:: wikimiki.org ::

Hercegbosanska županija

Hercegbosanska županija

Ustrojstvo

Daytonskim mirovnim sporazumom ustanovljena je unutrašnja organizacija Federacije Bosne i Hercegovine od deset županija. Hercegbosanska županija nalazi se na zapadnom dijelu Federacije BiH, duž granice s Republikom Hrvatskom. Sjedište Županije nalazi se u Livnu. Županija obuhvaća šest općina:
- Drvar
- Bosansko Grahovo
- Glamoč
- Kupres
- Livno
- Tomislavgrad Županija zaprema površinu od 5020 km2 ili 19% površine Federacija BiH. Po popisu stanovništva iz 1991. godine na području Županije obitavalo je 115.726 stanovnika, s malom gustoćom naseljenosti (23 stanovnika/km2). Prijeratna recesija u gospodarstvu, a svakako i rat na ovim prostorima, rezultirali su značajnijim fluktuacijama stanovništva u vidu iseljavanja u zemlje zapadne Europe ili preseljenja na druga područja BiH. Budući da je u tijeku obrnuti proces povratka, mada ne i s istim intenzitetom, procjenjuje se da trenutno na razini Županije obitava cca 90.000 stanovnika, iako je točne podatke o stanovništvu moguće dobiti jedino novim popisom stanovništva. Prirodne i zemljopisne karakteristike ovog područja su raznolike, od plodnih, prostranih polja i nepreglednih pašnjaka, rijeka i jezera pa do stoljetnih listopadnih i zimzelenih šuma, i pružaju obilne mogućnosti za život i gospodarski razvitak temeljen na poljoprivrednoj proizvodnji, stočarstvu, te drvnoj industriji. Ekološki čista i netaknuta priroda, umjerena kontinentalna klima, zemljopisni položaj te blizina i dobra prometna povezanost s susjednom Republikom Hrvatskom, tj. njezinim vratima u svijet - Srednjom Dalmacijom, kojoj gospodarski i tradicionalno gravitira, bitni su čimbenici za gospodarski prosperitet ovog kraja.

Gospodarstvo

Hercegbosanska županija je teško stradala tijekom rata i spada u najteže pogođena područja na području Federacije BiH. Proces obnove je spor i težak međutim gospodarstvo već pokazuje znakove oporavka, uglavnom vidljive u segmentu gradjevinarstva, drvo-preradjivacke industrije, malog poduzetništva i obrta. Iako je trgovina jos uvijek dominantna grana gospodarstva, gledano sa aspekta ukupnog broja poduzeća (191 ili 44,50% od ukupno 429 aktivnih poduzeća i 30% ukupnog prihoda). Gledano sa aspekta ostvarenog prihoda u 1998. i 1999. godini značajan porast ostvaren je u gradjevinarstvu - indeks 234 , u poljoprivredi i šumarstvu - indeks 192, kao i u prometu, industriji i rudarstvu. Trgovina bilježi smanjenje ostvarenih prihoda u odnosu na 1998. godinu za 2 indeksna poena, a isto tako i smanjenje učešća u ukupno ostvarenim prihodima na razini županije sa sa 44,80% u 1998., na 30% u 1999. godini u korist ostalih proizvodnih djelatnosti, a osobito gradjevinarstva, poljoprivrede i šumarstva osobito ako se uzme u obzir da su ukupno ostvareni prihodi na razini županije u 1999. godini povećani su za 25% u odnosu na 1998. godinu. Sve su to pozitivani pokazatelji oporavka gospodarstva i temelj budućeg očekivanog razvitka. Proces privatizacije je u tijeku a stvarni rezultati bit ce vidljivi za nekoliko godina. Perspektiva ekonomslog razvitka županije bazira se na prirodnim resursima i novim ulaganjima. Prirodne i zemljopisne karakteristike ovog područja su raznolike, od plodnih, prostranih polja i nepreglednih pašnjaka, rijeka i jezera pa do stoljetnih listopadnih i zimzelenih šuma, i pružaju obilne mogućnosti za život i gospodarski razvitak temeljen na poljoprivrednoj proizvodnji, stočarstvu, turizmu te drvnoj industriji i rudarstvu. Ekološki čista i netaknuta priroda, umjerena kontinentalna klima, geografski polozaj te blizina i dobra prometna povezanost s susjednom Republikom Hrvatskom, tj. njezinm vratima u svijet - Dalmacijom, kojoj gospodarski i tradicionalno gravitira, bitni su čimbenici za gospodarski prosperitet ovog kraja. Važnija poduzeća:
- Lura mljekara - Livno - proizvodnja sira
- Finvest Drvar - prerada drva
- Rudnici ugljena "Tušnica" Livno
- Tresetište - Bosansko Grahovo - eksploatacija i prerada treseta
- Agraris Glamoč - poljoprivredna proizvodnja
- Livansko polje - poljoprivreda i stočarstvo
- Tvornica kabela "Kapis" Tomislavgrad Kategorija:županije Federacije BiH Category: Livno

Hercegbosanska županija

Ustrojstvo

Gospodarstvo

Hrvatska

Hrvatska je srednjoeuropska zemlja, zemljopisno smještena na raskrižju puteva za Srednju Europu i Sredozemlja. Glavni grad Hrvatske je Zagreb.

Zemljopis

Glavni članak: Zemljopis Hrvatske Hrvatska ima:
- jezera i brežuljke na kontinentalnom sjeveru i sjeveroistoku (središnja Hrvatska i Slavonija kao dio Panonske nizine);
- pošumljene planine u Lici i Gorskom Kotaru, što spada u Dinaride;
- kamenitu obalu na Jadranskom moru (Istra, Sjeverno Primorje i Dalmacija). Klima je u unutrašnjosti Hrvatske umjereno kontinentalna, u gorskoj Hrvatskoj pretplaninska i planinska, u primorskom dijelu mediteranska (sa suhim i toplim ljetima te vlažnim i blagim zimama), a u zaleđu submediteranska (s nesto hladnijim zimama i toplijim ljetima). S prosječno 2.600 sunčanih sati u godini jadranska je obala jedna od najsunčanijih u Sredozemlju, a temperatura mora ljeti je od 25C do 27C. Površina mora: 33.200 km²
Površina zemlje i mora: 89.810 km²
Ukupna gospodarska površina: 113.680 km²
Dužina kopnenih granica: 2.028 km - detaljnije Dužina obale: 5.835 km
Dužina obale kopnenog dijela: 1.777 km
Dužina obale na otocima: 4.058 km
Broj otoka: 1.185 (66 naseljenih) Važniji gradovi u Hrvatskoj su Zagreb (glavni grad), Split, Dubrovnik, Rijeka, Osijek, Zadar, Karlovac, Pula, Knin, Gospić ( sjedište najveće Hrvatske županije) Šibenik, Slavonski Brod, Mali Lošinj (najveći i najrazvijeniji otočni grad)... (vidi i: Popis gradova u Hrvatskoj)

Povijest

Glavni članak: Povijest Hrvatske Povijest Hrvatske Hrvati su slavenski narod koji je doselio u današnje područje Hrvatske tijekom 7. stoljeća. Nakon razdoblja vladanja hrvatskih knezova i kraljeva, Hrvati su 1102. godine sporazumno potpali pod vlast Mađara. Sredinom 15. stoljeća mađarsko je kraljevstvo pretrpjelo teške udarce zbog širenja Otomanskog Carstva, zbog čega je Hrvatski sabor pozvao Habsburgovce da preuzmu vlast nad Hrvatskom. Nakon niza bitaka, u 18. stoljeću velik se dio zemlje oslobodio turske vlasti, ali Hrvatska je dovedena u upravnu ovisnost o Ugarskoj. Nakon dugog razdoblja pod Mlecima, hrvatska je obala 1813. godine postala austrijskom pokrajinom. Nakon Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske, Hrvatska je ušla u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Istra, Rijeka i Zadar potpali su pod talijansku vlast. Kraljevina SHS je 1929. godine preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju. Hrvatska postaje banovina 1939. godine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata osniva se Nezavisna Država Hrvatska (1941-1945). U to vrijeme Hrvatska je imala svoje povijesne granice do Drine, a Dalmacija je bila pod okupacijom Italije. Snažan partizanski pokret i paralelna vlast na oslobođenim područjima, te oslobađanje vlastitim snagama dovode do toga da je nakon rata Hrvatska postala dio nove, socijalističke Jugoslavije. 1991., godinu dana nakon prvih demokratskih izbora, Hrvatska je proglasila neovisnost. Iste je godine počeo rat sa srpskim agresorom, koji je završio 1995. godine hrvatskom pobjedom. Hrvatska je 1992. godine primljena u Ujedinjene narode kao punopravni član.

Politika

Glavni članak: Politika Hrvatske Od usvajanja novog ustava 1990. godine, Hrvatska je parlamentarna demokracija. Predsjednik Republike je poglavar države, a bira se na pet godina. Osim što je vrhovni zapovjednik oružanih snaga, predsjednik države predlaže predsjednika Vlade, kojeg imenuje Sabor. Hrvatski sabor je jednodomno zakonodavno tijelo s najviše 160 zastupnika, a bira se općim izborima na mandat od četiri godine. Sabor svake godine zasjeda tijekom dva razdoblja: 15.1. - 15.7. i 15.9.-15.12. Na čelu Vlade je predsjednik Vlade, koji ima 2 potpredsjednika i 14 ministara zaduženih za određena područja upravljanja. Vlada, kao izvršna vlast, predlaže zakone i proračun, izvršava zakone, te vodi inozemnu i domaću politiku zemlje. Hrvatska ima trojni sustav sudstva: vrhovni sud, županijske sudove i općinske sudove. Ustavni sud presuđuje u pitanjima koji se tiču ustava. Istaknuti hrvatski političari: Ljudevit Gaj, Josip Broz Tito, Stjepan Radić, Ante Radić, Maksimilijan Vrhovac, Ante Starčević, ban Josip Jelačić, Ivo Sanader, Stjepan Mesić, Vlatko Pavletić, Ivica Račan, Gojko Šušak, Miomir Žužul, Franjo Tuđman, Zlatko Tomčić, Ante Trumbić, Ante Pavelić, Kolinda Grabar-Kitarović, Mate Granić, August Cesarec, Milan Bandić, Slaven Letica, Josip Juraj Strossmayer, Vladimir Bakarić, Vladimir Nazor, Petar Velebit, Savka Dapčević - Kučar, Mika Tripalo, grof Janko Drašković, Ivan Kukuljević Sakcinski, Eugen Kvaternik.

Županije

Glavni članak: Hrvatske županije Hrvatske županije Hrvatska je podijeljena na 20 županija i jedan grad
- koji ima status županije: # Zagrebačka # Krapinsko-zagorska # Sisačko-moslavačka # Karlovačka # Varaždinska # Koprivničko-križevačka # Bjelovarsko-bilogorska # Primorsko-goranska # Ličko-senjska # Virovitičko-podravska # Požeško-slavonska # Brodsko-posavska # Zadarska # Osječko-baranjska # Šibensko-kninska # Vukovarsko-srijemska # Splitsko-dalmatinska # Istarska # Dubrovačko-neretvanska # Međimurska # Grad Zagreb
- Vidi i:
Popis gradova u Hrvatskoj
Popis gradova u Hrvatskoj po županijama
Popis općina u Hrvatskoj

Gospodarstvo

Glavni članak: Gospodarstvo Hrvatske Gospodarstvo se zasniva na lakoj industriji, kao i sektoru usluga. Turizam je značajan izvor prihoda. Stanje hrvatskog gospodarstva tipično je za zemlje u tranziciji iz komunizma. Iako je došlo do privatizacije i preustroja u svim područjima, glavni problemi su velika nezaposlenost i slabe gospodarske reforme. Situaciju otežava loš sustav sudstva i administracije, pogotovo u pogledu vlasništva nad nekretninama. Velik je problem i razlika u standardu i razvijenosti pojedinih dijelova Hrvatske. BDP po stanovniku u Zagrebu je otprilike trostruko veći od prosjeka za cijelu državu. Od prve sljedeće najrazvijenije i najbogatije regije Istre glavni je grad, mjereno po BDP-u per capita, također gotovo trostruko bogatiji. Drugi i treći grad (Split i Rijeka) su više nego trostruko u zaostatku za Zagrebom, dok su najnerazvijenija područja gotovo deset puta siromašnija i nerazvijenija od metropole. Ggotovo u pravilu, najsiromašniji su dijelovi države oni koji su bili pod okupacijom tijekom rata, bez obzira na komparativne prirodne prednosti koje pojedini od njih imaju.

Stanovništvo

Glavni članak: Stanovništvo Hrvatske Većinu stanovništva Hrvatske čine Hrvati (oko 90%). Glavne manjine su Srbi (4.5%), Bošnjaci, Talijani, Mađari i drugi. Demografska tranzicija je završena: prirodni prirast mjeri se u promilima. Očekivani životni vijek i pismenost su veliki. Glavna vjera je katoličanstvo (87%), a postoje i vjerske manjine (pravoslavci, muslimani, židovi). Službeni jezik je hrvatski, koji spada u južnoslavenske jezike i koristi latinicu.

Kultura

Glavni članak: Kultura Hrvatske Hrvatska se kultura zasniva na trinaeststoljetnoj povijesti iz koje su očuvani mnogi spomenici, umjetnička i znanstvena djela. Hrvatska ima šest spomenika svjetske baštine i osam nacionalnih parkova. Zanimljivo je da je Hrvatska ostavila trag i na povijesti kravata kao izvor tih odjevnih predmeta. Hrvatska je dala mnoge umjetnike i znanstvenike svjetskog glasa kao što su kipar Ivan Meštrović, fizičar Ruđer Bošković, fizičar Nikola Tesla, metematičar Marin Getaldić, seizmolog Andrija Mohorovičić i mnogi drugi. Posebnost Hrvatske su njezini brojni i plodni izumitelji i znanstvenici, među koje spadaju Eduard Slavoljub Penkala (nalivpero), Faust Vrančić (padobran), Vladimir Prelog i Lavoslav Ružička, tu su još književnici kao Ivan Mažuranić, Ivana Brlić-Mažuranić, Ksaver Šandor Gjalski, Nikola Zrinski, Josip Kozarac, Ivan Kozarac, Dragutin Tadijanović, Josip Eugen Tomić, August Cesarec, Eugen Kumičić, Ivan Aralica, Dobriša Cesarić, Ante Kovačić, Ivan Goran Kovačić, Hanibal Lucić, Vesna Parun, Božica Jelušić, Petar Hektorović, Marija Jurić Zagorka, Vjenceslav Novak, Petar Preradović, Pavao Pavličić, Fran Krsto Frankopan, Andrija Kačić Miošić, Miroslav Krleža, August Šenoa, Antun Branko Šimić, Silvije Strahimir Kranjčević, Antun Gustav Matoš, Slavko Kolar, Marin Držić, Marko Marulić, Ivan Gundulić, Vladimir Nazor, Tin Ujević, Ivo Andrić, Stanko Vraz, Ljudevit Gaj i dr., te skladatelji Josip Runjanin, Ferdo Livadić, Vatroslav Lisinski, Ivan Zajc i Antun Mihanović. .

Državni blagdani (neradni dani)
Datum	Ime	Napomene
1. siječnja	Nova godina
6. siječnja	Sveta tri kralja
dan nakon Uskrsa	Uskrsni ponedjeljak	klizni datum
1. svibnja	Praznik rada
60 dana nakon Uskrsa	Tijelovo	klizni datum
22. lipnja	Dan antifašističke borbe
25. lipnja	Dan državnosti
5. kolovoza	Dan pobjede i domovinske zahvalnosti
15. kolovoza	Velika Gospa
8. listopada	Dan neovisnosti
1. studenog	Svi sveti
25. prosinca	Božić
26. prosinca	Sveti Stjepan

Vanjske poveznice

- [http://www.hr/wwwhr/index.hr.html WWW.HR -Hrvatski Web katalog]
- [http://www.hr/hrvatska/index.hr.shtml Hrvatska ukratko]
- [http://www.hrvatska.net Hrvatska.NET - Tražilica, novosti, zajednica...]
- [http://www.crodream.com Hrvatski oglasnik...] Category:Države svijeta fiu-vro:Horvaatia ja:クロアチア ko:크로아티아 th:ประเทศโครเอเชีย zh-min-nan:Hrvatska

Drvar

Općina Drvar nalazi se u zapadnom dijelu Hercegbosanske županije uz samu granicu s Republikom Hrvatskom. Od Knina je udaljena svega 63 km. Smještena je u planinskom području na nadmorskoj visini 700 do 1200 m i prije potpisivanja Deytonskog mirovnog sporazuma površina općine bila je 950 km2. Klima je kontinentalno-planinska sa dugim i hladnim zimama. Dan Drvar]a] je [[13. rujna]]. Na području općine brojne su manje rijeke koje imaju potencijal za razvoj ribogojilišta. Najznačajniji vodotok je rijeka [[Unac dugačka oko 10 km i potok Bastašica u duljini od 1 km. Na području Drvarske općine postoji jednistven, za ovaj dio Europe, slučaj bifurkacije rijeke. U mjestu Prekaja nalazi se Prekajsko jezero. Ovo jezero zaprema površinu od dva četvorna kilometra i bogato je ribom. Velike površine prekrivene su šumama i pašnjacima, dok su poljoprivredna zemljišta zastupljena u manjem obujmu.

Zemljopis

Stanovništvo

Uprava

Povijest

Gospodarstvo

Slavni ljudi

Spomenici i znamenitosti

Obrazovanje

Kultura

Sport

Vanjske poveznice

Kategorija:Gradovi BiH Kategorija:Općine BiH

Bosansko Grahovo

Bosansko Grahovo, grad i srediste istoimene općine u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine.

Zemljopis

Stanovništvo

Uprava

Povijest

Gospodarstvo

Slavni ljudi

Spomenici i znamenitosti

Obrazovanje

Kultura

Sport

Vanjske poveznice

Kategorija:Gradovi BiH Kategorija:Općine BiH

Glamoč

Glamoč je grad i središte općine u Hercegbosanskoj županiji u Bosni i Hercegovini Bosni i Hercegovini

Zemljopis

Polje

Prostor Glamoča i glamočke općine obuhvaća tipičan kraški kraj s dva markantna geomorfološka područja - prostranu ravan polja od oko 129 km2 površine i mnogo veće područje planinskih bila i kraških visoravni od oko 867 km2. Glamočko polje je prostrana i dosta zatvorena kraška ravnica koja se izdužila pravcem SZ-JI za oko 45 km. Polje je najšire, 12 km, u svom centralnom dijelu na pravcu Glamoč - Podgreda. Najuže je između Vidimlija i Osoja gdje su se planinske strane, koje ga uokviruju, približile na samo 700 m.

Planine

Sa svih strana Glamočko polje je prosto zabarikidirano visokim kraškim planinama koje su se ispele na 2006 m nad razinom mora i 1100 m nad razinom polja. Počev od krajnjeg jugoistoka ove kraške visoravni i planinska bila nadovezuju se jedna na drugu ovim redom: Cincar 2006, Malovan 1830, Kurljaj 1590, Vitorog 1910, Čardak 1604, Mliništa 1230, Riđuša 1361, Ovčar 1578, Bukovača 1651, Crni vrh 1359, Borovnjača 1040, Šator 1876, Staretina 1490, Čatrnja 1634, Golija 1890, Korićina 1172 i Krug 1297 metara. Ovaj planinski lanac odvaja Glamočko polje od doline Vrbasa, Plive, Sane i Unca, Grahovskog, Livanjskog i Kupreškog polja praveći od njega na taj način dosta zatvorenu i izoliranu cjelinu.

Hidrologija

Livanjskog Osnovne hidrološke karakteristike ovog prostora u odnosu na susjedna mu područja su pomanjkanje vode, tipična kraška hidrografska slika, prostrani planinski pašnjaci i veliki šumski kompleksi. Voda je u ovom kraju najveći problem, može se reći limitirajući čimbenik u razvoju općine. Prema godišnjoj količini padalina vode je i više nego što treba; problem je što je ona koncentrirana u zimskom periodu, dok ljeti nastupaju suše. Ljeti se za opskrbu vodom ovdašnji čovjek najviše koristi vodom iz bunara i čatrnja. Ove se vode rijetko filtriraju pa često dolazi do pojave stomačnih oboljenja. Samo nekolicina seoskih naselja uspješno je riješila problem snabdijevanja vodom. Najveće jezero u Glamočkoj općini je jezero Hrast površine 25.000 četvornih metara. Tu su još dva manja jezera: Šatorsko površine 8.000 četvornih metara i jezero Busija - 4.000 četvornih metara.

Klima

U klimatskom pogledu cijeli glamočki kraj pripada planinskom kraškom klimatu sa kratkim, sušnim i svježim ljetom i veoma dugim, snježnim i surovim zimama. Proljetno i jesenje vrijeme ovdje vrlo kratko traju. Već od rujna javljaju se prvi snjegovi, koji formiraju dosta visoki snježni pokrivač, koji se otopi tek polovicom svibnja. Prosinac, siječanj i veljača uvijek imaju prosječnu temperaturu ispod nule. Ljeti temperatura rijetko kada prelazi 20°, a prosječno se kreće oko 15°. Prosječna godišnja temperatura iznosi 7,2° C. Nad glamočkim krajem tijekom godine padne prosječno iznad 1480 mm padalina, od čega u hladnijem dijelu godine više od četiri petine.

Promet

Osim cestovnog prometa u Glamoču je i Pista Suhopolje udaljena od centra općine 4 km. Konfiguracija Glamočkog polja je takva da zrakoplovi mogu slijetati na nekoliko mjesta.

Stanovništvo

Uprava

Povijest

Glamoč se u povijesnim spomenicima prvi put spominje 1078. godine, kao granična župa Splitske nadbiskupije. Prije toga, u osmom i devetom stoljeću, zvao se Dlamoč. Ime potječe od ilirske riječi delma što znači ovca. Na ovim područjima je u antičko doba živjelo ilirsko pleme, Dalmati, o čemu svjedoči tridesetak ilirskih gradina raspoređenih po uzvišenjima rubom Glamočkog polja. Raspored ovih gradina je takav, da se uvijek sa jedne vide još najmanje dvije druge, što je omogućavalo gotovo trenutno obavještavanje svih ovih utvrda (istovremeno i osmatračnica) o kretanju neprijatelja. Stanovništvo, koje se uglavnom bavilo stočarstvom, što im i ime govori (delmati, dalmati - ovčari) bi se u kritičnim momentima sklanjalo u ove utvrde pred najezdama različitih neprijatelja. Zbog ovako, dobro organizirane obrane, Rimljanima je trebalo gotovo 200 godina da osvoje ovo relativno malo područje. Rimska imperija je stoga, prije stigla na Dunav nego što je osvojila ove krajeve. Rimljani, od tada, cijelo ovo područje od Jadrana do Save i Dunava zovu Dalmacijom (raniji Iliric). U današnjem selu Halapić razvio se Rimski grad Salvium koji je jedno vrijeme imao status municipija pod čijom se upravom nalazilo Glamočko i dio Livanjskog polja. U aktima drugog Solinskog koncila iz 533. godine pominje se Biskupija u Salviumu. U sedmom stoljeću ova područja naseljavaju Hrvati i ona su srce srednjovjekovne Hrvatske države, o čemu svjedoči i svehrvatski sabor na obližnjem Duvanjskom polju. Do četrnaestog stoljeća Glamoč pripada, naprije Hrvatskom pa Hrvatsko-Ugarskom kraljevstvu. Bosanski kralj Stjepan II. Kotromanić, 1326. godine, u vrijeme tadašnjih dinastičkih borbi u Hrvatskoj, u borbama sa oslabljenim knezom Nelipićem osvaja Glamočko, Livanjsko i Duvanjsko polje. Ovo područje se, poslije toga, u povijesnim izvorima zove Završje ili Tropolje. Oko 1355. godine (za Tvrtka I.) Završje pada pod vlast ugarskoga kralja Ludovika I, da bi ne dugo nakon toga ponovno pripalo Bosni. U povelji kralja Ostoje 1404. godine izričito stoji da je Glamoč nešto drugo od Bosne. Tada je kralj Ostoja darovao grad Glamoč sa župom vojvodi Pavli Klešiću koji je i prije bio gospodar Glamoča, ali mu ga je oduzeo kralj Ostoja. U svim kasnijim poveljama i drugim dokumentima bosanskih vlada o Završju se govori kao posebnoj cjelini koja nije Bosna. Zlatno doba kršćanstva i hrvatstva potrajalo je u Glamoču sve do pada Bosne pod tursku vlast 1463. godine. Četiri stoljeća turske vladavine učinili su da Glamoč definitivno ostane u Bosni. Veći dio Hrvata-kršćana pred Turcima bježi na jug (najviše ih se nastanjuje u Istri), na sličan način kao što su kršćani bježali pred Avarima devet stoljeća ranije. Dolaskom Turaka, Glamoč gubi svoje nekadašnje značenje i postaje samo mala kasaba na rubu Turske carevine. Turski putopisac Evlija Čelebija registrira Glamoč kao "mjesto u kutu, nikom na putu". Nije poznat broj Hrvata u vrijeme turske vladavine, ali je sigurno da ih je bilo jako malo. Dolaskom Austrougarske stanje se bitno mjenja, te doseljava veći broj Hrvata, najviše iz Dalmacije. Početkom ovoga stoljeća biva izgrađana crkva svetog Ilije Proroka oko koje se Hrvati okupljaju. Godine 1938. ovdje živi 1395 Hrvata, kojima je te godine rođeno 73 djece. Po kazivanjima starijih, bila su to vesela vremena, kad se ni slutila nije tragedija koja će se desiti nekoliko godina kasnije. U drugom svjetskom ratu samo iz sela Mladeškovci stradale su 33 osobe. Do 1942. godine svi su Hrvati napustili Glamoč, da bi se poslije rata jedan dio vratio. Mnogi od ovih povratnika su kasnije, pod ekonomskim pritiskom iselili, pa je pred sam rat 1992. godine ovdje živjelo 150 Hrvata. Treći egzodus iz Glamoča, Hrvati doživljavaju u ovome ratu, ali se po njegovom svršetku, po treći put vraćaju, i započinju novi život.

Gospodarstvo

Slavni ljudi

Spomenici i znamenitosti

Obrazovanje

U glamoču djeluju dvije škole:
- Osnovna škola "Fra Franjo Glavinić" sa oko 350 učenika od kojih je oko 200 Hrvata 100 Bošnjaka i 50 Srbske djece.
- Srednja škola "Tin Ujević" Glamoč, u sklopu koje je opća gimnazija i strukovna tehnička škola koja trenutno školuje šumarske tehničare i prehrambene tehničare.

Kultura

Sport

Vanjske poveznice

Kategorija:Gradovi BiH Kategorija:Općine BiH Kategorija:Hercegbosanska županija

Livno

Zemljopis

] Livno se nalazi u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine i ima preko 10.000 stanovnika u gradu, odnosno 32.450 u općini (prema procjenama Statističkog zavoda iz 2003.). Površina općine je 994 km2. Najznačajnije je mjesto Hercegbosanske županije, čije je kulturno i gospodarsko središte. Grad leži na 730 m iznad mora, i smješten je većim dijelom na obroncima i u podnožju brda Bašajkovac, iz kog izvire i kraška rijeka Bistrica. Livno ima stabilnu klimu, sa ravnomjernim strujanjem zraka i najvećim brojem sunčanih dana u zemlji. Klima je uglavnom planinska. Ljeta su mahom duga i sunčana, zime snježne. Livanjsko polje jedno je od najvećih kraških polja u ovom dijelu Europe.

Stanovništvo

Uprava

Povijest

Pretpovijesno doba

Najraniji do sada pronađeni tragovi naseljavanja ljudi u livanjskom kraju potječu iz pretpovijesnog doba 2000 godina pr.Kr. Od tada pa sve do dolaska Rimljana livanjski kraj naseljavalo je ilirsko pleme Delmati. Na gorskim obroncima oko Livanjskog polja smješteno je oko četrdesetak, vizualno povezanih i dobro branjenih gradina iz brončanog i željeznog doba. Na području grada Livna nalaze se tri prethistorijske gradine (Velika gradina, Mala gradina i Kasalov gradac), od kojih dvije imaju podgradinska naselja, i jedna nekropola s tumulima. Navedene tri gradine su gradinski kompleks jedne veće i značajnije organizirane rodovske zajednice. Kroz dva i pol stoljeća, sve do posljednjeg velikog panonsko-delmatskog ustanka koji je bjesnio ilirskim krajevima od 6. do 9. g., gradine su odolijevale Rimljanima.

Rimsko doba

Od prvog rimskog pohoda na Delmate 156. pr.Kr. do pomenutog ilirsko-panonskog ustanka na ovim prostorima bjesnili su brojni ratovi u kojima su starosjedioci Delmati neviđenom ratobornošću pružali otpor i nanosili ogromne gubitke rimskim legijama. U velikom ustanku 6.-9. g., koji je potresao rimsku državu, ilirski narodi Breuci, Desitijati i Delmati, pod vodstvom Batona Breuka i Batona Desitijata pobunili su se zbog novačenja Ilira za rat u Germaniji. U ustanku je sudjelovalo 800.000 ljudi, od toga 200.000 pješaka i 9000 konjanika. Svetonije, biograf rimskog carstva, veli: "To je bio najteži rat što su ga Rimljani vodili nakon onih protiv Kartage". U krvi i ognju ugušen je očajnički otpor ponosnih Ilira. Gradina na Teberu i Kasalov gradac dočekali su ova rimska osvajanja kao sastavni dio jedinstvenog delmatskog obrambenog gradinskog sistema Livanjskog polja. Nakon potpunog pokoravanja Delmata, po kojima je dobila naziv rimska provincija Dalmacija jer su posljednji pokoreni, započinje dugotrajni proces romanizacije. Tipičan primjer rimskog kultnog sinkretizma je zavjetni reljef boga Libera - Dionisa nađen na prostoru ilirsko-rimskog naselja u današnjim Vašarovinama.

Dolazak Hrvata

Oko 621 g. Avari u svojim pohodima ruše sve bazilike na području Livanjskog polja. Poslije pobjede nad Avarima kod Carigrada 626. Hrvati su naselili prostore rimske Dalmacije i Panonije. Na tim se prostorima hrvatsko kraljevstvo razvijalo do polovice desetog stoljeća kao samostalna država. Livno i livanjski kraj nalazili su se u sastavu Bijele Hrvatske. Bizantijski car Konstantin Porfirogenit spominje Livno 949. godine u svom djelu "De Administrando Imperio". Najstariji pisani dokument u kojem se spominje Livno je Povelja kneza Mutimira od 28.IX. 892.g. kojom se crkva sv. Juraja daruje splitskom nadbiskupu Petru II, u kojoj se među potpisnicima u listi svjedoka na drugom mjestu nalazi i livanjski župan Želimir. Ovaj datum se danas obilježava kao Dan grada.

Livno u srednjem vijeku

Godine 1326. prvi put ulazi Livno u sastav Bosanske banovine, ali se vlast hrvatskih velikaša povremeno nad njim i dalje protezala. Livanjski je kraj bosanskoj državi pripojio ban Stjepan II. Kotromanić. Livanjskom županijom tada je upravljao Vladislav Galešić. Livno je kroz sav srednji vijek, kako u sastavu hrvatskog kraljevstva tako kasnije i u sastavu bosanskog kraljevstva, imalo status župe ili županije. Srednjovjekovne županije, odnosno njihovi župani uživali su visok stupanj autarkičnosti, tj. bili su prilično neovisni prema svojim feudalnim gospodarima hrvatsko-ugarskim i bosanskim kraljevima. Prelazak Livna iz sastava hrvatskog u sastav bosanskog kraljevstva nije za grad imao veći značaj, jer su politički sustavi bili identični. U vjerskom i kulturnom smislu pučanstvo je bilo homogeno katoličko i hrvatsko sve do turskih osvajanja.

Osmansko doba

Osmanska vojska ulazi u Livno 1463. godine, da bi se na jesen iste godine morala povući pred kontraofanzivom udružene koalicije Vukčića-Kosača i kralja Matijaša Korvina. Osmanska vlast će se učvrstiti u Livnu i na Balkanu ipak nekoliko godina kasnije i trajati će sve do dolaska Austro-Ugarske 1878. godine. Osmanskim osvajanjem grad na izvoru Bistrice gubi svoju prvotnu fizionomiju. Na ruševinama naselja na Dumanu, kao i na obroncima Bašajkovca razvija se novo naselje, vjerojatno možda i vojnog karaktera, sa karakterističnim orijentalnim obilježjima. U gradu Livnu su podignute najmanje četiri potkupolne džamije, jedinstvene u svojoj arhitektonskoj ljepoti u ovom dijelu Osmanskog carstva (tu se posebno izdvajaju džamije Balaguša i Glavica), gradski most na Bistrici, gradske kuće, čaršija sa dućanima, mektebi i medrese (vjerske muslimanske škole), česme, džebhana (oružarnica), a gradske su kapije i kule sastavni dio fortifikacijskog zida, koji je Livno štitio od stalnih upada hajduka iz pravca juga. Livno je uz Klis sjedište Kliškog sandžaka, o čijoj šarolikosti i ljepoti za svojih putovanja Balkanskim poluotokom svjedoči i glasoviti putopisac Evlija Čelebija. Tokom 400 godina osmanskog prisustva u Livnu nastaje nekoliko čuvenih umjetničkih ostvarenja u ovom dijelu Osmanskog carstva. Najprominentniji Livnjak tog vremena, Hadži- Jusuf Livnjak, imam Beglučke džamije (sa sunčevim satom i položajem na jednom od meridijana), astronom i književnik, autor je prvog putopisa na Balkanu. Njegov je putopis jedan od najznačajnijih djela Alhamijado-književnosti, posebne vrste literarnog stvaralaštva Bošnjaka zabilježenog orijentalnim pismima. Dolazak Osmana u Livno u XV. stoljeću značio je i dolazak pravoslavnog življa na ove prostore, mahom u donje Livanjsko polje. Katolički dio stanovništva, uglavnom naseljen u rubnim selima Livanjskog polja iseljava se sve do XVII stoljeća, a ovaj proces bio je uzrokovan ne samo islamizacijom, nego i lošim ekonomskim prilikama na veoma siromašnom, neplodnom, tvrdom i prilično vjetrovitom Livanjskom polju, koje je sve do gradnje Buškog jezera najveći dio godine bilo pod vodom. Značajnu ulogu u očuvanju katoličkog identiteta u Livanjskom polju imaju franjevci, koji se potkraj osmanskog perioda zauzimaju za gradnju samostana Gorica sa crkvom. Ovdje su danas smještene veoma vrijedne etnološke zbirke sa podacima o življenju sve četiri konfesije u livanjskom kraju. Uz franjevce u Livnu misioniraju djelimice i glagoljaši, no zbog neprikosnovene omiljenosti franjevaca kod katolika i drugih stanovnika Livna, njihova djelatnost ostaje nezapažena. Krajem osmanskog doba, 1859. godine, pravoslavni stanovnici Livna podižu u gradu Crkvu Uspenja Presvete Bogorodice, jednu od najljepših pravoslavnih crkava u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Livno u Austro-Ugarskoj monarhiji

Nakon preuzimanja vlasti 28.9.1878. godine Austro-Ugarska počinje uvoditi svoj, europski način upravljanja. To se u prvom redu odnosi na sudstvo i s njim u vezi gruntovnicu i katastar, javnu upravu, školstvo, zdravstvo i druge do tada potpuno zanemarene javne potrebe. Iako postoje objavljeni radovi o pobuni mještana Livna i okolice protiv Austro-Ugarske, treba ipak navesti kako su se pobunili uglavnom Turci i njihovi sljedbenici kojima je život prije bio dobar i ugodan. Naime, mještani su masovno bježali ispred turskog zuluma u Dalmaciju pa se jedva čekalo da dođe do neke promjene. Pokretači kulturnih dešavanja u Livnu su bili domaći ljudi, ali su zborovođe, dirigenti i režiseri najčešće bili stranci. Danas se u Beču nalazi sadržajna arhivska građa o Livnu. Među brojnim podatcima i planovima grada, gdje se Livno spominje kao utvrđeni grad u Hercegovini. Hercegovini Kulturni život u gradu je raznolik i intenzivan, i odvija se u sklopu nacionalnih društava Hrvata , Srba i Muslimana. 1896. formirano je Hrvatsko glazbeno i pjevačko društvo Dinara, u sklopu kojeg obitelj Džaja utire put značajnoj i vrijednoj glazbenoj tradiciji u Livnu. Kroničari bilježe da se u muslimanskim kulturnim društvima "Sloga" (1918) i "Merhamet" (1929) s posebnom brigom njegovala drama, folklor i sevdalinka, srpsko društvo "Sundečić" (1907) imalo je mješoviti zbor i tamburaški orkestar.

20. Stoljeće

Propašću Dvojne monarhije i nastankom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, (od 1929. Kraljevina Jugoslavija) orijentalizaciju i okcidentalizaciju zamjenjuje pojačana kulturna i politička dominacija Srba. Stranačka aktivnost u gradu je veoma intenzivna, i u Livnu postoje ogranci mahom svih važnijih političkih stranaka, koje su tada djelovale u Kraljevini Jugoslaviji. Kulturni život u gradu je raznolik i intenzivan, i odvija se u sklopu nacionalnih društava Hrvata, Muslimana i Srba. 1896. formirano je i Hrvatsko glazbeno i pjevačko društvo "Dinara", u sklopu kojeg obitelj Džaja utire put značajnoj i vrijednoj glazbenoj tradiciji u Livnu. Kroničari bilježe da se u muslimanskim kulturnim društvima "Sloga" (1918) i "Merhamet" (1929) s posebnom brigom njegovala drama, folklor i sevdalinka, srpsko društvo "Sundečić" (1907) imalo je mješoviti zbor i tamburaški orkestar. Nakon sloma parlamentarne demokracije i zavođenja kraljevske diktature 1929. došlo je do novih administrativno-političkih preinaka. Jugoslavija je podijeljena u devet banovina, a Livno je pripalo Primorskoj banovini sa sjedištem u Splitu. Ugovorom Cvetković- Maček dolazi do osnivanja Banovine Hrvatske 1939., u kojoj se nalazi i Livno. Dolazak II. svjetskog rata Livno dočekuje u sastavu NDH. Na širem prostoru Livna ne vode se neke značajnije borbe, niti ofenzive, izuzimajući bombardiranje Saveznika na Duhove 1944. Na obroncima Cincara i Šatora nalaze se partizanske brigade, a partizanske učiteljice rade i na prvom Bukvaru na slobodnom teritoriju Jugoslavije. U okolici Livna mladi je partizanski poeta Ivan Goran Kovačić dovršio svoju poemu "Jama", svojevrsan krik protiv svireposti rata. 10. listopada 1944. grad je konačno dio velike slobodne teritorije, koja se prostire većim dijelom tadašnje Europe. Ovaj se datum u Livnu dugi niz godina obilježavao kao Dan oslobođenja, a njegovo je ime nosila i druga osnovna škola u gradu. Po završetku rata dolazi do osnivanja Kulturnog umjetničkog društva "Radnik" 1947. godine, koji zamjenjuje dotadašnja nacionalna kulturno-umjetnička društva u gradu. Osamdesetih se godina u Livnu redovito svakoga svibnja organizirao i "Livanjski kulturni mozaik", svojevrsni kulturni festival, na kom su predstavljane godišnje kulturne aktivnosti KUD-a "Radnik" i sekcija livanjskih osnovnih škola. U sklopu iste manifestacije promovirano je i nekoliko brojeva uglednog časopisa iz kulture "Tragovi", koje je Livnu osiguravalo važno mjesto na mapi kulturnih zbivanja u zemlji. Livno se ubrzano urbanizira, mada u usporedbi sa ostalim sličnim gradovima u Jugoslaviji jako zaostaje. U poratnom razdoblju Livno je srez, a od 1974. i općina. Iz Livna je kasniji predsjednik Vlade SRBiH Hasan Brkić, a livanjske korjene ima i Branko Mikulić, predsjednik Savezne vlade SFRJ. Tijekom šezdesetih godina dolazi do gradnje akumulacije Buško blato, čime se Livanjsko polje isušuje i spašava od cjelogodišnjih poplava, a voda sa naplavina usmjeruje u pravcu Buškog jezera. Usprkos poboljšavanju ekonomskih uvjeta u odnosu na vrijeme između dva svjetska rata, stanovništvo se mahom seoskih područja i dalje iseljava trbuhom za kruhom. Sukob u bivšoj Jugoslaviji ne zaobilazi ni Livno, gdje službeno počinje početkom proljeća 1992 napadom Četnika i artiljerijskim napadima iz pravca donjeg Livanjskog polja. U to vrijeme u gradu se formiraju prve postrojbe Hrvatskog Vijeća Obrane i HOS-a, te dolazi do obrane grada i odbijanja agresorskih napada. Poslije Daytonskoga sporazuma Livno je središte Hercegbosanske županije.

Gospodarstvo

Livno i njegova okolica nadaleko su poznati po livanjskom siru, čiju su recepturu prije stotinjak godina usavršili Austrijanci. Osim toga poznate su i livanjske ergele konja, rijeke bogate plemenitom ribom i rakovima, stočarska proizvodnja, a prije rata i industrija tkanina.

Slavni ljudi

- Alikadić, Bisera
- Anić, Zdravko
- Boban, Gordana
- Brkić, Hasan
- Dokić, Branko
- Džaja, Ivo
- Gotovac, Slavko
- Hasan Livnjak
- Hadži Jusuf Livnjak
- Jurkić, Gabrijel
- fra Karaula, Lovro
- fra Karaula, Marijan
- Kovač, Robert
- Kovač, Niko
- Ljuboja, Svetozar
- Manđeralo, Stipo
- Marijan, Davor
- Mioč, Pero
- Orman, Rapko
- Pervan, Anto
- Propadalo, Ivica
- Rosić, Momir
- starac Vujadin
- fra Sučić, Mihovil
- Sundečić, Jovan
- Šeremet, Ivo
- Šuker, Davor
- Šuker, Ivan
- Vlašić, Ivica
- Vrebac, Dževdet

Spomenici i znamenitosti

Znamenitosti grada: samostan Gorica s galerijom velikana bosanskohercegovačkog slikarstva Gabrijela Jurkića i Etnološkom zbirkom, stara gradska četvrt, koja nažalost ne uspijeva odoljeti naletima modernog vremena, s džamijama Glavica i Balaguša, Topovima, Vejs kulom ponad grada, Žitarnicom sa starom vijećnicom i gradskom česmom Milošnik, kao i izvor Dumana, stara livanjska groblja, Gimnazija, kupalište Ploče i Sturba.

Obrazovanje

U Livnu djeluju tri srednje škole, dvije osnovne gradske škole i 25 područnih odjeljenja. Glazbeno obrazovanje stječe se u nižoj glazbenoj školi.

Kultura

Sport

- [http://www.troglav-livno.com NK Troglav]
- [http://www.troglav-livno.com KK Livno]
- [http://www.aeroklub.livno.org Aero Klub Livno]
- [http://www.paragliding.livno.org Paragliding klub "Krila Livna"]

Politika

Na području Livna djeluje nekoliko političkih stranaka, od kojih su najznačajnije HDZBiH, HSP, SDP, HKDU, SDA, HSS i Stranka za BiH, no kao i u većem dijelu zemlje i njihovi se livanjski ogranci više bave politikanstvom, no pravom politikom za dobrobit svojih glasača i njihov ekonomski prosperitet.

Heraldika

Sturba Grb Livna prikazuje spomenik Kralju Tomislavu i Troglav, najviši vrh Dinare. Zelena podloga s tri valovite crte označava Livanjsko polje i tri rijeke. Zastava Livna je crvena sa dvije prijeko položene bijele trake. Grb se nalazi u sredini.

Vanjske poveznice

Kategorija:Gradovi BiH Kategorija:Općine BiH Category:Hercegbosanska županija

Tomislavgrad

Duvno, stariji oblik Dumno, ima korijen svoga imena u ilirskoj riječi D'lmno - pašnjak, odnosno dalma (delma) - ovca. Ime Duvno za grad se upotrebljavalo tek u novije vrijeme. U rimsko doba bio je to Delminium, u vrijeme hrvatskih i bosanskih vladara - Županjac (po mjestu stanovanja upravitelja župe Duvno), za turske vladavine Županj-potok, u vrijeme Austrougarske - Županjac, od 1925-1945. Tomislavgrad; od 1945. do devedesetih Duvno, da bi na kraju bilo vraćeno ime Tomislavgrad. Dan Tomislavgrada je 8. srpnja. Duvanjski kraj je druga od više stuba kojima se visoko planinsko područje jugozapadne Bosne spušta k Jadranu. Geološki, po sastavu tla, ovo je izrazito područje veoma velikog dinarskog krševitog prostora što se pruža od Trsta do Albanije. Po svom smještaju i sastavu tla kao i po tjelesnim, duhovnim i duševnim svojstvima svoga stanovništva više je dio Dalmacije ili Hercegovine nego Bosne, ili još bolje: tromeđa je što ih dijeli i povezuje. Nije ni čudo da mu i pučanstvo potječe iz sva tri područja. Dalmacije Nekada je Duvanjski kraj bio jedan od glavnih opskrbljivača dalmatinskohercegovačkih krajeva stočnim proizvodima pa je vrijedila uzrečica: "Duvno zlatno guvno". To je bilo bogatstvo Duvnjaka još od ilirskog vremena. Danas većina Duvnjaka živi od rada po bogatim zapadnim zemljama. Industrijski pogoni i drugi izvori zarade tek se stvaraju i otvaraju. Dugo će se još morati čekati da ovaj snažni i marljivi čovjek zaradi svoj kruh u svom Duvnu.

Zemljopis

Polje

Dalmacije Duvanjsko polje, tipična visoravan, nastala je u davna geološka vremena tektonskim spuštanjem tla, jezerskim taloženjem - tu su nastale i velike naslage ugljena na prostoru Kongore, Eminova Sela, Vučipolja - te nanosima stalnih ili povremenih vodotoka. Nalazi se na 860-900 m nad razinom mora. Niže je od Kupreškog polja (1100-1200m), a više od Livanjskog polja (709-808m). Dugo je 20 km (Mesihovina - Mokronoge), široko 12 km (Brišnik - Mandino Selo). Površina mu je 125 km2..

Planine

Sa svih strana Duvanjsko polje je okruženo planinama: sa sjeveroistoka i istoka omeđuju ga Ljubuša, Vran i Smiljevača, odnosno Lib; s juga ga zatvara planina Gvozd, staro hrvatsko ime za planinu, odnosno šumu; uz jugozapadni i zapadni rub polja pruža se Midena i mnogo niža Grabovica, koja na Privali dodiruje ogranke Tušnice; sa sjevera i sjeverozapada dižu se Tušnica i Jelovača. Sve ove planine su sasvim gole; učinila su to stoljeća nekontrolirane sječe, pustošenja i paljevine duvanjskih šuma. Jedino je Vran pod visokom šumom, a Gvozd i Grabovica djelomice pod niskom. Nisu te planine bez šuma jer je davni i nedavni Duvnjak tobožnji neprijatelj šume, nego zato jer nije mogao ložiti svoje prste da se zaštiti od dugih i oštrih zima.

Vodotoci

Iako na Duvanjski kraj pada mnogo kiše i snijega, kad je najviše treba, vode nema: u ljetnim mjesecima. Budući da je tlo veoma propusno - šuplji krš - sva ta silna voda izgubi se brzo u podzemlje, te ovaj kraj pored obilja oborina pati od ljetnih suša i nestašice vode u nekim naseljima. Jedina rijeka Šujica je ponornica, dolazi kroz podzemlje iz Kupresa, izvire u Šujici, ponire u Kovačima (Ponor), ponovno kod Ričina izvire u Prisoju, i danas puni jezero Buško blato. Njezin mali pritok Drina teče samo kišni dio godine, a tvore je Miljacka i Studena - obje izviru ispod planine Gvozda. Ostrožac je potok koji nikada još nije presušio i glavni je izvor za opskrbu vodom Tomsilavgrada i okolnih sela. Izvire ispod Vučipolja, a ulijeva se u Šuicu kod Kovača.

Jezera

Dvije trećine Buškog jezera nalazi se na području općine Tomislavgrad. Ovo jezero površine 57.7 km2 najveće je umjetno jezero u Europi i služi kao akumulacija za hidroelektranu Orlovac. Bogato je ribom i pogodno za šport na vodi, kupanje i sl. Na području općine Tomislavgrad je i manje glečersko jezero Blidinje površine 4 km2. Ovo jezero smješteno je između Vrana i Čvrsnice.

Klima

Klima je veoma oštra, s vrlo jakim vjetrovima (bura i jugo), voda i tlo ne baš osobito darežljivi određuju i uvjetuju gospodarsku snagu Duvna i zanimanje njegovih stanovnika. Iako se rubom polja naokolo steru oranice, na kojima uspijevaju sve vrste žitarica, krumpir, kupus i druge vrste povrća, Duvno je pašnjak kako mu kaže i njegovo ilirsko ime. Planine - pašnjaci, gotovo polovica polja - livade, omogućivale su u dalekoj i ne tako dalekoj prošlosti prehranu i uzgajanje velikog broja sitne i krupne stoke.

Stanovništvo

Uprava

Povijest

Pretpovijesno doba

Na Duvanjskom polju kontinuirano se živi od najstarijih vremena do danas. Najstariji stanovnici su bili Delmati, pripadnici ilirskog plemena. Centar ilirskog plemena bio je grad Daelminium, koji se nalazio na planini Libu, između sela Kongore i Borčana. Nakon dugotrajnog i čvrstog otpora Delmate su pokorili Rimljani početkom I. stoljeća poslije Krista.

Rimsko doba

Krista Pokoravanjem Delmata početkom I. stoljeća ovim prostorima zavladali su Rimljani. Oni su sagradili novi grad. Rimski Daelminium, važno raskrižje putova, nalazio se na mjestu današnje bazilike posvećene sv. Nikoli Taveliću, prvom hrvatskom svecu. Vladavina Rimljana održala se sve do dolaska Hrvata.

Kraljevstvo Hrvata

Početkom VII. stoljeća Duvanjsko polje naselili su Hrvati. Rimski Daelminium postao je centar velike župe, zbog čega su stanovnici ovog kraja taj drevni grad prozvali Županjac. Duvanjsko polje bilo je u ranom srednjem vijeku mjesto mnogih događaja značajnih za opću povijest hrvatskog naroda. Najznačajniji događaji iz ovog vremena su Prvi hrvatski sabor 753. godine. Prvi vladarski dvor na području današnje BiH napravljen je na planini Libu kada su Hrvati naselili Duvno. U tom je dvoru Budimir godine 753. sačekao izaslanike pape Stjepana II i bizantskog cara Konstantina V Kopronima, gdje su i obavljene pripreme za veliki državni i crkveni sabor. Na tom je saboru država podijeljena na tri velike oblasti s više samoupravnih pokrajina, kojima su granice bile određene prema staroj rimskoj razdiobi. Uređen je način uprave, porezi i sudstvo. Na saboru je potpisan zapisnik na latinskom jeziku, a odmah je preveden i na hrvatski. Kako nije bilo odgovarajućeg izraza na hrvatskom, izdanom djelu dali su grčko ime "Methodos", tj. knjiga za sustavnu upravu državom. Methodos je prvo pisano djelo na hrvatskom jeziku, uopće na jednom od svih slavenskih jezika. Krunidbeni sabor kralja Tomislava održan je godine 925. na tom istom prostoru. Za Tomislava hrvatska kopnena vojska brojila je 60.000 konjanika, 100.000 pješaka, a mornarica 80 velikih brodova, na svakom po 10-20 mornara. S takvom vojskom, kakvih je tada bilo malo u Europi, Tomislav je potukao Mađare i Bugare. Nakon tih pobjeda ujedinio je sve hrvatske male i velike zemlje te gradove Split, Trogir, Zadar, Osor, Rab i Krk. u jednu veliku državu. Trajni znak pojačane hrvatske moći bila je hrvatska kraljevska kruna koju je, uz plašt, mač i štit, Tomislavu poslao rimski papa Ivan X. (914.-928.). U posjedu hrvatskih kraljeva Duvanjsko polje sa gradom Županjcem bilo je do druge polovice 13. stoljeća, kada je pripalo hrvatskoj plemićkoj obitelji Šubić, a 1325. godine hrvatskom velikašu Stjepanu II. Kotromaniću. U vlasništvu Kotromanića ostalo je sve do dolaska Turaka. Zadnja bosanska kraljica Katarina ostavila je 1477. godine Bosnu i Hercegovinu, pa prema tome i duvanjsku župu, Svetoj Stolici u baštinu.

Tursko doba i vladavina Austro-Ugarske

Turci su ovim prostorima vladali do 1878. godine kada je BiH, kao negdašnji sastavni dio hrvatskog kraljevstva, a od 1377.-1463. samostalno hrvatsko kraljevstvo, pripala Austro-Ugarskoj Monarhiji, na čelu koje se tada nalazio austrijski car i hrvatski kralj Franjo Josip iz obitelji Habsburg. U sastavu Austro-Ugarske ostao je duvanjski kraj do 1918. godine.

Razdoblje od 1918. do 1991. godine

U ovom periodu Duvno dijeli sudbinu hrvatskog naroda, koji se stjecajem nesretnih okolnosti našao u tamnici zvanoj Kraljevina SHS, Kraljevina Jugoslavija i, od 1945.-1991. godine, SFR Jugoslavija. U Kraljevini Jugoslaviji prekinuta je duga, tisućljetna nit hrvatske državnosti, prestalo je postojanje hrvatskog Sabora, a velikosrpski režim nastojao je zatrti sva obilježja hrvatske nacionalne samobitnosti. Zbog jačanja hrvatskog otpora i zahtjeva Hrvata da se riješi hrvatsko pitanje, beogradski režim bio je prisiljen na sporazum. Tako je 26. kolovoza 1939. godine sklopljen sporazum Cvetković-Maček kojim je ustrojena Banovina Hrvatska sa sjedištem u Zagrebu. Duvanjski je kraj ušao u sastav Banovine Hrvatske i tako dočekao stvaranje NDH 10. travnja 1941. godine. U kakvom raspoloženju je dočekana nova država u Duvnu svjedoči jedan dokument sačuvan u Istorijskom arhivu u Mostaru, u kojem doslovce piše: "Propašću Kraljevine Jugoslavije Hrvati u Duvnu su oduševljeni, Srbi razočarani, a muslimani 2:1". Srbi Brojni su i užasni zločini koje su u razdoblju II. svj. rata nad hrvatskim narodom ovih krajeva počinili četnici, a u poraću Titovi partizani. Nezadovoljstvo Hrvata represijama, centralizmom i nametanjem unitarizma kulminiralo je sedamdesetih godina u pokretu prozvanom "Hrvatsko proljeće". Zbog ove žudnje za slobodom režim je raznim propagandnim i ostalim tehnikama hrvatskom imenu pridodavao epitete "nacionalista", "liberala", "šovinista", "tehnomenadžera", itd. a duvanjski kraj slovio je kao "leglo ustaštva, šovinizma i nacionalizma". Za diplomatska predstavništva u inozemstvu Duvnjaci i politički i gospodarski emigranti su bili ustaše, a za vlasti u "domovini" članovi njihovih obitelji, susjedi i prijatelji bili su jataci koje stalno treba držati pod kontrolom. Svuda u inozemstvu i kod kuće ih se sumnjičilo, uhodilo, optuživalo i sudski kažnjavalo. Svim mogućim metodama, a posebno u gospodarstvu, kočio se razvoj Duvanjskog kraja.

Gospodarstvo

Slavni ljudi

Spomenici i znamenitosti

Obrazovanje

Kultura

Sport

Vanjske poveznice

- [http://www.tomislavgrad.net/ Web stranice Tomislavgrada] Kategorija:Gradovi BiH Kategorija:Općine BiH

Europa

Europa je kontinent čije granice određuju Atlantski ocean na zapadu, Sjeverno ledeno more na sjeveru, gorje Ural na istoku, Kaspijsko jezero, Kavkaz i Crno more na jugoistoku, te Sredozemno more na jugu. Europu neki nazivaju "potkontinentom", jer smatraju da zajedno s Azijom čini kontinent Euroaziju. Činjenica je da je Europa više kulturni nego zemljopisni pojam. Euroaziju

Porijeklo imena

"Europa" je ime jedne žene u grčkoj mitologiji, koju je oteo Zeus u liku bika. Ipak, mit ne objašnjava zašto je kontinent nazvan po njoj. U Grčkoj se taj pojam spominje prvi put u 6. stoljeću pr.n.e.. Čini se da su u početku tako zvali kontinentalni dio Grčke sjeverno od Korintskog zaljeva, a zatim i sve zemlje sjeverno od Sredozemnog mora. Postoji i drugo objašnjenje - da ime kontinenta dolazi od riječi ereb, koja na jednom semitskom jeziku znači "zalazak sunca". Naime, za semitske (bliskoistočne) narode, sunce zalazi nad Europom.

Povijest

Glavni članak: Povijest Europe Vrsta Homo naseljavala je Europu još prije milijun i pol godina. Kromanjonci su se pojavili prije 40,000 godina.
Stara Grčka se smatra kolijevkom europske kulture. Rimsko Carstvo, a s njim i kršćanstvo, ujedinilo je velik dio kontinenta s težištem na Sredozemlju. Nakon pada Rima i doseljavanja raznih naroda iz Azije, europski je napredak usporio tijekom razdoblja koje je poznato kao srednji vijek. Karlo Veliki je udario temelje jedne nove, zapadnije Europe, kojoj središte više nije u Rimu, ali i ona ostaje rascjepkana unatoč pokušajima njemačkih careva Svetog Rimskog Carstva. Riječ Europa se gubi, a umjesto nje prevladava pojam kršćanski svijet i jedinstveni pothvati u tom smislu (križarski ratovi, katedrale). Europa se redefinira u 16. stoljeću zbog renesanse i prekooceanskih kolonija. Nastaju jaka kraljevstva i budi se nacionalizam. Francuska revolucija i industrijska revolucija donose inovacije kojima će Europa u 19. stoljeću zavladati cijelim svijetom. Dva svjetska rata 20. stoljeća vode se najvećim dijelom na europskom tlu. Europa gubi svjetsku vlast i kolonije, a hladni rat stvara jaku podjelu na kapitalističku Zapadnu Europu i komunističku Istočnu Europu pod Sovjetskim Savezom. Nakon pada komunističkih režima 1990. godine, europske se zemlje naglo zbližavaju. Nastaje Europska Unija, politički i ekonomski savez koji obuhvaća veći dio kontinenta.

Zemljopis

Glavni članak: Zemljopis Europe Europa ima površinu od 10 392 855 km2, što je 7% svjetskog kopna. Reljef
Moglo bi se reći da je Europa poluotok koji se sastoji od više manjih poluotoka. Pretežno je nizinski, ali ima planinske lance u unutrašnjosti, na sjeveru i na jugu. Glavni planinski lanac su Alpe, a najviši vrh je Elbrus u Rusiji (5630 m). Srednja visina Europe iznosi 293m. Velike rijeke u središnjem dijelu su važni plovni putevi. Klima
Europa općenito ima umjerenu klimu i ravnomjerno raspoređena četiri godišnja doba.
Tri glavne klime su sredozemna na jugu, oceanska na zapadu i sjeveru, te kontinentalna u središnjem i istočnom dijelu. Osim toga, zapadni i sjeverni dio kontinenta grije Golfska struja.

Regije

Glavni članak: Regije Europe Europa se tradicionalno dijeli na pet zemljopisno-kulturnih područja:
- Jugoistočna Europa (s Balkanom)
- Istočna Europa
- Sjeverna Europa (Skandinavija i Baltičke zemlje)
- Srednja Europa
- Zapadna Europa Europa sadrži 45 država, koje su navedene ovdje.
Kartu europskih zemalja koje imaju stranicu na hrvatskom možete naći ovdje.

Stanovništvo

Glavni članak: Stanovništvo Europe Europa ima oko 730 milijuna stanovnika. Gustoća: 32 stanovnika po četvornom kilometru. Glavne religije: 55% katolici, 25% protestanti, 13% pravoslavci i 7% muslimani. Prosječna životna dob: 68.3 godine za muškarce i 77 godina za žene.

Jezici

Glavni članak: Jezici Europe Većina europskih jezika ima zajednički korijen u indo-europskom. Jezik koji je najviše utjecao na ostale jest latinski, koji je prvo bio službeni jezik Rimskog Carstva, zatim jezik crkve i napokon jezik intelektualaca, da bi danas nestao kao živi jezik, ali sačuvao se kao korijen tisuća riječi u svim europskim jezicima. Najveće jezične porodice Europe su slavenski, germanski i romanski jezici.U autohtone jezike Europe svakako spadaju Novogrčki i Albanski, a od jezičnih skupina, Ugro-finsku skupinu jezika kojima se govori u Mađarskoj i Finskoj. Najstariji jezici Europe su Baskijski,u Španjolskoj, Retoromanski u Švicarskoj i Gaelski jezik koji se još govori jedino u Wallesu.
- Link: http://www.eurolinguistix.com Category:Zemljopis als:Europa ja:ヨーロッパ ko:유럽 ms:Eropah roa-rup:Evropa simple:Europe th:ทวีปยุโรป zh-min-nan:Europa

Hrvatska

Hrvatska je srednjoeuropska zemlja, zemljopisno smještena na raskrižju puteva za Srednju Europu i Sredozemlja. Glavni grad Hrvatske je Zagreb.

Zemljopis

Povijest

Politika

Županije

Gospodarstvo

Stanovništvo

Kultura

Državni blagdani (neradni dani)
Datum	Ime	Napomene
1. siječnja	Nova godina
6. siječnja	Sveta tri kralja
dan nakon Uskrsa	Uskrsni ponedjeljak	klizni datum
1. svibnja	Praznik rada
60 dana nakon Uskrsa	Tijelovo	klizni datum
22. lipnja	Dan antifašističke borbe
25. lipnja	Dan državnosti
5. kolovoza	Dan pobjede i domovinske zahvalnosti
15. kolovoza	Velika Gospa
8. listopada	Dan neovisnosti
1. studenog	Svi sveti
25. prosinca	Božić
26. prosinca	Sveti Stjepan