:: wikimiki.org ::
| Pariz |
Pariz
Pariz je glavni grad Francuske, na objema obalama Seine, s 2,125.246 stanovnika (1999., metropolitansko područje 11,174.743). Centar kulturnog, političkog, industrijskog i trgovačkog života cijele države, pored toga centar umjetnosti i mode čitavoga svijeta. Sve vrste industrije, osobito modni artikli, parfemi, nakit, igračke, kemikalije, automobili, avioni i dr. Veliki promet stranaca, aerodromi Charles de Gaulle i Orly.
Osobitost Pariza su sjajne široke ulice (bulevari i avenije) i trgovi, a poznati dijelovi grada su: Montparnasse, Montmartre (noćna zabavišta: Moulin Rouge, Folies Bergères), studentski Quartier Latin. Parkovi: Tuileries, Champs-Élysées, Luxembourg, Bois de Boulogne, groblje Père-Lachaise, znamenita konjska trkališta (Longchamp, Auteuil).
Među kulturnim i obrazovnim ustanovama su Sveučilište (Sorbonne, osnovano 1253., godine 1970. podijeljeno u 13 manjih sveučilišta), konzervatorij, École des Beaux-Arts i druge visoke škole; mnoga kazališta (Opéra, Comédie-Française, osnovano 1680.), muzeji: Louvre (znamenita galerija slika), Luxembourg, nacionalna knjižnica (više od 10 milijuna svezaka).
Spomenici i građevine: Notre Dame (gotička katedrala 1163. – 1235.), Louvre, Hôtel de Ville (renesansa), Palais Royal (klasicizam), Trocadéro, crkva Sacré-Coeur (romantizam), Panthéon, Palais Bourbon (parlament), Dôme des Invalides, Place de la Concorde s obeliskom iz Luksora, Eiffelov toranj (300 m) i drugo.
U okolici se nalaze Versailles, Saint Cloud, Saint Denis, Fontainebleau.
U rimsko doba, za vrijeme Cezara, spominje se kao Lutetia Parisiorum. Imao je veliku ulogu u francuskoj povijesti.
Kategorija:Zemljopis Francuske
Category:Glavni gradovi
als:Paris (Stadt)
ko:파리 시
ja:パリ
simple:Paris
th:ปารีส
Glavni gradGlavni grad (koji se ponekad naziva i metropola) određuje se na sljedeće načine:
- Obično je glavni grad države ili političkog subjekta onaj grad u kojem je vlada.
- Obično se glavni grad navodi u zakonu.
- Obično je glavni grad središte važnih djelatnosti.
- U kraljevini, glavni grad je obično mjesto kraljevskog dvora (koji se može premještati).
Država ili politički subjekt može imati više od jednog službenog glavnog grada. Glavni grad ne mora biti sjedište vlade. Može se čak seliti ovisno o dobu godine.
Na primjer, Južnoafrička Republika ima izvršni glavni grad (Pretoria), zakonodavni glavni grad (Cape Town) i sudski glavni grad (Bloemfontein). Do toga je došlo zbog kompromisa između različitih pokrajina koje su se ujedinile u Južnu Afriku 1910. godine.
U Čileu, državni se Kongres preselio iz glavnog grada Santiaga u grad Valparaíso.
Vidi i
- Popis glavnih gradova
- Popis glavnih gradova u Wikipediji
ja:首都
ko:수도
simple:Capital city
Francuska
Republika Francuska je država u zapadnoj Europi. Graniči s Belgijom, Luksemburgom, Njemačkom, Švicarskom, Italijom, Monakom, Andorom i Španjolskom.
Francuska je jedna od zemalja osnivača Europske Unije.
Povijest
Glavni članak: Povijest Francuske
Granice današnje Francuske podudaraju se s drevnom Galijom, koju su nastanjivali Gali, keltski narod.
Galiju su osvojili Rimljani u 1. stoljeću pr. n. e., pa su Gali usvojili romanski jezik i kulturu.
Kršćanstvo se ukorijenilo u Galiji u 2. i 3. stoljeću naše ere. Istočne granice Galije uz Rajnu osvojila su germanska plemena
u 4. stoljeću, prvenstveno Franci, od kojih dolazi staro ime zemlje, "Francie".
Iako se osnutak francuskog kraljevstva obično smješta u 5. stoljeće, Francuska se kao zasebna zemlja prepoznaje od
9. stoljeća, kad se franačko kraljevstvo Karla Velikog podijelilo na istočni i zapadni dio.
Istočni dio je bio začetak današnje Njemačke, a zapadni Francuske.
Nasljednici Karla Velikog vladali su Francuskom do 987. godine, kad je vojvoda Hugo Kapetović okrunjen za kralja Francuske.
Na prijestolju su se u sljedećih osamsto godina izmijenile tri dinastije: Capet, Valois i Bourbon.
Kraljevstvo je ukinuto 1792. godine, kad je Francuska revolucija (1789. - 1794.) uspostavila republiku.
U napoleonskim ratovima (1803-1815.) Francuska je osvojila veći dio Europe i postala carstvo,
ali zatim je vraćena u stare granice. U 19. stoljeću su se izmjenjivala razna državna uređenja, da bi se od Francusko-pruskog rata (1870.)
ustalila republika.
Francuska je tijekom 19. i 20. stoljeća izgubila brojne kolonije, bogatstvo i vodeći položaj među državama svijeta.
U Prvom i Drugom svjetskom ratu bila je na strani pobjednika.
Od 1958. godine Francuska je stabilna predsjednička demokracija poznata kao Peta Republika.
Poslijeratno zbližavanje Francuske i Njemačke bilo je ključno za ekonomsku integraciju Europe,
pa je u siječnju 1999. godine uveden euro. Danas se Francuska zalaže za još veće političko, vojno i sigurnosno ujedinjenje Europe.
Francuska je jedna od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a.
Politika
Glavni članak: Politika Francuske
Ustav Pete Republike usvojen je općim referendumom 28. rujna 1958. godine.
Dao je mnogo veće ovlasti izvršnoj vlasti u odnosu na Parlament. Predsjednik se izravno bira na pet godina.
Predsjednik imenuje predsjednika vlade, predsjeda kabinetom, zapovijeda oružanim snagama i sklapa državne sporazume.
Assemblée Nationale (francuski parlament) je glavno zakonodavno tijelo. Svi se zastupnici izravno biraju na pet godina.
Postoji i Senat, gdje senatore bira izborni odbor na devet godina, a svake tri godine bira se jedna trećina Senata.
Senat ima ograničene zakonodavne ovlasti, a u slučaju neslaganja između dva doma, Parlament ima posljednju riječ.
Vlada ima jak utjecaj na određivanje dnevnog reda Parlamenta.
Pokrajine
Glavni članak: Pokrajine Francuske
Francuska ima 26 pokrajina (régions, jednina région):
- Elzas (Alsace)
- Akvitanija (Aquitaine)
- Auvergne
- Donja Normandija (Basse-Normandie)
- Burgundija (Bourgogne)
- Bretanja (Bretagne)
- Centre
- Champagne-Ardenne
- Korzika (Corse)
- Franche-Comté
- Gornja Normandija (Haute-Normandie)
- Île-de-France
- Languedoc-Roussillon
- Limousin
- Lorraine
- Pireneji-Jug (Midi-Pyrénées)
- Nord-Pas-de-Calais
- Regija Loire (Pays-de-la-Loire)
- Pikardija (Picardie)
- Poitou-Charentes
- Provansa-Alpe-Azurna obala (Provence-Alpes-Côte d'Azur)
- Rona-Alpe (Rhône-Alpes)
- Prekomorski departmani (Départements d'outre mer - DOM); svaki je od njih istodobno i departman i pokrajina:
- Gvadalupa (Guadeloupe)
- Martinik (Martinique)
- Francuska Gvajana (Guyane Française)
- Reunion (La Réunion)
NAPOMENA: hrvatska su imena preuzeta iz pojmovnika [http://www.hidra.hr/eurovoc/euv/EVIGN.HTM Eurovoc].
Pokrajine se zatim dijele na sto departmana (départements), koji se opet dijele na 342 okruga (arrondissements).
Osim toga, Francuska ima i dva teritorijalna kolektiva (Mayotte, Sveti Petar i Mikelon)
i četiri prekomorske zemlje i teritorija (Francuska Polinezija, Francuski južni i antarktički teritoriji, Nova Kaledonija, Wallis i Futuna).
Francuska kontrolira i brojne otočiće u Indijskom i Tihom oceanu, uključujući
Bassas da India, otok Clipperton, otok Europa, otok Glorioso, otok Juan de Nova, otok Tromelin.
Zemljopis
Glavni članak: Zemljopis Francuske
Francuska ima raznolik reljef, od obalnih nizina na sjeveru i zapadu, gdje Francusku oplakuje Sjeverno more i Atlantski ocean,
do gorskih lanaca na jugu (Pireneji) i jugoistoku (Alpe). Najviši vrh je Mont Blanc (4810 m) na Alpama, ujedno i najviši vrh Europe.
Između tih ekstrema nalaze se gorja Massif Central i planine Vosges, kao i široka poriječja Loire, Rone, Garonne i Seine.
Gospodarstvo
Glavni članak: Gospodarstvo Francuske
Francusko gospodarstvo se sastoji od razvijenog privatnog poduzetništva i znatnog ali opadajućeg državnog vlasništva.
Velike površine obradive zemlje, primjena najnovije tehnologije i subvencije učinile su Francusku vodećom poljoprivrednom silom Zapadne Europe.
Vlada i dalje vrši znatan utjecaj na ključne segmente infrastrukture. Ima većinsko vlasništvo u željezničkim, energetskim, zrakoplovnim i telekomunikacijskim tvrtkama.
Od početka 1990-ih država postupno prodaje svoje udjele u France Telecom, Air France i osiguravajućim, bankovnim i vojnim segmentima.
Francuska je zajedno s 11 drugih članica Europske Unije uvela euro 1. siječnja 1999. godine.
Euro je početkom 2002. godine posve zamijenio francuski franak.
Stanovništvo
Tri četvrtine stanovništva Francuske žive u gradovima.
Velika većina stanovnika su Francuzi. Domorodačke manjine su Flamanci na krajnjem sjeveru, Bretonci u Bretanji,
Baskijci na jugozapadu, Katalonci na istočnim Pirenejima, Elzašani u Elzasu i Korzikanci na Korzici.
Ne znaju se točni podaci o manjinama, jer je pojam "etnička manjina" gotovo nepoznat u Francuskoj. Naime, još od Francuske revolucije
država primjenjuje "zakon tla" (droit du sol), koji kaže da su prebivalište i etnički identitet nerazdvojni, tj. onaj tko živi
u Francuskoj automatski je Francuz. Etničke manjine su kroz povijest asimilirane na sve načine, i to vrlo uspješno.
Tek je nedavno, i to pod pritiskom Europske Unije, Francuska dala iole važnija prava etničkim manjinama.
Službeni jezik je francuski, ali postoji više lokalnih jezika: baskijski, bretonski, katalonski, korzički,
flamanski, njemački (elzaški), okcitanski. Francuska vlada i školstvo tek su odnedavno dopustili njihovo korištenje.
Regionalni se jezici danas uče u nekim školama, ali francuski ostaje jedini službeni jezik, kako na lokalnoj tako i na državnoj razini.
Religije
Glavni članak: Religije Francuske
Glavna religija u Francuskoj je katoličanstvo. Više od 80% stanovnika se izjašnjava kao katolici,
ali to je zapravo samo tradicionalna vjerska pripadnost, jer najveći dio ljudi uopće ne drži katoličkih obreda,
s obzirom da je Francuska još od Francuske revolucije vrlo svjetovna zemlja.
Ipak, ona sadrži Lourdes, možda najslavnije katoličko mjesto hodočašća na svijetu.
Islam se u zadnjih pedeset godina jako proširio Francuskom zbog muslimanskih doseljenika iz bivših kolonija u
sjevernoj Africi. Danas oko 5% stanovništva Francuske prakticira islam.
Protestantizam se znatno smanjio nakon progona u 16. i 17. stoljeću, pa protestanti danas čine samo 2% stanovništva.
Židovi čine samo 1% stanovništva, ali to je čak jedna trećina ukupnog broja Židova u Europi. Židovska je zajednica
oduvijek igrala vrlo važnu ulogu u Francuskoj, kako gospodarski tako i kulturno.
Kultura
Glavni članak: Kultura Francuske
Francuska je svijetu dala ogroman doprinos u kulturi. U 17. i 18. stoljeću je njezin kulturni utjecaj bio toliki da je
francuski bio lingua franca Europe, kao danas engleski.
Među nebrojenim velikanima i genijima, spomenimo samo nekolicinu:
- arhitekt Le Corbusier
- filozofi Descartes, Pascal, Sartre i Rousseau, Voltaire
- fizičar Becquerel
- kipar Rodin
- književnici Rousseau, Camus, Gide, Stendhal, Flaubert, France, Ionesco, Nostradamus, Rabelais, Hugo, Balzac, Baudelaire, Rimbaud, Zola, Prévert, Molière i Proust
- redatelji Truffaut i Godard
- skladatelji Debussy, Berlioz, Ravel i Bizet
- slikari Manet, Monet, Cézanne, Renoir i Matisse
Državni praznici (neradni dani)
Vanjske poveznice
- [http://www.elysee.fr Elizejska palača] - službena stranica predsjednika
- [http://www.premier-ministre.gouv.fr Predsjednik vlade] - službena stranica vlade
- [http://www.assemblee-nat.fr Assemblée Nationale] - francuski parlament
- [http://www.senat.fr Sénat] - francuski senat
- [http://www.service-public.fr Državna administracija] - poveznice na razne ustanove
Category:Države svijeta
]
als:Frankreich
fiu-vro:Prantsusmaa
ja:フランス
ko:프랑스
ms:Perancis
simple:France
th:ประเทศฝรั่งเศส
zh-min-nan:Hoat-kok
1253
----
Događaji
-
Rođenja
-
Smrti
-
Category:Godine
ko:1253년
1970
----
Događaji
- 12. siječnja - Godine 1967. započeti građanski rat za autonomiju Bijafre od Nigerije završio je pobjedom nigerijskih trupa i kapitulacijom generala Philipa Effionga.
- 13. veljače - Švicarski pisac popularne fantastike Erich von Däniken osuđen je zbog prijevara na tri i pol godine zatvora.
- 5. ožujka - Pohranom posljednjih ratifikacijskih povelja u Moskvi, New Yorku i Londonu stupio je na snagu sporazum o zabrani uporabe atomskog oružja.
- 27. srpnja - S Jave se proširila epidemija kolere u veći dio Azije.
- 4. rujna - U Čileu je marksist Salvador Allende Gossens dobio predsjedničke izbore.
- 7. listopada - Novi predsjednik Bolivije postao je lijevo orijentiran general Juan Torres Gonzales.
- 9. listopada - U Kambodži je predsjednik parlamenta In Tam objavio ukidanje monarhije.
- 16. listopada - U Kanadi je, nakon otmica i pokušaja ubojstava separističke organizacije pokrajine Quebeck FLQ, uvedeno opsadno stanje.
- 13. studenog - U istočnom Pakistanu ciklon brzine 190 km/h izazvao je plimni val koji je odnio 300.000 ljudskih života. Više od tri milijuna stanovnika izgubilo je imovinu.
- 16. studenog - Sirijski predsjednik Nuraddin al Atasi svrgnut je pučem. Naslijedio ga je Ahmed Chartiv, a najmoćniji je čovjek bio premijer Hafiz Asad, koji je 1991. na referendumu izabran za predsjenika sa 99,2 posto glasova.
- 27. studenog - Drugog dana svog putovanja po zemljama Azije i Oceanije papa Pavao VI. umalo je stradao u atentatu u Manili. U svećenika prerušeni kolumbijski slikar pokušao je nožem ubiti vrhovnog crkvenog poglavara. Očito duševno bolesni čovjek stavljen je pod psihijatrijski nadzor.
- 14. prosinca - U Poljskoj je, prilikom demonstracija protiv povećanja cijena u Gdanjsku i drugim gradovima, u sukobima s policijom poginulo 20 osoba.
- 18. prosinca - Treća runda konzultacija o pitanju ograničenja naoružanja SALT II. nije dala nikakav pozitivan rezultat.
- 20. prosinca - Poljski šef KP Wladislaw Gomulka odstupio je s dužnosti nakon krvavih nemira. Usljedile su daljnje promjene u partijskom i državnom vrhu.
Rođenja
- 21. siječnja - Alen Bokšić, hrvatski nogometaš, "Vatreni 1998."
Smrti
- 2. veljače - Bertrand Russell, engleski filozof, matematičar i društveni reformator (
- 1872.)
- 20. travnja - Paul Celan, njemački liričar rumunjskog porijekla
- 24. ožujka - Margareta Petrovna Forman, balerina, pedagoginja, koreografkinja i redateljica (
- 1896.)
- 20. travnja - Paul Celan, njemački liričar rumunjskog porijekla
- 1. lipnja - Giuseppe Ungaretti, talijanski pjesnik
- 2. srpnja - Erich Heckel, njemački slikar i grafičar (
- 1883.)
- 27. srpnja - Antonio de Oliveira Salazar, portugalski političar
- 18. rujna - James Marshall "Jimi" Hendrix, američki rock glazbenik
- 25. rujna - Erich Maria Remarque, njemački književnik (
- 1898.)
- 28. rujna - Gamal abd el Nasser, egipatski oficir i političar
- 28. rujna - John Rodrigo dos Passos, američki književnik (
- 1896.)
- 4. listopada - Janis Joplin, američka rock pjevačica (
- 1943.)
- 9. studeni - Charles de Gaulle, francuski general i političar (
- 1890.)
Category:Godine
als:1970
ja:1970年
ko:1970년
ms:1970
simple:1970
th:พ.ศ. 2513
Louvre
Louvre je bila nekada carska palača. Danas je to jedan od najvećih i najpoznatijih svjetskih muzeja. Nalazi se u Parizu.
Kategorija:Umjetnost
1163
----
Događaji
-
Rođenja
-
Smrti
-
Category:Godine
ko:1163년
1235
----
Događaji
-
Rođenja
-
Smrti
-
Category:Godine
ko:1235년
CezarGaj Julije Cezar, latinski Gāius Iulius Caesar ( Rim, 13. srpnja 100 p.n.e.- Rim, 15. ožujka 44 p.n.e. ), rimski vojskovođa, političar i pisac. Najslavniji rimski vojskovođa,
Cezar je brojnim vojnim pobjedama znatno proširio utjecaj i vlast Rimskog imperija. Pobjedivši Pompeja Velikoga u građanskom ratu od 46 p.n.e. zavladao je kao diktator. Njegova diktatura označava kraj vrhovne vladavine senata u Rimu i početak carstva. Iako je ubijen u atentatu, Rimska Republika je od 27 p.n.e. i formalno postala Rimsko Carstvo.
right
Cezar je poticao iz ugledne patricijske porodice, Julijevci. U doba cara Oktavijana, koji je naslijedio Cezara i postao prvi rimski car, u epu Eneida Publije Vergilije Maron veliča Julijevce povezujući ih sa legendarnim trojanskim junakom Enejom.
Cezaru je pruženo vrhunsko onodobno obrazovanje s neizbježnim putovanjem u Grčku gdje je učio govorništvo. Bio je nećak političara Gaja Marija. Gaj Marije je od 88 p.n.e. započeo građanski rat sa Lucijem Kornelijem Sulom. Marije je umro 86 p.n.e..84 p.n.e. Cezar se oženio sa Kornelijom, također plemkinjom. Kada je Sula 82 p.n.e. postao apsolutni diktator naredio je Cezaru da se razvede. Ovaj je to odbio i otišao iz Rima. Cezarovi prijatelji su ga savjetovali da se ne vraća zbog rizika proskripcije. Jedino činjenica da je imao veze na visokim položajima spasila ga je od gotovo sigurne smrti. Cezar je prijavio u Rimsku vojsku i otišao u Malu Aziju. Iako mu je Sula formalno oprostio i pomilovao ga Cezar se nije vraćao u Rim do Suline smrti, 78 p.n.e..
Po povratku u Rim Cezar počinje raditi kao advokat. Na toj funkciji istaknuo se kao žestok kritičar i protivnik korupcije kod političara. Cezar je putovao na otok Rodos kako bi usavršio retoriku kod slavnog govornika Apolonija Moloa. Na putu su ga zarobili gusari. Kada su namjeravali zatražiti otkupninu od 20 talenata, Cezar im se nasmijao i rekao da očito ne znaju koga su oteli. Na njegov nagovor ovi su zatražili i dobili 50 talenata za Cezarovo puštanje. Čim je pušten Cezar je organizirao potjeru na moru, zarobio gusare koji su ga oteli i osudio ih na smrt razapinjanjem na križu.
69 p.n.e. umrla je Cezarova prva žena Kornelija. Umrla je u toku porađaja. Iste godine je umrla i Julija, Cezarova teta. Cezarovi protivnici su ga kritizirali da je Julijin sprovod bio politički proračunljiv i da tu Cezar napada proskripcijske zakone iz Sulinog vremena i time skuplja političke bodove. Cezar je iste godine izabran za kvestora i odlazi u Španjolsku. Po povratku u Rim nastavlja se baviti pravom sve dok 65 p.n.e. ne postaje kurulski edil. Ta funkcija je uključivala reguliranje prometa, trgovine i ostalih svakodnevnih događaja u Rimu. Posebno je zanimljivo da je to uključivalo i organizaciju igara u Rimskom cirkusu. Proračun za zabavljanje najširih slojeva ljudi bio je ograničen. Cezar nije štedio na novcu i organizirao je dotad najspektakularniju zabavu za narod. Godina je završila tako da je Cezar bio slavan od naroda i poznat, ali je osobno bio prezadužen za ono vrijeme ogromnom svotom od nekoliko stotina zlatnih talenata.
63 p.n.e. Cezar postaje pontifex maximus. Ta funkcija je obuhvaćala dobivanje nove kuće Domus Publica, bavljenje pitanjima koji se dotiču Rimske religije i, najvažnije za Cezara, rješavanje svih dugova.
Iste godine Cezar je zajedno sa Markom Licinijem Krasom optužen pred senatom za urotu koju je pokrenuo rimski političar Lucije Sergije Katalina. Petorica Katalinih bliskih suradnika i prijatelja poslani su u smrt bez suđenja. Iako je konzul Marko Tulije Ciceron zatražio smrtnu kaznu za obojicu, Cezar i Kras su oslobođeni.
Cezar je 62 p.n.e. izabran za pretora. Iste se godine razveo od svoje druge žene, Pompeje.
61 p.n.e. Cezar odlazi kao propretor u Španjolsku gdje je vojnim osvajanjima stekao znatno bogatstvo. 60 p.n.e. vraća se u Rim i podmiruje sve svoje dugove. 59 p.n.e. godine Cezar je zajedno sa Pompejom i Krasom sklopio prvi trijumvirat. Cilj ovog sporazuma je bio preuzimanje vlasti u Rimskoj republici iz ruku senata. Pompej je bio najčuveniji rimski general a Kras vjerojatno najbogatiji Rimljanin.Cezar je imao brojne političke veze, pa je ova podjela vlasti bila korisna za sve. Da bi zapečatili savez Pompej je oženio Juliju, Cezarovu jedinu kćer. Iako je ovo bio bez sumnje politički brak, ljubav između Julije i Pompeja je bila obostrana.
Trijumviri su podijelili vlast na način da je Cezar dobio za upravu Galiju. 58 p.n.e. Cezar je započeo Galski rat, koji je trajao do 51 p.n.e..
Rezultat rata je bila potpuna pobjeda Rimljana i pokoravanje srednje Europe.
55 p.n.e. Pompej i Kras su izabrani ponovo za konzule a Cezar za prokonzula na rok od još pet godina. 54 p.n.e. Cezarova kćer Julija je umrla tijekom porođaja. Kras je poginuo u ratu sa Partima u bitci kod Carrhae, 53 p.n.e.. Nakon Krasove smrti Pompej i Cezar se počinju međusobno udaljavati u stajalištima, što konačno dovodi i do građanskog rata između njih.
Dok je Cezar još uvijek bio u Galiji, Pompej je u Rimu zadobio većinu u senatu. Kada je Cezaru istekao petogodišnji rok prokonzula, 50 p.n.e., pozvan je u Rim od senata. Senat mu je naredio da se pojavi sam u Rimu a da prije toga raspusti svoju vojsku. Cezar je znao da će u Rimu biti bespomoćan ukoliko nema imunitet kao konzul, ili ukoliko nema zaleđe koje mu donosi zapovjedništvo nad legijama. Cezar je odbio naredbu senata i 10. siječnja 49 p.n.e. prešao sa vojskom rijeku Rubikon. Rubikon je bila granica sa Italijom i to je označilo početak građanskog rata. Tradicija tvrdi da je kod prelaska Rubikona Cezar rekao Alea iacta est! ( Kocka je bačena ).
Mnogi senatori su pobjegli iz Rima jer nisu znali da Cezar ima svega jednu legiju sa sobom. Pompej je imao mnogo veću vojsku i Cezar mu je nudio pregovore i mogućnost da obnove savezništvo.Pompej je odbio. Prekretnicu u građanskom ratu donosi bitka kod Farsala, 48 p.n.e..
Cezar je tu pobijedio dvostruko veću vojsku od Pompeja. Pompej je pobjegao u Egipat, a Cezar krenuo u potjeru za njim.
U Egiptu Cezar je pobijedio Ptolemeja XIII. u bitci kod Nila i prepustio upravu Egipta Kleopatri VII.. Zatim je pobijedio i pontskog kralja Farnaka II. u bitci kod Zele, 47 p.n.e.. Nakon te bitke poslao je senatu čuvenu poruku Venī, uidī, uicī! ( Dođoh, vidjeh, pobijedih ). U međuvremenu Pompej je ubijen u Egiptu. Cezar je pobijedio protivnike i u bitci kod Thapsusa, 46 p.n.e. i Gnej Pompeja, sina Pompeja Velikog, u bitci kod Munde, 45 p.n.e..
46 p.n.e. Cezar je po treći put postao konzul zajedno sa Markom Emilijem Lepidom, a 45 p.n.e. postaje jedini konzul. Nakon ovoga Cezar postaje apsolutni diktator i sva vlast u Rimskom imperiju je u njegovim rukama. 44 p.n.e. Cezar postaje konzul po peti put, ovaj put zajedno sa Markom Antonijem.
Cezar je ubijen od grupe senatora u atentatu prilikom ulaska u senat, na ožujske Ide 15. ožujka 44 p.n.e.. Uboden je noževima 23 puta. Na čelu urote nalazili su se Marko Junije Brut, Gaj Kasije Longin i Gaj Trebonije. Prema tradiciji Cezarove posljednje riječi upućene Brutu su bile ( nekoliko verzija ):
- Καὶ συ τέκνον? ( grčki, I ti, sine? )
- Tu quoque, Brute, filī mī! ( latinski, Zar i ti, Brute, sine moj! )
- Et tu, Brute? ( latinski, I ti, Brute? )
Nakon Cezarovog ubojstva stvoren je drugi trijumvirat između Marka Antonija, Oktavijana i Marka Emilija Lepida. Kada su se trijumviri obračunali sa Cezarovim ubojicama (svi su ili ubijeni ili počinili samoubojstvo) izbio je novi građanski rat između Oktavijana sa jedne i Marka Antonija i Kleopatre VII. sa druge strane. Pobjedom u pomorskoj bitci kod Akcija, 31 p.n.e., Oktavijan je ostao samovladar a od 27 p.n.e. i službeno prvi Rimski car.
Vanjske poveznice
- [http://digilander.iol.it/jackdanielspl/Cesare/english.html Julius Caesar]
- [http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Plutarch/Lives/Caesar
- .html Plutarch: The Life of Julius Caesar]
- [http://quote.wikipedia.org/wiki/Julius_Caesar Quotes from Julius Caesar on Wikiquote]
Cezar, Gaj Julije
Cezar, Gaj Julije
Cezar, Gaj Julije
Cezar, Gaj Julije
ja:ガイウス・ユリウス・カエサル
ko:율리우스 카이사르
simple:Julius Caesar
Jean MetzingerJean Metzinger (1883-1956) francuski malarz związany z kubizmem.
Uczęszczał do różnych paryskich szkół artystycznych. Początkowo pod wyraźnym wpłyewm fowizmu i impresjonizmu. Od 1908 rok zaangażował się w ruch kubistyczny. Razem z Albertem Gleizesem napisali w 1912 roku pracę Du Cusisme.
Znane dzieła:
- Podwieczorek (1911)
- Kobieta, twarz i profil (1917)
- Trykociarka (1918)
W późniejszym okresie tworczości skłaniał się ku realimowi, ale zachował elementy techniki kubistycznej.
Metzinger, Jean
wagi narty Hotel Genoa WARSAW HOTELS warsaw internet club
|
|
|
| :: RELATED NEWS :: |
ОКБ-240
КБ Ильюшин - одно из ведущих предприятий России по разработке авиационной техники; основано в 1933 году С.В.Илюшиным.
См. также
- ОКБ
- КБ
- А. С. Яковлева (ОКБ-115) выпустило свыше 200 типов и модификаций летательных аппаратов, в том числе более 100 се
|
Козин, Вадим Алексеевич
Вадим Алексеевич Козин (1903—1994) — российский эстрадный певец, композитор, автор нескольких сотен песен.
Вадим Козин родился 21 марта 1903 г. в Санкт-Петербурге, в семье петербургского купца первой гильдии Алексея Козина. Выступал на эстраде с 1920-х. Пел в комическ
|
Сырокомля, Владислав
Влади́слав Сыроко́мля () — псевдоним поэта Людвика Кондратовича (1823—1862), писавшего главным образом на тепловой (от слова топить). В широком смысле — один из видов потенциальной энергии, ]
Лю́двик Кондрато́вич (Людвиг Кондратович, , , 29 сентября 1823 Смольгов Бобруйского уезда Минской губернии — 15 сентября 1862, 2 февраля 1536, Груец в Мазовше, Польша — 27 сентября 1612, Краков
|
Герб Кировской области
Герб Кировской области основан на историческом гербе Вятской губернии и представляет собой геральдич
|
Йога
Йога - индийская философская школа (даршана), а также основанная на ней практика достижения освобождения. Основной текст - «Йога-сутре» Патанджали. Философия йоги также раскрывается в уче
|
|
