaci su iz popisa stanovništva 2001.
Etnički sastav po županijama
- Virovitičko-podravska: 89,47% Hrvati, 7,08% Srbi, 0,27% Mađari, 0,25% Albanci, 0,10% Česi
- Osječko-baranjska: 83,89% Hrvati, 8,73% Srbi, 2,96% Mađari, 0,65% Slovaci, 0,30% Roma, 0,29% Nijemci, 0,26% Albanci, 0,15% Slovenci, 0,12% Bošnjaci, 0,11% Crnogorci
- Požeško-slavonska: 88,68% Hrvati, 6,54% Srbi, 0,92% Talijani, 0,90% Česi, 0,26% Mađari, 0,17% Albanci, 0,14% Slovaci
- Brodsko-posavska: 93,98% Hrvati, 3,02% Srbi, 0,33% Roma, 0,21% Bošnjaci, 0,18% Ukrajinci, 0,16% Albanci
- Vukovarsko-srijemska: 78,27% Hrvati, 15,45% Srbi, 1,00% Mađari, 0,88% Rusini, 0,65% Slovaci, 0,56% Bošnjaci, 0,24% Albanci, 0,23% Ukrajinci
Najveći gradovi
#Osijek 114.616
#Slavonski Brod 64.612
#Vinkovci 35.912
#Vukovar 31.670
#Đakovo 30.092
#Požega 28.201
#Virovitica 22.618
#Našice 17.320
#Županja 16.383
#Nova Gradiška 15.833
Category:Hrvatska
ja:スラヴォニア
Km²Četvorni kilometar ili kilometar kvadratni je mjerna jedinica za površinu.
1 km2 je:
- površina kvadrata čije su stranice dugačke 1 km
- 100 hektara
- 10 000 ari
- 1 000 000 m²
category:jedinice
----
Vidi Predmeci (prefiksi) mjernih jedinica
ja:平方キロメートル
Varaždin
Varaždin je grad u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, uz obale rijeke Drave, središte Varaždinske županije.
Povijest
Prema arheološkim nalazima, područje grada bilo je naseljeno još u rimsko doba, o čemu svjedoče i imena dviju danas postojećih ulica - Via Militum i Via Petovia (današnje ulice Braće Radić i Optujska).
Prvi se puta spominje davne 1181. godine u predmetu svađe oko nekih imanja.
Kralj Bela IV. dodjeljuje mu povelju slobodnog i kraljevskog grada 1209. godine, kao prvom gradu u Hrvatskoj. Za kralja Žigmunda došao pod vlast grofova Celjskih. Matija Korvin ga je opet oslobodio. U 16. stoljeću grad je dobio Ivan Ungnad, 1585. Tomo grof Erdödy.
Od 1756. do 1776. godine sjedište je generalata i glavni grad Hrvatske.
U velikom požaru 1776. godine grad je izgorio skoro do temelja.
Kod Varaždina je 11. studenog 1848. ban Josip Jelačić prešao Dravu.
Nakon domovinskog rata dobiva na značaju kao županijsko središte.
Povijest Varaždina je usko povezana s poviješću srednjovjekovne Varaždinske županije. Postoje pretpostavke da je prije 12. stoljeća postojala plemenska župa Varaždin. U rasvjetljavanju najranije prošlosti upravnog uređenja ovog dijela srednjovjekovne Slavonije za povjesničare će biti još dosta posla, a nadamo se da će biti pomaka od dosadašnjih pretpostavki i razmišljanja. Prema sačuvanim izvorima jasno se vidi da su u razvijenom i kasnom srednjem vijeku postojale Varaždinska i Zagorska županija. Oko 1350. godine, reorganizacijom županija, stvara se velika Varaždinska županija koja je, između ostalih, u svoj sastav uključila i neke susjedne županiju. Varaždinska županija se od sredine 14. stoljeća dijelila na manje kotare koji su se većinom podudarali sa starim županijama.
Varaždin se prvi puta spominje 1181. godine. Hrvatsko-ugarski kralj Bela III. je 1194. svome sinu Emeriku (Mirku) povjerio hrvatski prostor na upravljanje, isključivši mlađeg sina Andriju iz sustava vlasti. Andriju je predodredio da ode u križarsku vojnu, a Emerika da postane kraljem. Tada je bilo uobičajeno da je stari sin bio kraljem, a mlađi hercegom (vladarem hrvatskog prostora iz kraljevske kuće). Uz Varaždin je vezan dio sudbine Hrvatsko-ugarskog kraljevstva početkom 13. stoljeća. Povjesničar Rudolf Horvat je zapisao da se herceg Andrija nadao da će u Hrvatskoj utemeljiti posebnu vladarsku lozu, ali je njegov brat, kralj Emerik (Mirko) oko 1203. za hrvatskog kralja dao okruniti svoga sina Ladislava. Zbog toga je došlo do borbe između Andrije i Emerika (Mirka). Jedan je hrvatski povjesničar zapisao o tome sudbonosnom trenutku za postanak slobodnog i kraljevskog grada Varaždina: «Njihove se vojske sastadoše nedaleko Varaždina. Hrvati bijahu na desnoj, a Ugri na lijevoj obali Drave. Kralj Mirko bojao se udariti na vojsku brata svoga. Više se on uzdao u prisegu vjernosti koju mu nekada položiše Hrvati kao svomu zakonitom kralju. Valjda je znao i to da su mnogi Hrvati nezadovoljni s lakoumnim hercegom Andrijom. Zato se sam kralj preveze preko Drave te sa žezlom u ruci osvane u taboru hrvatskom. Nitko se nije usudio da dirne u zakonitoga kralja svoga. Mirko dade svoga brata Andriju uhvatiti i zatvoriti u grad Kneginec kod Varaždina. Ovdje su hercega Andriju dvorili i gostili Varaždinci, koji mu time znatno ublažiše tamnovanje. Ipak nije herceg Andrija dugo ostao u Knegincu. Njegov je, naime, brat Mirko umro već 30. studenoga 1203. Prije toga pusti on iz tamnice hercega Andriju te ga imenuje skrbnikom svoga sina Ladislava, koga je već 26. kolovoza 1204. dao okruniti također za kralja ugarskoga. Maleni kralj Ladislav morade naskoro pred svojim stricem i skrbnikom bježati u Austriju, gdje ga 7. svibnja 1205. zadesi rana smrt. Nato je Andrija postao kraljem ugarskim i hrvatskim. Da se Varaždincima oduži za gostoljubivost, koju mu iskazaše prigodom njegova zatvora u Varaždinu» dao im je privilegije gradskog tipa 1209. godine.
Nakon toga Varaždin se razvija kao tipičan srednjovjekovni privilegirani grad, a ubrzo postaje najnapućenijim gradom današnjeg područja kontinentalne Hrvatske (tadašnje Kraljevine Slavonije). Varaždin je bio ne samo sjedištem Varaždinske županije nego i često mjestom gdje su se održavala zasjedanja Sabora. Varaždin je vrlo brzo postao trgovačkim središtem jer se nalazio na križanju važnih srednjovjekovnih cesta koje su spajale Ugarsku s Jadranskim morem, ali i Kraljevinu Slavoniju sa susjednom Vojvodinom Štajerskom. Uz trgovinu ubrzano se počeo razvijati obrt. Prosperitet je trajao sve dok varaždinsku okolicu i sam Varaždin nisu ugrozili Turci Osmanlije. Izgleda da je jedna od najvećih provala Osmanlija na varaždinsko područje bila 1532. godine. Sultan Sulejman I. u ljeto 1532. godine krenuo zauzeti glavni habsburški grad Beč. Na putu mu se kod Kisega uspješno suprotstavio Nikola Jurišić. Sulejman I. je nakon neuspjeha kod Kisega napustio namjeru osvajanja Beča i vraćao se u Osmansko Carstvo. O tome piše povjesničar Rudolf Horvat: «Turska je vojska kod Maribora prešla preko Drave, a zatim je nastavila put uz desnu obalu rijeke. Iza Zavrča kod grada Vinice uđe Sulejman 23. rujna 1532. u Hrvatsku. Od straha pred Turcima utekoše bijedni seljaci iz sela na Varaždinskom polju u obližnje šume, a mnogi se zakloniše i u nutarnji (utvrđeni) grad Varaždin. Tkogod je ostao kod kuće, toga su Turci zarobili i sa sobom odvukli."
Osmanlije su postupno zauzimali hrvatski prostor, a usporedno s njihovim napredovanjem pojedini su hrvatski plemići tijekom 16. stoljeća kralju davali svoje pogranične utvrde. Sredinom 16. stoljeća je stvoren sustav pograničnih straža i utvrda s posadama financiranim od kralja koji se protezao od rijeka Mure i Drave do Jadranskoga mora. Taj sustav zovemo Vojna krajina ili granica. Uz kralja su, pogranične utvrde od 30-tih godina 16. stoljeća, financirali pretežito staleži pokrajina Štajerske, Kranjske i Koruške, ali i Hrvatski sabor. Između Drave i Save je utemeljena Slavonska krajina koja je kasnije po svom sjedištu Varaždinu dobila ime Varaždinski generalat. Sastojala se od tri natkapetanije: Koprivničke, Križevačke i Ivanić. Time Varaždin postaje važno vojno uporište.
Za zaštitu stanovništva od osmanskih napada se koristio sustav uzbuna koji je ustaljen 1603. prema odlukama Hrvatskog sabora. Dolazak neprijatelja se morao najaviti pucnjavom topova, a svako je s oružjem u ruci morao pojuriti na onu stranu od kuda se čula pucnjava. Zbog zaleđivanja Drave su stanovnici iz obližnjih mjesta morali razbijati led kako Turci Osmanlije i Tatari ne bi mogli prelaziti na hrvatsku stranu. Tatari su u travnju 1603. godine provalili u ovaj kraj gdje su porobili i spalili sva sela između Koprivnice i Vinice.
Mirom na ušću rječice Žitve u Dunav 1606. godine, sklopljenim na dvadeset godina između Osmanskog i Bečkog dvora, zabranjena su sva četovanja i upadi na prekogranična područja. Sve su se hajdučke i dobrovoljačke postrojbe trebale raspustiti, a nijedna strana neće napadati pogranične utvrde, niti smije štititi odmetnike koji se ne drže dogovora utanačenim tim mirom. Stare utvrde su jedna i druga strana smjele popravljati, ali nisu mogle graditi nove. Nakon potpisanog dokumenta o miru provedeno je i razgraničenje zemalja prema stanju zatečenom na terenu. Prema dokumentu o razgraničenju Hrvatska je stekla po prvi puta međunarodno priznatu granicu prema Osmanskom Carstvu. Ta je granica išla rijekom Dravom do Vizvara na mađarskoj strani, istočno od Đurđevca te dalje na jug prema Savi. Ovaj mir je bio preduvjet za oporavak i obnovu šireg područja današnje sjeverozapadne Hrvatske, a posebno su ga uspješno za svoj razvoj iskoristili Varaždinci.
Nakon potpisivanja mira kralj je nagradio bana Tomu Erdödyja za zasluge u ratu i obrani Hrvatskog kraljevstva. Godine 1607. dao mu je varaždinsku utvrdu, posjede oko Varaždina i imenovao ga nasljednim županom varaždinskim.
Varaždin je bio i crkveno sjedište tj. središte Varaždinskog arhiđakonata Zagrebačke biskupije. Najstariji popis župa Varaždinskog arhiđakonata u ranome novom vijeku je iz 1638. godine. Tada se spominju slijedeće župe (u zagradi su navedeni tadašnji župnici): Sv. Križ u Križovljanu (župnik Nikola Belančić), Sv. Petar u Petrijancu (Juraj Tičić), Sv. Nikola u Varaždinu (Ivan Šantok), Blažena Djevica Marija u Biškupcu (Matija Kos), Sv. Bartolomej u Žabniku – kasnije Bartolovcu (Stjepan Sekirnjak), Sv. Martin u Varaždinskim Toplicama (Martin Lovrečki), Sv | | |
