Home About us Products Services Contact us Bookmark
:: wikimiki.org ::
Estonija

Estonija

Republika Estonija (estonski: Eesti Vabariik ili Eesti) je država u sjevernoj Europi. Djeli kontinentalnu granicu sa Rusijom i Letonijom, a od Finske je odvaja Finski zaljev. Estonija je članica Europske unije i NATO-a od 2004. godine.

Povijest

Ljudske naseobine su postale moguće u Estoniji nakon zadnjeg ledenog doba,kada se led otopio (otprilike prije jedanaest do trinaest tisuća godina). Prva ljudska nastamba je nađena kod rijeke Pärnu, blizu grada Sindi. Datira iz otprilike 8. milenija Pr.Kr. Pokrštavanje Estonije je počelo kada su Danci i Nijemci osvojili to područje 1227. godine. Od tada su razne strane sile kontrolirali područje Estonije, kao što su Danska, Švedska, Poljska i napokon Rusija (1710. de facto, 1721. de jure). Visoki i srednjevisoki stalež su sačinjavali Baltički Nijemci do otprilike 1918. godine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata i poslije njega, Nijemce su iz Estonije silom izbacili, prvo Hitler, a onda Staljin. Nakon pada Carske Rusije, poslije Oktobarske Revolucije, Estonija je postala samostalna država 24. veljače 1918. godine. Poslije rata za nezavisnost i Tartuskog Dogovora, potpisanog 2. veljače 1920. Estonija je održala nezavisnost iduće dvadeset i dvije godine. Isti sustav vladanja je obnovljen 1992. godine, nakon pada SSSR-a. Sustav se sastoji od parlamenta Riigikogu čije zastupnike biraju svi Estonci iznad 18 godina. Parlament je bio raspušten 1934. godine, za vrijeme vladavine predsjednika Konstantina Pätsa do parlamentarnih izbora 1938. godine. Kao posljedica dogovora Hitler-Staljin u lipnju 1940. godine, sovjetska vojska je okupirala Estoniju. Mnogi političari i intelektualci su bili ušutkivani i ubijani, među kojima i prvi predsjednik Konstantin Päts koji je deportiran u Rusiju. Treći Reich je okupirao zemlju 1941. godine, a SSSR ju je vratio natrag 1944. Estonija je proglašena samostalnom 20. kolovoza 1991. i taj je datum državni praznik u Estoniji. Estonija je postala članica EU i NATO-a 2004. godine.

Politika

2004 Estonija je parlamentarna država, čiji parlament se bira svake četiri godine. Vladu čine premijer i 14 ministara. Parlament Riigikogu se sastoji od 101. zastupničkog mjesta. Sudbenu vlast čini Vrhovni sud ili Riigikohus koji se sastoji od 19 sudaca. Estonija je uvela mogućnost glasanja preko interneta, što je prvi put iskušano na prošlim lokalnim izborima i biti će jedan od načina glasanja na idućim parlamentarnim izborima.

Okruzi

Estonija je podjeljena u 15 okruga (estonski: množ. maakonnad; jedn. - maakond). Popis: 2004
- Harjumaa
- Hiiumaa
- Ida-Virumaa
- Järvamaa
- Jõgevamaa
- Läänemaa
- Lääne-Virumaa
- Pärnumaa
- Põlvamaa
- Raplamaa
- Saaremaa
- Tartumaa
- Valgamaa
- Viljandimaa
- Võrumaa

Zemljopis

2004 Estonija se nalazi na istočnoj obali Baltičkog mora. Prosječna nadmorska visina je 50 m, a najviša točka države je Suur Munamägi na jugoistoku (318 m). U Estoniji postoji preko 1,400 jezera (većina su vrlo mala, a najveće je,jezero Peipsi veličine 3,555 km². Estonija ima 3,794 kilometara vrlo razvedene obale. Zemlja ima preko 1,500 otoka od kojih su dva dovoljno velika da bi bili zasebni okruzi, Saaremaa i Hiiumaa.

Gospodarstvo

1999. godine, Estonija je doživjela najgoru gospodarsku godinu od dobitka samostalnosti 1991. godine. Ova kriza se dogodila ponajviše zbog velike gospodarske krize u susjednoj Rusiji. Estonija je postala članica WTO-a (Svjetske Trgovinske Organizacije) u studenom 1991. godine (druga baltička država koja je postala članica). U procesu tranzicije privatizirani su energetski, telekomunikacijski i drugi državni sektori. Uz pomoć Europske unije, Svjetske banke i Nordic banke, Estonija je završila pripreme za Europsku uniju krajem 2002. godine i postala član iste 1. svibnja 2004. godine. Estonija ima brzorastuće gospodarstvo, djelom zbog toga što veliki broj skandinavskih firmi otvaraju svoje podružnice u Estoniji, a i djelom zbog tranzita ruske nafte. Estonija je najbogatija od svih baltičkih zemalja. Država će vjerojatno uvesti euro kao valutu 1. siječnja 2007. godine.

Stanovništvo

Izvorni Estonci čine oko 70 % populacije države. Ostalih 30-tak posto čine razni imigranti iz bivših sovjetskih država, većinom iz Rusije. Rusi su većinom nastanjeni u glavnom gradu Tallinnu i sjeveroistočnoj Estoniji. U zemlji postoji i mala finska manjina. Službeni jezik je estonski, koji je blizak finskom i mađarskom. Ruski je također vrlo raširen jezik i većina stanovništva ga zna.

Etničke skupine

Ovo je popis etničkih skupina u Estoniji po popisu stanovništva iz 2003. godine:
- 68.4% Estonci
- 25.7% Rusi
- 2.1% Ukrajinci
- 1.2% Bjelorusi
- 0.8% Finci
- 1.7% ostali

Religija

Finci Većina Estonaca su protestantske luteranske vjeroispovjesti, iako se samo mali broj stanovništva izjasnio kao aktivni vjernici. Ruska manjina je većinom pravloslavne vjeroispovjesti. U Estoniji postoji i Estonska pravoslavna Crkva, koja je zbog nerazjašnjenih pitanja u zategnutim odnosima sa Ruskom pravoslavnom Crkvom. Danas preko 31% odraslog stanovništva su sljedbenici određene vjere i sastoje se od:
- 15% Estonski luteranci
- 14% Pravoslavci
- 0.5% Baptisti
- 0.5% Katolici Također u zemlji postoji vrlo mali broj ostalih protestanata i Židova, također postoji i skupina neopogana koji su obnovili staru religiji Taara.

Kultura

Prva tiskana knjiga na estonskom je katekizam koji je tiskan 1535. u njemačkom Wittenbergu. Glazba je veoma važan dio nacionalnog identiteta zemlje. Od 1869. u Tartu se održava festival, na kojem danas sudjeluje oko 30 tisuća glazbenika i pjevača pred preko 200 tisuća ljudi.

Vanjske poveznice


- [http://www.ciesin.ee/ESTCG/ Vodič kroz Estoniju]
- [http://estonia.europe-countries.com/ Slike Estonije]
- [http://www.estonica.org/ Estonica - od A do Z o Estoniji]
- [http://www.riik.ee/ Službena stranica zemlje]
- [http://www.culture.ee Kulturni događaji u Estoniji] Category:Države svijeta fiu-vro:Eesti ja:エストニア ko:에스토니아 ms:Estonia roa-rup:Estonia simple:Estonia th:ประเทศเอสโตเนีย zh-min-nan:Eesti

Europa

Europa je kontinent čije granice određuju Atlantski ocean na zapadu, Sjeverno ledeno more na sjeveru, gorje Ural na istoku, Kaspijsko jezero, Kavkaz i Crno more na jugoistoku, te Sredozemno more na jugu. Europu neki nazivaju "potkontinentom", jer smatraju da zajedno s Azijom čini kontinent Euroaziju. Činjenica je da je Europa više kulturni nego zemljopisni pojam. Euroaziju

Porijeklo imena

"Europa" je ime jedne žene u grčkoj mitologiji, koju je oteo Zeus u liku bika. Ipak, mit ne objašnjava zašto je kontinent nazvan po njoj. U Grčkoj se taj pojam spominje prvi put u 6. stoljeću pr.n.e.. Čini se da su u početku tako zvali kontinentalni dio Grčke sjeverno od Korintskog zaljeva, a zatim i sve zemlje sjeverno od Sredozemnog mora. Postoji i drugo objašnjenje - da ime kontinenta dolazi od riječi ereb, koja na jednom semitskom jeziku znači "zalazak sunca". Naime, za semitske (bliskoistočne) narode, sunce zalazi nad Europom.

Povijest

Glavni članak: Povijest Europe Vrsta Homo naseljavala je Europu još prije milijun i pol godina. Kromanjonci su se pojavili prije 40,000 godina.
Stara Grčka se smatra kolijevkom europske kulture. Rimsko Carstvo, a s njim i kršćanstvo, ujedinilo je velik dio kontinenta s težištem na Sredozemlju. Nakon pada Rima i doseljavanja raznih naroda iz Azije, europski je napredak usporio tijekom razdoblja koje je poznato kao srednji vijek. Karlo Veliki je udario temelje jedne nove, zapadnije Europe, kojoj središte više nije u Rimu, ali i ona ostaje rascjepkana unatoč pokušajima njemačkih careva Svetog Rimskog Carstva. Riječ Europa se gubi, a umjesto nje prevladava pojam kršćanski svijet i jedinstveni pothvati u tom smislu (križarski ratovi, katedrale). Europa se redefinira u 16. stoljeću zbog renesanse i prekooceanskih kolonija. Nastaju jaka kraljevstva i budi se nacionalizam. Francuska revolucija i industrijska revolucija donose inovacije kojima će Europa u 19. stoljeću zavladati cijelim svijetom. Dva svjetska rata 20. stoljeća vode se najvećim dijelom na europskom tlu. Europa gubi svjetsku vlast i kolonije, a hladni rat stvara jaku podjelu na kapitalističku Zapadnu Europu i komunističku Istočnu Europu pod Sovjetskim Savezom. Nakon pada komunističkih režima 1990. godine, europske se zemlje naglo zbližavaju. Nastaje Europska Unija, politički i ekonomski savez koji obuhvaća veći dio kontinenta.

Zemljopis

Glavni članak: Zemljopis Europe Europa ima površinu od 10 392 855 km2, što je 7% svjetskog kopna. Reljef
Moglo bi se reći da je Europa poluotok koji se sastoji od više manjih poluotoka. Pretežno je nizinski, ali ima planinske lance u unutrašnjosti, na sjeveru i na jugu. Glavni planinski lanac su Alpe, a najviši vrh je Elbrus u Rusiji (5630 m). Srednja visina Europe iznosi 293m. Velike rijeke u središnjem dijelu su važni plovni putevi. Klima
Europa općenito ima umjerenu klimu i ravnomjerno raspoređena četiri godišnja doba.
Tri glavne klime su sredozemna na jugu, oceanska na zapadu i sjeveru, te kontinentalna u središnjem i istočnom dijelu. Osim toga, zapadni i sjeverni dio kontinenta grije Golfska struja.

Regije

Glavni članak: Regije Europe Europa se tradicionalno dijeli na pet zemljopisno-kulturnih područja:
- Jugoistočna Europa (s Balkanom)
- Istočna Europa
- Sjeverna Europa (Skandinavija i Baltičke zemlje)
- Srednja Europa
- Zapadna Europa Europa sadrži 45 država, koje su navedene ovdje.
Kartu europskih zemalja koje imaju stranicu na hrvatskom možete naći ovdje.

Stanovništvo

Glavni članak: Stanovništvo Europe Europa ima oko 730 milijuna stanovnika. Gustoća: 32 stanovnika po četvornom kilometru. Glavne religije: 55% katolici, 25% protestanti, 13% pravoslavci i 7% muslimani. Prosječna životna dob: 68.3 godine za muškarce i 77 godina za žene.

Jezici

Glavni članak: Jezici Europe Većina europskih jezika ima zajednički korijen u indo-europskom. Jezik koji je najviše utjecao na ostale jest latinski, koji je prvo bio službeni jezik Rimskog Carstva, zatim jezik crkve i napokon jezik intelektualaca, da bi danas nestao kao živi jezik, ali sačuvao se kao korijen tisuća riječi u svim europskim jezicima. Najveće jezične porodice Europe su slavenski, germanski i romanski jezici.U autohtone jezike Europe svakako spadaju Novogrčki i Albanski, a od jezičnih skupina, Ugro-finsku skupinu jezika kojima se govori u Mađarskoj i Finskoj. Najstariji jezici Europe su Baskijski,u Španjolskoj, Retoromanski u Švicarskoj i Gaelski jezik koji se još govori jedino u Wallesu.
- Link: http://www.eurolinguistix.com Category:Zemljopis als:Europa ja:ヨーロッパ ko:유럽 ms:Eropah roa-rup:Evropa simple:Europe th:ทวีปยุโรป zh-min-nan:Europa

Rusija

Ruska Federacija ili Rusija je država na istoku Europe i sjeveru Azije. Površinom je najveća država na svijetu (oko 11,5% zemaljskog kopna), ali je većina državnog teritorija slabo naseljena pa po broju stanovnika zauzima sedmo mjesto (poslije Kine, Indije, SAD-a, Indonezije, Brazila i Pakistana). Glavni grad je Moskva. Rusija je najveća od neovisnih država nastalih raspadom Sovjetskog Saveza.

Povijest

Glavni članak: Povijest Rusije Područja na kojima su živjeli istočni Slaveni prvi su u jedinstvenu državu ujedinili Varjazi, vjerojatno doseljenici iz Skandinavije. Prvi zabilježeni varjaški vladar bio je Rurik, okrunjen oko 860., a njegovi su nasljednici prenijeli prijestolje iz Novgoroda na sjeveru današnje Rusije u Kijev, danas glavni grad Ukrajine. Kijevska Rusija bila je jedna od najvećih država tadašnje Europe s gospodarstvom utemeljenim na trgovini među Skandinavijom i Bizantom. Odlučujućim za kasniju povijest istočnih Slavena pokazalo se prihvaćanje Pravoslavlja kao državne religije 988. u doba velikog kneza Vladimira, koje je za posljedicu imalo snažnu vezu crkve i države i izolaciju od katoličkog, a kasnije i protestantskog ostatka Europe.

Stvaranje carstva

Invazija Mongola u 12. stoljeću dovela je do raspada već oslabljene Kijevske Rusije na veći broj neovisnih kneževstava, među kojima se u 14. stoljeću počinje isticati Moskovsko kneževstvo. Moskva je, oslanjanjući se na svoje dobre odnose s tatarskim osvajačima, započela širenje na okolna područja. Ekspanzija je ubrzana pod velikim kneževima Ivanom III. (1462. - 1505.) koji je udvostručio državni teritorij na račun susjednih država i oslobodio Moskvu od Tatara, i Ivanom IV. Groznim (1547. - 1584.), prvim ruskim vladarem koji se okrunio za cara. Država je nakon smrti Ivana Groznog potonula u borbu za njegovo naslijeđe koja je trajala sve do 1613. kada na vlast dolazi dinastija Romanov. Rusija je doživjela preporod za vladanja Petra I. Velikog (1682. - 1725.). koji je u mladosti putovao po Zapadnoj Europi i odlučio reformirati Rusiju po zapadnim uzorima. Velike promjene doživjela je državna uprava, obrazovanje, vojska, osnovana je mornarica, a glavni grad je umjesto Moskve postao novoosnovani Sankt Peterburg (1703.) na ušću rijeke Neve u Finski zaljev. U sljedeća dva stoljeća Rusija je nizom ratova proširila svoj teritorij kolonizirajući, za razliku od zapadnoeuropskih država, susjedna područja. Na zapadu je zauzela Finsku, baltičke zemlje, Poljsku, Bjelorusiju i najveći dio Ukrajine. Na jugu je svoje područje proširila na Zakavkazje do sjeverne Armenije, te na najveći dio srednje Azije. Na istoku je ruska kolonizacija doprla do sjevernoameričke Aljaske, koja je 1867. prodana SAD-u. Osobito je širenju državnog teritorija pridonijela Katarina II. Velika (1762. - 1796.) vještim kombiniranjem diplomacije i ratovanja. Devetnaesto stoljeće obilježeno je i sve jačim zahtjevima srednje klase za udjelom u vlasti, s povremenim izljevima političkog nasilja (pobuna dekabrista 1825., atentat na cara Aleksandra II. 1881.) praćenim valovima državne represije. Nakon revolucije 1905. Rusija je dobila predstavničko tijelo, Dumu, što je donekle ublažilo političke tenzije. Poslijednj car bio je Nikola II. koji je svrgnut od strane boljševika.

Sovjetska Rusija

Loše stanje na bojištu u prvom svjetskom ratu, prijeteći kolaps gospodarstva i pad popularnosti prisilili su cara Nikolaja II. na abdikaciju i u veljači 1917. Rusija je postala republika. Vlade kneza Lvova i Aleksandra Kerenskog nisu se uspjele učvrstiti na vlasti pa je 25. listopada 1917. državnim udarom vlast preuzela stranka boljševika - komunista predvođena Vladimirom Iljičem Lenjinom (Oktobarska revolucija). Uslijedio je četverogodišnji građanski rat u kojem su boljševici uspjeli pobijediti opoziciju. Moskva je 1918. ponovo postala glavni grad, a 1922. sovjetska Rusija postala je Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR). Istaknut u ovo doba bio je i Lav Trocki Nakon Lenjinove smrti 1924. vlast je postupno preuzeo Josif Staljin (vladao je do 1953.) koji je pokrenuo ubrzanu industrijalizaciju i nasilnu kolektivizaciju poljoprivrede. U drugoj polovici tridesetih godina započeo je i velike čistke u vodstvu komunističke partije, vojske i države u kojima su mnogi u montiranim procesima osuđeni na smrt ili dugogodišnju robiju. U drugom svjetskom ratu Sovjetski savez je dao najveći doprinos pobjedi saveznika s više od 20 milijuna poginulih i gotovo potpuno razorenim zapadnim dijelom zemlje. Nakon rata zaoštrio se sukob s vodećom zapadnom demokracijom, SAD-om - Hladni rat. Rastući utjecaj SSSR-a i uspjesi na mnogim poljima poput osvajanja svemira i nuklearnog naoružanja skrivali su neuspjehe i zaostajanje sovjetskog gospodarstva i rastuće društvene tenzije. Godine 1991. komunistički sustav je propao, a SSSR se raspao na 15 država, među kojima je najveća i najznačajnija upravo Rusija.

Nakon raspada SSSR-a

Postsovjetska Rusija je nakon nekoliko godina bolne tranzicije i krize koja je dosegnula dno 1998. krenula putem gospodarskog oporavka i ubrzanog rasta potpomognutog visokim cijenama nafte - glavnog ruskog izvoznog proizvoda. Prvog demokratskog predsjednika Borisa Jeljcina čiji je mandat bio obilježena liberalizmom i porastom kriminala, osobito za vrijeme privatizacije, zamijenio je 1999. Vladimir Putin kojeg ruski građani i inozemni promatrači smatraju efikasnijim, ali i autoritarnijim od svog prethodnika. Od 1994. traje gerilski sukob čečenskih pobunjenika koji se bore za neovisnost republike i oružanih snaga Ruske Federacije. Veći broj terorističkih napada u Čečeniji i ostatku Rusije dovodi se u vezu s ekstremističkim frakcijama gerilaca. Najteži napad zbio se 2004. - talačka kriza u Beslanu.

Državno uređenje

Rusija je federativna republika s polupredsjedničkim sustavom vlasti. Zakonodavnu vlast ima dvodomna Federalna skupština. Zastupnike gornjeg doma, Savjeta federacije, imenuju federalni subjekti (republike, oblasti, krajevi i dr.), a zastupnici donjeg doma, Dume, biraju se u izravnim izborima na mandat od četiri godine mješavinom proporcionalnog i većinskog sustava. Izvršnu vlast dijele predsjednik i vlada na čelu s premijerom. Predsjednik republike bira se direktnim izborima dvokružnim sustavom na četiri godine, a može na položaju provesti najviše dva mandata. Predsjednik predlaže Dumi sastav vlade kojeg ona potvrđuje natpolovičnom većinom. Ako Duma tri puta odbije potvrditi vladu, predsjednik je može raspustiti i sazvati nove izbore. Predsjednik ima i brojne druge ovlasti u području imenovanja, često je inicijator zakonodavstva i vrhovni je zapovjednik oružanih snaga.

Federalna struktura

Federalna struktura Rusije je složena i obuhvaća 89 federalnih subjekata s različitim razinama autonomije. Najveću autonomiju ima 21 autonomna republika (to su npr. Čečenija, Tatarstan ili najveća Saha (Jakutija)). Osim njih, postoji i 10 autonomnih okruga i 1 autonomna oblast. Većina ovih autonomnih jedinica osnovana je za vrijeme komunizma u skladu s tadašnjom politikom o nacionalnostima koja je svakoj većoj nacionalnosti davala pravo na domicilni teritorij. Ostatak državnog teritorija podijeljen je na upravne jedinice koje imaju manje formalne autonomije. To su 49 oblasti, 6 krajeva i 2 federalna grada (Moskva i Sankt Peterburg). SahaGodine 2000. ustanovljena je nova razina upravne podjele - 7 federalnih okruga od kojih svaki obuhvaća više federalnih subjekata. Vode ih izaslanici koje imenuje federalni predsjednik. To su: #Središnji federalni okrug #Južni federalni okrug #Sjeverozapadni federalni okrug #Dalekoistočni federalni okrug #Sibirski federalni okrug #Uralski federalni okrug #Privolžski federalni okrug

Zemljopis

Rusija se obično dijeli na zapadni europski (oko 3,5 mil. km²) i istočni azijski dio - Sibir (13,5 mil. km²). Prirodnu granicu ovih dvaju dijelova čini gorje Ural koje se prostire u smjeru sjever - jug u duljini od oko 2000 km od Sjevernog ledenog mora do granice s Kazahstanom.

Europska Rusija

Najveći dio europskog dijela Rusije zauzima Istočnoeuropska ravnica, s nizinskim reljefom koji samo ponegdje prelazi u uzvisine (Valdajska i Srednjeruska na zapadu, Privolžje uz srednji tok Volge) čiji vrhovi ne prelaze 200 - 400 m. Kroz ovu nizinu protječe Volga (3688 km), gospodarski i kulturalno najvažnija ruska rijeka. Prevladava kontinentalna klima koja na krajnjem sjeveru prelazi u polarnu, a u uskom pojasu crnomorskog priobalja u mediteransku. Od sjevera prema jugu redaju se pojasevi crnogorične šume, miješane šume, prijelazne šumsko-stepske zone, te stepa pokrivena plodnom crnicom (černozemom). Uz obale Kaspijskog mora zbog jakog isparavanja prisutna je i polupustinja. Na krajnjem jugu europske Rusije granicu s Gruzijom i Azerbejdžanom čini gorje Kavkaz s najvišom točkom Rusije, Elbrusom (5633 m).

Sibir

Na zapadu Sibira prostire se golema Zapadnosibirska ravnica kroz koju protječe najduža ruska rijeka Ob' (s Irtišem 5568 km, 5. na svijetu). Između rijeke Jenisej na zapadu Lene na istoku nalazi se Srednjesibirska visoravan s vrhovima do 1700 m. Srednjejakutska ravnica kroz koju protječe Lena dijeli ovu visoravan od planinskih lanaca istočnog Sibira. Na jugu i istoku Sibira do obala Tihog oceana prevladava planinski reljef s lancima čiji su vrhovi uglavnom iznad 2000 m (Beluha u Altajskom lancu - 4506 m, Ključevska Sopka na Kamčatki - 4750 m). Ovdje se nalazi i najveće i najdublje rusko jezero - Bajkalsko (31.500 km², dubina 1637 m, najdublje na svijetu). Klima većeg dijela Sibira je vrlo oštra kontinentalna koja na sjeveru prelazi u polarnu, a na većim nadmorskim visinima u planinsku. Prevladavaju guste crnogorične šume - tajge, sa zonama oskudne vegetacije - tundrama - i zonama trajnog leda na krajnjem sjeveru. Ruski daleki istok ima monsunsku klimu.

Granice Rusije

right Na zapadu Rusija graniči s (od sjevera prema jugu):
- Norveškom
- Finskom
- Estonijom
- Latvijom
- Bjelorusijom
- Ukrajinom Ruska enklava Kalinjingrad graniči i s Litvom i Poljskom. Na jugu graniči s (od zapada prema istoku):
- Gruzijom
- Azerbejdžanom
- Kazahstanom
- Kinom
- Mongolijom
- Sj. Korejom
- Japanom (morska granica) Na istoku graniči sa SAD-om (morska granica).

Gospodarstvo

Petnaest godina nakon propasti komunizma rusko gospodarstvo se približilo gospodarstvima srednje razvijenih zemalja slobodnog tržišta. Danas ono ima visoku stopu rasta BDP-a (u 2004. 7,1% godišnje) i relativno visoku inflaciju (oko 11,7%). Ipak, i danas su u Rusiji uočljivi ostaci starog, komunističkog sustava. Na današnju sliku gospodarstva je utjecala i brza privatizacija nekih unosnijih državnih poduzeća početkom devedesetih. Njih je preuzela nekolicina poduzetnika povezana s tadašnjom političkom elitom (oligarsi). U posljednje vrijeme neki su oligarsi bili prisiljeni odreći se kontrole nad svojim tvrtkama, a neki su i zatvoreni ili su emigrirali. Veliki koncerni i dalje dominiraju ruskim gospodarskim krajolikom, a država najavljuje mjere za poticanje malog i srednjeg poduzetništva. Danas se rusko gospodarstvo uglavnom temelji na dvama stupovima: izvozu energenata (nafte i zemnog plina) i sirovina te rastućoj domaćoj potrošnji. Tradicionalna sovjetska metalurgija i s njom povezana proizvodnja strojeva, automobila i zrakoplova preživljavaju zahvaljujući visokim carinama koje sprječavaju uvoz jeftinijih i kvalitetnijih inozemnih proizvoda. Mnoge tvornice preorijentirale su se na suradnju sa zapadnim kompanijama i licenčnu proizvodnju stranih proizvoda (inomarke). Propast sovjetskog centralnog planiranja dovela je i do izrazite neravnoteže u razvoju pojedinih regija. Najviše stranih investicija i najbrži gospodarski rast imaju Moskva i Peterburg. Razlike u prosječnom dohotku stanovnika prijestolnice i provincija su i do deset puta.

Kultura

Rusija je dala istaknute predstavnike na gotovo svim poljima umjetnosti i znanosti. Među najpoznatijima su:

Književnici


- Mihail Vasiljevič Lomonosov (1711-1765)
- Ivan Andrejevič Krilov (1768-1844)
- Aleksandar Sergejevič Puškin (1799-1837)
- Nikolaj Vasiljevič Gogolj (1809-1852)
- Mihail Jurjevič Ljermontov (1814-1841)
- Ivan Sergejevič Turgenjev (1818-1883)
- Fjodor Dostojevski (1821-1881)
- Lav Tolstoj (1828-1910)
- Anton Pavlovič Čehov (1860-1904)
- Maksim Gorki (1868-1936)
- Ivan Aleksejevič Bunin (1870-1953)
- Aleksander Aleksandrovič Blok (1880-1921)
- Boris Pasternak (1890-1960)
- Vladimir Vladimirovič Majakovski (1893-1930)
- Sergej Aleksandrovič Jesenjin (1895-1925)
- Vladimir Nabokov (1899-1977)
- Mihail Aleksandrovič Šolohov (1905-1984)
- Aleksandar Solženjicin (1918-danas)

Skladatelji


- Aleksandar Porfirjevič Borodin (1833-1887)
- Cezar Antonovič Kjui (1835-1918)
- Milij Aleksejevič Balakirev (1837-1910)
- Modest Petrovič Musorgski (1839-1881)
- Petar Iljič Čajkovski (1840-1893)
- Nikolaj Rimski-Korsakov (1844-1908)
- Sergej Rahmanjinov (1873-1943)
- Igor Stravinski (1882-1971)
- Sergej Prokofjev (1891-1953)
- Dmitrij Šostakovič (1906-1975)

Slikari


- Andrej Rubljov (1360-1430)
- Vasilj Kandinski (1866-1944)
- Kazimir Maljevič (1878-1935)

Kemičari


- Dmitrij Ivanovič Mendeljejev (1834-1907)

Ostali


- Jurij Gagarin (1934-1968) - kozmonaut
- Vladimir Zworkyn (1889-1982) - izumitelj američkog državljanstva, a ruskog podrijetla
- Vaclav Nižinski (1890-1960) - baletni plesač

Demografija

Prema popisu stanovništva iz 2002. najbrojniji su Rusi (79,8%), slijede Tatari (3,8%), Ukrajinci (2,0%), Baškiri (1,2%) Čuvaši (1,1%) i Čečeni (0,9%). Još 17 etničkih grupa ima više od 400 tisuća pripadnika. Ruski jezik je izrazito dominantan, i njime se služi 98% stanovništva. Podaci o vjerskom sastavu su nepouzdani jer se vjera ne ispituje u popisima stanovništva. Samo je manji dio populacije aktivno religiozan, a dominiraju tradicionalne vjerske zajednice: Ruska pravoslavna crkva kojoj pripada slavensko stanovništvo, te islamska zajednica kojoj pripadaju neki narodi turskog porijekla (Tatari, Baškiri i dr.) i većina naroda sjevernog Kavkaza (Čečeni, Inguši i dr.). Gradskog stanovništva ima 72,4%, seoskog 27,6%. Dobni sastav je slijedeći: 0-19 25,2%, 20-59 56,3%, 60 i više 18,5%.

Transport

Velike udaljenosti i često surovi klimatski uvjeti uvelike su utjecali su na razvoj transportne infrastrukture u Rusiji. U prijevozu roba, a i putnika još uvijek dominantnu ulogu ima željeznica. Željeznička mreža ima 87.000 km pruga u javnoj upotrebi i 63.000 km industrijskih pruga. Udio željeznice u ukupnom prijevozu robe je 83,2%, a putnika 40,9%. U Rusiji se nalazi i najduža svjetska željeznička pruga, 9.289 km duga Transsibirska željeznica koja povezuje Moskvu i Vladivostok na Tihom oceanu. Iako je cestovna infrastruktura u prilično lošem stanju, bez suvremenih autocesta, cestovni prijevoz je u usponu. Automobil je danas u Rusiji sve manje statusni simbol, osobito u velikim gradovima što dovodi do velikih gužvi i jedne od najvećih stopa smrtnosti u cestovnim prometnim nesrećama u Europi. Zračni prijevoz je u stalnom porastu pa ima dominantnu ulogu u putničkom prijevozu na relacijama većim od 1500 km. Najveće zrakoplovne tvrtke su Aeroflot (5,8 mil. putnika u 2003.) koji održava i redovitu zračnu liniju Moskva - Zagreb, a leti s moskovskog aerodroma Šeremetjevo, zatim Sibir (Novosibirsk i moskovsko Domodjedovo, 3,4 mil.), Pulkovo (Sankt Peterburg) i KrasAir (Krasnojarsk).

Vanjske poveznice


- [http://www.croatia.mid.ru/cro.html Veleposlanstvo Ruske Federacije u Hrvatskoj] (na hrvatskom)
- [http://www.gov.ru/ Gov.ru] - Službeni Vladin portal (na ruskom)
- [http://www.kremlin.ru/eng/ Kremlin] - Službeni predsjednički site (na engleskom) Category:Države svijeta als:Russland ja:ロシア ko:러시아 ms:Russia roa-rup:Rusii simple:Russia th:สหพันธรัฐรัสเซีย zh-min-nan:Lō·-se-a

Finska

Republika Finska (finski: Suomen tasavalta, švedski: Republiken Finland) je nordijska država u sjeveroistočnoj Europi, ograničena Baltičkim morem na jugozapadu, Finskim zaljevom na jugoistoku i Botničkim zaljevom na zapadu. Finska ima granice sa Švedskom, Norveškom i Rusijom. Ålandski Otoci, uz jugozapadnu obalu, su pod Finskom vrhovnom vlašću dok uživaju ekstenzivnu autonomiju. Najveći dio Finske je nizak, blago valovit, šumovit kraj sa mnogo jezera. Ima oko 60 000 jezera, rijeke se koriste za splavarenje drva. Veliko prometno značenje imaju i plovni kanali. Najveće prirodno bogatstvo su šume stoga glavno mjesto u industriji zauzima prerada drva, proizvodnja papira, namještaja i celuloze. U gušće naseljenom primorju razvio se Helsinki, glavni grad i najveća luka sa razvijenom industrijom. Finci pripadaju ugrofinskoj skupini naroda i govore finskim jezikom. Uz finski službeni jezik je i švedski. 1995. godine postala je članica EU.

Zemljopis

Finska je sjevernoeuropska, skandinavska i baltička zemlja. U grupaciji zemalja kojoj pripada (skandinavske zemlje) ona bi mogla ponijeti atribut nizinska jer joj najviši vrh jedva prelazi 1.300 metara nadmorske visine. Za razliku od drugih skandinavskih zemalja Finska je kontinentalna zemlja bez obzira što izlazi na baltičko more. Po mnogim osobinama je sličnija Kareliji i poluotoku Koli (Rusija), nego drugim skandinavskim zemljama. Državnu teritoriju presjeca polarni krug, četvrtina njene teritorije je iznad sjevernog polarnika. Finska dopire blizu Sjevernog ledenog oceana na koji je imala izlaz prije Drugog svjetskog rata. Državna teritorija se proteže od 60° do 70° sjeverne zemljopisne širine. Njena dužina u pravcu sjever-jug prelazi 1100 km a njena prosječna širina je 600 km. Površina Finske je 338.145 km2 sa 5.183.545 (2002. god.) stanovnika sa prosječnom gustoćom 15 stanovnika na km2 što Finsku čini jednom od najrjeđe naseljenih zemalja u Europi. Finska graniči sa Norveškom na sjeveru, na istoku sa Rusijom, Finskim zaljevom, na jugozapadu sa Baltičkim morem, i na zapadu Botničkim zaljevom sa Švedskom.

Regionalna podjela

U regionalizaciji Finske jasno se ističu tri prediono-fizionomske cjeline: 1.Finska Laponija, 2.Jezerska Finska i 3.Finsko primorje. Ovakva regionalizacija odgovara regionalizaciji ovog prostora i po pravcu pružanja ove države. Laponija odgovara regiji Sjeverna Finska, Jezerska Finska odgovara regiji Južna Finska, a regija Finsko Primorje odgovara regiji Botnička obala.

Finska Laponija

Finska Laponija je pretežno brežuljkasta regija izuzev krajnjeg sjeverozapada gdje ima planinski karakter. Osobnost ovog dijela Finske je da nema jezera (iako je Finska zemlja jezera). Izuzetak čini samo jedno jezero - Inara. U Finskoj ovu regiju nazivaju Laplandija. Zauzima oko 1/3 državnog prostora (10.300 km²). Zimi je vrlo hladna (-15°C do -20° C) i pokrivena snijegom, dok za kratkog ljeta vlada ugodnija temperatura (zabilježeni apsolutni maksimum od +33°C). Što se ide sjevernije nastupa tundra bez stabala, sa lišajevima, sa po nekim grmom, malim močvarama i malim brojem cvjetonoša (tokom kratkog ljeta). U ljetnom periodu tu je stanište mnogobrojnih ptica. U ranijim vremenima regija je bila isključivo naseljena Laponcima. Živjeli su od uzgoja irvasa i ribolova i živjeli su nomadski i polunomadski život. Smatra se da ih danas nema više od 2.000. U prirodi im je da vole nomadski život iako sve više postaju stalni stanovnici naselja. Otkada su Finci izgradili arktički put (1929.g.) u ovoj regiji se razvija i turizam. Uz suvremen put dug 460 km izgrađeni su hoteli sa visokim konforom. Dolaze turisti-ribolovci, turisti-skijaši, i turisti koji su željni provozati se sanjkama koje vuku irvasi. Ipak, Sjeverna Finska je manje razvijen kraj i rijetko naseljen dio države. Nomadsko stočarstvo i sječa šume su glavne privredne aktivnosti Laponije. Centar Finske Laponije je grad Rovanijemi koji leži na obali rijeke Kemi u blizini sjevernog polarnika. Do njega dopire željeznica uz postojeći arktički put i produžava prema ruskoj luci Murmansk. On je administrativni, trgovačko prometni i turistički centar Laponije. Ističe se po trgovini kože.

Jezerska Finska

Jezerska Finska se nalazi između Finske Laponije na sjeveru i Finskog primorja na jugu i jugozapadu. Finci nazivaju ovaj kraj "Suomi" - zemlja jezera. Geomorfološki to je dio morenskih bedema kojima su stvorene brojne jezerske depresije. Baš ova regija dala je atribut Finskoj amfibijska zemlja. Tu su mnogobrojna glacijalna jezera a pejzaž dopunjuju nepregledne četinarske šume. Najveće jezero je Sajma, sa cjelokupnim sustavom jezera pod imenom Velika Sajma, to je površina od 4.400 km2. Sva jezera su tektonski predisponirana, ali za njihovo konačno oblikovanje je značajna lednička erozija i akumulacija. Najveća dubina Sajme je 82 m. Zapadno od Sajme je jezero Pajane površine 1.065 m2, maksimalne dubine 93 m. Jezera su međusobno odvojena kordonima morena, ali su hidrografski povezana riječnim tokovima i kanalima. Neke rijeke npr. Oulu, Komo imaju značajne vodne snage, koje se iskorištavaju. Oko jezera nižu se mala sela sa tipičnim drvenim kućama. Neka naselja imaju fizionomiju gradskih naselja. Između jezera izgrađene su tri željezničke pruge pravcem sjever-jug i dvije pravcem zapad-istok. Kao gradski centri razvili su se gradovi Kuopio, Tampere i Lahti. Kuopio je izraziti centar drvne industrije i središte cijele regije i Finske. U sferi utjecaja grada je rudarski revir Finske gdje se proizvodi bakar, olovo, cink, azbest i kvarc. Tu se nalazi rudarski centar Outokumiu. Tampere je najveći grad Jezerske Finske (preko 150.000 stanovnika). Poznat je po svojoj tekstilnoj, metalnoj i papirnoj industriji. On nosi epitet finski Manchester. Grad Lahti je u prelaznoj oblasti, ima funkciju etapne stanice u kojoj se okupljaju učesnici zimskih sportova. U istočnim i centralnim dijelovima regije osnovano je nekoliko desetina tisuća novih gazdinstava nastalih od doseljenika sa teritorija koje su pripale (poslije Drugog svjetskog rata) tadašnjem SSSR-u.

Finsko primorje

Finsko primorje je predstavljeno izlaskom ove države na Baltičko more (Botnički i Finski zaljev). Nasuprot ostalim dijelovima Finske u ovoj regiji nema onih prepoznatljivih, za sjeverne zemlje, morenskih sedimenata. Ovdje se nalaze sedimenti morskog porijekla, ostaci nekadašnjeg Joldijskog mora. Finsko primorje, iako jedinstvena regija, može se podijeliti na dvije podregije: Sjevernije, prostor oko Botničkog i južnije prostor oko Finskog zaljeva. Botničko primorje je pojas Finske uz istoimeni zaliv dug oko 700 km. Primorje je izloženo sjevernim vjetrovima. Od Švedske granice na sjeveru do grada Vasa na jugu primorje je pod šumom. Značajnije naselje je grad Oulu, na ušću istoimene rijeke, koja je dio otoka istoimenog jezera. Poznat je kao centar drvne industrije. Sjevernije od njega je grad Kemi na istoimenoj rijeci Kemi, sa istom funkcijom kao Oulu. Od njega vodi željeznička pruga za Murmansk, preko centralnog grada Jezerske Finske. Najjužnije točke Botničkog primorja su gradovi Vasa i Pori. Južno primorje Finci nazivaju "salpau selkä" (primorje uz sjevernu obalu Finskog zaliva). Regija ima povoljnije tlo i klimu čime su stvoreni uslovi za intenzivnu poljoprivredu i stočarstvo. Ovdje uspijeva pšenica i šećerna repa. Ovo je najgušće naseljena oblast Finske. Paralelno sa obalom vode glavne željezničke i cestovne komunikacije. Pored aktivne uloge u poljoprivredi ova regija je i industrijski razvijena. Na jugozapadu je grad Turku, najstariji grad Finske, nekada i prijestolnica. Njegovi stanovnici najviše govore švedski. Okružen je skupinama otoka, koja tamo nazivaju "Schären", u blagoj klimi, plodnom okruženju, sa slikovitom srednjovjekovnom arhitekturom spada u najljepše finske gradove. Nedaleko od Turkua se nalazi arhipelag Aland, koji je bliže Švedskoj nego Finskoj. Sastoji se od oko 6.500 otoka od kojih je 80 naseljeno. Stanovnici govore švedski a bave se poljoprivredom i ribolovom. Najveći grad oblasti, ujedno i cijele države je Helsinki, veliki i moderan kulturni, politički, trgovački i industrijski centar. Istočno od njega je mali grad Kotka, a zapadno gradić Hanko.

Reljef

Površinu finskog prostora sačinjava Baltički štit. Štit je izgrađen od kristalastih škriljaca, granita, gnajsa i vulkanita iz doba arhaika. Ovo područje je bilo nabrano u prekambriju. Djelovanjem vanjskih sila teren je uravnjen. U pleistocenu, finski prostor je bio potpuno prekriven inlandajsom. Pleistocena glacijacija i moćni inlandajs su na svakom koraku ostavili svoje tragove. Ledenjaci su kod manje otpornih stijena erodirali povlatne slojeve sve do rezistentne podloge. Taj materijal je akumuliran u obliku morena. Morene su zagradile brojna jezera, tako da Finska izgleda iz aviona kao vodoravno presječena spužva u čijim se rupicama nalazi voda. Oko 80% Finske prekrivaju glacijalni nanosi u obliku morena i drumlina (izduženi brežuljci sastavljeni od gline i pijeska dužine 500 do 1000 metara, visine 20 do 30 metara). Veći dio finskog prostora čini blago ravni reljef od 100 do 300 m nadmorske visine. U Laponiji je ravan gdje se brijegovi dižu do 500 m.n.v. Na sjeverozapadu Finske su posljednji izdanci Skandinavskih planina, gdje se nalazi i najviši vrh države Haltiotuturi (1.234 m).

Klima

Zbog utjecaja okolnih vodenih površina, klima je značajno manje ekstremna nego što se očekuje. Prosječna srpanjska temperatura na obali je 16° C, a u veljači -9° C. Količina padalina (snijeg, kiša) je 460 mm na sjeveru i 710 na jugu. Slab snijeg pokriva zemlju 4 do 5 mjeseci godišnje na jugu i 7 mjeseci na sjeveru. Helsinki ima prosječnu temperaturu najhladnijeg mjeseca -6,3° C, a Oulu na sjeveru -0,3° C, dok je prosječna srpanjska temperatura u Helsinkiju 16,5° C, a u Oulu 15,5° C. Krajnji sjever je još hladniji. Siječanjska temperatura u Laponiji je -15° C.

Hidrologija

Za Finsku se kaže da je "amfibijska zemlja", zemlja vode i kopna. Različiti su podaci o broju jezera u Finskoj, ali se procjenjuje da ih ima oko 60.000. Rijeke su većinom otoke pojedinih jezera, a najveća je Vuoeksen, sa čuvenim vodopadom Imatrom, otoka je najvećeg finskog jezera Sajma (1.800 m2), a prioka je jezera Ladoge. Jezero Sajma je 1968. godine spojeno plovidbenim kanalom sa Finskim zaljevom, a sa druge strane povezano je sa gradom Viborgom (Rusija), kanalom dugim 60 km. Sajma predstavlja čitav sistem jezera. Druga važna jezera su Pajene, Kali, Ori i Kajgele na jugu, i jezero Inara na sjeveru. Inara je sjevernije od polarnog kruga, na 69° S[zemljopisna širina|ZŠ]]. Sa maksimalnom dubinom od 60 m. Po nekim podacima na jezeru ima 3.000 otoka, a površina akvatorija bez otoka je 1.000 m2.

Biljni i životinjski svijet

Oko 72% finske je pod šumama. Osim na krajnjem jugu gdje se mogu naći jasen, javor i brijest, šume su uglavnom četinarske gdje dominiraju omorike i borovi. Finska ima približno 1.200 vrsta biljaka i paprati i oko 1.000 vrsta lišajeva. Divljač uključujući medvjede, vukove, polarne lisice, divlje mačke, uglavnom žive u nenaseljenim sjevernim područjima. Sobovi koje su pripitomili Saami izumiru u divljini. Divlje guske, labudovi, plovke, sniježne žutovoljke (ptice) prave gnijezda širom sjeverne Finske. Od riba najčešće su slatkovodne: losos, pastrva, štuka, grgeč i iz slanih voda: haringa, bakalar. U unutrašnjosti zemlje dominira sivo planinsko tlo. Sjeverni dio finske je pokriven močvarnim tlom. Najplodnije tlo je u južnom dijelu obalske ravnice koje se sastoji od morske gline.

Prirodna bogastva

Bogata zemlja prekrivena šumama je najvrijedniji resurs Finske. Omorika, bor, srebrna su dominirajuće vrste drveća. Jedini prirodni resursi zemlje su drvo, treset, toplokrzne životinje, hidroenergija i riba. Finska također ima neka nalazišta metala od kojih se izdvajaju cink, bakar, željezo i nikal. Vanadij, srebro i zlato se vade. Najobilniji nemetali su granit i krečnjak.

Povijest

Najstariji tragovi o ljudskom postojanju u Finskoj potječu od 8000 godine p.n.e. Ovi primitivni lovci i sakupljači su vjerovatno stigli sa istoka. Proizvodnja lonaca karakterizira drugi tip kulture ljudi iz kamenog doba poznate kao ukrasna keramika. Uspjeh Battle-Ax kulture (1800. - 1600. pne.) možda je donešen u Finsku od indoeuropskih ljudi iz južnijih baltičkih regija. Ovi ljudi su bili uspješni moreplovci i uveli zemljoradnju. Udruživanja Battle-Ax ljudi sa prethodnim stanovništvom dovelo je do nove klukainen kulture. Brončano doba počelo je u Finskoj oko 1300. p.n.e. Tijekom prvog perioda predkršćanske ere i narednih stoljeća ljudi su govorili jedan od ugro-finskih jezika. Prošlost Finske je vezana za dug period dominacije germanskih naroda (prvenstveno Šveđana), a sa druge strane slavenskih naroda (Rusa). Etnogenetski ni sa jednim susjedima nemaju ništa zajedničko. Najbliži etnički srodnici su im Mađari u Panonskoj nizini. Finci su narod Ugro-Finskog porijekla. Šveđani su pokorili i politički sebi prisvojili cijelu Finsku. Ona je bila njihov posjed sve do 1809. godine. Dva plemena Finci i Hemejci primili su rimokatoličku vjeru, a Karelijci grčko-istočnu od Rusa. Poslije 1809. godine Finska otpada pod Rusku vlast sve do 1917. godine. Po proglašenju Lenjinovih socijalističkih naroda o samoopredjeljenju naroda Rusije, Finci su iskoristili trenutak i postali samostalna država. Finska je tokom Drugog svjetskog rata poražena od tadašnjeg SSSR-a i morala je ustupiti SSSR-u dio Karelije s gradom Viborgom, cijelu obalu Ladoškog jezera i zaljev Petsamo na obali Barentsovog mora, te je tako Finska svedena na današnji prostor. Konačan mirovni sporazum sa Sovjetima potpisan 1947. godine. Naknada štete u obliku roba široke potrošnje je isplaćena u potpunosti 1952. i tri godine kasnije pola otoka je vrećeno Finskoj. Novi odnosi sa SSSR-om su doveli do legalizacije komunističke partije, sporazum o prijateljstvu suradnji i obostranoj pomoći.

Stanovništvo

Finci čine više od 93% populacije i potomci Šveđana oko 6%. Daleki istok je naseljen sa oko 2.500 Saamija druge manje grupe čine manje od 1%. Iako su Šveđani u manjini oni imaju svoju političku stranku, svoje škole i druge institucije. 67% populacije je urbano. Više od 93% govori Finski i Finsko-ugrinski jezik. Oko 6% ljudi, uglavnom koncentriranih na Ahvenanmaa arhipelagu govore Švedski. Saami govore Samijski jezik, a to je dijalekt Finskog. Evangelistička Luterovska crkva prevladava, njeni članovi čine 86% stanovništva. Sloboda vjeroispovjesti je zagarantirana. Pravoslavna crkva, iako nacionalna, u broju pristaša opada od Drugog svjetskog rata. Po popisu iz 2002., Finska ima, 5,183,545 stanovnika (15 stanovnika/km²) što Finsku čini jednom od najrjeđe naseljenih zemalja u Europi. Više od 2/3 populacije je smješteno u južnim krajevima. Helsinki ima oko 551.123 stanovnika (2000.), te je intelektualni, proizvodni i trgovački centar. Slijedeća tri najveća grada su Espoo - 209.667, Tampere - 193.174, Abo - 172.107 koji su također industrijski centri.

Obrana

Vojni rok od 11 mjeseci je obavezan za muškarce starije od 17 god. Finska ima vojsku, mornaricu, zračne snage, ali su vojne snage smanjene Pariškim mirovnim ugovorom iz 1947. na maksimalno 41.900 osoba. Godine 2001., oko 32.250 ljudi je bilo je služenju vojnog roka. Rezerva broji 500.000 ljudi. 1994.g. Finska se pridružila programu "Partnerstvo za mir" kao prvi korak k punom članstvu u NATO-u.

Obrazovanje

Školovanje je besplatno i obavezno od 7 do 16 godina. Nepismenost skoro da ne postoji. Uz redovno osnovno i srednje obrazovanje, postoje i škole narodne akademije i radničke institute. Škole za odrasle su privatne, društvene ili provincijske i imaju podršku države. Finska ima sustav srednjih usmjerenih škola kao što su komercijalne, obrtničke, tehničke, trgovačke i poljoprivredne. Finski institut višeg obrazovanja uključuju 13 sveučilišta i nekoliko koledža i škola za obuku nastavnika sa godišnjim upisom od 205.000 studenata. Najveći je Helsinkiški.

Kultura

Nakon osvajanja Finskih plemena od strane Šveđana domaća kultura je bila pod uticajem Šveđana, koji traje i danas. Među seljacima su pjevane tradicionalne epske pjesme. Radovi u drvetu i tapeti su još uvijek dekorirani tradicionalnim ukrasima i spiralnim i sličnim jednostavnim geometrijskim oblicima. Među obrazovanim preovladala je švedska kultura. Govorio se švedski jezik koji je, uz rijetke iznimke, bio i književni jezik zbog toga što je švedska umjetnost i arhitektura bila iz mnogo pravaca. Mnoge Finske građevine i umjetnički radovi oslikavaju talijanske, flemanske, njemačke i druge uticaje. U 19. stoljeću obrazovani Finci počeli su oživljavati svoju nacionalnu tradiciju. U isto vrijeme nacionalna finska književnost nastaje na vlastitom jeziku. Parne kupke - saune - koje nastaju sipanjem vode preko vrelih stijena su finski izum. Finci veoma vole knjige, a biblioteke i muzeji su sastavni dio njihove kulture. Helsinška gradska biblioteka ima oko 2,1 miljuna izdanja, univerzitetska 2,6 milijuna i služi kao nacionalna biblioteka. Finska ima 1.500 biblioteka širom zemlje.

Privreda

Drugi svjetski rat je ostavio Finsku s ogromnim ekonomskim problemima uključujući visoku inflaciju, nezaposlenost i nepovoljan trgovinski balans. Od tada se industrijski sektor širio do šezdesetih godina prošlog stoljeća. Osim javnih ustanova, industrija i biznis su privatizirani. Nacionalni buđet 1998. predviđao je 41,3 milijardi dolara buđetskih prihoda i 43,1 milijardu troškova. Porast domaće proizvodnje u 2000. g. bio je 121,5 milijarda.

Poljoprivreda

Farmerstvo je uglavnom ograničeno na plodne priobalne regije. Samo 7% površine Finske je pod poljoprivrednim kulturama. Većina farmi su manje od 20 hektara, manje od 20% farmi upošljava plaćene radnike. U 2001. godini usjevi su bili ječam, zob i pšenica (3,9 mil.m metričkih tona), i korjenasto povrće kao krumpir i šećerna repa (816.000 metr.tona). Životinje su uključivale 6 milijuna komada peradi, 1,1 milijun stoke, 1,3 milijuna svinja, 106.600 ovaca. Finska ima 414.000 pripitomljenih sobova. Oko 60% šuma u finskoj je u privatnom vlasništvu. Ulov ribe u 1997. je bio 196.513 metr. tona. Više od 1/3 ribe potječe iz unutrašnjih voda.

Industrija

Drvna masa, papir, drvoprerađivačka industrija predstavlja značajan segment finske industrije. Ranih 1990-ih je proizvođeno oko 1,3 metr. tona papira godišnje. Proizvodnja ostalih papirnih i drvnih proizvoda ukupno iznosi 7,9 milijuna godišnje. Finska posjeduje industriju teških strojeva, metala, brodova, tiskarskog materijala, elektro industriju, industriju hrane i pića, tekstilnu industriju, industriju odjeće, kemikalija, keramike i stakla. Finska je značajan izvor bakra (proiz. 11.600 metr.tona 2000.g.), cinka, srebra (24 metr.tone), a krom, nikal i zlato se također iskopavaju. Papir, drvna masa i drvni proizvodi čine 40% god. Finskog izvoza. Uvoz uključuje benzin, kemikalije, strojeve, transportnu opremu, grožđe, čelične proizvode, hranu i tekstil. Značajna trgovina se vodi sa Njemačkom, UK, Švedskom, i drugim zemljama EU. 2000. g. uvoz je bio 32,6 bilijuna dolara, a izvoz 44,5 milijardi dolara. Finska je član slobodne trgovinske unije od 1961., a u siječnju 1995. pridružila se EU. Radna snaga broji 2,6 milijuna ljudi 2000.g. Radnike zastupaju radnički sindikati gruprani u dvije velike federacije: Centralna organizacija i Konfederacija plaćenih radnika.

Transport

Sustav kanala koji povezuju Finska jezera sa ostalim i sa Finskim zaljevom predstavljaju jeftin i efikasan vid transporta za drvnu industriju. Oko 6.600 km unutrašnjih voda su plovne. Željeznica je u državnom vlasništvu (dužina oko 5.836 km) Finska ima oko 77.900 km puteva 65% asfaltiranih. Finer (Finair) obuhvaća inozemne letove u zemlji, Karair i Finnaviation opslužuju mnoge gradove.

Komunikacije

Vlada kontrolira telefonske službe, a Finska TV prenosi većinu TV i radio programa. Privatne TV stanice nude oko 20 sati komercijalnog programa tjedno. Oko 1/3 telefonije je u državnom vlasništvu. U 2000. je bilo 550 telefonskih linija na svakih 1.000 stanovnika. Zemlja ima 1.498 radio i 622 TV prijemnika na 1000 domaćinstava 1997.g. Ima 56 dnevnih novina, te magazine, tjednike, mjesečnike i dr.

Valuta i bankarstvo

Novčana jedinica je Euro, uveden je 1. siječnja 1999., a samo za elektronske transfere i finska valuta MARKKA je korištena u ostalim slučajevima do 1. siječnja. 2002. kada je Euro postao službena valuta i prestala je upotreba MARKKE. Pošto je prihvatila Euro, Finska mora slijediti ekonomska pravila utvrđena od strane Europske banke (ECB). ECB je u Franfurtu i regulira posredovanje novcem.

Vlada i zakonodavstvo

Finska je republika sa demokratskim i parlamentarnim oblikom vlasti. Vlast je konstituirana i usvojena 1919.g. Na čelu Finske je predsjednik izabran na šestogodišnji mandat direktnim glasovanjem. Vlada je izabrana od strane predsjednika i odobrena od parlamenta na čijem čelu je premijer. Glasaju stariji od 18 godina. Finski parlament je jedinstveno tijelo poznato kao Eduskunta. Njenih 200 članova je narod izabrao na 4 god. Izvršna vlast u pokrajinama pripada guverneru koji je izabran od strane predsjednika države. U Anvenaamu koji ima autonomiju pokrajinsko vijeće biraju stanovnici, pokrajinski savjet bira izvršni savjet koji dijeli moć sa guvernerom. Lokalni sudski sustav je podijeljen na općinske sudove u gradovima i distriktne sudove u ruralnim sredinama. Apelacijski sudovi su smješteni u Abu, Vaasi, Kupiu, Kuovilu, Rovaniemu i Helsinkiju. Vrhovni sud čije je sjedište u Helsinkiju je glavni sud za civilne i kriminalne slučajeve.

Socijalni sustav

Finski socijalni sistem dopušta nezaposlenim, bolesnim, nemoćnim i starim osiguranje, obiteljsku i dječju zaštitu, i nadoknadu invalidima. Medicinska zaštita se izdajepreko mjesta zaposlenja, ali nacionalnim zdravstvenim ciljem od 1972. omogućeno je osnivanje zdravstvenih centara u svim općinama i isključenje doktorskih honorara. Kategorija:Države svijeta fiu-vro:Soomõ [[got:

EU

Definicija i naziv

Europska unija (EU) je nadnacionalna zajednica nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je započeo 1951. godine između šest država (Belgije, Francuske, Njemačke, Italije, Luksemburga i Nizozemske). Nakon više od pedeset godina i pet valova proširenja (1973. Danska, Irska, i Velika Britanija, 1981. Grčka, 1986. Portugal i Španjolska, 1995. Austrija, Finska i Švedska, 2004. Cipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija) Europska unija danas broji 25 država članica.
Ime Europska unija uvedeno je Ugovorom iz Maastrichta (stupio na snagu 1993. godine). Aktivnosti i nadležnosti Europske unije često se opisuju pomoću trostupnoga pročelja grčkog hrama. Prvi stup EU čine tri zajednice: Europska zajednica za ugljen i čelik (EZUČ) (prestala je postojati 2002. godine po isteku Ugovora o EZUČ-u), Europska ekonomska zajednica (EEZ) te Europska zajednica za atomsku energiju; drugi stup čini suradnja država u vanjskoj i sigurnosnoj politici, a treći suradnja u pravosuđu i unutarnjim poslovima.

EU danas

Europska zajednica za atomsku energiju Europska unija trenutno ima 25 zemalja članica: # Austrija # Belgija # Cipar # Češka # Danska # Estonija # Finska # Francuska # Grčka # Irska # Italija # Latvija # Litva # Luksemburg # Mađarska # Malta # Nizozemska # Njemačka # Poljska # Portugal # Slovačka # Slovenija # Španjolska # Švedska # Ujedinjeno Kraljevstvo Rumunjska i Bugarska trebale bi pristupiti Uniji 2007. godine, a pregovori s Turskom započeli su 3. listopada. Makedonija je podnijela molbu za članstvo EU i trenutno čeka mišljenje Europske komisije. Hrvatska je 4. listopada 2005. Međuvladinom konferencijom, započela pregovarački proces, za kojeg se pretpostavlja da će završiti do 2007. te bi mogla u EU ući do europskih izbora 2009.

Teritoriji EU izvan Europe


- Francuska: četiri prekooceanska departmana (départements d'outre-mer - DOM): Francuska Gvajana u Južnoj Americi, Gvadalupa i Martinik u Karibima i Reunion u Indijskom oceanu.
- Španjolska: Kanari u Atlantskom oceanu, Ceuta i Melilla u Africi.
- Portugal: Azori i Madeira u Atlantskom oceanu. Napomena: Ceuta, Melilla, Gibraltar i otoci Åland spadaju u EU ali ne u carinsku uniju. Nijedan drugi izvaneuropski teritorij zemalja članica ne spada u EU (kao ni u carinsku uniju):
- Francuska: Francuska Polinezija, Wallis i Futuna, Nova Kaledonija, Sveti Petar i Mikelon, Mayotte i nenaseljena područja.
- Danska: Grenland, Ovčji otoci.
- Velika Britanija: Angvila, Bermudi, Britanski antarktički teritorij, Britanski teritorij Indijskog oceana, Britanski Djevičanski otoci, Kajmanski otoci, Falklandi, Montserrat, Pitkern, Sveta Helena (zatim Ascension i Tristan da Cunha), Južna Džordžija i Južni Sendvič otoci, baze Akrotiri i Dhekelia na Cipru i Turks i Caicos otoci. Osim toga, teritoriji britanske krune Guernsey, Jersey i otok Man (koji ne spadaju u Veliku Britaniju) ne spadaju u Europsku uniju, ali spadaju u carinsku uniju..

Karte

Europska Komisija je stavila nekoliko karata na mrežu: [http://europa.eu.int/comm/mediatheque/multimedia/select/maps_en.html], [http://europa.eu.int/abc/maps/index_en.htm]. category:međunarodne organizacije fiu-vro:Õuruupa Liit ja:欧州連合 ko:유럽 연합 ms:Kesatuan Eropah simple:European Union th:สหภาพยุโรป zh-min-nan:Europa Liân-bêng

NATO

NATO je kratica za North Atlantic Treaty Organisation, tj. sjevernoamerički vojni savez ustanovljen 1949. godine između država tadašnjeg zapadnog bloka.

Zemlje članice NATO-a

Države osnivači (1949):
- Belgija
- Kanada
- Danska
- Francuska
- Island
- Italija
- Luksemburg
- Nizozemska
- Norveška
- Portugal
- Velika Britanija
- SAD Kasnije članice saveza:
- Grčka (1952)
- Turska (1952)
- Njemačka (1955)
- Španjolska (1982)
- Češka (1999)
- Poljska (1999)
- Mađarska (1999)
- Bugarska (2004)
- Estonija (2004)
- Latvija (2004)
- Litva (2004)
- Rumunjska (2004)
- Slovačka (2004)
- Slovenija (2004) ---- Vidi Hrvatska vojska

Vanjske poveznice

[http://www.nato.int/ Službene stranice NATO saveza] category:međunarodne organizacije category:politika Category:Kratice ja:北大西洋条約機構 ko:북대서양 조약 기구 th:องค์การสนธิสัญญาป้องกันแอตแลนติกเหนือ

Nijemci

Nijemci može značiti:
- Nijemci (narod), narod germanske grane indoeuropske porodice naroda nastanjen u današnjoj Njemačkoj
- Nijemci (općina), općina u Vukovarsko-srijemskoj županiji

Danska

Danska - najmanja nordijska zemlja. Danska je dio Skandinavije, na sjeveru Europe, graniči s Njemačkom.

Povijest

Prije nego što su je nastanili Skandinavci, Danska je bila dom Keltima - što je potvrđeno otkrićima ritualnih močvarnih ubojstava i pogreba. Najstarije dansko pismo potječe iz 7. stoljeća, kada je nastao i novi runski alfabet. Najstariji grad u Danskoj je Ribe iz 810. godine. Sve do 11. stoljeća Danci su bili poznati kao Vikinzi, zajedno s Norvežanima i Šveđanima, koji su kolonizirali, napadali i trgovali u svim dijelovima Europe. Mnogi arheolozi i povijesničari vjeruju da su Vikinzi otkrili Ameriku na svojim putovanjima od Skandinavije, preko Islanda, zatim do Grenlanda i na kraju do Amerike. U različitim dobima kralj Danske je vladao dijelovima Engleske i Irske, Norveškom, Švedskom, Finskom, Islandom, Francuskom, naročito Normandijom i dijelovima Djevičanskih otoka, Trankebarom u Indiji, dijelovima obala Baltičkog mora i današnjom sjevernom Njemačkom. Scania, Blekinge i Halland su bili dijelovi Danske većim dijelom njene rane povijesti, ali su potpali pod švedsku vlast 1658. godine. Savez s Norveškom raskinut je 1814. godine, kada je Norveška ušla u novi savez sa Švedskom (do 1905.). Danski liberalni i nacionalni pokret postao je značajan 1830-ih godina i poslije europskih revolucija 1848. godine Danska postaje ustavna monarhija 5. lipnja 1849. Poslije drugog Šlezviškog rata (danski: Slesvig) 1864. godine, Danska je bila prisiljena ustupiti pokrajinu Schleswig-Holstein Pruskoj, što je bio posljednji poraz koji je ostavio duboke tragove u danskom nacionalnom identitetu. Poslije ovoga Danska je usvojila politiku neutralnosti, zbog čega ostaje neopredijeljena u Prvom svjetskom ratu. Zbog poraza Njemačke, tijekom sklapanja sporazuma u Versaillesu, Danskoj je ponuđeno vraćanje pokrajine Schleswig-Holstein. Bojeći se Njemačke odmazde ona je odbila prihvatiti vraćanje Holsteina i inzistirala je na plebiscitu o povratku Schleswiga. Godine 1920., kao rezultat plebiscita, sjeverni Schleswig vraćen je Danskoj. Usprkos neutralnosti Danska je napadnuta od strane Njemačke (Operacija Weserübung), 9. travnja 1940. godine. Iako u početku sa samostalnom vlašću (koja je završila 1943. zbog rastućeg otpora), Danska je ostala okupirana tijekom cijelog Drugog svjetskog rata. Poslije rata Danska je postala jedan od osnivača NATO-a, i 1973. godine, pridružila se EEZ-u (kasnije EU).

Politika

1849. godine Danska je postala ustavna monarhija usvojivši novi ustav. Monarh je formalno na čelu države, što je uglavnom ceremonijalna uloga, pošto je izvršna vlast u rukama kabineta ministara, s premijerom kao prvim među jednakima (primus inter pares). Zakonodavnu vlast čine i vlada i Danski parlament, poznat kao Folketing, koji se sastoji od (ne više od) 179 članova. Dansko sudstvo je funkcionalno i administrativno nezavisno od izvršne i zakonodavne vlasti. Parlamentarni izbori moraju se održavati najmanje svake četiri godine; ali premijer može zatražiti privremene izbore, ako tako odluči. Ukoliko parlament izglasa nepovjerenje premijeru, vlada se raspada.

Okruzi

Danska je podijeljena na 13 okruga (amter, jednina: amt) i na 271 općinu (kommuner, jednina: kommune). 1. siječnja 2007. u Danskoj će biti provedena reforma administrativne podjele zemlje, u kojoj će današnje okruge zamijeniti pet novih regija, a broj općina smanjit će se na 98.
- Aarhus
- Frederiksborg
- Fyn
- Kopenhagen (København)
- Sjeverni Jutland (Nordjylland)
- Ribe
- Ringkjøbing
- Roskilde
- Južni Jutland (Sønderjylland)
- Storstrøm
- Vejle
- Viborg
- Zapadni Zeland (Vestsjælland) Tri općine koje imaju ovlasti okruga su:
- Bornholm
- Kopenhagen (København)
- Frederiksberg Grenland i Ovčji otoci također pripadaju Danskom Kraljevstvu, ali imaju status autonomnih regija, te svaku od ovih regija predstavljaju po dva zastupnika u danskom parlamentu.

Zemljopis

Ovčji otoci Danska se sastoji od poluotoka Jutlanda (Jylland) i 405 otoka. Od tih otoka 323 su nastanjena, a najveći su Zeland (Sjælland) i Fyn. Otok Bornholm nalazi se istočno u Baltičkom moru. Mnogi veći otoci spojeni su mostovima; Most Øresund spaja Zeland sa Švedskom. Most Storebæltsbroen spaja Fyn sa Zelandom. Također je dobra povezanost otoka trajektima. Danska je većinom ravničarska zemlja s najvećim vrhom Møllehøj (170,86 m).

Gospodarstvo

Danska ima moderno tržišno gospodarstvo. Životni je standard vrlo visok, danska kruna je stabilna i vezana uz euro (1 € = 7,42 DKK). Gospodarstvo ovisi o vanjskoj trgovini i izvozu (najviše se izvozi: svinjetina, riba i žitarice). Danci su odbili euro na referendumu 2000. godine. Gospodarstvo je vrlo sindikalizirano; više od 75% radne snage su članovi sindikata. Pravila o radu i plaći većinom se dogovaraju između sindikata i poslodavaca, bez uplitanja države.

Stanovništvo

Većina stanovništva je skandinavskog porijekla. Manji dio su Inuiti sa Grenlanda, domoroci sa Ovčjih otoka i imigranti koji čine oko 6,2% stanovništva. Najveće skupine imigranata su: azijati (1,5%), turci (0,9%), emigranti iz zemalja bivše Jugoslavije (0,8%) i afrikanci (0,7%). Danski je dominantan jezik u cijeloj zemlji, s iznimkom male grupe njemačkih govornika blizu granice s Njemačkom. 84,3% stanovnika pripadaju Danskoj Narodnoj Crkvi (Den Danske Folkekirke) koja je jedan od oblika luteranske crkve. Ostatak stanovništva većinom pribada nekim drugim kršćanskim crkvama, dok je 2% stanovništva islamske vjeroispovijesti. U zadnje vrijeme u Danskoj je doživjela procvast stara nordijska religija Asatru koju je danska vlada odobrila kao vjerski pokret.

Kultura

Asatru Vjerojatno najpoznatiji Danac je pisac bajki Hans Christian Andersen. Drugi vrlo poznati Danci su: filozof Søren Kierkegaard, fizičar Niels Bohr, spisateljica Karen Blixen, astronom Tycho Brahe i filmski redatelj Lars von Trier.

Vanjske poveznice


- [http://www.denmark.dk Službena stranica Danske]
- [http://www.bo-k.dk/dk/ Stara Danska u Cyberspaceu]
- [http://www.visitdenmark.com/ Danski Turistbiro] Category:Države svijeta fiu-vro:Taani als:Dänemark ja:デンマーク ko:덴마크 ms:Denmark simple:Denmark th:ประเทศเดนมาร์ก zh-min-nan:Dan-kok

Poljska

Republika Poljska je država u srednjoj Europi. Graniči s Njemačkom na zapadu, Češkom i Slovačkom na jugu, Ukrajinom i Bjelorusijom na istoku, te Litvom, Rusijom (tj. ruskim teritorijem Kaliningradska Oblast) i Baltičkim morem na sjeveru.

Povijest

Glavni članak: Povijest Poljske Povijest Poljske Ime Polska, koje se pojavljuje sredinom 11. stoljeća, dolazi od drevnog slavenskog plemena Polanie ("oni koji žive na polju", doslovno Poljaci), koje se naselilo u nizinama između Odre i Visle nakon pada Rimskog Carstva, u 5. stoljeću. Poljsko zlatno doba je 16. stoljeće, kada se Poljska ujedinila s Litvom i bila jedna od glavnih europskih sila pod dinastijom Jagelovića. Dinastija je propala 1572., a Poljska je ušla u dugo razdoblje ratova i opadanja moći. Zemlja je raskomadana 1772., 1793. i 1795. godine, kad je podijeljena između Rusije, Prusije i Austrije. Poljska je opet uspostavljena kao neovisna država nakon 1. svjetskog rata. Godine 1939. podijeljena je nadvoje između Njemačke i Sovjetskog Saveza. Nakon 2. svjetskog rata, Poljska je dobila nova područja na zapadu, ali je izgubila dvostruko veća područja na istoku. Zemlja je bila dio komunističkog Istočnog bloka pod kontrolom Sovjetskog Saveza do 1980-ih godina, kada je krenuo pokret "Solidarnost", koji je pobijedio na parlamentarnim izborima 1989. godine, te je uvedena demokracija. Poljska je 1999. godine ušla u savez NATO, a 1. svibnja 2004 pridružila se Europskoj Uniji.

Politika

Glavni članak: Politika Poljske Sadašnji ustav Poljske donesen je 1997. godine. Predsjednik države bira se na općim izborima svakih pet godina. On je šef države, najviši predstavnik zemlje u domaćim i međunarodnim pitanjima, te vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Ima ovlasti da pod određenim okolnostima raspusti zakonodavna tijela i raspiše nove izbore. Predsjednik vlade predsjeda Vijećem ministara, koje izvršava odluke zakonodavnih tijela. Predsjednika vlade imenuje predsjednik države uz odobrenje parlamenta, a najčešće je to vođa većinske stranke. Članove Vijeća ministara imenuje donji dom parlamenta. Parlament ili Narodna skupština (Zgromadzenie Narodowe) ima Donji dom (Sejm) s 460 zastupnika i Senat (Senat) sa 100 zastupnika. Zastupnici se biraju svake četiri godine, većinskim sustavom glasovanja po pokrajinama. Ustav kaže da manjine imaju dva zastupnička mjesta, te da stranke moraju imati barem 5% ukupnog broja glasova da bi ušle u parlament. Glavne grane sudstva su Vrhovni sud (Sąd Najwyższy), čije suce imenuje predsjednik države na preporuku Državnog sudbenog vijeća na neograničeno vrijeme, i Ustavni sud (Trybunał Konstytucyjny), čije suce bira Sejm na mandat od devet godina.

Vojvodstva

Glavni članak: Vojvodstva Poljske Vojvodstva Poljske Poljska se dijeli na 16 upravnih područja, vojvodstva (województwa, jednina województwo):
- Velikopoljsko (Wielkopolskie)
- Kujavsko-pomeransko (Kujawsko-Pomorskie)
- Malopoljsko (Małopolskie)
- Lodzko (Łódzkie)
- Donjošlesko (Dolnośląskie)
- Lublinsko (Lubelskie)
- Lubuško (Lubuskie)
- Mazovjecko (Mazowieckie)
- Opoljsko (Opolskie)
- Podkarpatsko (Podkarpackie)
- Podlasko (Podlaskie)
- Pomeransko (Pomorskie)
- Svjetokžiško (Świętokrzyskie)
- Šlesko (Śląskie)
- Varminsko-mazursko (Warmińsko-Mazurskie)
- Zapadnopomeransko (Zachodniopomorskie) NAPOMENA: Hrvatske varijante naziva stavljali smo prema vlastitom nahođenju.

Zemljopis

Glavni članak: Zemljopis Poljske Poljski se reljef sastoji gotovo isključivo od sjevernoeuropske nizine s prosječnom nadmorskom visinom od 173 metra, dok su na jugu Sudeti i Karkonosze), te Karpati i Tatra, gdje je najviši vrh Poljske, Rysy (2,499 m). Kroz nizinu teče nekoliko velikih rijeka - Visla (Wisla), Odra i Varta (Warta). Poljska ima oko 9300 jezera, uglavnom na sjeveru zemlje. Mazurija (Mazury) je najveće i najposjećenije jezersko područje u Poljskoj. Poljska ima umjerenu klimu s hladnim, kišovitim i relativno oštrim zimama, te blagim ljetima s čestim pljuskovima.

Gospodarstvo

Glavni članak: Gospodarstvo Poljske Prije 2. svj. rata, gospodarstvo je uglavnom ovisilo o poljoprivredi. Za vrijeme komunizma uvedena je sovjetska planska ekonomija s naglaskom na industriji. Krajem 1970-ih došlo je do velikih gospodarskih problema, zbog kojih je dijelom i propao komunizam. Kad je pobijedila demokracija, uvedene su reforme radi prelaska na slobodno tržište. Nakon početne krize, gospodarstvo je ravnomjerno raslo, kao i privatizacija i strane investicije. Strukturne promjene zdravstva, obrazovanja, mirovinskog sustava i državne uprave izazvale su znatne porezne pritiske. Bruto domaći proizvod stalno je rastao od 1993. do 2000. uz kraće usporavanje u 2001-2002. Približavanje članstva u Europskoj Uniji opet je potaklo gospodarstvo, koje je u 2003. poraslo za 3,7%.

Stanovništvo

Glavni članak: Stanovništvo Poljske Stanovništvo Poljske je najgušće na jugu, a najrjeđe na sjeverozapadu i sjeveroistoku zemlje. 63% ljudi živi u gradovima (podatak iz 2001. godine). 42 grada imaju više od sto tisuća stanovnika, a 6 gradova više od petsto tisuća. Poljska je nekad pokrivala mnogo naroda, kultura i vjera. Drugi svjetski rat i teritorijalni pomak na zapad homogenizirali su stanovništvo. Danas Poljaci čine 98% stanovnika, a glavne manjine su Nijemci, Ukrajinci i Bjelorusi. Poljski, koji spada u zapadnu granu slavenskih jezika, jest službeni jezik Poljske. Većina Poljaka (95%) su katolici, a 75% se računa kao aktivni katolici. Nekatoličkih 5% stanovništva uglavnom spada u pravoslavlje i protestantizam.

Kultura

Glavni članak: Kultura Poljske Poljska je uglavnom dijelila sva razdoblja kulturnog razvitka Zapada. Renesansa je dovela do procvata poljske kulture, dok je reformacija ubrzala razvoj književnosti na poljskom. Francuska je kultura jako utjecala na Poljsku u 18. i 19. stoljeću. Ovo su samo neki od brojnih Poljaka koji su doprinijeli svjetskoj kulturi:
- književnici Mickiewicz i Sienkiewicz
- redatelji Wajda, Kieślowski i Polański
- skladatelji Chopin i Penderecki

Državni praznici (neradni dani)

datumhrvatski nazivlokalni nazivnapomene
1. siječnja Nova godina Nowy Rok  
klizni datum Uskrs Wielkanoc
klizni datum Uskrsni ponedjeljak Poniedziałek Wielkanocny dan nakon Uskrsa
1. svibnja Državni praznik Święto Pracy zapravo Praznik rada, ali Poljaci ne vole taj naziv
3. svibnja Državni praznik 3. svibnja Święto Konstytucji Trzeciego Maja naziva se i "Dan ustava"
klizni datum Tijelovo Boże Ciało četvrtak 10 dana nakon Duhova
15. kolovoza Velika Gospa Wniebowzięcie Najświętszej Maryi Panny  
1. studenog Svi sveti Wszystkich Świętych  
11. studenog Dan neovisnosti Narodowe Święto Niepodległości  
25. prosinca Božić Boże Narodzenie  
26. prosinca Sveti Stjepan Boże Narodzenie (Świętego Szczepana)  

Vanjske poveznice


- [http://www.poland.gov.pl Službeni portal Poljske]
- [http://www.poland-tourism.pl Turistički portal]
- [http://www.kprm.gov.pl KPRM] - predsjednik vlade
- [http://www.prezydent.pl Prezydent] - predsjednik države
- [http://www.sejm.gov.pl Sejm] - donji dom parlamenta
- [http://www.senat.gov.pl Senat] - gornji dom parlamenta
- [http://www.sn.pl Sad Najwyzszy] - Vrhovni sud
- [http://www.trybunal.gov.pl Trybunal Konstytucyjny] - Ustavni sud
- [http://www.eurokonstytucja.pl/ Eurokonstytucja]
- [http://www.europolityka.pl/ Europolityka]
- [http://www.euroszansa.pl/ Euroszansa] Category:Države svijeta als:Polen fiu-vro:Poola ja:ポーランド ko:폴란드 ms:Poland simple:Poland th:ประเทศโปแลนด์ zh-min-nan:Polska

1710