:: wikimiki.org ::

Hrvatska

Hrvatska

Hrvatska je srednjoeuropska zemlja, zemljopisno smještena na raskrižju puteva za Srednju Europu i Sredozemlja. Glavni grad Hrvatske je Zagreb.

Zemljopis

Glavni članak: Zemljopis Hrvatske Hrvatska ima:
- jezera i brežuljke na kontinentalnom sjeveru i sjeveroistoku (središnja Hrvatska i Slavonija kao dio Panonske nizine);
- pošumljene planine u Lici i Gorskom Kotaru, što spada u Dinaride;
- kamenitu obalu na Jadranskom moru (Istra, Sjeverno Primorje i Dalmacija). Klima je u unutrašnjosti Hrvatske umjereno kontinentalna, u gorskoj Hrvatskoj pretplaninska i planinska, u primorskom dijelu mediteranska (sa suhim i toplim ljetima te vlažnim i blagim zimama), a u zaleđu submediteranska (s nesto hladnijim zimama i toplijim ljetima). S prosječno 2.600 sunčanih sati u godini jadranska je obala jedna od najsunčanijih u Sredozemlju, a temperatura mora ljeti je od 25C do 27C. Površina mora: 33.200 km²
Površina zemlje i mora: 89.810 km²
Ukupna gospodarska površina: 113.680 km²
Dužina kopnenih granica: 2.028 km - detaljnije Dužina obale: 5.835 km
Dužina obale kopnenog dijela: 1.777 km
Dužina obale na otocima: 4.058 km
Broj otoka: 1.185 (66 naseljenih) Važniji gradovi u Hrvatskoj su Zagreb (glavni grad), Split, Dubrovnik, Rijeka, Osijek, Zadar, Karlovac, Pula, Knin, Gospić ( sjedište najveće Hrvatske županije) Šibenik, Slavonski Brod, Mali Lošinj (najveći i najrazvijeniji otočni grad)... (vidi i: Popis gradova u Hrvatskoj)

Povijest

Glavni članak: Povijest Hrvatske Povijest Hrvatske Hrvati su slavenski narod koji je doselio u današnje područje Hrvatske tijekom 7. stoljeća. Nakon razdoblja vladanja hrvatskih knezova i kraljeva, Hrvati su 1102. godine sporazumno potpali pod vlast Mađara. Sredinom 15. stoljeća mađarsko je kraljevstvo pretrpjelo teške udarce zbog širenja Otomanskog Carstva, zbog čega je Hrvatski sabor pozvao Habsburgovce da preuzmu vlast nad Hrvatskom. Nakon niza bitaka, u 18. stoljeću velik se dio zemlje oslobodio turske vlasti, ali Hrvatska je dovedena u upravnu ovisnost o Ugarskoj. Nakon dugog razdoblja pod Mlecima, hrvatska je obala 1813. godine postala austrijskom pokrajinom. Nakon Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske, Hrvatska je ušla u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Istra, Rijeka i Zadar potpali su pod talijansku vlast. Kraljevina SHS je 1929. godine preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju. Hrvatska postaje banovina 1939. godine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata osniva se Nezavisna Država Hrvatska (1941-1945). U to vrijeme Hrvatska je imala svoje povijesne granice do Drine, a Dalmacija je bila pod okupacijom Italije. Snažan partizanski pokret i paralelna vlast na oslobođenim područjima, te oslobađanje vlastitim snagama dovode do toga da je nakon rata Hrvatska postala dio nove, socijalističke Jugoslavije. 1991., godinu dana nakon prvih demokratskih izbora, Hrvatska je proglasila neovisnost. Iste je godine počeo rat sa srpskim agresorom, koji je završio 1995. godine hrvatskom pobjedom. Hrvatska je 1992. godine primljena u Ujedinjene narode kao punopravni član.

Politika

Glavni članak: Politika Hrvatske Od usvajanja novog ustava 1990. godine, Hrvatska je parlamentarna demokracija. Predsjednik Republike je poglavar države, a bira se na pet godina. Osim što je vrhovni zapovjednik oružanih snaga, predsjednik države predlaže predsjednika Vlade, kojeg imenuje Sabor. Hrvatski sabor je jednodomno zakonodavno tijelo s najviše 160 zastupnika, a bira se općim izborima na mandat od četiri godine. Sabor svake godine zasjeda tijekom dva razdoblja: 15.1. - 15.7. i 15.9.-15.12. Na čelu Vlade je predsjednik Vlade, koji ima 2 potpredsjednika i 14 ministara zaduženih za određena područja upravljanja. Vlada, kao izvršna vlast, predlaže zakone i proračun, izvršava zakone, te vodi inozemnu i domaću politiku zemlje. Hrvatska ima trojni sustav sudstva: vrhovni sud, županijske sudove i općinske sudove. Ustavni sud presuđuje u pitanjima koji se tiču ustava. Istaknuti hrvatski političari: Ljudevit Gaj, Josip Broz Tito, Stjepan Radić, Ante Radić, Maksimilijan Vrhovac, Ante Starčević, ban Josip Jelačić, Ivo Sanader, Stjepan Mesić, Vlatko Pavletić, Ivica Račan, Gojko Šušak, Miomir Žužul, Franjo Tuđman, Zlatko Tomčić, Ante Trumbić, Ante Pavelić, Kolinda Grabar-Kitarović, Mate Granić, August Cesarec, Milan Bandić, Slaven Letica, Josip Juraj Strossmayer, Vladimir Bakarić, Vladimir Nazor, Petar Velebit, Savka Dapčević - Kučar, Mika Tripalo, grof Janko Drašković, Ivan Kukuljević Sakcinski, Eugen Kvaternik.

Županije

Glavni članak: Hrvatske županije Hrvatske županije Hrvatska je podijeljena na 20 županija i jedan grad
- koji ima status županije: # Zagrebačka # Krapinsko-zagorska # Sisačko-moslavačka # Karlovačka # Varaždinska # Koprivničko-križevačka # Bjelovarsko-bilogorska # Primorsko-goranska # Ličko-senjska # Virovitičko-podravska # Požeško-slavonska # Brodsko-posavska # Zadarska # Osječko-baranjska # Šibensko-kninska # Vukovarsko-srijemska # Splitsko-dalmatinska # Istarska # Dubrovačko-neretvanska # Međimurska # Grad Zagreb
- Vidi i:
Popis gradova u Hrvatskoj
Popis gradova u Hrvatskoj po županijama
Popis općina u Hrvatskoj

Gospodarstvo

Glavni članak: Gospodarstvo Hrvatske Gospodarstvo se zasniva na lakoj industriji, kao i sektoru usluga. Turizam je značajan izvor prihoda. Stanje hrvatskog gospodarstva tipično je za zemlje u tranziciji iz komunizma. Iako je došlo do privatizacije i preustroja u svim područjima, glavni problemi su velika nezaposlenost i slabe gospodarske reforme. Situaciju otežava loš sustav sudstva i administracije, pogotovo u pogledu vlasništva nad nekretninama. Velik je problem i razlika u standardu i razvijenosti pojedinih dijelova Hrvatske. BDP po stanovniku u Zagrebu je otprilike trostruko veći od prosjeka za cijelu državu. Od prve sljedeće najrazvijenije i najbogatije regije Istre glavni je grad, mjereno po BDP-u per capita, također gotovo trostruko bogatiji. Drugi i treći grad (Split i Rijeka) su više nego trostruko u zaostatku za Zagrebom, dok su najnerazvijenija područja gotovo deset puta siromašnija i nerazvijenija od metropole. Ggotovo u pravilu, najsiromašniji su dijelovi države oni koji su bili pod okupacijom tijekom rata, bez obzira na komparativne prirodne prednosti koje pojedini od njih imaju.

Stanovništvo

Glavni članak: Stanovništvo Hrvatske Većinu stanovništva Hrvatske čine Hrvati (oko 90%). Glavne manjine su Srbi (4.5%), Bošnjaci, Talijani, Mađari i drugi. Demografska tranzicija je završena: prirodni prirast mjeri se u promilima. Očekivani životni vijek i pismenost su veliki. Glavna vjera je katoličanstvo (87%), a postoje i vjerske manjine (pravoslavci, muslimani, židovi). Službeni jezik je hrvatski, koji spada u južnoslavenske jezike i koristi latinicu.

Kultura

Glavni članak: Kultura Hrvatske Hrvatska se kultura zasniva na trinaeststoljetnoj povijesti iz koje su očuvani mnogi spomenici, umjetnička i znanstvena djela. Hrvatska ima šest spomenika svjetske baštine i osam nacionalnih parkova. Zanimljivo je da je Hrvatska ostavila trag i na povijesti kravata kao izvor tih odjevnih predmeta. Hrvatska je dala mnoge umjetnike i znanstvenike svjetskog glasa kao što su kipar Ivan Meštrović, fizičar Ruđer Bošković, fizičar Nikola Tesla, metematičar Marin Getaldić, seizmolog Andrija Mohorovičić i mnogi drugi. Posebnost Hrvatske su njezini brojni i plodni izumitelji i znanstvenici, među koje spadaju Eduard Slavoljub Penkala (nalivpero), Faust Vrančić (padobran), Vladimir Prelog i Lavoslav Ružička, tu su još književnici kao Ivan Mažuranić, Ivana Brlić-Mažuranić, Ksaver Šandor Gjalski, Nikola Zrinski, Josip Kozarac, Ivan Kozarac, Dragutin Tadijanović, Josip Eugen Tomić, August Cesarec, Eugen Kumičić, Ivan Aralica, Dobriša Cesarić, Ante Kovačić, Ivan Goran Kovačić, Hanibal Lucić, Vesna Parun, Božica Jelušić, Petar Hektorović, Marija Jurić Zagorka, Vjenceslav Novak, Petar Preradović, Pavao Pavličić, Fran Krsto Frankopan, Andrija Kačić Miošić, Miroslav Krleža, August Šenoa, Antun Branko Šimić, Silvije Strahimir Kranjčević, Antun Gustav Matoš, Slavko Kolar, Marin Držić, Marko Marulić, Ivan Gundulić, Vladimir Nazor, Tin Ujević, Ivo Andrić, Stanko Vraz, Ljudevit Gaj i dr., te skladatelji Josip Runjanin, Ferdo Livadić, Vatroslav Lisinski, Ivan Zajc i Antun Mihanović. .

Državni blagdani (neradni dani)
Datum	Ime	Napomene
1. siječnja	Nova godina
6. siječnja	Sveta tri kralja
dan nakon Uskrsa	Uskrsni ponedjeljak	klizni datum
1. svibnja	Praznik rada
60 dana nakon Uskrsa	Tijelovo	klizni datum
22. lipnja	Dan antifašističke borbe
25. lipnja	Dan državnosti
5. kolovoza	Dan pobjede i domovinske zahvalnosti
15. kolovoza	Velika Gospa
8. listopada	Dan neovisnosti
1. studenog	Svi sveti
25. prosinca	Božić
26. prosinca	Sveti Stjepan

Vanjske poveznice

- [http://www.hr/wwwhr/index.hr.html WWW.HR -Hrvatski Web katalog]
- [http://www.hr/hrvatska/index.hr.shtml Hrvatska ukratko]
- [http://www.hrvatska.net Hrvatska.NET - Tražilica, novosti, zajednica...]
- [http://www.crodream.com Hrvatski oglasnik...] Category:Države svijeta fiu-vro:Horvaatia ja:クロアチア ko:크로아티아 th:ประเทศโครเอเชีย zh-min-nan:Hrvatska

Srednja Europa

Srednja Europa je europska regija slabo definiranih granica, između Zapadne, Istočne i Južne Europe. Nakon propasti komunizma koji je Europu dijelio na Istočnu i Zapadnu, pojam je ponovno dobio dio svog prijašnjeg kulturnog, političkog i gospodarskog značenja. Obično se smatra da Srednjoj Europi pripadaju Njemačka, Poljska, Češka, Slovačka, Švicarska, Austrija, Mađarska, sjeveroistočna Italija, Slovenija i sjeverna Hrvatska. Kategorija:Zemljopis ja:中央ヨーロッパ ko:중앙유럽

Zemljopis

)]] Geografija je znanost koja proučava prostornu stvarnost Zemljine površine. Ime potječe iz grčkih riječi γη ili γεια ("Zemlja") i γραφειν ("pisati", "opisivati"), a upućuje na prvotno značenje geografije. Uz filozofiju i povijest (historia), geografija pripada među najstarije znanosti ljudske civilizacije. Ona se za objašnjavanje geografskog prostora koristi metodama prirodnih i društvenih znanosti. S obzirom na raznoznačnost geoprostora, geografija je kao znanost vrlo kompleksna. To je jedina dualna ili mosna znanost, koja povezuje prirodne i društvene znanosti. Geografija je, dakle, sintetička znanost, koja spaja mnoga dostignuća brojnih znanosti radi objašnjavanja geografskog prostora. Ona pripada u skupinu prirodnih znanosti jer joj je osnovno polazište u prirodnim značajkama geoprostora. Geografija kao znanost o geografskom prostoru (Zemljinoj površini) objašnjava raširenost, utjecaje i međuzavisnost svih najvažnijih prirodnih i društvenih čimbenika, koji sudjeluju u oblikovanju geoprostora kao cjeline ili njegovih prostornih dijelova (regija).

Podjela geografije

Opća geografija

Kao sintetička znanost, geografija uključuje i analitičke studije određenih pojava i objekata Zemljine površine. Ukupnost svih grana analitičkih studija tvori opću geografiju. Prema tome, da li se analitička proučavanja odnose na objekte i pojave prirodne sredine ili ljudske djelatnosti, opća se geografija dijeli na fizičku geografiju i antropogeografiju.

Fizička geografija

Fizička geografija se dijeli na geomorfologiju, hidrografiju, klimatologiju i biogeografiju. Ranije se u fizičku geografiju ubrajala i matematička, odnosno astronomska geografija s geodezijom i kartografijom, ali budući da su se razvile u samostalne znanosti, to se ne mogu uključiti u sistem opće geografije iako je u geografskom radu praktično poznavanje njihovih principa neophodno potrebno. Geomorfologija proučava reljef Zemljine površine, a hidrografija vode. Zbog razlike između morskih, jezerskih i tekućih voda, hidrografija se dijeli na oceanografiju (oceani i mora), limnologiju (jezera) i potamologiju (rijeke). Klimatologija proučava klimu s geografskog stanovišta, tj. osobine i značenje klime za ostale objekte i pojave Zemljine površine. Napokon, biogeografija proučava značenje organskog svijeta na Zemljinoj površini, njegovu rasprostranjenost i uvjete rasprostranjenosti. Prema tome, da li je težište na proučavanju flore ili faune, biljna geografija ili fitogeografija razlikuje se od životinjske geografije ili zoogeografije. Ostale grane fizičke geografije:
- Hidrologija
- Glaciologija
- Pedologija
- Paleogeografija Srodne teme: Atmosfera - Arhipelag - Kontinent - Pustinja - Otok - Reljef - Ocean - More - Rijeka - Jezero - Ekologija - Tlo - Kronologija geografije, paleontologija - Geostatistika - Oceanografija

Antropogeografija

Glavni je geografski faktor na Zemljinoj površini ljudsko društvo, a međusobne odnose ljudskog društva i prirodne sredine na Zemlji proučava antropogeografija ili humanistička geografija. Budući da su aktivnosti ljudskog društva i prirodne sredine na Zemljinoj površini vrlo složene, najveći broj specijalnih grana i ogranaka geografije postoji upravo u antropogeografiji. Osim proučavanja stanovništva kao cjeline (demogeografija), ističe se geografija naselja, koja se njima bavi kao geografskom pojavom (osobito razvijen pravac koji proučava gradove – poleogeografija). Složene probleme gospodarske djelatnosti društva proučava ekonomska geografija (ima mnogo ogranaka i smjerova, npr. agrarna, industrijska, prometna geografija i dr.). Geografske uvjete historijskog razvoja proučava historijska geografija, a geografske pretpostavke i probleme političkih tvorevina (država) politička geografija. Medicinska geografija proučava geografsku raširenost pojedinih bolesti, higijenske uvjete života u pojedinim geografskim područjima i time omogućuje donošenje planskih mjera za poboljšanje zdravstvenih prilika u svijetu. Ostale grane antropogeografije:
- Razvojna geografija
- Populacijska geografija ili Demografija
-
- Urbana geografija
- Socijalna geografija
- Bihevioralna geografija
- Kulturna geografija
- Politička geografija, uključujući Geopolitiku
-
- Strateška geografija
- Vojna geografija
- Feministička geografija Srodne teme: Zemlje svijeta - Zemlja - Nacija - Država - Personalna unija - Pokrajina - Županija - Grad - Općina - Teorija centralnog mjesta - Urbana morfologija

Regionalna geografija

Sve navedene specijalnosti, grane i ogranci opće geografije, odnosno fizičke i antropogeografije, imaju analitičko značenje, te se s obzirom na objekt, cilj i zadatke geografske znanosti koriste kao pomoćne discipline. Kompleksno proučavanje prostorne stvarnosti na Zemljinoj površini, tj. osnovni i bitni dio geografskog rada, oslanja se djelomično na opće rezultate tih analitičkih studija, ukoliko ih ima. Budući da prostorna stvarnost Zemljine površine, tj. osobine prirodne sredine, i društveno-ekonomska i kulturna nadgradnja, nisu jednolike, već sastavljene od prostorno raznolikih i vremenski promjenljivih individualnih cjelina ili geografskih područja, upotrebljava se za kompleksno bitno geografsko proučavanje i naziv regionalna geografija.

Povijest geografije

regionalna geografija Težnja za spoznajom prostornog rasporeda svih pojava na Zemljinoj površini seže u najdalju poznatu prošlost, ali je ona ostvarena tek u antičkoj Grčkoj. Hipokrat, Aristotel, Hiparh, osobito Eratosten, nastojali su objasniti opće fenomene Zemlje kao cjeline. Kasnije se Agripa, Strabon i Plinije Stariji, prema praktičnim potrebama (ekspanzija Rimskog Carstva), orijentiraju na opise zemalja. Dok je prva, starija geografska orijentacija gotovo isključivo prirodoznanstvena i spekulativna, druga je prakticistička i opisna, s osobitim naglaskom na čovjeku i njegovu djelovanju na Zemlji. U srednjem vijeku orijentalna, arapska geografija nastavlja uglavnom prirodoznanstvenu antičku tradiciju. Proširenje općih saznanja nadopunjeno je tada i značajnijim opisima, prakticističkim radovima (Masudi, Al Idrisi, Ibn Battuta, Ibn Khaldun). Europska srednjovjekovna geografija (kozmografija) zaostaje za antičkom i arapskom geografijom. Nakon putovanja Marka Pola te ponovnim oživljavanjem interesa za djela antičkih pisaca (osobito nakon Velikih geografskih otkrića) počinje življi rad koji ima samo opisno značenje, s velikim balastom suvišnih pojedinosti i neobičnih, često fantastičnih priča i opisa. U 17. i 18. st., zbog napretka tehničkih znanosti (1617 prva triangulacija, 1682 Cassinijeva nova karta svijeta), postaje horizont geografskih saznanja širi (Bernhard Varenius), ali se sav geografski rad još ograničuje na opisno-statistički pregled pojedinih država. Tek radovi njemačkih geografa Alexandera von Humboldta (1769 – 1859) i Karla Rittera (1779 – 1859) stvaraju potpuno nove osnove za razvoj geografije, koja otada postaje znanstvena disciplina. A. Humboldt i K. Ritter smatraju se osnivačima moderne znanstvene geografije, jer su za cilj geografije postavili objašnjavanje uzročnosti predmeta i pojava koji se javljaju u prostoru. Prema Humboldtu, glavno značenje ima uporedno proučavanje prirodne sredine, jer "čovjek zavisi od prirode i njoj se prilagođuje". K. Ritter, naprotiv, polazi od djelatnosti čovjeka i prema njoj određuje značenje i osobine pojedinih dijelova Zemlje. Tim se smjerom razvijala geografija u drugoj polovici 19. st., ali je zbog snažnog razvitka prirodnih nauka prevladala prirodoznanstvena orijentacija, osobito u općoj geografiji (fizička geografija). Antropogeografija je s Friedrichom Ratzelom (1844 - 1904) počela jačati humanistički smjer u geografiji, ali se ipak nije razvila ni osamostalila kao fizička geografija, jer je teško bilo točno razgraničiti predmet proučavanja i naći prave metode rada. Neki su antropogeografi smatrali njezinim objektom samo pojave materijalne ljudske aktivnosti, a drugi i kulturne, političke, religiozne, psihičke i dr. Dualizam u geografiji (odvajanje fizičke od antropogeografije) nije se mogao održati, jer je nastao kao posljedica nedostatka jedinstvenog školovanja. Gotovo su sve novoosnovane katedre iz geografije na sveučilištima popunjavali u drugoj polovici 19. st. stručnjaci iz drugih srodnih znanosti. Tek potkraj 19. i na početku 20. st. nove generacije geografskih stručnjaka ističu jedinstvo geografske nauke. U Francuskoj Vidal de La Blache udara temelje modernoj regionalnoj geografiji, koja je dala niz dobrih sintetičko-geografskih studija. U Njemačkoj je obilježen nov smjer pojavom A. Hettnera. Velika potreba za sintetičkim geografskim radovima, osobito za Prvoga svjetskog rata, potakla je razvoj, moderne, jedinstvene geografije u Engleza, Amerikanaca, Rusa i drugih naroda, a to je pojačano poslije Drugog svjetskog rata.

Geografske tehnike

Kako su prostorni međuodnosi ključ sinoptičke znanosti, tako su karte ključno oruđe. Klasična kartografija se pridružila modernijem pristupom geografskoj analizi, računalno temeljenim geografskim informacijskim sustavom (GIS).
- Kartografija se bavi prikazivanjem Zemljine površine pomoću apstraktnih simbola. Iako druge geografske subdiscipline počivaju na kartama u prikazivanju svojih analiza, samo stvaranje karata je dovoljno apstraktno da se smatra odvojenim. Kartografija je narasla iz zbirke nacrtnih tehnika u stvarnu znanost. Kartografi moraju učiti kognitivnu psihologiju i ergonomiku kako bi razumjeli koji simboli najučinkovitije sadrže informacije o Zemlji, te bihevioralnu psihologiju kako bi potaknuli čitatelje svojih karata da reagiraju na informaciju. Oni moraju također učiti geodeziju i prilično naprednu matematiku kako bi razumjeli kako oblik Zemlje utječe na iskrivljenost simbola na karti projiciranih zbog preglednosti na ravnu plohu. Može se reći bez mnogo polemike da je kartografija neosporno sjeme iz kojega raste velik dio polja geografije. Većina geografa će navesti očaranost kartama u djetinjstvu kao rani znak da će završiti u tom području. matematiku
- Geografski informacijski sustav bavi se pohranom informacija o Zemlji radi automatskog povratka računalom na pouzdan način prikladan svrsi informacije. Osim svih subdisciplina geografije, GIS stručnjaci moraju razumjeti računalstvo i sustave baze podataka. GIS je toliko revolucionirao područje kartografije da se svako rađenje karata radi uz pomoć nekog oblika GIS softvera.
- Geografske kvantitativne metode bave se brojčanim metodama nesvojstvenima (ili najmanje uobičajenima) za geografiju. Uz prostorne analize, u geografskim studijama lako se pronađu stvari poput grupne analize, diskriminantne analize i neparametnih statističkih ispita. U svojem radu geografi koriste četiri međuodnosna pristupa:
- Sistematski - Grupira geografsko znanje u kategorije koje se mogu globalno istraživati.
- Regionalni - Proučava sistematične veze među kategorijama za pojedinu regiju ili mjesto na planetu.
- Deskriptivni - Jednostavno navodi lokacije obilježja i nastanjenosti.
- Analitički - Ispituje zašto se pronalaze obilježja i populacije u određenom geografskom prostoru.

Srodna polja

Urbano i regionalno planiranje

Urbano planiranje i regionalno planiranje koriste znanost geografije kako bi pomogli u određivanju načina na koji treba razviti (ili ne razviti) zemlju da se dostignu određeni kriteriji poput sigurnosti, ljepote, gospodarskih mogućnosti, očuvanja sagrađenog i prirodnog naslijeđa i tako dalje. Planiranje gradova i ruralnih područja može se smatrati primijenjenom geografijom iako je i ona jako zacrtana nad umjetnostima, znanostima i lekcijama iz povijesti. Neka od pitanja koja se suočavaju s planiranjem smatraju se sažetim pod predmetima ruralnog i urbanog egzodusa.

Više informacija

- Popis geografskih tema
- Popis mjesta
- Popis oceana
- Popis zemalja
- Karta
- Geografski časopisi

Vanjske poveznice

- [http://www.geografija.hr/ Geografija.hr] - web portal Hrvatskog geografskog društva
- [http://www.geog.pmf.hr/ Geografski odsjek PMF-a]
- [http://www.aag.org/ Udruženje američkih geografa]
- [http://www.gisuser.com/ GISuser.com, informacijama bogat portal o GIS-u]
- [http://www.populationdata.net/ PopulationData.net]
- [http://www.freemaps.de/ Free Maps Germany]
- [http://www.ericdigests.org/1996-4/high.htm Upotreba literature u poučavanju geografije u srednjim školama. ERIC Digest.]
- [http://ericdigests.org/1992-5/geography.htm Učenje geografije u školi i kod kuće. ERIC Digest.]
- [http://ericdigests.org/1996-1/geography.htm Nacionalni standardi geografskog sadržaja. ERIC Digest.]
- [http://www.geo-guide.de Geo-Guide] prošireni popis akademskih izvora o geografiji
- [http://www.geopium.org Geopium: Geopolitika protuzakonitih droga u Aziji]
- [http://www.nationalgeographic.com/ National Geographic Online]
- [http://www.rgs.org Kraljevsko geografsko društvo]
- [http://www.rcgs.org Kanadsko kraljevsko geografsko društvo]
- [http://www.canadiangeographic.ca Canadian Geographic]
- [http://hypergeo.free.fr Hypergeo : Geografska enciklopedija]
- [http://www.rare-maps.com/links.cfm Antika i rijetke karte - Međunarodni izvor umjetnosti] - Poveznica s rijetkim i starim kartama i izvorima kartografije.
- als:Geografie ja:地理学 ko:지리학 ms:Geografi simple:Geography th:ภูมิศาสตร์

Sredozemlje

Sredozemno more - nalazi se između Europe na sjeveru, Azije na istoku i Afrike na jugu, povezano je s Atlantskim oceanom kroz Gibraltarski tjesnac, s Indijskim oceanom preko Sueskog kanala i Crvenog mora, a s Crnim morem preko Bospora. Zemlje koje okružuju Sredozemno more zovemo zemljama Sredozemlja, a cijelo područje mora i obalnih zemalja Sredozemlje. Zemlje Sredozemlja su: Afrike # Gibraltar # Španjolska # Francuska # Monako # Italija # Malta # Slovenija # Hrvatska # BIH # Srbija i Crna Gora # Albanija # Grčka # Turska # Cipar # Sirija # Libanon # Izrael # Egipat # Libija # Tunis # Alžir # Maroko UNESCO spominje kao zemlje Sredozemlja i Makedoniju i San Marino, bez obzira što te zemlje nemaju izlaz na Sredozemno more, nego im je kriterij da se nalaze u regiji. Očito su zaboravili Andoru i Mađarsku :-) category:mora ja:地中海 ko:지중해 th:ทะเลเมดิเตอร์เรเนียน zh-min-nan:Tē-tiong-hái

Zemljopis Hrvatske

Hrvatska je zemlja prekrasnih prirodnih ljepota, ima 8 nacionalnih parkova.

Otoci Hrvatske

Slijedi nepotpun popis hrvatskih otoka:
- Krk
- Cres
- Lošinj
- Susak
- Pag
- Rab
- Vir
- Ugljan
- Dugi otok
- Kornati
- Šolta
- Čiovo
- Brač
- Hvar
- Vis
- Biševo
- Palagruža
- Korčula
- Mljet
- Lastovo Category:Hrvatska

Lika

Hrvatska pokrajina.

Zemljopisni položaj

Kontinentalni kraj, omeđena je planinama Velebitom i Plješivicom i Risnjakom.

Ime

Po pučkoj etimologiji, Lika je dobila ime po liku. Lik je u hrvatskoj štokavskoj ikavici riječ za - lijek. Po drugom tumačenju, naziv dolazi iz grč. likos = vuk. category:zemljopis Hrvatske

Istra

Ovo je članak o poluotoku Istri. Ako tražite ruski grad Istru, pogledajte ovdje: Istra, Moskovska oblast. ---- Istra, Moskovska oblast Istra je najveći hrvatski (a ujedno i jadranski) poluotok. Nalazi se na sjeveroistočnom dijelu Jadrana na teritoriju Slovenije i Hrvatske (prema nekima Istra seže i do Trsta). Geografska granica Istre prema sjeveru je planinski lanac Ćićarija, a prema istoku hrbat Učke (tako da npr. Opatija nije dio Istre nego Kvarnera). Zapadna obala Istre je plića i bolje razvedena, dok je istočna strma i slabije naseljena. Istru se obično dijeli na tri dijela:
- Crvena Istra (zapadna obala), gdje prevladava crveno-smeđa zemlja (crljenica)
- Siva Istra (središnja Istra), zbog sivog glinenastog tla i
- Bijela Istra (padine Učke i istočni dio poluotoka) zbog kamenitog tla. Veći dio Istre pokriva Istarska županija. Važni gradovi i općine u Istri su Pula, Pazin, Poreč, Rovinj, Umag, Novigrad, Labin, Buzet, Motovun, Kopar, Piran itd. Pogledati i:
- turizam
- seoski turizam

Povijest

Naziv "Istra" prema nekim izvorima potječe od ilirskog plemena Histri, koje je živjelo u tom području. Rimljani Ilire opisuju kao zloglasne gusare koji su znali iskoristiti činjenicu što su zbog brojnih plićaka istarske obale vrlo opasne za plovidbu. Rimljani su Istru osvojili tek nakon dva vojna pohoda - 177 godine p.n.e. Nakon propasti Rimskog Carstva regiju su pljačkali Goti i Langobardi. 789. godine Istra je pripala Franačkom Carstvu (pod Pipinom III.) i nakon toga je njome vladao cijeli niz grofova, akvilejski patrijarsi i Venecijanska Republika. Istra je pripala Habsburgovcima 1779. godine. Od 1805. do 1813. Istra je bila pod vlašću Napoleona. Istra je tradicionalno etnički miješana. Za vrijeme austrijske vladavine u Istri su živjeli Hrvati, Slovenci, Talijani i brojne manjine (npr. Istrorumunji). Nakon Prvog svjetskog rata Istra je prešla u ruke Italije. Tokom par sljedećih desetljeća Hrvati i Slovenci su bili prisiljeni na talijanizaciju: morali su talijanizirati imena, slavenske škole su bile zabranjene i sl. Talijanska vlada je u Istru naselila nekoliko desetaka tisuća Talijana iz južne Italije. Ti potezi su pogoršali tradicionalno dobre odnose između pripadnika naroda koji u Istri žive. Po završetku drugog svjetskog rata Istra je postala dijelom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. U prvih nekoliko godina nakon rata je Istru napustilo nekoliko desetaka tisuća stanovnika (oko broja još uvijek ne postoji suglasnost među povijesničarima) koji se dijele na "esule" i "optante". Esuli su izbjeglice koji su otišli odmah nakon rata, a "optanti" su oni koji su odabrali (optirali) otići iz Jugoslavije, a Italija se obvezala brinuti se za njih. Velik broj ljudi koji su odlazili iz Istre samo su se privremeno zadržavali u Italiji i kasnije kretali u druge zemlje. U Domovinskom ratu Istra je pošteđena od neposrednih ratnih zbivanja. Ipak, u devedesetim godinama je velik broj izbjeglica i prognanika iz ratom poharanih područja Hrvatske i BiH bio smješten u istarskim hotelima. U Istri je trenutno na vlasti Istarski demokratski sabor (IDS).

Ljudi

Većina stanovnika Istre govori čakavskim (veći dio) ili kajkavskim narječjem. U gradovima zapadne obale većina ljudi se podjednako dobro služi i talijanskim jezikom. U istim naseljima postoji i stanovništvo koje govori autohtonim romanskim jezikom - istriotskim. Hrvatski dio Istre je službeno dvojezična županija. Na istoku Istre, podno Ćićarije, žive Istrorumunji ili Ćići, stanovništvo rumunjskog podrijetla koje govori vlastitim jezikom koji je mješavina rumunjskog, hrvatskog i talijanskog.

Linkovi

- [http://www.istra.com/ Turistički portal Istre]
- [http://www.istrianet.org/ IstriaNet]
- [http://www.istrianet.org/istria/illustri/ Poznati stanovnici Istre]
- [http://istra.blog.hr/ Istra novosti]
- [http://www.istra-online.com/ Istra online]
- [http://www.histrica.com/hr/ Istra regija koju ćete zavoljeti!] category:zemljopis Hrvatske ja:イストリア半島

Dalmacija

Stari vijek

Ime Dalmacija spominje se prvi put na epigrafskim spomenicima i u djelima rimskih pisaca u vrijeme rimskih osvajanja istočne obale Jadrana na prijelazu iz 1. st. pr. Kr. u 1. st. po Kr. Rimljani su Dalmacijom nazvali provinciju, dio Ilirika, koja se protezala uz istočnu obalu Jadranskog mora od rijeke Raše na sjeverozapadu do rijeke Drine na istoku i Budve na jugoistoku. U zaleđu je provincija obuhvaćala veći dio Gorske Hrvatske te današnje Bosne i Hercegovine. Stotinjak kilometara južnije od Save protezala se granica s provincijom Panonijom. Na tom su području živjeli narodi ilirskoga kulturnog kruga: Liburni, Japodi, Dalmati, Daorsi, Ardijejci, Plereji, Mezeji, Desitijati, a dijelom Autarijati i Enheleji. Nije neobično da je cijeli prostor nazvan po Dalmatima, jer su oni Rimljanima pružali najodlučniji otpor do konačne "pacifikacije" 9. god. po Kr. Na njihovom je tlu podignuta i Salona, dalmatinska metropola i jedan od najvećih gradova Rimskog Carstva. Ovako definiran zemljopisni pojam Dalmacije u starom vijeku egzistirao je do 7. st. Kada je 395. god. car Teodozije podijelio Rimsko Carstvo na zapadni i istočni dio Dalmacija je ostala u okvirima zapadne polovice Carstva, što će kasnije imati brojne implikacije. Stanovitu je posebnost unutar Dalmacije imala Liburnija sa središtem u Zadru, a to se ime spominje još i u vrijeme hrvatskih narodnih vladara početkom 9. stoljeća.

Srednji vijek

Dolaskom germanskih i slavenskih etničkih valova na tlo Dalmacije započinje njeno teritoijalno pulsiranje. Rimska se vlast povlači u jače utvrđene gradove uz jadransku obalu i na većim otocima. U vrijeme dolaska Hrvata Dalmaciju de facto čine tek neki veći gradovi (s uskim prstenom poljoprivrednih površina neposredno uz gradske zidine) na istočnojadranskoj obali i otocima koji priznaju vlast bizantskog cara: Krk, Osor, Rab, Zadar, Trogir i Kotor. Uskoro se navedenim gradovima pridružuju Split i Dubrovnik (baštineći urbanu tradiciju Salone i Epidaurusa). Bizant je navedene gradove ustrojio u temu, vojno-upravnu jedinicu sa središtem u Zadru. Od tada je Zadar glavni grad Dalmacije, a to će ostati sve do 1918. (kada ga je na temelju tajnoga londonskog ugovora okupirala Italija). Bizantski su gradovi postali žarišta romanske kulture, latinskog jezika i kršćanske vjere u slavenskom (hrvatskom) okružju. Uskoro je sa zaleđem oživjela diplomatska, gospodarska i kulturna suradnja. Dobrim dijelom se kršćanstvo širilo u dubinu hrvatskoga teritorija upravo iz dalmatinskih gradova, bez obzira na mijene crkvene velevlasti (Rima i Carigrada). U državnim kancelarijama Bizanta, drugih europskih država, ali i rimske kurije de iure zadržano je starovjekovno poimanje teritorijalnog obuhvata Dalmacije, s kojim se podudara i crkveno-teritorijalni ustroj splitske metropolije potvrđen (ili utvrđen) splitskim crkvenim saborima 925. i 928. god U vrijeme vladavine kralja Tomislava (poč. 10. st. - 928.) po prvi put su u osobi vladara objedinjene bizantski gradovi na obali sa ostalim dijelom Hrvatske, a čvršća veza između Hrvatske i bizantskih dalmatisnkih gradova u punom smislu zaživjela je tek za vrijeme kralja Petra Krešimira IV. (1058.-1074.), kralja Hrvata i Dalmatinaca. Dalmatinski su gradovi tijekom srednjeg vijeka postupno pohrvaćivani (pa tako, primjerice, kralj P. Krešimir IV. za Čiku, istaknutu pripadnicu zadarskoga patricijata, može kazati kako je ona "... mea soror"). Koristeći slabljenje Hrvatske krajem 11. st. Mletačka Republika je nastojala preuzeti političku kontrolu nad istočnom obalom Jadrana. God. 1000. .Mletačka Republika bez većeg otpora osvaja dalmatinske gradove i otoke i od tada, uz kraće prekide, postaje vodeća velevlast u Dalmaciji (i na Jadranu) do 1797. god. Iz čvrstog zagrljaja Mletaka s pomoću vještih diplomatskih manevara uspješno se istrgnuo Dubrovnik. Najdulje razdoblje nesmetane vladavine ugarsko-hrvatskih kraljeva nad Dalmacijom, odnosno nad dalmatinskim gradovima s pripadajućim teritorijima na otocima i u kopnenom zaleđu bilo je od 1358. (nakon Zadarskog mira) do 1409. To je doba procvata dalmatinskih komuna, posebno Zadra, Šibenika, Trogira, Splita i Dubrovnika, kada ti gradovi postaju jezgre dinamične strukture cijele regije. Osvajanja bosanskih vladara hrvatske krvi krajem 14. st. nisu bitnije utjecala na komunikaciju između dalmatinskih gradova i njihova zaleđa niti na međusobnu komunikaciju pojedinih gradova (jer se ona najvećim dijelom odvijala putem mora).

Novi vijek

Dinastički sukobi u Ugarsko-hrvatskom kraljevstvu značajno su slabili središnju kraljevsku vlast što se očitovalo snažnim centripetalnim težnjama rubnih pokrajina. S tim se prilikama ponajviše okoristila Mletačka Republika, koja je s pomoću diplomatskih (sramotna Ladislavova prodaja prava na Dalmaciju za 100 000 dukata) i vojnih pothvata postupno ovladala najvećim dijelom Dalmacije (primorskim gradovima i otocima) s izuzetkom Dubrovačke Republike. Mletački posjed u Dalmaciji bitno je smanjen osvajanjima osmanlijskih Turaka krajem 15. i tijekom 16. st. Dalmaciju sredinom 16. st. ponovno čine samo primorski gradovi i otoci od Zadra do Kotora i Budve). Kartografski izvori 17. st., slijedeći državno-pravna shvaćanja toga doba, prostor Dalmatinske Zagore i zapadni dio Hercegovine nazivaju Turskom Dalmacijom (slično se prostor sjeverozapadne Bosne naziva Turskom Hrvatskom). Mletačka osvajanja krajem 17. st. poput kvasca pridonijela su povećanju prostornog obuhvata Dalmacije. U ratu od 1688. do 1699. osvojeni su Knin, Sinj, Vrlika, Vrgorac, Metković i Herceg Novi, pa se granica mletačkih i turskih posjeda pomiče na Liniju Grimani (aquisto nuovo). U ratu od 1715. do 1718. Mletačka Republika je proširila posjed u Dalmaciji osvajanjem Imotske krajine i manjih područja u Boki kotorskoj (aquisto nuovissimo). U novonastalim okolnostima Dubrovačka je Republika, da ne bi izravno graničila s Mletačkom Republikom, ustupila Osmanlijskom Carstvu izlaz na more kraj poluotoka Kleka (Neum) i u području rječice Sutorine u Boki. Taj će politički potez kasnije imati uglavnom negativne posljedice jer je narušen kontinuitet hrvatskoga povijesnog teritorija. Granice Dalmacije utvrđene Linijom Mocenigo 1718. (s područjem Dubrovačke Republike) do 1918. su ostale nepromijenjene. Mletačka osvajanja rezultirala su objedinjavanjem socio-zemljopisno razlitičog prostora. U vrijeme osmanlijske uprave izmijenjena je etnička struktura stanovništva, koja je potencirala postojeće razlike. To se dobro može pratiti i na temelju povlačenja čakavskog narječja unutar gradskih zidina primorskih gradova i na otoke, dok se u prostoru Ravnih kotara, Bukovice i Zagore širi štokavsko narječje. U Zagoru što doseljavanjem, što izgnavanjem, a što bijegom, doseljava se štokavsko hrvatsko stanovništvo iz Turske Hrvatske, Bosne, Hercegovine i Završja, katoličko i pravoslavno vlaško stanovništvo, i pravoslavno srpsko stanovništvo. Osim jezičnih i vjerskih razlika, do izražaja dolaze i socio-kulturološke razlike. Jasno se diferenciraju dva kulturna sloja: otočni i primorski prostor sredozemne uljudbe te zaleđe s naglašenim elementima dinarske patrijarhalne kulture. Dioba na Bodule, Primorce i Vlaje samo je šaljiv ili/i primitivni odraz navedenih razlika (kod Splita kao posebnu vrstu ljudi valja spomenuti Poljičane). Bogatstvo različitosti pojedinih dijelova Dalmacije danas čini dragocjeno kulturno blago hrvatskoga nacionalnog bića.

Napoleonski ratovi

Dalmacija je u političkom smislu konačno ujedinjena u vrijeme napoleonskih ratova. God. 1806. francuska je vojska umarširala u Dubrovnik, a 1808. Republika Sv. Vlaha je ukinuta, a njen teritorij pripojen Dalmaciji. Nakon pada Napoleona, odredbama Bečkog kongresa 1814. i 1815. god. Dalmacija je pripojena Austrijskoj Carevini. Kako bi što više integrirala dalmatinski prostor od otoka Paga do Budve (a od 1878. do rijeke Željeznice nadomak Bara) bečki je dvor ustrojio zasebnu krunsku cjelinu Kraljevinu Dalmaciju te jedinstvenu zadarsku crkvenu pokrajinu (metropoliju), kojoj su podređene sve dalmatinske biskupije uključujući Split i Dubrovnik, drevna nadbiskupska središta. S određenom retencijom u odnosu na narodni preporod u Banskoj Hrvatskoj u Dalmaciji se nacionalna svijest razvija posebno od 60-h godina 19. st. U Dalmaciji dolazi do nacionalne integracije većinskoga hrvatskog stanovništva, koja nadilazi lokalne razlike i specifičnosti. Kao odgovor na hrvatske nacionalne težnje, posebno one za ujedinjenjem s ostalim hrvatskim zemljama i uvođenjem hrvatskoga jezika u škole i javne ustanove, razvija se autonomaštvo, predvođeno uglavnom manjinskim, ali gospodarski jakim talijanskim stanovništvom. U kninskom kraju i Boki kotorskoj sve više jača srpski (manjim dijelom i crnogorski) nacionalni element. Dalmatinski sabor (pokrajinski parlament) te carsko i kraljevsko namjesništvo (vlada) u Zadru dugo su bile u rukama autonomaša nasuprot narodnjacima i pravašima (Pavlinović, Klaić, Ljubić, Biankini). Velika pobjeda hrvatske Dalmacije izvojevana je u Dalmatinskom saboru 1884. kada je hrvatski jezik uveden kao službeni jezik cijele uprave.

Poslije prvog svjetskog rata

God. 1918., nakon pada Austro-Ugarske Monarhije, nastupaju krupne promjene. Od 1918. Dalmacija kao političko-zemljopisni pojam više ne postoji. Italija je okupirala Zadar i Lastovo, a talijanska okupacija potvrđena je Rapallskim ugovorom 1920. Dalmaciji je vojno-političkim potezom "odsječena glava". Kraljevska vlada u Beogradu nastavila je parceliranje Dalmacije, očito s ciljem diseciranja hrvatskoga nacionalnog teritorija. Uredbom o podjeli zemlje (Kraljevine SHS) na oblasti 1922. Dalmacija je podijeljena na Splitsku i Dubrovačku oblast, a prostor Boke kotorske je izdvojen iz Dalmacije, kojoj je stoljećima pripadao, i pripojen Zetskoj oblasti. God. 1929. najveći je dio Dubrovačke oblasti pripojen Zetskoj banovini, a ostatak Dalmacije je činio Primorsku banovinu sa središtem u Splitu. Korčula je 1931. izuzeta iz Zetske i pripojena Primorskoj banovini, a 1939. Primorska banovina i dubrovački kraj ulaze u sastav Banovine Hrvatske. Nakon previranja u Drugom svjetskom ratu cijeli je prostor povijesne Dalmacije, definirane nakon mletačko-turskih sukoba i ukinuća Dubrovačke Republike, ušao u sastav Hrvatske i Jugoslavije. Boka kotorska ostala je izvan granica Hrvatske i pripojena je Crnoj Gori.

Poslije drugog svjetskog rata

Brojne promjene upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske od 1945. do 1990. nisu više obnavljale jedinstvenu Dalmaciju, iako je takva tendencija bila prisutna osnivanjem velikoga Kotara Split te konceptima regionalizacije koji su redom u prostoru Dalmacije forsirali splitsku makroregiju. Suvremena županijska podjela Republike Hrvatske dezintegrirala je prostor Južne Hrvatske na četiri županije, od kojih, bez svrhovitog i smislenog razloga, samo jedna nosi dalmatinsko ime (Splitsko-dalmatinska županija; analogno je s Požeško-slavonskom županijom). Suvremeni regionalni razvoj Južne Hrvatske ukazuje na zaključak kako Dalmacije zapravo više nema! Izvan je funkcionalnog utjecaja Splita, najvećeg gradskog središta u prostoru Dalmacije, osobito grad Zadar, koji gravitacijskim silnicama integrira zemljopisni profil otoci – Ravni kotari i Bukovica – Velebit – južna Lika. Centripetalni su učinci u odnosu na Split izraženi i u prostoru Dubrovnika (osim Donjoneretvanskog kraja). Povijesni pojam Dalmacija politički i funkcionalno ne živi gotovo cijelo stoljeće, a čini se da danas nije ni opravdan, bar ne u obliku u kojem bi to bio gravitirajući prostor jednoga grada. Ostaje međutim, pitanje izjašnjavanja o regionalnoj pripadnosti stanovnika Južne Hrvatske, i to ono koje nije (samo) kolokvijalno (primjerice, na razini Zagorci – Dalmatinci, Purgeri – Dalmatinci i sl.). Sv. Augustin je kazao: "Rim, što je to drugo nego Rimljani sâmi?". Moglo bi se slično reći i za Dalmaciju: "Dalmacija, što je to drugo nego Dalmatinci sâmi?". Možda bi određene zaključke trebalo izvoditi iz činjenice kako regionalne stranke (s manje ili više izraženim autonomaškim idejama) u Južnoj Hrvatskoj imaju podršku iznimno maloga dijela biračkoga tijela (za razliku od Istre). U svakom slučaju, Dalmacija je povijesno-zemljopisno činila dinamičnu odrednicu južnog dijela hrvatskoga nacionalnog prostora. Suvremena Hrvatska baštineći starovjekovnu, srednjovjekovnu i novovjekovnu Dalmaciju čini dio sredozemne europske uljudbe. U kulturnom i povijesnom smislu Dalmacija je kao pojam i zemljopisno ime neosporna i nezamjenjiva, ali s gospodarskoga i političkog aspekta ona sve manje funkcionira kao jedna cjelina. http://bs.wikipedia.org/wiki/Image:Koludarac2.jpg#filehistory Kategorija: zemljopis Hrvatske ja:ダルマチア

Klima

Klima (sa grčkog nagib, klima) kao meteorološki pojam je skup meteoroloških čimbenika i pojava koje u određenom vremenskom periodu čine prosječno stanje atmosfere nad nekim dijelom Zemljine površine. Pored meteorološkog, postoji i biološki i geografski pojam klime. Biološka klima je kompleks klimatskih uvjeta koji sa drugim čimbenicima neke određene sredine određuju postojanje, razvitak, razmnožavanje i premještanje živih organizama. Geografska klima je skup atmosferskih stanja koja vladaju nad određenim dijelom Zemljine površine. Klima se razmatra u planetarnim ili u kontinentalnim razmjerama - makroklima; u prizemnom zraku do 2 metra visine i na malom prostoru (polje, šuma, trg i sl.) - mikroklima, a u regionalnim ili lokalnim razmjerama - mezoklima. Znanost koja proučava značajke klima i klimatske procese je klimatologija. Da bi se odredila klima nekog prostora, najprije je potrebno bilježiti podatke o vremenu u razdoblju od 25 do 30 godina. Nakon mjerenja izračunavaju se prosječne vrijednosti određenih elemenata prema kojima će se moći odrediti vrsta klime toga prostora. Elementi klime koji se uzimaju u obzir pri određivanju klime su insolacija, temperatura zraka, tlak zraka, smjer i brzina vjetra, vlažnost zraka, padaline, naoblaka i snježni pokrivač, a mijenjaju se pod utjecajem klimatskih faktora ili modifikatora (zemljopisna širina, reljef, raspodjela kopna i mora, morske struje, nadmorska visina, rotacija, revolucija, udaljenost od mora, jezera, tlo i biljni pokrov te utjecaj čovjeka). Category: Klimatologija ja:気候 ko:기후 simple:Climate

Jadran

Jadransko more (eng. Adriatic Sea) je ogranak Sredozemnog mora koje odvaja Apeninski poluotok od Balkanskog poluotoka, te Apeninskog gorja od Dinarskog gorja. Zapadna obala Jadranskog mora pripada Italiji dok je istočna obala podjeljena na sljedeće zemlje: Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora te Albanija. Category:Mora Category:zemljopis Hrvatske Category:Italija Kategorija:Slovenija kategorija:Zemljopis BiH Category:Srbija i Crna Gora Category:Crna Gora Category:Albanija ja:アドリア海 ko:아드리아 해

Kopnene granice Hrvatske

Kopnene granice Hrvatske ukupno su duge 2.028 kilometara.
Hrvatska na kopnu graniči s pet zemalja. Ovo su dužine granice prema svakoj od njih:

Bosna i Hercegovina	932 km
Slovenija	501 km
Mađarska	329 km
Srbija - Vojvodina	241 km
Crna Gora	25 km

U sve podatke uključene su granice na rijekama. Izvor: Statističke informacije Državnog zavoda za statistiku, 2004. category:zemljopis Hrvatske

Split

Split je najveći grad u Dalmaciji, drugi po veličini grad u Hrvatskoj i administrativno središte Splitsko-dalmatinske županije.

Ime

Grad je kroz povijest više puta mijenjao ime, tako ga nalazimo kao Aspalathos/Spalatos (gr.), Spalatum, Spalato (tal.), Spljet, Split. Podrijetlo njegova imena se izvodi od biljke brnistre (žuke) koja ondje raste u izobilju. Grčki naziv za nju je aspalathos. Po drugoj teoriji, ime je nastalo od latinske riječi, kao uvećanica za palaču - tj. "palačetina" ili iz "spalato"=palačica, mala palača (tal.).

Položaj

Split je smješten na jadranskoj obali u srednjoj Dalmaciji na Splitskom (Marjanskom) poluotoku. Od uzvisina, okružuju ga u zaleđu - sa sjevera planina Mosor, sa sjeverozapada brdo Kozjak, sa istoka brdo Perun, a najstarija gradska jezgra se nalazi podno brda Marjana, koje se nalazi zapadno od stare gradske jezgre. Splitski poluotok okružuju otoci Brač, Hvar, Šolta i Čiovo. Trajekti iz luke Split često su jedina veza otoka srednje Dalmacije s kopnom.

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva iz 2001. g. grad Split ima 188,694 stanovnika. Po narodnosti, 95,15% čine Hrvati, dok ostalih 4,85% čine pripadnici nacionalnih manjina od kojih više od 400 pripadnika imaju bošnjačka, crnogorska, slovenska i srpska. 88,37% Splićana se uzjasnilo kao pripadnici rimokatoličke vjere, njih 2,121% su pripadnici pravoslavne vjere, 3,78 % je bilo neizjašnjenih, 5,26% agnostika i ostalih 0,469% se izjasnilo kao pripadnici drugih vjera. Izvor: [http://www.dzs.hr/ Državni zavod za statistiku]

Aglomeracija naselja

Šire područje Splita broji oko 400.000 stanovnika. Iako se, kao upravne jedinice, iduća naselja susjedna Splitu vode kao zasebna, ona čine jednu funkcionalnu cjelinu odnosno urbanu aglomeraciju: sjeverno - Vranjic, Solin, Mravince, Kučine, Klis, Dugopolje
zapadno - Kaštela, Divulje, Trogir, Seget Donji sjeveroistočno - Žrnovnica, Sitno Gornje, Sitno Donje, Srinjine,
istočno - Kamen, Stobreč, Strožanac, Podstrana, Sv.Martin, Mutogras, Bajnice, Krilo, Jesenice, Suhi Potok, Sumpetar, Mali Rat, Orij, Dugi Rat, Duće, Omiš.
Pojeftinjenjem trajektnih karata na cijenu autobusne karte za 1. zonu, slobodno se može reći, i s obzirom na kratkoću vrjemena putovanja, i gradić Supetar na otoku Braču je postao južna splitska "četvrt".

Poteškoće u razvoju aglomeracije

Split u posljednjih 27 godina nezavidno stagnira i čak nazaduje. Ovo se pak ogleda u krajnjem slučaju čak i u demografskim pokazateljima. Mogu se samo nagađati razlozi, ali zasigurno je jedan od najvažnijih teritorijalna rascjepkanost i nedostatak koordinacije među pojedinim gradovima u aglomeraciji, koja je potpuno nepromišljena kao cjelina. Nažalost sve je veće zaostajanje Splita, kao i ostalih regija u Hrvatskoj koji su uvjetovani globalizacijom, promjenom na tržištu te nespremnosti u regijama za promjene. Jedni grad koji se u državi istinski razvija i gradi jest Zagreb, koji je najmnogoljudniji grad u Hrvatskoj i u kojemu je skoncentrirana većina novčanog, znanstvenog i ljudskog kapitala zemlje. Ekonomski, kulturno i u svim drugim pogledima Split nažalost jako zaostaje za Europom i mediteranskim velegradovima. Put razvoju je dugotrajan; u zadnje vrijeme vide se pomaci, otvaranjem autoceste Zagreb-Split (A1) razbija se prometna izoliranost, u Dugopolju gradi se velika industrijska zona, stvara se novi generalni urbanistički plan (2005) jedan od prvih je od pomaka prema otvaranju debate o tome kako bi se grad trebao razvijati.

Povijest

Iako se nastanak grada Splita povezuje s gradnjom Dioklecijanove palače, 295.-305.godine, tj. u 4. stoljeću, arheološki nalazi iskopani poslije 2000. godine (sakralni objekti, amfiteatar, luka na sjevernoj strani Marjana), dokazuju da je ovo područje bilo naseljeno u starorimskom dobu, davno prije Dioklecijana. Moguće je da je tu bila i jedna od grčkih kolonija, a zbog povoljnog zemljopisnog položaja vjerojatno i ilirsko naselje. Dioklecijan, rimski car od 284 - 305, potekao je iz skromne obitelji i originalno se zvao Diokles. Poznat je kao veliki reformator Rimskoga Carstva jer je uveo sustav zvan tetrarhija, što je simultana vladavina četiri vladara. Bio je progonitelj kršćana koji se smatrao bogom. Velika palača na području današnjega Splita sagrađena je da u njoj provede umirovljeničke dane (Dioklecijan je bio jedini rimski car koji je odstupio bez prisile). Dioklecijanova palača najveća je i najbolje sačuvana kasnoantička palača na svijetu. Istočni i zapadni zid dugački su 216 m, južni 181 m, a sjeverni 175 m. U sjevernom dijelu palače bila je smještena posluga i vojska dok su južno bile same careve odaje. U upotrebi je bio vodovod koji dovodi vodu s izvora rijeke Jadro, a koristi se jednim dijelom i danas. Najnovija od teorija tvrdi da Dioklecijanova palača nikad nije bila samo mjesto za odmor, nego prava tvornica za preradu vune. Danas su od kompleksa sačuvane zidine, 3 vrata (Zlatna - Porta Aurea, Srebrna - Porta Argentea, Željezna - Porta Ferrea i Mjedena - Porta Aenea), carev mauzolej (danas katedrala Sv. Duje), kutne kule, Jupiterov hram ili Hram svih bogova, središnji trg - Peristil, te neposredno na jug od Peristila, Vestibul. Značajnije naseljavanje Dioklecijanove palače započelo je vjerojatno od 7.st., u vrijeme prvih slavensko-avarskih provala. Kasnije se Split proširio i izvan zidina. Poslije doseljenja Hrvata, Split je ostao romanski grad. Dugo je bio dio takozvane Bizantske Dalmacije budući da je kao i drugi gradovi na obali povremeno bio pod vlašću Bizanta, a povremeno pod kontrolom hrvatskih knezova i kraljeva . Split je kristijaniziran u to doba, pa je tako i carev mauzolej postao crkva. Naknadno je dodan kor, a od 13.-18. st. dozidan je zvonik, (u 19. st. "rastavljen" i obnovljen.) Na poluotočiću zapadno od Gradske luke se u srednjem vijeku nalazio benediktinski samostan sv. Stipana pod borima (San Stephanus de Pinis). Po istome je taj poluotočić i nazvan - Sustipan. Najpoznatiji zaređenik tog samostana je bio sin hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira, Stjepan. Osnivač tog samostana je bio splitski nadbiskup Lovre, inače prijatelj kralja Zvonimira, 1069. godine. Od 11. stoljeća bizantsku je vlast nad dalmatinskim gradovima zamijenila mletačka, koja se također izmjenjivala s razdobljima vladavine domaćih, hrvatskih vladara. To su najprije bili takozvani narodni vladari ili kraljevi hrvatske krvi, a kasnije vladari zajedničke hrvatsko-ugarsko države. Od 15. stoljeća do pada Mletaka 1791., cijela je Dalmacija bila je pod mletačkom vlašću. Za vrijeme turskih osvajanja, dijelom splitskog zaleđa zavladali su Osmanlije pa se Split počeo razvijati kao grad na granici i kao uvozno-izvozna luka. Grad je i ranije bio kulturno središte u kojem je djelovao jedan od prvih i najboljih hrvatskih književnika, pisac Marko Marulić, autor poznatog epa Judita. Od 1805. do 1813. Splitom je, kao cijelom Dalmacijom, vladala napoleonska Francuska. Uspomena na kratkotrajnu vlast Francuza u Splitu je prva suvremena ulica, danas Marmontova, i marjanski vrh Telegrin. Po porazu Napoleona, Dalmacija je pripala habsburškoj Austriji. Nakon Austro-ugarske nagodbe i stvaranja dvojne monarhije, Dalmacija i Split su pripali austrijskom dijelu Monarhije. Split je bio jedno od žarišta borbe pro-talijanskih autonomaša i narodnjaka koji su se zalagali za čvršće veze s ostatkom Hrvatske. Godine 1882. narodnjaci su preuzeli vlast u splitskoj gradskoj općini. Ipak, do kraja prvog svjetskog rata Dalmacija nije ujedinjena s Hrvatskom. Unatoč velikom lučkom prometu, izgradnja poveznice s kontinentalnom željezničkom mrežom započela je tek 1912., ali je prekinuta zbog izbijanja prvog svjetskog rata. Po svršetku prvog svjetskog rata Dalmacija ulazi u novostvorenu državu (Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca), koja kasnije postaje Jugoslavija). Grad od tada dijeli sudbinu Hrvatske i Hrvata. Od tog trenutka Split je počeo intenzivno rasti, postajati sve važnije kulturno, administrativno i gospodarsko središte. Gospodarskom razvitku Splita vrlo je pridonijelo dovršenje željezničke pruge prema Zagrebu (Ličke pruge) godine 1925. I pripojenje Italiji Zadra, Istre i Rijeke (gradova i krajeva koji su bili većinski hrvatski) ili Trsta (koji je imao značajnu slovensku i hrvatsku zajednicu) doprinosi tome. Brojni Hrvati koji ne žele pod talijansku vlast i žele izbjeći talijaniziranje, sele, prenoseći svoje glavnice, i u Split. Uza sve to, Split je postao i sjedište velike upravne jedinice, Primorske banovine.

Šport

Splićani vole reći za svoj grad da je "najsportskiji grad na svitu". U Splitu su se održala i brojna međunarodna sportska natjecanja, primjerice Mediteranske igre 1979 g. i Europsko atletsko prvenstvo 1990 g. U Splitu djeluju brojna sportska društva, a mnoga od njih su se okitila i kontinentalnim naslovima. Među ostalima, u Splitu djeluju: Nogomet: HNK Hajduk Split, RNK Split Košarka: KK Split (znan i kao KK Jugoplastika), KK Dalvin Vaterpolo: VK POŠK, VK Jadran Split, VK Mornar Split Rukomet (muški): RK Split, Rukomet (žene): RK Nada (pod imenom RK Dalma donijeli su naslov osvajačica Kupa pobjednica kupova) Kuglanje: među brojnima ističemo KK Poštar, koji je donio prvi naslov europskog prvaka u Split Veslanje: VK Gusar (Celent i Mrduljaš - bronca na OI 1980., braća Skelin srebro na OI 2004.) i VK Mornar Jedrenje: JK Labud, JK Mornar, JK Split, JK Zenta, JK Špinut Ragbi: RK Nada (pobjednici Srednjoeuropskog kupa) Bejzbol: BK Nada Plivanje: VK POŠK, VK Jadran, VK Mornar Atletika: ASK U Splitu djeluju i brojni klubovi borilačkih športova (karate, tae-kwon-do, judo, aikido, boks, kick-boks, full-contact, tajlandski boks) koji su dali brojne velikane borbenih vještina u europskim i svjetskim mjerilima. Od najuspješnijih boraca spomenimo Branka Cikatića, Marka Žaju, Sinišu Andrijaševića. Nadalje, Split ima teniski klub (Goran Ivanišević), boćarske klubove, klubove dizača utega (Nikolaj Pešalov) Splićani se mogu ponositi i vozačem moto-trka Ivanom Šolom, pilotom prve hrvatske bob-posade, koja je također bila sastavljena od Splićana. Od športskih priredaba koje se održavaju u Splitu, valja spomenuti veličanstvenu Mrdujsku regatu jedriličara, koja je otvorena gotovo svima, od vrhunskih profesionalaca, do onih koji su toliko svladali vještinu jedrenja da bi izbjegavali sudare na moru. Tako se zbog velikog broja sudionika 2004. godine startna crta mjerila miljama. Do kasnih 1980-tih, u Splitu se ljeti održavao nogometni "Trofej Marjan", na kojemu su sudjelovale brojne velike svjetske nogometne momčadi (Ajax, Girondins de Bordeaux, Vasco da Gama i dr.).

Poznati Splićani i Splićanke

Ovdje ulaze osobe koje su rođene i/ili su djelovale u Splitu.
- Jakov Gotovac, skladatelj
- Josip Hatze, skladatelj
- Ivo Tijardović, skladatelj
- Tonči Petrasov Marović, književnik
- Zdenko Runjić, skladatelj popularne glazbe
- Goran Ivanišević, tenisač
- Emanuel Vidović, slikar
- Oliver Dragojević, pjevač zabavne glazbe
- Tonči Huljić, skladatelj popularne glazbe
- Tedi Spalato, kantautor
- Doris Dragović, pjevačica zabavne glazbe
- Meri Cetinić, kantautorica
- Hari Rončević, kantautor
- Danijela Martinović, pjevačica zabavne glazbe
- Petar Grašo, pjevač zabavne glazbe
- Severina Vučković, pjevačica zabavne glazbe
- Jadran Marinković, novinar
- Miljenko Smoje, novinar
- Ivo Sanader, hrvatski premijer
- Luka Botić, književnik i botaničar

Zanimljivosti

Vanjske poveznice

- [http://www.split.hr/ Službene stranice gradske uprave]
- [http://www.split.com.hr Splitski portal]
- [http://www.split.info Nezavisni Portal grada Splita] Category:Hrvatski gradovi ja:スプリト

Rijeka

Rijeka je grad u Hrvatskoj i administrativno središte Primorsko-goranske županije. Grad Rijeka s okolicom (bivša općina Rijeka - Kastav, Viškovo, Grobnik, Kostrena, Bakar) ima preko 250.000 stanovnika. Grad se još u 19. stoljeću zbog svog idealnog geografskog položaja i dubine mora u Kvarnerskom zaljevu, razvio u jednu od najvećih srednjoevropskih luka i moćno industrijsko središte. Rijeka je bila značajna i kao jedno od najvažnjih finacijskih središta bivše Jugoslavije. Početkom devedesetih dolazi do propasti industrije i naglog smanjenja lučkog prometa pa se u novom mileniju Rijeka počinje okretati razvoju turizma i uslužnog sektora.

Zemljopisni položaj

Zapadna Hrvatska, sjeverni Jadran 14° 26' istočne geografske dužine
45° 21' sjeverne geografske širine

Osnovni podaci o Rijeci

Himna grada Rijeke - Najdraža Rijeko Himna grada Rijeke - Najdraža Rijeko Zastava grada Rijeke plava sa žuto uokvirenim grbom u sredini, izglasana na gradskom vijeću 1998. godine. Gradsko vijeće grada Rijeke je u travnju 2005. godine donijelo zaključak kojim se ponovno pokreće proces povratka povijesnih gradskih simbola. Slika:rijekazastava1b.jpg Povijesna zastava grada Rijeke karmin-zlatno-kobalt plava, u uporabi od 1848.-1947. Vraćena odlukom gradskog vijeća iz 1998., ali odbijena odlukom ministarstva uprave RH iste godine Slika:rijekazastava1a.gif Povijesni grb grada Rijeke temelji se na grbu koji je dodijelio hrvatski kralj i austrijski car Leopold I. 6. lipnja 1659. U crvenom ovalnom štitu desnom nogom stojeći na stijeni dvoglavi crni orao uzdignutih krila obiju glava gledajući u lijevo sa zlatnim kljunovima i nogama i crvenim jezicima, lijevom nogom drži vrč prirodne boje iz kojeg se obilno izlijeva voda koja se razlijeva oko stijene. Iznad orla je austrijska carska i hrvatska kraljevska kruna s dvije plave trake koje vise vodoravno iz nje. Ispod štita je traka s natpisom "INDEFICIENTER" (nepresušan). U službenoj uporabi je verzija grba bez krune i natpisa Indeficienter budući su odbijeni mišljenjem ministrastva Uprave iz 1998. Slika:Grbri1a.gif
- Površina: 44 km2 (po veličini treći grad u Hrvatskoj)
- Srednja godišnja temperatura: 13,8 stupnjeva C
- Prosječna vlažnost tijekom godine 58 %
- Ukupne padaline godišnje: 1228 mm
- Ukupno 86 kišnih dana u godini

Zanimljivosti

- Prvi torpedo izrađen je u Rijeci. Projektirali i izradili su ga Giovanni de Lupis, pomorski kapetan te Robert Whitehead, engleski inženjer
- U Rijeci je prvi put u povijesti fotografiran let puščanog zrna. Učinio je to Dr. Peter Salcher
- Riječki kirurg Anton Grossich prvi je 1907. uveo u praksu primjenu jodne tinkture u pripremi za operativne zahvate
- Prvo komunalno groblje u Europi izgrađeno je u Rijeci, na Kozali
- Prve novine tiskane na talijanskom jeziku (uključujući Italiju) «Notizie del giorno» štampane su u Rijeci
- Prva međunarodna nogometna utakmica u Hrvatskoj igrala se u Rijeci 1905. između lokalnog kluba Atletico Fiumano i kluba sa broda SS Slavonia, kompanije Cunard Line, koji je plovio na liniji Rijeka-New York

Priča o riječkom orlu

Povijest riječkog dvoglavog orla počinje u 17. stoljeću kada na zahtjev Riječana car Leopold I izdaje povelju 6. lipnja 1659. kojom gradu Rijeci odobrava grb. Neki povjesničari prenose kako su izgled grba zamislili sami Riječani. Prema toj povelji grb je opisan na slijedeći način: iznad damask-plava podloga obrubljena zlatnom bojom, štit s karmin-crvenom podlogom u sredini kojeg se nalazi dvoglavi orao koji desnom kandžom stoji na stijeni, a lijevom drži vrč iz kojeg teče voda. Iznad orla nalazi se kruna, a ispod njega natpis Indeficienter. Koliko su Riječani voljeli svoj grb dokazuju i mnogi prosvjedi nakon 1890. godine kada je dvoglavi orao zbog rekonstrukcije maknut sa vrha Gradskog tornja o čemu svjedoče čak i riječke narodne pjesme kao npr. popularna «Indeficienter». U isto vrijeme pojavio se i politički spor izmedju ugarskih i gradskih vlasti o tome čija bi se zastava trebala vijoriti na gradskoj uri, mađarska ili riječka. 1890 1890 Problem je riješen 1906. godine kada je zahvaljujući riječkim ženama dvoglavi orao vraćen na svoje mjesto. Naime naše poduzetne bake i prabake su nakon brojnih prosvjeda za vraćanjem orla, stvar uzele u svoje ruke i osobnim prilozima su skupile novac za izgradnju novog. Novi orao je bio visok 2,20 metara, a širok (raspon krila) 3 metra i težio je 2000 kg. Svečanost inauguracije novog dvoglavog orla na Gradskom tornju je održana na dan Sv. Vida 15. lipnja 1906. godine. Priča se da je gotovo cijeli grad prisustvovao tom činu, a slavlje i pjesma čula se do duboko u noć. Orao je u prvotnom obliku preživio sve do 1919. godine i dolaska D'Anunzia u grad. Naime, tada mu je jedan D'Anunzijev ardit odrubio jednu glavu budući su talijanski fašisti tumačili kako je dvoglavi orao austrijski, a jednoglavi rimski. Ipak, orao je i u takvom krnjem obliku preživio sve do 1949. godine kada su ga tadašnje komunističke vlasti označile kao buržoaski i nenarodni simbol te ga dale skinuti i rastaliti. Nisu u potpunosti uspjeli. Stari Fiumani-Riječani koji su tada bili među radnicima brodogradilišta '3. Maj' kojima je naređeno skidanje orla, uspjeli su sakriti nekoliko komada brončane statue te ga do danas sačuvati u gradu na nekoliko lokacija.

Povijest

Tarsatica - Rimsko naselje na području današnjeg Trsata prvi put se spominje 180. godine prije Krista nakon što su rimske legije pobijedile ilirske pirate, starosjedioce na ovome prostoru 1230. Prvi put se u dokumentima spominje Rijeka Svetoga Vida o kojoj pišu venecijanski trgovci 1315. Hugon II. Devinski, vlasnik grada osnovao je u Rijeci augustinski samostan uz kojega se gradi i Crkva Svetoga Jeronima 1336. - 1365. vlasnici Rijeke su krčki knezovi, kasnije Frankopani 1438. Rijeka je dobila hospital (bolnicu), a dvije godine kasnije i prvu drogeriju 1453. Marin Frankopan sagradio je samostan na Trsatu uz dopuštenje pape Nikole VI. 1465. Rijeka je prodana caru Friedrichu III. Habsburgu i do kraja 1. svjetskog rata ostaje pod vlašću obitelji Habsburg 1509. Rijeku, opljačkanu i spaljenu zauzimaju Venecijanci pod vodstvom zapovjednika Trevisana 1530. Pod vodstvom Šimuna Kožičića Benje u Rijeci je počela s radom prva tiskara u kojoj s tiskaju knjige na narodnom jeziku i na hrvatskom autohtonom pismu - glagoljici 1531. Rijeka dobiva prvi pisani gradski statut 1531. Uskočki kapetan Petar Kružić dao je izgraditi prve trsatske stube 1595. Turci su izbili na Grobničko polje, a u Rijeci je proglašena nesigurnost 1599. Velika kuga odnijela je živote čak 300 od 3000 Riječana nastanjenih unutar gradskih zidina 1627. Počeci sveučilišta u Rijeci, isusovci osnivaju prvu gimnaziju 1638. Započinje gradnja Crkve Svetoga Vida prema projektu Giacoma Briana 1659. Rijeka dobiva grb s dvoglavim orlom i natpisom “Indeficienter” - “Nepresušiv” odlukom cara Leopolda I. 1690. U Rijeci se otvara prvi konzulat, i to Dubrovačke Republike 1719. Rijeka je proglašena slobodnom lukom odlukom cara Karla VI. 1728. U povodu otvorenja karolinške ceste (Rijeka - Karlovac) Rijeku je posjetio car Karlo VI. 1750. Snažan potres razara Rijeku 1754. U Rijeci je počela s radom rafinerija šećera koja je zapošljavala 1000 ljudi 1779. Za vrijeme Marije Terezije godine osnovan Corpus separatum. 1805. U Rijeci je prema vlastitom projektu A. Lj. Adamić, podigao kameno kazalište, tada jedno od najvećih u Europi 1809./1810. Dovršena lujzijanska cesta (Lujzijana) nazvana po Napoleonovoj ženi 1821. Utemeljena riječka hartera 1852. U Rijeci je puštena u rad prva plinara, a Rijeku je noću osvjetljavalo 226 plinskih svjetiljki 1848. Ban Josip Jelačić okupira Rijeku, raspušta gradsku upravu i utemeljuje Riječku Županiju 1868. Rijeka je kao corpus separatum - izdvojeno tijelo stavljena pod ugarsku upravu gdje je ostala sve do 1918. godine 1873. Rijeka je željezničkom prugom spojena s Pivkom i Karlovcem 1882. Utemeljena rafinerija nafte na Mlaki; Rijeka dobiva modernu kanalizaciju 1885. Podignuto riječko kazalište, današnji HNK Ivana pl. Zajca 1888. Otvoren hotel Continental 1891. Podignuta je zgrada željezničkoga kolodvora 1896. Dovršena izgradnja gradskoga vodovoda 1899. Rijekom prometuje električni tramvaj 1905. U današnjoj zgradi Radio Rijeke donesena je Riječka rezolucija, temelj povezivanja Hrvatske i Ugarske u obrani od bečkih interesa 1914. Dovršena zgrada kazališta Fenice, s čak 1450 sjedećih mjesta. Svojom jedinstvenom konstrukcijom i inovacijama u kazališnoj tehnici tada jedna od najsuvremenijih Europi. 1918. 27.10. Rijeka dolazi pod kontrolu Južnoslavenskog komiteta sa sjedištem u Zagrebu 1918. 04.11. Talijanski ratni brod Emanuele Filiberto ulazi u riječku luku, a talijansko nacionalno vijeće preuzima grad 1918. 17.11. Francuski razarač Audace iskrcava američke i engleske trupe koje preuzimaju kontrolu u gradu, američki predsjednik Wilson postaje arbitar u jugoslavensko-talijanskom sporu oko grada. Predlaže da se grad Rijeka uredi kao samostalna država i potencijalno sjedište Lige naroda. 1919. D'Annunzijevi crnokošuljaši okupiraju grad i proglašavaju talijansku regenciju Kvarnera. 1920. 12.studeni, potpisan Rapallski ugovor između Italije i Kraljevine SHS kojim obje strane priznaju 'potpunu slobodu nezavisnost Države Rijeka (Fiume)[http://hr.wikipedia.org/wiki/Slobodna_Dr%C5%BEava_Rijeka] i obavezuju se da će to vječno poštivati'. 1920. 24-30.prosinac, 'Krvavi Božić'. D' Annunzio vojnom akcijom istjeran iz grada 1921. Na izborima Autonomna stranka (uz podršku i većine glasova riječkih Hrvata) dobija 6558, a nacionalni blok (fašistička, liberalna i demokratska stranka) 3443 glasova. Predsjednik Vlade Slobodne Države Rijeka - Stato libero di Fiume postaje šef Autonomne stranke Ricardo Zanella [http://en.wikipedia.org/wiki/Riccardo_Zanella]. 1922. Fašisti izvode puč, legalna Vlada prebjegla u Kraljevicu 1924. Rimskim ugovorom Kraljevina SHS pristaje na priključenje Rijeke Italiji. 1935. Započinje gradnja riječkoga nebodera prema projektu Umberta Nordija 1943. Njemačka vojska okupira grad i formira Operativno vijeće Jadranskog primorja 1944. Objavljen 'Liburnijski memorandum' kojim se predlaže konfederalna država s tri kantona Rijekom, Sušakom i Bistricom. Otoci Krk, Cres i Lošinj ušli bi u zajednički kondominij. 1945. 3. svibnja Rijeka je oslobođena od njemačke okupacije 1947. Mirovnim ugovorom u Parizu Rijeka i Istra službeno su vraćene Hrvatskoj. Veliki broj Riječana napušta grad i odlazi u egzil (esuli). 1962. Općine Stari Grad, Sušak i Zamet spajaju se u općinu Rijeka 1991. Početkom prosinca iz Rijeke su brodom otišle posljednje jedinice JNA. Te godine Rijeka je prema popisu stanovništva imala 164.000 stanovnika 1992. Ukida se općina Rijeka umjesto koje se stvaraju grad Rijeka te općine Kastav, Viškovo, Kostrena, Čavle, Jelenje, Bakar i Kraljevica. Formirana Županija Primorsko-goranska. 2003. U Rijeci potpisani ugovori između Svjetske banke, Vlade Republike Hrvatske te Hrvatskih autocesta, Hrvatskih cesta, Lučke uprave i Luke Rijeka u ukupnoj protuvrijednosti od 156,5 milijuna USD. Kreditom će se financirati zahtjevan razvojni projekt modernizacije riječke luke i obnove riječkog prometnog pravca - Rijeka Gateway Project. 2003. U svojem 100. pastoralnom pohodu i 3. posjetu Hrvatskoj, Sveti Otac Ivan Pavao II.. pet je dana boravio u Rijeci. Jeste li znali?
- Rijeka je bila slobodna država od 1. siječnja 1921. do 24. siječnja 1924.
- Američki predsjednik Wilson je 1919. predložio Rijeku za sjedište Lige naroda – preteče Ujedinjenih naroda
- Riječani rođeni od 1913. godine su do 1991. promijenili 5 država: Austro- Ugarsku, Slobodnu Državu Rijeka, Kraljevinu Italiju, SFR Jugoslaviju, Republiku Hrvatsku
- U kasnom 19. i ranom 20. st. Riječani su ravnopravno koristili 4 jezika – Hrvatski, Talijanski, Mađarski i Njemački
- Osim većinski hrvatskog stanovništva, Rijeku danas naseljavaju i pripadnici 11 nacionalnih manjina - Albanci, Bošnjaci, Česi, Mađari, Talijani, Mađari, Crnogorci, Srbi, Romi, Slovaci i Slovenci
- Sveučilište u Rijeci osnovali su Isusovci 1627.
- Rječina je od 1924-1941 bila državna granica – zapadna obala pripadala je Italiji, a istočna (Sušak) Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca
- U prošlom stoljeću u Rijeci je djelovalo 57 konzulata, 20 konzulata u razdoblju uoči I. svjetskog rata
- U svojoj povijesti Rijeka je imala 2 imena – hrvatsko ime Rijeka i talijansko i mađarsko ime Fiume (fiume na talijanskom jeziku znači rijeka)

Administracija i politika

U Rijeci je na vlasti Socijaldemokratska partija Hrvatske (SDP) na čelu s gradonačelnikom Vojkom Obersnelom.

Ekonomija

Demografija

Kultura i sport

Kultura

- [http://www.hnk-zajc.hr HNK Ivana pl. Zajca]
- [http://www.ri-karneval.com.hr Međunarodni riječki karneval]
- Riječke ljetne noći
- [http://riteatar.way.to KUC "Kalvarija"]
- [http://www.rijekakino.hr kina "Teatro Fenice", "Croatia"]
- HKD Sušak

Sport

Nogomet
- HNK Rijeka
- NK Lokomotiva
- NK Orijent

Obrazovanje

Osnovne škole

- OŠ "Gornja Vežica" (nekadašnja "Vladimir Bakarić")
- OŠ "Trsat"
- OŠ "Brajda"
- OŠ "Eugena Kumičića"
- OŠ "Dolac"
- OŠ "Kozala"
- OŠ "Kantrida"
- OŠ "Centar"

Srednje škole

- Prva sušačka hrvatska gimnazija
- Gimnazija Andrije Mohorovičića
- Prva Riječka Hrvatska Gimnazija
- Ekonomska škola Mije Mirkovića
- Elektro-tehnička škola
- Srednja talijanska škola u Rijeci - Scuola media superiore italiana di Fiume
- Medicinska škola
- Građevinska tehnička škola
- Tehnička škola za strojarstvo i brodogradnju
- elektroindustrijska i obrtnička škola
- Prometna škola

Fakulteti

- [http://www.medri.hr Medicinski fakultet u Rijeci]
- [http://www.pfri.hr Pomorski fakultet u Rijeci]
- [http://www.riteh.hr Tehnički fakultet u Rijeci]
- [http://www.gradri.hr Građevinski fakultet u Rijeci]
- [http://www.pravri.hr Pravni fakultet u Rijeci]
- [http://www.ffri.hr Filozofski fakultet u Rijeci]
- [http://www.efri.hr Ekonomski fakultet u Rijeci]
- [http://www.veleri.hr Veleučilište u Rijeci]

Znamenitosti

- Upravna zgrada bivše Tvornice šećera
- Katedrala sv. Vida
- Kapucinska crkva
- Marijansko svetište na Trsatu
- Gradski toranj
- Korzo
- HNK Ivana pl. Zajca
- Srednjovjekovni dvorac na Trsatu
- palače Ploech, Modello, Garbas
- Crkva sv. Sebastijana
- Rimski luk
- Crkva Marijina Navještenja i Kosi toranj
- Guvernerova palača

Vanjske poveznice

- [http://www.rijekadanas.com/ Rijeka Danas - Riječki internet dnevnik]
- [http://www.rijeka.hr/ Službene stranice gradske uprave]
- [http://www.e-rijeka.com/ E-rijeka - Riječki internet portal]
- [http://www.radio-rijeka.com Radio Rijeka]
- [http://www.rijeka-drzava.com/ Virtualna Slobodna Država Rijeka]
- [http://www.rijeka.com/ Rijeka]
- [http://www.forza-fiume.com/ Forza Fiume]
- [http://en.wikipedia.org/wiki/Postage_stamps_and_postal_history_of_Fiume/ Poštanske marke]
- [http://tinyurl.com/dlte7/ Riječki guverneri] Category:Hrvatski gradovi ja:リエカ

Osijek

Osijek je grad koji je smješten u podunavskoj ravnici na desnoj obali rijeke Drave 22 km od ušća u Dunav i kao najveći grad u istočnom dijelu Hrvatske sjedište je Osječko - baranjske županije. Grad je industrijsko, upravno, sudsko i financijsko sjedište.

Demografija

U gradu Osijeku živi 95.406 stanovnika. Zajedno sa prigradskim naseljima: Tvrđavica, Podravlj