:: wikimiki.org ::

Knin

Knin

Knin je grad u Hrvatskoj. Hrvatskoj

Zemljopis

Knin se nalazi u srednjoj Dalmaciji. Udaljenost Knina s većim gradovima:
- Knin - Šibenik 56 km (D33)
- Knin - Split 100 km (D1)
- Knin - Zadar 91 km
- Knin - Zagreb 273 km (D1) U Kninu se nalazi izvor rijeke Krke.

Stanovništvo

Prije Domovinskog rata većinu stanovništva činili su Srbi, danas je naseljen mješanim stanovništvom.

Uprava

Na temelju izbornih rezultata od 15. svibnja 2005. vlast u gradu Kninu formirala je koalicija HDZ-HSLS-HB-HSP. Gradonačelnica je postala Josipa Rimac.

Povijest

Bio je jedno od sjedišta hrvatskih kraljeva. Godine 1990. u Kninu je počela pobuna srpskog stanovništva, koja je kulminirala proglašenjem tzv. Krajine godinu dana kasnije. U vojno-redarstvenoj akciji Oluja u kolovozu 1995. Hrvatska vojska oslobađa Knin i okolicu i vraća ga pod nadzor Republike Hrvatske.

Gospodarstvo

- [http://www.kanuf.hr Knauf d.o.o]

Slavni ljudi

Spomenici i znamenitosti

- Kninska tvrđava, stara tvrđava na brdu Spas iznad grada vuče korijene još iz rimskog doba
- Slap Krčić ispod kojeg izvire rijeka Krka ujedno i početak NP Krka

Obrazovanje

- 2 osnovne škole
- Srednjoškolski Centar Kralja Zvonimira sa smjerovima:
- Gimnazija 4 god.
- Elektrotehnika 4 god.
- Prometna 4 god.
- Economija 4 god.
- Konobari 3 god.
- Kuhari 3 god.

Kultura

Sport

- Nogometni klub Dinara Gradski nogometni klub, član Hrvatske lige-jug. Dresovi-crno bijeli.

Vanjske poveznice

- [http://www.knin.hr www.knin.hr]
- [http://www.tvrdjava-knin.hr www.tvrdjava-knin.hr]
- [http://www.czp-knin.hr/ www.czp-knin.hr] Category:Hrvatski gradovi

Hrvatska

Hrvatska je srednjoeuropska zemlja, zemljopisno smještena na raskrižju puteva za Srednju Europu i Sredozemlja. Glavni grad Hrvatske je Zagreb.

Zemljopis

Glavni članak: Zemljopis Hrvatske Hrvatska ima:
- jezera i brežuljke na kontinentalnom sjeveru i sjeveroistoku (središnja Hrvatska i Slavonija kao dio Panonske nizine);
- pošumljene planine u Lici i Gorskom Kotaru, što spada u Dinaride;
- kamenitu obalu na Jadranskom moru (Istra, Sjeverno Primorje i Dalmacija). Klima je u unutrašnjosti Hrvatske umjereno kontinentalna, u gorskoj Hrvatskoj pretplaninska i planinska, u primorskom dijelu mediteranska (sa suhim i toplim ljetima te vlažnim i blagim zimama), a u zaleđu submediteranska (s nesto hladnijim zimama i toplijim ljetima). S prosječno 2.600 sunčanih sati u godini jadranska je obala jedna od najsunčanijih u Sredozemlju, a temperatura mora ljeti je od 25C do 27C. Površina mora: 33.200 km²
Površina zemlje i mora: 89.810 km²
Ukupna gospodarska površina: 113.680 km²
Dužina kopnenih granica: 2.028 km - detaljnije Dužina obale: 5.835 km
Dužina obale kopnenog dijela: 1.777 km
Dužina obale na otocima: 4.058 km
Broj otoka: 1.185 (66 naseljenih) Važniji gradovi u Hrvatskoj su Zagreb (glavni grad), Split, Dubrovnik, Rijeka, Osijek, Zadar, Karlovac, Pula, Knin, Gospić ( sjedište najveće Hrvatske županije) Šibenik, Slavonski Brod, Mali Lošinj (najveći i najrazvijeniji otočni grad)... (vidi i: Popis gradova u Hrvatskoj)

Povijest

Glavni članak: Povijest Hrvatske Povijest Hrvatske Hrvati su slavenski narod koji je doselio u današnje područje Hrvatske tijekom 7. stoljeća. Nakon razdoblja vladanja hrvatskih knezova i kraljeva, Hrvati su 1102. godine sporazumno potpali pod vlast Mađara. Sredinom 15. stoljeća mađarsko je kraljevstvo pretrpjelo teške udarce zbog širenja Otomanskog Carstva, zbog čega je Hrvatski sabor pozvao Habsburgovce da preuzmu vlast nad Hrvatskom. Nakon niza bitaka, u 18. stoljeću velik se dio zemlje oslobodio turske vlasti, ali Hrvatska je dovedena u upravnu ovisnost o Ugarskoj. Nakon dugog razdoblja pod Mlecima, hrvatska je obala 1813. godine postala austrijskom pokrajinom. Nakon Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske, Hrvatska je ušla u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Istra, Rijeka i Zadar potpali su pod talijansku vlast. Kraljevina SHS je 1929. godine preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju. Hrvatska postaje banovina 1939. godine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata osniva se Nezavisna Država Hrvatska (1941-1945). U to vrijeme Hrvatska je imala svoje povijesne granice do Drine, a Dalmacija je bila pod okupacijom Italije. Snažan partizanski pokret i paralelna vlast na oslobođenim područjima, te oslobađanje vlastitim snagama dovode do toga da je nakon rata Hrvatska postala dio nove, socijalističke Jugoslavije. 1991., godinu dana nakon prvih demokratskih izbora, Hrvatska je proglasila neovisnost. Iste je godine počeo rat sa srpskim agresorom, koji je završio 1995. godine hrvatskom pobjedom. Hrvatska je 1992. godine primljena u Ujedinjene narode kao punopravni član.

Politika

Glavni članak: Politika Hrvatske Od usvajanja novog ustava 1990. godine, Hrvatska je parlamentarna demokracija. Predsjednik Republike je poglavar države, a bira se na pet godina. Osim što je vrhovni zapovjednik oružanih snaga, predsjednik države predlaže predsjednika Vlade, kojeg imenuje Sabor. Hrvatski sabor je jednodomno zakonodavno tijelo s najviše 160 zastupnika, a bira se općim izborima na mandat od četiri godine. Sabor svake godine zasjeda tijekom dva razdoblja: 15.1. - 15.7. i 15.9.-15.12. Na čelu Vlade je predsjednik Vlade, koji ima 2 potpredsjednika i 14 ministara zaduženih za određena područja upravljanja. Vlada, kao izvršna vlast, predlaže zakone i proračun, izvršava zakone, te vodi inozemnu i domaću politiku zemlje. Hrvatska ima trojni sustav sudstva: vrhovni sud, županijske sudove i općinske sudove. Ustavni sud presuđuje u pitanjima koji se tiču ustava. Istaknuti hrvatski političari: Ljudevit Gaj, Josip Broz Tito, Stjepan Radić, Ante Radić, Maksimilijan Vrhovac, Ante Starčević, ban Josip Jelačić, Ivo Sanader, Stjepan Mesić, Vlatko Pavletić, Ivica Račan, Gojko Šušak, Miomir Žužul, Franjo Tuđman, Zlatko Tomčić, Ante Trumbić, Ante Pavelić, Kolinda Grabar-Kitarović, Mate Granić, August Cesarec, Milan Bandić, Slaven Letica, Josip Juraj Strossmayer, Vladimir Bakarić, Vladimir Nazor, Petar Velebit, Savka Dapčević - Kučar, Mika Tripalo, grof Janko Drašković, Ivan Kukuljević Sakcinski, Eugen Kvaternik.

Županije

Glavni članak: Hrvatske županije Hrvatske županije Hrvatska je podijeljena na 20 županija i jedan grad
- koji ima status županije: # Zagrebačka # Krapinsko-zagorska # Sisačko-moslavačka # Karlovačka # Varaždinska # Koprivničko-križevačka # Bjelovarsko-bilogorska # Primorsko-goranska # Ličko-senjska # Virovitičko-podravska # Požeško-slavonska # Brodsko-posavska # Zadarska # Osječko-baranjska # Šibensko-kninska # Vukovarsko-srijemska # Splitsko-dalmatinska # Istarska # Dubrovačko-neretvanska # Međimurska # Grad Zagreb
- Vidi i:
Popis gradova u Hrvatskoj
Popis gradova u Hrvatskoj po županijama
Popis općina u Hrvatskoj

Gospodarstvo

Glavni članak: Gospodarstvo Hrvatske Gospodarstvo se zasniva na lakoj industriji, kao i sektoru usluga. Turizam je značajan izvor prihoda. Stanje hrvatskog gospodarstva tipično je za zemlje u tranziciji iz komunizma. Iako je došlo do privatizacije i preustroja u svim područjima, glavni problemi su velika nezaposlenost i slabe gospodarske reforme. Situaciju otežava loš sustav sudstva i administracije, pogotovo u pogledu vlasništva nad nekretninama. Velik je problem i razlika u standardu i razvijenosti pojedinih dijelova Hrvatske. BDP po stanovniku u Zagrebu je otprilike trostruko veći od prosjeka za cijelu državu. Od prve sljedeće najrazvijenije i najbogatije regije Istre glavni je grad, mjereno po BDP-u per capita, također gotovo trostruko bogatiji. Drugi i treći grad (Split i Rijeka) su više nego trostruko u zaostatku za Zagrebom, dok su najnerazvijenija područja gotovo deset puta siromašnija i nerazvijenija od metropole. Ggotovo u pravilu, najsiromašniji su dijelovi države oni koji su bili pod okupacijom tijekom rata, bez obzira na komparativne prirodne prednosti koje pojedini od njih imaju.

Stanovništvo

Glavni članak: Stanovništvo Hrvatske Većinu stanovništva Hrvatske čine Hrvati (oko 90%). Glavne manjine su Srbi (4.5%), Bošnjaci, Talijani, Mađari i drugi. Demografska tranzicija je završena: prirodni prirast mjeri se u promilima. Očekivani životni vijek i pismenost su veliki. Glavna vjera je katoličanstvo (87%), a postoje i vjerske manjine (pravoslavci, muslimani, židovi). Službeni jezik je hrvatski, koji spada u južnoslavenske jezike i koristi latinicu.

Kultura

Glavni članak: Kultura Hrvatske Hrvatska se kultura zasniva na trinaeststoljetnoj povijesti iz koje su očuvani mnogi spomenici, umjetnička i znanstvena djela. Hrvatska ima šest spomenika svjetske baštine i osam nacionalnih parkova. Zanimljivo je da je Hrvatska ostavila trag i na povijesti kravata kao izvor tih odjevnih predmeta. Hrvatska je dala mnoge umjetnike i znanstvenike svjetskog glasa kao što su kipar Ivan Meštrović, fizičar Ruđer Bošković, fizičar Nikola Tesla, metematičar Marin Getaldić, seizmolog Andrija Mohorovičić i mnogi drugi. Posebnost Hrvatske su njezini brojni i plodni izumitelji i znanstvenici, među koje spadaju Eduard Slavoljub Penkala (nalivpero), Faust Vrančić (padobran), Vladimir Prelog i Lavoslav Ružička, tu su još književnici kao Ivan Mažuranić, Ivana Brlić-Mažuranić, Ksaver Šandor Gjalski, Nikola Zrinski, Josip Kozarac, Ivan Kozarac, Dragutin Tadijanović, Josip Eugen Tomić, August Cesarec, Eugen Kumičić, Ivan Aralica, Dobriša Cesarić, Ante Kovačić, Ivan Goran Kovačić, Hanibal Lucić, Vesna Parun, Božica Jelušić, Petar Hektorović, Marija Jurić Zagorka, Vjenceslav Novak, Petar Preradović, Pavao Pavličić, Fran Krsto Frankopan, Andrija Kačić Miošić, Miroslav Krleža, August Šenoa, Antun Branko Šimić, Silvije Strahimir Kranjčević, Antun Gustav Matoš, Slavko Kolar, Marin Držić, Marko Marulić, Ivan Gundulić, Vladimir Nazor, Tin Ujević, Ivo Andrić, Stanko Vraz, Ljudevit Gaj i dr., te skladatelji Josip Runjanin, Ferdo Livadić, Vatroslav Lisinski, Ivan Zajc i Antun Mihanović. .

Državni blagdani (neradni dani)
Datum	Ime	Napomene
1. siječnja	Nova godina
6. siječnja	Sveta tri kralja
dan nakon Uskrsa	Uskrsni ponedjeljak	klizni datum
1. svibnja	Praznik rada
60 dana nakon Uskrsa	Tijelovo	klizni datum
22. lipnja	Dan antifašističke borbe
25. lipnja	Dan državnosti
5. kolovoza	Dan pobjede i domovinske zahvalnosti
15. kolovoza	Velika Gospa
8. listopada	Dan neovisnosti
1. studenog	Svi sveti
25. prosinca	Božić
26. prosinca	Sveti Stjepan

Vanjske poveznice

- [http://www.hr/wwwhr/index.hr.html WWW.HR -Hrvatski Web katalog]
- [http://www.hr/hrvatska/index.hr.shtml Hrvatska ukratko]
- [http://www.hrvatska.net Hrvatska.NET - Tražilica, novosti, zajednica...]
- [http://www.crodream.com Hrvatski oglasnik...] Category:Države svijeta fiu-vro:Horvaatia ja:クロアチア ko:크로아티아 th:ประเทศโครเอเชีย zh-min-nan:Hrvatska

Dalmacija

Stari vijek

Ime Dalmacija spominje se prvi put na epigrafskim spomenicima i u djelima rimskih pisaca u vrijeme rimskih osvajanja istočne obale Jadrana na prijelazu iz 1. st. pr. Kr. u 1. st. po Kr. Rimljani su Dalmacijom nazvali provinciju, dio Ilirika, koja se protezala uz istočnu obalu Jadranskog mora od rijeke Raše na sjeverozapadu do rijeke Drine na istoku i Budve na jugoistoku. U zaleđu je provincija obuhvaćala veći dio Gorske Hrvatske te današnje Bosne i Hercegovine. Stotinjak kilometara južnije od Save protezala se granica s provincijom Panonijom. Na tom su području živjeli narodi ilirskoga kulturnog kruga: Liburni, Japodi, Dalmati, Daorsi, Ardijejci, Plereji, Mezeji, Desitijati, a dijelom Autarijati i Enheleji. Nije neobično da je cijeli prostor nazvan po Dalmatima, jer su oni Rimljanima pružali najodlučniji otpor do konačne "pacifikacije" 9. god. po Kr. Na njihovom je tlu podignuta i Salona, dalmatinska metropola i jedan od najvećih gradova Rimskog Carstva. Ovako definiran zemljopisni pojam Dalmacije u starom vijeku egzistirao je do 7. st. Kada je 395. god. car Teodozije podijelio Rimsko Carstvo na zapadni i istočni dio Dalmacija je ostala u okvirima zapadne polovice Carstva, što će kasnije imati brojne implikacije. Stanovitu je posebnost unutar Dalmacije imala Liburnija sa središtem u Zadru, a to se ime spominje još i u vrijeme hrvatskih narodnih vladara početkom 9. stoljeća.

Srednji vijek

Dolaskom germanskih i slavenskih etničkih valova na tlo Dalmacije započinje njeno teritoijalno pulsiranje. Rimska se vlast povlači u jače utvrđene gradove uz jadransku obalu i na većim otocima. U vrijeme dolaska Hrvata Dalmaciju de facto čine tek neki veći gradovi (s uskim prstenom poljoprivrednih površina neposredno uz gradske zidine) na istočnojadranskoj obali i otocima koji priznaju vlast bizantskog cara: Krk, Osor, Rab, Zadar, Trogir i Kotor. Uskoro se navedenim gradovima pridružuju Split i Dubrovnik (baštineći urbanu tradiciju Salone i Epidaurusa). Bizant je navedene gradove ustrojio u temu, vojno-upravnu jedinicu sa središtem u Zadru. Od tada je Zadar glavni grad Dalmacije, a to će ostati sve do 1918. (kada ga je na temelju tajnoga londonskog ugovora okupirala Italija). Bizantski su gradovi postali žarišta romanske kulture, latinskog jezika i kršćanske vjere u slavenskom (hrvatskom) okružju. Uskoro je sa zaleđem oživjela diplomatska, gospodarska i kulturna suradnja. Dobrim dijelom se kršćanstvo širilo u dubinu hrvatskoga teritorija upravo iz dalmatinskih gradova, bez obzira na mijene crkvene velevlasti (Rima i Carigrada). U državnim kancelarijama Bizanta, drugih europskih država, ali i rimske kurije de iure zadržano je starovjekovno poimanje teritorijalnog obuhvata Dalmacije, s kojim se podudara i crkveno-teritorijalni ustroj splitske metropolije potvrđen (ili utvrđen) splitskim crkvenim saborima 925. i 928. god U vrijeme vladavine kralja Tomislava (poč. 10. st. - 928.) po prvi put su u osobi vladara objedinjene bizantski gradovi na obali sa ostalim dijelom Hrvatske, a čvršća veza između Hrvatske i bizantskih dalmatisnkih gradova u punom smislu zaživjela je tek za vrijeme kralja Petra Krešimira IV. (1058.-1074.), kralja Hrvata i Dalmatinaca. Dalmatinski su gradovi tijekom srednjeg vijeka postupno pohrvaćivani (pa tako, primjerice, kralj P. Krešimir IV. za Čiku, istaknutu pripadnicu zadarskoga patricijata, može kazati kako je ona "... mea soror"). Koristeći slabljenje Hrvatske krajem 11. st. Mletačka Republika je nastojala preuzeti političku kontrolu nad istočnom obalom Jadrana. God. 1000. .Mletačka Republika bez većeg otpora osvaja dalmatinske gradove i otoke i od tada, uz kraće prekide, postaje vodeća velevlast u Dalmaciji (i na Jadranu) do 1797. god. Iz čvrstog zagrljaja Mletaka s pomoću vještih diplomatskih manevara uspješno se istrgnuo Dubrovnik. Najdulje razdoblje nesmetane vladavine ugarsko-hrvatskih kraljeva nad Dalmacijom, odnosno nad dalmatinskim gradovima s pripadajućim teritorijima na otocima i u kopnenom zaleđu bilo je od 1358. (nakon Zadarskog mira) do 1409. To je doba procvata dalmatinskih komuna, posebno Zadra, Šibenika, Trogira, Splita i Dubrovnika, kada ti gradovi postaju jezgre dinamične strukture cijele regije. Osvajanja bosanskih vladara hrvatske krvi krajem 14. st. nisu bitnije utjecala na komunikaciju između dalmatinskih gradova i njihova zaleđa niti na međusobnu komunikaciju pojedinih gradova (jer se ona najvećim dijelom odvijala putem mora).

Novi vijek

Dinastički sukobi u Ugarsko-hrvatskom kraljevstvu značajno su slabili središnju kraljevsku vlast što se očitovalo snažnim centripetalnim težnjama rubnih pokrajina. S tim se prilikama ponajviše okoristila Mletačka Republika, koja je s pomoću diplomatskih (sramotna Ladislavova prodaja prava na Dalmaciju za 100 000 dukata) i vojnih pothvata postupno ovladala najvećim dijelom Dalmacije (primorskim gradovima i otocima) s izuzetkom Dubrovačke Republike. Mletački posjed u Dalmaciji bitno je smanjen osvajanjima osmanlijskih Turaka krajem 15. i tijekom 16. st. Dalmaciju sredinom 16. st. ponovno čine samo primorski gradovi i otoci od Zadra do Kotora i Budve). Kartografski izvori 17. st., slijedeći državno-pravna shvaćanja toga doba, prostor Dalmatinske Zagore i zapadni dio Hercegovine nazivaju Turskom Dalmacijom (slično se prostor sjeverozapadne Bosne naziva Turskom Hrvatskom). Mletačka osvajanja krajem 17. st. poput kvasca pridonijela su povećanju prostornog obuhvata Dalmacije. U ratu od 1688. do 1699. osvojeni su Knin, Sinj, Vrlika, Vrgorac, Metković i Herceg Novi, pa se granica mletačkih i turskih posjeda pomiče na Liniju Grimani (aquisto nuovo). U ratu od 1715. do 1718. Mletačka Republika je proširila posjed u Dalmaciji osvajanjem Imotske krajine i manjih područja u Boki kotorskoj (aquisto nuovissimo). U novonastalim okolnostima Dubrovačka je Republika, da ne bi izravno graničila s Mletačkom Republikom, ustupila Osmanlijskom Carstvu izlaz na more kraj poluotoka Kleka (Neum) i u području rječice Sutorine u Boki. Taj će politički potez kasnije imati uglavnom negativne posljedice jer je narušen kontinuitet hrvatskoga povijesnog teritorija. Granice Dalmacije utvrđene Linijom Mocenigo 1718. (s područjem Dubrovačke Republike) do 1918. su ostale nepromijenjene. Mletačka osvajanja rezultirala su objedinjavanjem socio-zemljopisno razlitičog prostora. U vrijeme osmanlijske uprave izmijenjena je etnička struktura stanovništva, koja je potencirala postojeće razlike. To se dobro može pratiti i na temelju povlačenja čakavskog narječja unutar gradskih zidina primorskih gradova i na otoke, dok se u prostoru Ravnih kotara, Bukovice i Zagore širi štokavsko narječje. U Zagoru što doseljavanjem, što izgnavanjem, a što bijegom, doseljava se štokavsko hrvatsko stanovništvo iz Turske Hrvatske, Bosne, Hercegovine i Završja, katoličko i pravoslavno vlaško stanovništvo, i pravoslavno srpsko stanovništvo. Osim jezičnih i vjerskih razlika, do izražaja dolaze i socio-kulturološke razlike. Jasno se diferenciraju dva kulturna sloja: otočni i primorski prostor sredozemne uljudbe te zaleđe s naglašenim elementima dinarske patrijarhalne kulture. Dioba na Bodule, Primorce i Vlaje samo je šaljiv ili/i primitivni odraz navedenih razlika (kod Splita kao posebnu vrstu ljudi valja spomenuti Poljičane). Bogatstvo različitosti pojedinih dijelova Dalmacije danas čini dragocjeno kulturno blago hrvatskoga nacionalnog bića.

Napoleonski ratovi

Dalmacija je u političkom smislu konačno ujedinjena u vrijeme napoleonskih ratova. God. 1806. francuska je vojska umarširala u Dubrovnik, a 1808. Republika Sv. Vlaha je ukinuta, a njen teritorij pripojen Dalmaciji. Nakon pada Napoleona, odredbama Bečkog kongresa 1814. i 1815. god. Dalmacija je pripojena Austrijskoj Carevini. Kako bi što više integrirala dalmatinski prostor od otoka Paga do Budve (a od 1878. do rijeke Željeznice nadomak Bara) bečki je dvor ustrojio zasebnu krunsku cjelinu Kraljevinu Dalmaciju te jedinstvenu zadarsku crkvenu pokrajinu (metropoliju), kojoj su podređene sve dalmatinske biskupije uključujući Split i Dubrovnik, drevna nadbiskupska središta. S određenom retencijom u odnosu na narodni preporod u Banskoj Hrvatskoj u Dalmaciji se nacionalna svijest razvija posebno od 60-h godina 19. st. U Dalmaciji dolazi do nacionalne integracije većinskoga hrvatskog stanovništva, koja nadilazi lokalne razlike i specifičnosti. Kao odgovor na hrvatske nacionalne težnje, posebno one za ujedinjenjem s ostalim hrvatskim zemljama i uvođenjem hrvatskoga jezika u škole i javne ustanove, razvija se autonomaštvo, predvođeno uglavnom manjinskim, ali gospodarski jakim talijanskim stanovništvom. U kninskom kraju i Boki kotorskoj sve više jača srpski (manjim dijelom i crnogorski) nacionalni element. Dalmatinski sabor (pokrajinski parlament) te carsko i kraljevsko namjesništvo (vlada) u Zadru dugo su bile u rukama autonomaša nasuprot narodnjacima i pravašima (Pavlinović, Klaić, Ljubić, Biankini). Velika pobjeda hrvatske Dalmacije izvojevana je u Dalmatinskom saboru 1884. kada je hrvatski jezik uveden kao službeni jezik cijele uprave.

Poslije prvog svjetskog rata

God. 1918., nakon pada Austro-Ugarske Monarhije, nastupaju krupne promjene. Od 1918. Dalmacija kao političko-zemljopisni pojam više ne postoji. Italija je okupirala Zadar i Lastovo, a talijanska okupacija potvrđena je Rapallskim ugovorom 1920. Dalmaciji je vojno-političkim potezom "odsječena glava". Kraljevska vlada u Beogradu nastavila je parceliranje Dalmacije, očito s ciljem diseciranja hrvatskoga nacionalnog teritorija. Uredbom o podjeli zemlje (Kraljevine SHS) na oblasti 1922. Dalmacija je podijeljena na Splitsku i Dubrovačku oblast, a prostor Boke kotorske je izdvojen iz Dalmacije, kojoj je stoljećima pripadao, i pripojen Zetskoj oblasti. God. 1929. najveći je dio Dubrovačke oblasti pripojen Zetskoj banovini, a ostatak Dalmacije je činio Primorsku banovinu sa središtem u Splitu. Korčula je 1931. izuzeta iz Zetske i pripojena Primorskoj banovini, a 1939. Primorska banovina i dubrovački kraj ulaze u sastav Banovine Hrvatske. Nakon previranja u Drugom svjetskom ratu cijeli je prostor povijesne Dalmacije, definirane nakon mletačko-turskih sukoba i ukinuća Dubrovačke Republike, ušao u sastav Hrvatske i Jugoslavije. Boka kotorska ostala je izvan granica Hrvatske i pripojena je Crnoj Gori.

Poslije drugog svjetskog rata

Brojne promjene upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske od 1945. do 1990. nisu više obnavljale jedinstvenu Dalmaciju, iako je takva tendencija bila prisutna osnivanjem velikoga Kotara Split te konceptima regionalizacije koji su redom u prostoru Dalmacije forsirali splitsku makroregiju. Suvremena županijska podjela Republike Hrvatske dezintegrirala je prostor Južne Hrvatske na četiri županije, od kojih, bez svrhovitog i smislenog razloga, samo jedna nosi dalmatinsko ime (Splitsko-dalmatinska županija; analogno je s Požeško-slavonskom županijom). Suvremeni regionalni razvoj Južne Hrvatske ukazuje na zaključak kako Dalmacije zapravo više nema! Izvan je funkcionalnog utjecaja Splita, najvećeg gradskog središta u prostoru Dalmacije, osobito grad Zadar, koji gravitacijskim silnicama integrira zemljopisni profil otoci – Ravni kotari i Bukovica – Velebit – južna Lika. Centripetalni su učinci u odnosu na Split izraženi i u prostoru Dubrovnika (osim Donjoneretvanskog kraja). Povijesni pojam Dalmacija politički i funkcionalno ne živi gotovo cijelo stoljeće, a čini se da danas nije ni opravdan, bar ne u obliku u kojem bi to bio gravitirajući prostor jednoga grada. Ostaje međutim, pitanje izjašnjavanja o regionalnoj pripadnosti stanovnika Južne Hrvatske, i to ono koje nije (samo) kolokvijalno (primjerice, na razini Zagorci – Dalmatinci, Purgeri – Dalmatinci i sl.). Sv. Augustin je kazao: "Rim, što je to drugo nego Rimljani sâmi?". Moglo bi se slično reći i za Dalmaciju: "Dalmacija, što je to drugo nego Dalmatinci sâmi?". Možda bi određene zaključke trebalo izvoditi iz činjenice kako regionalne stranke (s manje ili više izraženim autonomaškim idejama) u Južnoj Hrvatskoj imaju podršku iznimno maloga dijela biračkoga tijela (za razliku od Istre). U svakom slučaju, Dalmacija je povijesno-zemljopisno činila dinamičnu odrednicu južnog dijela hrvatskoga nacionalnog prostora. Suvremena Hrvatska baštineći starovjekovnu, srednjovjekovnu i novovjekovnu Dalmaciju čini dio sredozemne europske uljudbe. U kulturnom i povijesnom smislu Dalmacija je kao pojam i zemljopisno ime neosporna i nezamjenjiva, ali s gospodarskoga i političkog aspekta ona sve manje funkcionira kao jedna cjelina. http://bs.wikipedia.org/wiki/Image:Koludarac2.jpg#filehistory Kategorija: zemljopis Hrvatske ja:ダルマチア

Split

Split je najveći grad u Dalmaciji, drugi po veličini grad u Hrvatskoj i administrativno središte Splitsko-dalmatinske županije.

Ime

Grad je kroz povijest više puta mijenjao ime, tako ga nalazimo kao Aspalathos/Spalatos (gr.), Spalatum, Spalato (tal.), Spljet, Split. Podrijetlo njegova imena se izvodi od biljke brnistre (žuke) koja ondje raste u izobilju. Grčki naziv za nju je aspalathos. Po drugoj teoriji, ime je nastalo od latinske riječi, kao uvećanica za palaču - tj. "palačetina" ili iz "spalato"=palačica, mala palača (tal.).

Položaj

Split je smješten na jadranskoj obali u srednjoj Dalmaciji na Splitskom (Marjanskom) poluotoku. Od uzvisina, okružuju ga u zaleđu - sa sjevera planina Mosor, sa sjeverozapada brdo Kozjak, sa istoka brdo Perun, a najstarija gradska jezgra se nalazi podno brda Marjana, koje se nalazi zapadno od stare gradske jezgre. Splitski poluotok okružuju otoci Brač, Hvar, Šolta i Čiovo. Trajekti iz luke Split često su jedina veza otoka srednje Dalmacije s kopnom.

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva iz 2001. g. grad Split ima 188,694 stanovnika. Po narodnosti, 95,15% čine Hrvati, dok ostalih 4,85% čine pripadnici nacionalnih manjina od kojih više od 400 pripadnika imaju bošnjačka, crnogorska, slovenska i srpska. 88,37% Splićana se uzjasnilo kao pripadnici rimokatoličke vjere, njih 2,121% su pripadnici pravoslavne vjere, 3,78 % je bilo neizjašnjenih, 5,26% agnostika i ostalih 0,469% se izjasnilo kao pripadnici drugih vjera. Izvor: [http://www.dzs.hr/ Državni zavod za statistiku]

Aglomeracija naselja

Šire područje Splita broji oko 400.000 stanovnika. Iako se, kao upravne jedinice, iduća naselja susjedna Splitu vode kao zasebna, ona čine jednu funkcionalnu cjelinu odnosno urbanu aglomeraciju: sjeverno - Vranjic, Solin, Mravince, Kučine, Klis, Dugopolje
zapadno - Kaštela, Divulje, Trogir, Seget Donji sjeveroistočno - Žrnovnica, Sitno Gornje, Sitno Donje, Srinjine,
istočno - Kamen, Stobreč, Strožanac, Podstrana, Sv.Martin, Mutogras, Bajnice, Krilo, Jesenice, Suhi Potok, Sumpetar, Mali Rat, Orij, Dugi Rat, Duće, Omiš.
Pojeftinjenjem trajektnih karata na cijenu autobusne karte za 1. zonu, slobodno se može reći, i s obzirom na kratkoću vrjemena putovanja, i gradić Supetar na otoku Braču je postao južna splitska "četvrt".

Poteškoće u razvoju aglomeracije

Split u posljednjih 27 godina nezavidno stagnira i čak nazaduje. Ovo se pak ogleda u krajnjem slučaju čak i u demografskim pokazateljima. Mogu se samo nagađati razlozi, ali zasigurno je jedan od najvažnijih teritorijalna rascjepkanost i nedostatak koordinacije među pojedinim gradovima u aglomeraciji, koja je potpuno nepromišljena kao cjelina. Nažalost sve je veće zaostajanje Splita, kao i ostalih regija u Hrvatskoj koji su uvjetovani globalizacijom, promjenom na tržištu te nespremnosti u regijama za promjene. Jedni grad koji se u državi istinski razvija i gradi jest Zagreb, koji je najmnogoljudniji grad u Hrvatskoj i u kojemu je skoncentrirana većina novčanog, znanstvenog i ljudskog kapitala zemlje. Ekonomski, kulturno i u svim drugim pogledima Split nažalost jako zaostaje za Europom i mediteranskim velegradovima. Put razvoju je dugotrajan; u zadnje vrijeme vide se pomaci, otvaranjem autoceste Zagreb-Split (A1) razbija se prometna izoliranost, u Dugopolju gradi se velika industrijska zona, stvara se novi generalni urbanistički plan (2005) jedan od prvih je od pomaka prema otvaranju debate o tome kako bi se grad trebao razvijati.

Povijest

Iako se nastanak grada Splita povezuje s gradnjom Dioklecijanove palače, 295.-305.godine, tj. u 4. stoljeću, arheološki nalazi iskopani poslije 2000. godine (sakralni objekti, amfiteatar, luka na sjevernoj strani Marjana), dokazuju da je ovo područje bilo naseljeno u starorimskom dobu, davno prije Dioklecijana. Moguće je da je tu bila i jedna od grčkih kolonija, a zbog povoljnog zemljopisnog položaja vjerojatno i ilirsko naselje. Dioklecijan, rimski car od 284 - 305, potekao je iz skromne obitelji i originalno se zvao Diokles. Poznat je kao veliki reformator Rimskoga Carstva jer je uveo sustav zvan tetrarhija, što je simultana vladavina četiri vladara. Bio je progonitelj kršćana koji se smatrao bogom. Velika palača na području današnjega Splita sagrađena je da u njoj provede umirovljeničke dane (Dioklecijan je bio jedini rimski car koji je odstupio bez prisile). Dioklecijanova palača najveća je i najbolje sačuvana kasnoantička palača na svijetu. Istočni i zapadni zid dugački su 216 m, južni 181 m, a sjeverni 175 m. U sjevernom dijelu palače bila je smještena posluga i vojska dok su južno bile same careve odaje. U upotrebi je bio vodovod koji dovodi vodu s izvora rijeke Jadro, a koristi se jednim dijelom i danas. Najnovija od teorija tvrdi da Dioklecijanova palača nikad nije bila samo mjesto za odmor, nego prava tvornica za preradu vune. Danas su od kompleksa sačuvane zidine, 3 vrata (Zlatna - Porta Aurea, Srebrna - Porta Argentea, Željezna - Porta Ferrea i Mjedena - Porta Aenea), carev mauzolej (danas katedrala Sv. Duje), kutne kule, Jupiterov hram ili Hram svih bogova, središnji trg - Peristil, te neposredno na jug od Peristila, Vestibul. Značajnije naseljavanje Dioklecijanove palače započelo je vjerojatno od 7.st., u vrijeme prvih slavensko-avarskih provala. Kasnije se Split proširio i izvan zidina. Poslije doseljenja Hrvata, Split je ostao romanski grad. Dugo je bio dio takozvane Bizantske Dalmacije budući da je kao i drugi gradovi na obali povremeno bio pod vlašću Bizanta, a povremeno pod kontrolom hrvatskih knezova i kraljeva . Split je kristijaniziran u to doba, pa je tako i carev mauzolej postao crkva. Naknadno je dodan kor, a od 13.-18. st. dozidan je zvonik, (u 19. st. "rastavljen" i obnovljen.) Na poluotočiću zapadno od Gradske luke se u srednjem vijeku nalazio benediktinski samostan sv. Stipana pod borima (San Stephanus de Pinis). Po istome je taj poluotočić i nazvan - Sustipan. Najpoznatiji zaređenik tog samostana je bio sin hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira, Stjepan. Osnivač tog samostana je bio splitski nadbiskup Lovre, inače prijatelj kralja Zvonimira, 1069. godine. Od 11. stoljeća bizantsku je vlast nad dalmatinskim gradovima zamijenila mletačka, koja se također izmjenjivala s razdobljima vladavine domaćih, hrvatskih vladara. To su najprije bili takozvani narodni vladari ili kraljevi hrvatske krvi, a kasnije vladari zajedničke hrvatsko-ugarsko države. Od 15. stoljeća do pada Mletaka 1791., cijela je Dalmacija bila je pod mletačkom vlašću. Za vrijeme turskih osvajanja, dijelom splitskog zaleđa zavladali su Osmanlije pa se Split počeo razvijati kao grad na granici i kao uvozno-izvozna luka. Grad je i ranije bio kulturno središte u kojem je djelovao jedan od prvih i najboljih hrvatskih književnika, pisac Marko Marulić, autor poznatog epa Judita. Od 1805. do 1813. Splitom je, kao cijelom Dalmacijom, vladala napoleonska Francuska. Uspomena na kratkotrajnu vlast Francuza u Splitu je prva suvremena ulica, danas Marmontova, i marjanski vrh Telegrin. Po porazu Napoleona, Dalmacija je pripala habsburškoj Austriji. Nakon Austro-ugarske nagodbe i stvaranja dvojne monarhije, Dalmacija i Split su pripali austrijskom dijelu Monarhije. Split je bio jedno od žarišta borbe pro-talijanskih autonomaša i narodnjaka koji su se zalagali za čvršće veze s ostatkom Hrvatske. Godine 1882. narodnjaci su preuzeli vlast u splitskoj gradskoj općini. Ipak, do kraja prvog svjetskog rata Dalmacija nije ujedinjena s Hrvatskom. Unatoč velikom lučkom prometu, izgradnja poveznice s kontinentalnom željezničkom mrežom započela je tek 1912., ali je prekinuta zbog izbijanja prvog svjetskog rata. Po svršetku prvog svjetskog rata Dalmacija ulazi u novostvorenu državu (Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca), koja kasnije postaje Jugoslavija). Grad od tada dijeli sudbinu Hrvatske i Hrvata. Od tog trenutka Split je počeo intenzivno rasti, postajati sve važnije kulturno, administrativno i gospodarsko središte. Gospodarskom razvitku Splita vrlo je pridonijelo dovršenje željezničke pruge prema Zagrebu (Ličke pruge) godine 1925. I pripojenje Italiji Zadra, Istre i Rijeke (gradova i krajeva koji su bili većinski hrvatski) ili Trsta (koji je imao značajnu slovensku i hrvatsku zajednicu) doprinosi tome. Brojni Hrvati koji ne žele pod talijansku vlast i žele izbjeći talijaniziranje, sele, prenoseći svoje glavnice, i u Split. Uza sve to, Split je postao i sjedište velike upravne jedinice, Primorske banovine.

Šport

Splićani vole reći za svoj grad da je "najsportskiji grad na svitu". U Splitu su se održala i brojna međunarodna sportska natjecanja, primjerice Mediteranske igre 1979 g. i Europsko atletsko prvenstvo 1990 g. U Splitu djeluju brojna sportska društva, a mnoga od njih su se okitila i kontinentalnim naslovima. Među ostalima, u Splitu djeluju: Nogomet: HNK Hajduk Split, RNK Split Košarka: KK Split (znan i kao KK Jugoplastika), KK Dalvin Vaterpolo: VK POŠK, VK Jadran Split, VK Mornar Split Rukomet (muški): RK Split, Rukomet (žene): RK Nada (pod imenom RK Dalma donijeli su naslov osvajačica Kupa pobjednica kupova) Kuglanje: među brojnima ističemo KK Poštar, koji je donio prvi naslov europskog prvaka u Split Veslanje: VK Gusar (Celent i Mrduljaš - bronca na OI 1980., braća Skelin srebro na OI 2004.) i VK Mornar Jedrenje: JK Labud, JK Mornar, JK Split, JK Zenta, JK Špinut Ragbi: RK Nada (pobjednici Srednjoeuropskog kupa) Bejzbol: BK Nada Plivanje: VK POŠK, VK Jadran, VK Mornar Atletika: ASK U Splitu djeluju i brojni klubovi borilačkih športova (karate, tae-kwon-do, judo, aikido, boks, kick-boks, full-contact, tajlandski boks) koji su dali brojne velikane borbenih vještina u europskim i svjetskim mjerilima. Od najuspješnijih boraca spomenimo Branka Cikatića, Marka Žaju, Sinišu Andrijaševića. Nadalje, Split ima teniski klub (Goran Ivanišević), boćarske klubove, klubove dizača utega (Nikolaj Pešalov) Splićani se mogu ponositi i vozačem moto-trka Ivanom Šolom, pilotom prve hrvatske bob-posade, koja je također bila sastavljena od Splićana. Od športskih priredaba koje se održavaju u Splitu, valja spomenuti veličanstvenu Mrdujsku regatu jedriličara, koja je otvorena gotovo svima, od vrhunskih profesionalaca, do onih koji su toliko svladali vještinu jedrenja da bi izbjegavali sudare na moru. Tako se zbog velikog broja sudionika 2004. godine startna crta mjerila miljama. Do kasnih 1980-tih, u Splitu se ljeti održavao nogometni "Trofej Marjan", na kojemu su sudjelovale brojne velike svjetske nogometne momčadi (Ajax, Girondins de Bordeaux, Vasco da Gama i dr.).

Poznati Splićani i Splićanke

Ovdje ulaze osobe koje su rođene i/ili su djelovale u Splitu.
- Jakov Gotovac, skladatelj
- Josip Hatze, skladatelj
- Ivo Tijardović, skladatelj
- Tonči Petrasov Marović, književnik
- Zdenko Runjić, skladatelj popularne glazbe
- Goran Ivanišević, tenisač
- Emanuel Vidović, slikar
- Oliver Dragojević, pjevač zabavne glazbe
- Tonči Huljić, skladatelj popularne glazbe
- Tedi Spalato, kantautor
- Doris Dragović, pjevačica zabavne glazbe
- Meri Cetinić, kantautorica
- Hari Rončević, kantautor
- Danijela Martinović, pjevačica zabavne glazbe
- Petar Grašo, pjevač zabavne glazbe
- Severina Vučković, pjevačica zabavne glazbe
- Jadran Marinković, novinar
- Miljenko Smoje, novinar
- Ivo Sanader, hrvatski premijer
- Luka Botić, književnik i botaničar

Zanimljivosti

Vanjske poveznice

- [http://www.split.hr/ Službene stranice gradske uprave]
- [http://www.split.com.hr Splitski portal]
- [http://www.split.info Nezavisni Portal grada Splita] Category:Hrvatski gradovi ja:スプリト

Zadar

Zadar je hrvatski grad na Jadranskom moru, središte Zadarske županije i šire sjeverne Dalmacije.

Zemljopis

Zadar se nalazi na 44:26 sjeverne širine i 15:03 istočne geografske dužine.

Stanovništvo

Zadar, danas, 2005.godine, ima 81 000 stanovnika. Prema etnickom sastavu, 94% su Hrvati, 3% su Srbi, a 3% su Albanci, Bosnjaci i Talijani.

Uprava

Gradonačelnik
- dr. Živko Kolega

Povijest

U 9. stoljeću p.n.e. Ilirsko pleme Liburni nastanilo je Zadar. U 1. stoljeću p.n.e. Zadar je postao rimska kolonija (Jadera)i uspio je održati svoju nezavisnost kroz srednji vijek. Nakon pada Zapadnog rimskog carstva i razaranja Salone u ranom 7. stoljeću, Zadar je postao glavni grad bizantske provincije Dalmacije. Franci su osvojili Zadar u ranom 9. stoljeću, ali je vraćen Bizantu 812. mirom u Aachenu. U 10. stoljeću, iako je preživio seobu Slavena, Zadrom su gospodarili Hrvati, i Zadar je 1105. priznao vlast prvog Ugarsko-Hrvatskog kralja Kolomana. Od tada Zadar počinje sve češće ratovati s Venecijom. Venecijom 1202. Zadar su, uz pomoć križara 4. križarske vojne, osvojili Mlečani. Križari su obećali Mlečanima da će im platiti prijevoz brodovima do Egipta, a kada nisu mogli platiti, Mlečani su križare usmjerili na Zadar. Čak je i hrvatsko-ugarski kralj Emerik podržao križarsku vojnu, jer je nastao sukob oko toga je li pravovjerno da Božja vojska napadne kršćanski grad. Svakako je Zadar bio razrušen i osvojen. Papa Inocent III ekskomunicirao je Mlečane i križare koji su sudjelovali u osvajanju. Poslije nekoliko pobuna, grad je došao pod vlast ugarsko-hrvatskoga kralja Ludovika I. (mirom u Zadru 1358.). Poslije Ludovikove smrti Zadar priznaje vlast kralja Žigmunda, a zatim Ladislava Napuljskog koji je 1409. Veneciji prodao Zadar i »svoja prava« na Dalmaciju. Otada Zadar počinje propadati, jer su Venecijanci znatno ograničili njegovu političku i gospodarsku autonomiju. Kada su Turci početkom XVI. st. osvojili zadarsko zaleđe, Zadar postaje samo jaka tvrđava koja osigurava venecijansku trgovinu na Jadranu, upravno središte venecijanskih posjeda u Dalmaciji i kulturno središte. Nakon pada Venecije, Zadar je 1797. pripao Austiji, gdje je od 1815. do 1918. bio glavni grad kraljevine Dalmacije. Sporazumom u Saint-Germainu Zadar je nakon Prvog svjetskog rata pripojen Italiji. U sastavu Italije Zadar je praktički ostao sve do 1945. kada je vraćen Hrvatskoj koja je tada bila jedna od konstitutivnih jugoslavenskih republika. U XV. i XVI. st. značajna je aktivnost hrvatskih književnika koji pišu na narodnom jeziku (Jerolim Vidolić, Petar Zoranić, Brne Krnarutić, Juraj Baraković, Šime Budinić). Nakon pada Venecije (1797.) Zadar je pod Austrijom do 1918., izuzevši razdoblje francuskog vladanja (1805.-13.), ostajući glavni grad Dalmacije. Za vrijeme francuskog vladanja izlazile su (1806.-10.) u Zadru prve novine na hrvatskom jeziku Kraljski Dalmatin. Zadar je u drugoj polovici XIX. st. žarište pokreta za kulturni i nacionalni preporod u Dalmaciji. Po Rapallskom ugovoru (1920.) pripao je Italiji; 1944. pripojen matičnoj Hrvatskoj. Od Drugog svjetskog rata grad se razvio u snažan ekonomski i kulturni centar. 1991. srpski pobunjenici i Jugoslavenska narodna armija (JNA) napali su Zadar koji se tada našao na rubu okupiranog područja. Veze sa Zagrebom odvijale su se isključivo preko otoka Paga. Zadar je opet proživio ozbiljna rušenja, uključujući neke povijesne objekte. Opsada Zadra trajala je do 1993. kada je Zadarsko zaleđe oslobođeno. Napadi su se nastavili do 1995. kad je završen rat u Hrvatskoj.

Gospodarstvo

[http://www.maraska.hr maraska.hr]

Slavni ljudi

- Krešimir Ćosić
- Giuseppe Giergia, košarkaš i bivši izbornik košarkaške reprezentacije Hrvatske
- Zoran Primorac, najbolji hrvatski stolnotenisač
- Emilio Kovačić, košarkaš
- Romano Bajlo, olimpijac veslač
- Lucijan Valčić,
- Josip Skoblar, nogometaš, zlatna kopačka Europe 1970. godine
- Korana Longin, najbolja hrvatska košarkašica
- Ingrid Antičević-Marinović, bivša ministrica pravosuđa Hrvatske,
- Ivica Maštruko, diplomat
- Budimir Lončar, diplomat
- Ante Gotovina, general HV
- Joso Škara, političar i bivši ministar rada Hrvatske
- Božidar Kalmeta, ministar prometa, turizma i mora
- Simeone Duca, monsinjor i dobrotvor
- Dubravko Milin, najbolji europski barmen
- Davor Pekota, pjevač i frontman grupe Forum
- Mladen Grdović, pjevač
- Duško Lokin, pjevač
- Tomislav Ivčić, pjevač
- Đani Maršan, pjevač i diplomat
- Bepo Matešić, pjevač
- Emilija Kokić, pjevačica
- Grupa Riva, pobjednici Eurosonga 1989.
- Ana Gojanović Bujan, modni skaut
- Ela Dušević, modna dizajnerica
- Marina Tomašević, pjevačica
- Korina Longin, top model
- Petra Maroja, top model
- Ana Grbić, bivša missica i top model
- Marko Perić, ponajbolji kuhar Hrvatske
- Joso Špralja, umjetnik i ugostitelj
- Josip Genda, glumac
- Šime Gržan, pjesnik
- Lepa Smoje, žena i muza Miljenka Smoje
- Valter Dešpalj, umjetnik i kulturni djelatnik
- Mario Budimir, bivši vaterpolo reprezentativac Hrvatske
- Ivan Prenđa, nadbiskup zadarski
- Marijan Oblak, nadbiskup u miru
- Sveti Otac, Papa Ivan IV, Hrvat rodom iz Zadra

Spomenici i znamenitosti

Mnoge su znamenitosti koje se mogu vidjeti u Zadru, zbog njegove duge povijesti koja seže do antičkih vremena. Neke od znamenitosti su:
- Crkva Sv. Donata Sv. Donata Najpoznatiji je zadarski spomenik. Sagrađena je na tradicijama ranobizantske arhitekure u ranom srednjem vijeku, najvjerojatnije početkom 9. st. Kružnog je oblika i nije se sačuvala u obliku kako je prvotno sagrađena. Nedostaje joj južna prigradnja, pa joj je središnja kružna jezgra s te strane vidljiva.
- Forum Ispod temelja crkve Sv. Donata i biskupske palače proteže se pločnik glavnog trga iz rimskih vremena - Forum. Počeci mu sežu u 1. st. prije Krista. Sa tri strane Forum je bio opkoljen monumentalnim trijemom kojega su krasile akantusove vitice, girlande i masheroni.
- Katedrala Sv. Stošije Zadarsku katedralu posvećenu Sv. Stošiji ukrašava izvana na pročelju ruža te na zabatu glavne lađe manja gotička ruža, naknadno umetnuta. Portali imaju karakterističan romanički oblik, danas unutrašnjost katedrale doima se svojom monumentalnošću (glavna lađa je triput šira od sporednih).
- Crkva Sv. Marije Crkva Sv. Marije pripada ženskom benediktinskom samostanu. Samostanski arhiv čuva vrlo vrijednu zbirku povelja u kojima se spominju hrvaski kraljevi 11. st. Pročelje crkve i njezin južni bočni zid, kao i glavni portal u renesansnom su stilu.
- Crkva Sv. Krševana Pripadala je muškom benediktinskom samostanu. Sagrađena je u romaničkom stilu i posvećena 1175. Pročelje je jednostavno. U donjem dijelu nema nikakvih ukrasa osim glavnog portala. Zvonik se počeo graditi potkraj 15. st, ali nikada nije dovršen. Najljepši dio fasade je vanjski ukras, apsida.
- Crkva Sv. Šimuna Crkva je pregrađena stara crkva Sv. Stjepana. Ranokršćanska je bazilika iz 5. st. s gotičkim elementima iz 14. st., dok je današnji izgled s baroknim detaljima dobila u 16. st. Poznata srebrna raka Sv. Šimuna iz 1380. nalazi se u crkvi.
- Crkva i franjevački samostan Sv. Frane Crkva se nalazi na zapadnom kraju grada. Crkva je najstarija dalmatinska gotička crkva. Posvećena je 1280. Unutrašnjost je jednostavna. Iz kora se ulazi u sakristiju.
- Gradske zidine (Muraj) Sačuvani su ostaci iz rimskog doba, iz srednjeg vijeka te najviše iz 16. st. Uz bedeme se nalazi srednjevjekovna "Kapetanova kula", a najslikovitiji se dio nalazi na južnom dijelu kod lučice "Foše", gdje se nalaze i Kopnena vrata iz 1543. Prema luci, blizu crkve Sv. Krševana nalaze se Lučka vrata iz 1573.
- Arheološki muzej Osnovan 1832. a izloženi su arheološki ostaci od 7. do 12. st. Izloženi su predmeti iz rimskog doba i prapovijesni arheološki materijal iz paleolika, neolitika, i metalnih doba.
- Narodni trg Sa zapadne strane je crkva sv. Lovre iz 11.st; zgrada Gradske straže iz 1562. i toranj sa satom iz 18.st., a nasuprot se nalazi Gradska loža iz 13.st.

Obrazovanje

Osnovne škole

- Osnovna škola Petra Preradovića
- Osnovna škola Šime Budinića
- Osnovna škola Šimuna Kozičića Benje
- Osnovna škola Bartula Kašića
- Osnovna Škola Smiljevac http://www.os-smiljevac.hr/
- Osnovna škola Stanovi http://www.geocities.com/os_stanovi/
- Osnovna škola Voštarnica

Srednje škole

- [http://www.rivaon.com/ RivaOn - Obrazovni portal srednjih škola Zadarske županije]
- Medicinska škola Ante Kuzmanića Zadar [http://www.medskolazd.hr/ www.medskolazd.hr/]
- Nadbiskupska klasična gimnazija [http://www.nkgzd.hr/ http://www.nkgzd.hr/]
- Zadarska privatna gimnazija [http://www.zpg.hr/ http://www.zpg.hr/]
- Pomorska škola [http://www.pomorskazd.hr/ http://www.pomorskazd.hr/]
- Gimnazija Vladimira Nazora [http://www.gimnazija.hr http://www.gimnazija.hr]
- Gimnazija Franje Petrića [http://www.amabilis.hr/mioc/ http://www.amabilis.hr/mioc/]
- Gimnazija Jurja Barakovića [http://www.gimnazija-barakovic.hr/ http://www.gimnazija-barakovic.hr/]
- Gimnazija Vicka Zmajevića,
- Privatna Gimnazija Zadar,
- Obrtnička škola Gojka Matuline [http://www.obrtskolgm.hr/ http://www.obrtskolgm.hr/]
- Strukovna škola Vice Vlatkovića [http://www.ss-zadar.hr/ http://www.ss-zadar.hr/]
- Medicinska škola Ante Kuzmanića [http://www.medskolazd.hr/ http://www.medskolazd.hr/]
- Tehnička škola [http://www.geocities.com/tehskolazd http://www.geocities.com/tehskolazd]
- Hotelijersko-turistička i ugostiteljska škola [http://www.htus.htnet.hr/ http://www.htus.htnet.hr/]
- Ekonomsko-birotehnička i trgovačka škola [http://skole.htnet.hr/ss-zadar-518/skola/ ekonomska]

Fakultet

- Sveučilište u Zadru [http://www.unizd.hr/ http://www.unizd.hr/]

Kultura

- Knjižnice
- Gradska knjižnica Zadar [http://www.gkzd.hr]
- Znanstvena knjižnica Zadar [http://www.zkzd.hr]
- Muzeji
- Arheološki muzej Zadar
- Narodni muzej
- stalna izložba Zlato i srebro grada Zadra
- Etnografski muzej Zadar
- Pomorski muzej Zadar
- Kazališta
- Kazalište lutaka Zadar [http://www.kazaliste-lutaka-zadar.hr/]
- Hrvatska kazališna kuća
- Kina
- Pobjeda [http://www.zadarinfo.com/kinopobjeda/]
- Gotham [http://www.gotham.hr/]
- Zadar
- Klubovi
- Gotham [http://www.gotham.hr/]
- Garden [http://www.thegardenzadar.com]
- Arsenal
- Forum
- Shark
- Stress
- Malibu

Sport

- Košarkaški klub KK Zadar
- Nogometni klub NK Zadar
- Kuglački klub Zadar,
- Stolnoteniski klub Donat, Zadar,
- Karate kLub Zadar,
- Rukometni klub Zadar

Vanjske poveznice

- [http://www.grad-zadar.hr Grad Zadar]
- [http://www.zadar.hr/about/ Turistička zajednica Zadarske županije]
- [http://www.croatia.hr/about/ Croatian National Tourist Board] Category:Hrvatski gradovi ja:ザダル

Krka

Krka je naziv dviju rijeka:
- Krka (Hrvatska), izvire u blizini Knina, u more utječe kod Šibenika.
- Krka (Slovenija), izvire u blizini Ljubljane, utječe u Savu kraj Brežica

Srbi

S R B I С Р Б И
Image:Srbi.jpg
Ukupna populacija:	9,7 milijuna (procjena)
Populacija:	;Srbija i Crna Gora: 6.674.470 ;Bosna i Hercegovina: 1.479.930 ;Hrvatska: 201.631 (2001) (1991.:581.663) ;Slovenija: 38.964 (2002) ;Makedonija: 35.939 (2002) ;Albanija: 10.000 ;Rumunjska: 22.725 (2002) ;Mađarska: 5.000 ;Njemačka: 507.300 (2004) [http://www.destatis.de/basis/e/bevoe/bevoetab4.htm] ;SAD: 165.000 ;Austrija: 177.320 (2001) ;Australija: 97.315 (2001) ;Švicarska: 96.000 ;Francuska: 60.000 ;Kanada: 55.545 (2001) ;Velika Britanija:55.000 ;Švedska: 35.000 ;Danska: 12.000 ;Italija: 10.000 ;Južna Afrika: 7.000 ;Norveška: 6.000 ;Nizozemska: 6.000 ;Grčka: 5.500 ;Rusija: 5.000 ;Luksemburg: 4.000 ;Brazil: 2.000 ;Čile: 2.000 ;Češka: 1.801 (2001) ;Novi Zeland: 1.400 ;Bocvana: 1.000 ;Zimbabve: 800 ;Slovačka: 434 (2001)
Jezik	Srpski jezik
Religija	Dominira pravoslavna uključujući ateističku, protestantsku, katoličku i muslimansku manjinu.
Etnička skupina	;Indo-Europska ; Slaveni ; Južni Slaveni

Srbi su južnoslavenski narod koji uglavnom živi u Srbiji i Crnoj Gori i Republici Srpskoj, koja je jedan od dva entiteta Bosne i Hercegovine.

Populacija

Većina Srba živi u matici Srbiji i Crnoj Gori. Velik dio srpske populacije također živi i u Bosni i Hercegovini (gdje su konstitutivni narod), točnije u Republici Srpskoj, jednoj od dvaju entiteta BiH, te u Hrvatskoj. Mnogo manje Srba živi u Makedoniji, Sloveniji, Rumunjskoj, Albaniji i Mađarskoj. Dosta Srba također živi i u iseljeništvu, poglavito u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, SAD-u, Kanadi i Australiji. Srbi čine gotovo dvije trećine populacije Srbije i Crne Gore, oko 6.7 milijuna. Ostalih 1.5 do 2 milijuna živi u okolnim državama jugoistočne Europe. Broj Srba u iseljeništvu je nepoznat, i postoje razne protuslovne procjene.

Značajnije urbane populacije

Najveće urbane populacije Srba u Srbiji i Crnoj Gori su u Beogradu (1.500.000), Novom Sadu (oko 250.000), Nišu (200.000), Kragujevcu (200.000). Od gradova sa značajnim brojem Srba u Bosni i Hercegovini, valja navesti Sarajevu (200.000) i Banju Luku u Bosni i Hercegovini (200.000). Ostale značajne srpske gradske zajednice u inozemstvu vrijedne spomena su Chicago i dijeli Illinoisa gdje je najveća srpska izvaneuropska gradska populacija, zajedno sa Torontom i južnim Ontariom.

Poznati Srbi

Znanstvenici: Nikola Tesla, Mihajlo Pupin, Milutin Milanković, Mileva Marić (matematičarka i prva žena Alberta Einsteina), pisac Miloš Crnjanski; športaši Aleksandar Đorđević, Dragan Džajić, skladatelj Josip Runjanin. Prema listu National Enquirer pisac Ian Fleming je stvorio James Bonda po Dušku Popovu, srpskom tajnom agentu sa nadimkom Tricikl ("The Tricycle").

Jezik

Srbi govore srpskim jezikom. Za detaljniji prikaz srpskog jezika, pogledajte članak srpski jezik. Category:Slaveni Category: Srbija category:Bosna i Hercegovina

15. svibnja

15. svibnja (15.5.) je 135. dan godine po gregorijanskom kalendaru (136. u prijestupnoj godini). Do kraja godine ima još 230 dana.

Događaji

Rođenja

- 1567. - Claudio Monteverdi, talijanski skladatelj († 1643.)
- 1820. - Florence Nightingale, engleska bolničarka († 1910.)
- 1911. - Max Frisch, švicarski književnik († 1991.)

- Josip II. (1780. - 1790.)
- Leopold II. (1790. - 1792.)
- Franjo I. (1792. - 1835.)
- Ferdinand V. (1835. - 1848.)
- Franjo Josip I. (1848. - 1916.)
- Karlo IV. (1916. - 1918.)

Hrvatske zemlje pod mletačkom vlašću

Vidi članak Mletačka republika.

Hrvatske zemlje pod franačkom vlašću

Hrvatske zemlje pod krunom Kotromanića

- Prijezda I. Kotromanić (ban, 1254.-1287.)
- Prijezda II. Kotromanić (ban, 1287.-1290.)
- Stjepan I. Kotromanić (ban, 1287.-1290., samostalno od 1290.-1302.)
- Stjepan II (ban, 1322.-1353.)
- Stjepan Tvrtko I (1353.-1377. ban, 1377.-1391. kralj)
- Stjepan Dabiša (1391.-1395.)
- Jelena Gruba, supruga Stjepana Dabiše (1395.-1398.)
- Stjepan Ostoja (1398.-1404.)
- Tvrtko II (1404.-1409.)
- Stjepan Ostoja (1409.-1418.)
- Stjepan Ostojić (1418.-1421.)
- Tvrtko II (1421.-1443.)
- Radivoj Ostojić Vrandučki (1432.-1435.,1443.-1446.), protukralj, vlada dijelom bosanske države
- Stjepan Tomaš (1443.-1461.)
- Stjepan Tomašević (1461.-1463.)
- Katarina Kosača-Kotromanić, (1463.- 1478.), nominalna vladarica, supruga Stjepana Tomaševića

Osmanski vazal "Obnovljeno bosansko kraljevstvo"

- Radivoj Ostojić Vrandučki (1464.-???)
- Matij Kotromanić (1465.-???), (sin Radivoja Ostojića)
- Matija Sabančić (spominje se 1471. kao kralj), nije iz dinastije Kotromanića

Hrvatske zemlje pod turskom vlašću

(Republika Hrvatska i susjedne države sa autohtonim hrvatskim stanovništvom) Turski sultani:

Hrvatske zemlje pod francuskom vlašću

Bonapartovići

- Napoleon (1809.-1813.), car u Ilirskim pokrajinama i prekosavskoj Vojnoj Krajini

Wikipoveznice

- Hrvatski knezovi Category:Povijest Hrvatske

1990

19. stoljeće | 20. stoljeće | 21. stoljeće
1960-1969 | 1970-1979 | 1980-1989 | 1990-1999 | 2000-2009 | 2010-2019 | 2020-2029
1985 | 1986 | 1987 | 1988 | 1989 | 1990 | 1991 | 1992 | 1993 | 1994 | 1995

----

Događaji

- 1. siječnja - Denominirana je jugoslavenska valuta - dinar tako da je 10.000 dinara postalo 1 novi dinar, a građani su prvi puta nakon drugog svjetskog rata mogli slobodno kupovati stranu valutu u bankama

Rođenja

Smrti

- 20. siječnja - Barbara Stanwick - američka filmska glumica (
- 1907.)
- 26. siječnja - Ava Gardner, američka filmska glumica (
- 1922.)
- 24. veljače - Jure Kaštelan, hrvatski pjesnik (
- 1919.)
- 16. travanj - Greta Garbo, švedska glumica (
- 1905.)
- 14. listopada - Leonard Bernstein, američki skladatelj, pijanist i dirigent (
- 1918.)
- 17. studenog - Robert Hofstadter, američki fizičar (
- 1915.)
- 2. prosinca - Aaron Copland, američki skladatelj i dirigent (
- 1900.)
- 14. prosinca - Friedrich Dürrenmatt, švicarski književnik (
- 1921.) Category:Godine als:1990 ja:1990年 ko:1990년 simple:1990 th:พ.ศ. 2533

1995

19. stoljeće | 20. stoljeće | 21. stoljeće
1960-1969 | 1970-1979 | 1980-1989 | 1990-1999 | 2000-2009 | 2010-2019 | 2020-2029
1990 | 1991 | 1992 | 1993 | 1994 | 1995 | 1996 | 1997 | 1998 | 1999 | 2000

----

Događaji

- kraj domovinskog rata
- 29. kolovoza - Pokrenuta je NATO-ova vojna operacija protiv bosanskih Srba.

Rođenja

Smrti

- 18. siječnja - Adolf Butenandt, njemački kemičar (
- 1904.)
- 12. ožujka - Mija Aleksić, srpski glumac
- 6. travnja - Novak Novak
- 14. svibnja - Zlatko Madunić
- 24. srpnja - Ivo Kalina, hrvatski slikar (
- 1925.)
- 1. kolovoza - Mirko Božić, hrvatski književnik (
- 1919.)
- 7. rujna - Radivoje Lola Đukić
- 25. listopada - Miljenko Smoje, dalmatinski novinar, kroničar i satiričar (
- 1923.)
- 3. studenog - Bojan Adamič
- 16. studenog - Petre Prličko
- 11. prosinca - Miko Tripalo, hrvatski političar (
- 1926.)
- 25. prosinca - Dean Martin, američki filmski glumac Category:Godine als:1995 ja:1995年 ko:1995년 ms:1995 simple:1995 th:พ.ศ. 2538

Krka

Krka je naziv dviju rijeka:
- Krka (Hrvatska), izvire u blizini Knina, u more utječe kod Šibenika.
- Krka (Slovenija), izvire u blizini Ljubljane, utječe u Savu kraj Brežica

Hoku Garza

Hoku Garza has been a member of the Opihi pickers ever since the group began in the mid- 1990's. It is Hoku's guitar playing that serves as the foundation that holds the group together. Whether Imua is playing a blazing ukulele solo or Kevin is belting out a crowd pleasing rap it is Hoku that keeps the chords and rhythm going. Hoku has a strong interest in music and also plays the ukulele, bass guitar, percussion, tuere, and Tahitian banjo. Hoku has studied the history of Tahitian dance and song, Samoan Fire Knife dancing and when he isn't performing with the Opihi Pickers he can be found dancing professionally for Tihati's.

gry strategiczne online casinos przetargi dog breeders london cheap hotel

:: RELATED NEWS ::

1112

Esdeveniments: