:: wikimiki.org ::
| Sunce |
SunceSunce je središnja zvijezda našeg planetarnog sustava - sunčevog sustava. Osim Zemlje i drugih planeta, oko Sunca kruže i asteroidi, kometi, meteoroidi, trans-neptunski objekti u Kuiperovom pojasu i čestice prašine.
Fizičke karakteristike
Sunce je zvijezda glavnog niza (pogledati Hertzsprung - Russelov dijagram), spektralnog tipa G2, što znači da je nešto veća i toplija od prosječne zvijezde, no nedovoljno velika da bi pripadala tzv. "divovima". Životni vijek zvijezda ovog spektralnog tipa je oko 10 milijardi godina, a budući da je Sunce staro oko 5 milijardi godina, nalazi se u sredini svog životnog ciklusa.
U središtu Sunca u termonuklearnim reakcijama (nuklearna fuzija) vodik se pretvara u helij. Svake sekunde u nuklearnim reakcijama sudjeluje 3.8 x 1038 protona (vodikovih jezgri). Oslobođena energija biva izračena sa sunčeve površine u obliku elektromagnetskog zračenja i neutrina, te manjim dijelom kao kinetička i toplinska energija čestica sunčevog vjetra i energija sunčevog magnetskog polja.
Zbog ekstremno visokih temperatura, tvar je u obliku plazme. Posljedica toga je da Sunce ne rotira kao čvrsto tijelo. Brzina rotacije je veća na ekvatoru, nego u blizini polova, zbog čega dolazi do iskrivljenja silnica magnetskog polja, erupcija plina sa sunčeve površine i stvaranja sunčevih pjega i prominencija (protuberanci). Ove pojave nazivamo sunčevom aktivnošću.
Osnovni podaci:
| Promjer | 1 392 000 km |
| Masa | 1.9891 x 1030 kg |
| Prosječna gustoća | 1.411 g/cm3 |
| Površinska temperatura | 5780 K |
| Vrijeme obilaska oko središta galaktike | 2.2 x 108 godina |
Kemijski sastav:
Sunčev ciklus
Promjene koje opažamo na Suncu i nazivamo sunčeva aktivnost odvijaju se periodično u cikusima prosječne duljine 11 godina. Ciklusi variraju u duljini, između 8 i 15 godina. Ove promjene obuhvaćaju:
- količinu izračene energije
- brojnost i raspored pjega
- brojnost sunčevih baklji
- oblik i veličinu korone
Vremenski period najveće aktivnosti naziva se sunčev maksimum. Može trajati nekoliko godina, ovisno o aktivnosti pjega i baklji. Postoje i dulja periodička razdoblja sunčeve aktivnosti. U povijesti je poznat Maunderov minimum, razdoblje u drugoj polovici 17. st. tijekom kojega je broj sunčevih pjega bio izuzetno malen. Zbio se istovremeno sa periodom hladnih godina, nazvanog malo ledeno doba. Nije sasvim jasno da li su klimatske promjene bile uzrokovane ekstremno niskom sunčevom aktivnošću.
Sastav Sunca
Sunce dijelimo na veći broj slojeva, prema uvjetima koji u njima vladaju. Granice među njima nisu jasno ocrtane i postoje prijelazna područja. Sunce nema čvrstu površinu, pa se kao granicu na kojoj počinje atmosfera uzima najviši sloj koji je još uvijek optički neproziran.
Također, Sunce ne možemo točno ograničiti jer njegov gušći dio prelazi u rjeđu atmosferu, a iza nje se daleko prostire područje u kojem djeluje sunčev vjetar.
Jezgra
Do četvrtine polumjera Sunca prostire se jezgra, područje visoke temperature, oko 15.6 milijuna K i tlaka 1016 Pa. U takvim uvjetima odvija se fuzija vodika u helij. Spajanjem 4 protona (jezgre atoma vodika) nastaje jedna jezgra atoma helija (2 protona i 2 neutrona), pri čemu se oslobađaju subatomske čestice i energija u obliku gama-zračenja.
Fotosfera
Prividnu površinu Sunca nazivamo još i fotosferom. Ovdje se temperature kreću oko 6000 K. Vrući plin izvire iz unutrašnjosti na površinu, zbog čega nam se čini da površina ima granulastu (zrnatu) strukturu. Granule su promjera oko 1000 km, u stalnom su pokretu (poput vrenja vode) i vrijeme trajanja im je nekoliko minuta. Ponekada nastaju tzv. supergranule promjera 30 000 km i vremena života 24 h.
Kromosfera
Kromosfera je niži sloj sunčeve atmosfere, proteže se iznad fotosfere do visine oko 10 000 km. Znatno je rjeđa od fotosfere i nepravilnog oblika. Sa Zemlje se primjećuje samo za vrijeme potpune pomrčine Sunca. Porastom visine gustoća atmosfere opada, ali se povećava temperatura. Ove promjene gustoće i temperature izražene su u prijelaznom području između kromosfere i korone
U kromosferi se događaju izboji plina stvarajući efekte koje nazivamo prominencije i baklje.
Prominencije (protuberance) su oblaci ili mlazovi usijanog plina izbačenog u vis. Mogu se uzdići do visine 150 000 km iznad fotosfere, kroz kromosferu i koronu. Gušće su od okolne tvari i dostižu temperaturu oko 20 000 K. Na sličan način dolazi do pojave baklji, mlazova plina koji se brzo podižu unutar kromosfere i padaju nazad. Vrijeme trajanja jedne baklje je oko 10 min.
Korona
U višim slojevima sunčeve atmosfere, koroni, temperatura nastavlja rasti do 1 000 000 K. Nije sasvim jasno zbog čega se događa ovaj porast temperature. Pretpostavka je da ga stvaraju strujanja plina pod utjecajem magnetskog polja.
Vanjski dijelovi korone stalno gube masu u obliku sunčevog vjetra.
Sunčev vjetar
Sunčev (solarni) vjetar je struja čestica izbačenih velikom brzinom iz gornjih slojeva sunčeve atmosfere, uglavnom elektrona i protona. Iako je ovaj gubitak mase Sunca gotovo beznačajan i gustoća sunčevog vjetra malena, čestice se kreću velikim brzinama i izazivaju vidljive učinke na tijelima u sunčevom sustavu. Poznatiji učinci sunčevog vjetra su polarna svjetlost i usmjeravanje repa kometa suprotno od Sunca.
U blizini Zemlje zemljino magnetsko polje zarobljava čestice sunčevog vjetra i usmjerava ih prema magnetskim polovima. Budući da se čestice sunčevog vjetra kreću brzinama od više stotina km/s, pri sudaru sa česticama u zemljinoj atmosferi dolazi do ioniziranja plina i pojave svjetlosti. Ova se pojava uočava u polarnim područjima, zbog čega je dobila ime polarna svjetlost ili Aurora Borealis (odnosno Aurora Australis na južnoj zemljinoj polutci). Ukoliko je sunčeva aktivnost veća, pojačano djelovanje sunčeva vjetra može dovesti do pojave polarne svjetlosti i na manjim zemljopisnim širinama. U takvim uvjetima postoji mogućnost ometanja ili čak oštećenja radio-komunikacijskih uređaja na Zemlji i umjetnim satelitima.
Kometi se prilikom dolaska u blizinu Sunca zagrijavaju, sleđena površina kometa isparava i oslobađa oblak plina i čestica prašine. Djelovanjem čestica sunčevog vjetra, oblak se oblikuje u rep kometa. Budući da sunčev vjetar dolazi iz smjera Sunca, potiskuje rep kometa u suprotnom smjeru.
Category:Sunčev sustav
als:Sonne
ja:太陽
ko:태양
ms:Matahari
simple:Sun
th:ดวงอาทิตย์
zh-min-nan:Ji̍t-thâu
Zvijezda
Zvijezda je nebesko tijelo koji se sastoji od velike količine plina, većinom vodika. Zvijezda isijava svjetlost i toplinu koji nastaju u termonuklearnim reakcijama u središtu zvijezde.
Formacija i evolucija
Stabilnost zvijezde ovisi o dvije međusobno suprotstavljene sile:
- termonuklearne reakcije nastoje raspršiti materijal zvijezde u okolni prostor
- sila gravitacije koja tome se suprotstavlja i koja nastoji zadrzati masu zvijezde na okupu
Ako prevlada sila gravitacije, materijal zvijezde se sažima, pa nastaju zvijezde u kojima je materija sabijena do vrlo visokih gustoća (neutronske zvijezde, bijeli patuljci), a ako je masa zvijezde veća od određene kritične granice ili Chandrasekarova granica dolazi do beskonačnog sažimanja u fizikalni singularitet iz kojeg više ne može pobjeći čak ni svjetlost - crna rupa. Ako nadvlada prva tendencija, zvijezda može eksplodirati u silovitoj eksploziji i tako nastaje nova ili supernova. Odnos sjaja i veličine zvijezde prikazuje se Hertzsprung-Russelovim dijagramom. Prosječna galaksija sadrži oko stotinu milijardi zvijezda.
Klasifikacija
Postoje razne klasifikacije za zvijezde, ali najpopularnija klasifikacija je ona koja je izmislila Annie Jump Cannon. Kod ove klasifikacije zvjezde se svrstavaju po sjajnosti i veličini tako da svaka klasa zvijezde dobiva obilježavajuće slovo: O,B,A,F,G,K,M poslje čega slijedi jednoznamenasti broj od 1 do 9 koja obilježava subkategoriju sjajnosti i veličine. Tako na primjer. Slovo O označava veliku sjajnu zvijezdu, dok na samom kraju slovo M su zvijezde koje su na pragu veličine dovoljne za pokretanje nuklearne fuzije. U ovoj klasifikaciji naše Sunce pripada zvijezdama G2 klase.
Imenovanje
Radi lakšeg snalaženja na nebu i njihova pronalaženja, zvijezde su grupirane u zviježđa.
Zvijezde i mitologija
Nuklearna fuzija i reaktivni lanci
Proton-proton reaktivni lanac u zvijezdi
- 1. stupanj: 2(1H + 1H → 2H + e+ + νe) (4.0 MeV + 1.0 MeV)
- 2. stupanj: 2(1H + 2H → 3He + γ) (5.5 MeV)
- 3. stupanj: 3He + 3He → 4He + 1H + 1H (12.9 MeV)
Sažeto:
:41H → 4He + 2e+ + 2γ + 2νe (26.7 MeV)
Ciklus ugljik-dušik-kisik
Trostruki Alfa proces ili pretvaranje helija u ugljik
- 1. stupanj: :4He + 4He + 92 keV → 8
- Be
- 2. stupanj: :4He + 8
- Be + 67 keV → 12
- C
- 3. stupanj: :12
- C → 12C + γ + 7.4 MeV
Sažeto:
:34He → 12C + γ + 7.2 MeV
Vanjske poveznice
Category: Astronomija
ja:恒星
ko:항성
ms:Bintang
simple:Star
th:ดาวฤกษ์
ZemljaZemlja može značiti:
- Zemlja (planet)
- tlo
- država
Asteroid
Asteroidi ili planetoidi su mala čvrsta tijela u planetarnim sustavima. U usporedbi s planetima mnogo su manji i najčešće nepravilnog oblika. Nastali su od ostataka protoplanetarne tvari koja se nije pripojila planetima za vrijeme formiranja sustava iz protoplanetarnog diska. Najčešće kruže oko matične zvijezde vlastitom putanjom ili kao prirodni sateliti (mjeseci) većih planeta. Neke od njih nalazimo vezane gravitacijskim silama uz planete, u grupama koje orbitiraju u putanji planeta, ispred ili iza.
Iako se do nedavno mislilo drukčije, otkriveno je da asteroidi mogu imati vlastite mjesece kada je u orbiti oko asteroida 243 Ida pronađen satelit nazvan Dactyl.
Većina asteroida u sunčevom sustavu nalazi se u asteroidnom pojasu između Marsa i Jupitera, te u Kuiperovom pojasu. Do sada ih je otkriveno blizu 80 000, a oko 11 000 ih je dobilo službena imena - redni broj i ime. Procjenjuje se da bi ih u našem sustavu moglo biti nekoliko milijuna.
Definicija
Još uvijek ne postoji točna definicija asteroida. Stručnjaci se razilaze u mišljenjima kako na odgovarajući način klasificirati asteroide prema masi, veličini, sastavu i položaju u planetarnom sustavu.
Prijedlog je da se asteroidima nazivaju tijela veća od 50 m u promjeru, manja od planeta i kamenog ili metalnog sastava. Još manja tijela, koja se potpuno raspadnu i izgore pri ulasku u Zemljinu atmosferu spadala bi u kategoriju meteoroida, dok bi asteroidima nazivali ona koja pri udaru u Zemlju mogu doprijeti do zemljine površine.
Povijest otkrića
Još je u 16. stoljeću Johannes Kepler zamijetio da su staze Marsa i Jupitera u odnosu na staze ostalih planeta, više razmaknute, pa je pretpostavio da unutar njih vjerojatno postoji još neotkriveni planet. Johannes Daniel Titius i Johann Elert Bode pronašli su jednostavnu zakonitost prema kojoj se mogu računati udaljenosti planeta od Sunca. Premda Titius-Bodeovo pravilo nije pouzdano fizički rastumačeno, a također ne daje dobre rezultate za daleke planete, ipak je nagovijestilo da se između putanja Marsa i Jupitera treba nalaziti neki planet. Ovo pravilo predviđa postojanje planeta na udaljenosti 2.8 AJ od Sunca.
Godine 1800. u potragu za "nedostajućim" planetom krenulo je 12 njemačkih astronoma. Potraga je dala rezultat u noći od 31. prosinca 1800. na 1. siječnja 1801. kada ih je preduhitrio Talijan Giuseppe Piazzi koji je u Palermu, tijekom rutinskog pretraživanja neba otkrio tijelo Sunčeva sustava koje je nazvano Ceres. Iste je godine znameniti njemački matematičar Karl Friedrich Gauss proračunao elemente staze ovog tijela i pokazao da bi se moglo raditi o "nedostajućem" planetu. Astronome je zbunjivala veličina Ceresa (samo 940 km u promjeru), jer su očekivali mnogo veće tijelo. No, već nakon dvije godine Heinrich W. M. Olbers je otkrio Pallas. Do 1807. godine su otkriveni Juno i Vesta. Ubrzo se pokazalo da je Sunčev sustav prepun malih planeta koje danas zovemo planetoidi ili asteroidi.
Fizička svojstva
Vesta
Ukupna masa asteroida se danas procjenjuje na 1022 kg (oko 1000 puta manje od mase Zemlje), od čega oko 10% otpada samo na Ceres. Do sada je pronađeno 238 asteroida većih od 100 km i vjeruje se da su to svi, dok se za manje asteroide vjeruje da ih je otkriven tek mali postotak. Procjena je da postoji oko milijardu tijela većih od 1 km. Asteroidi se oko Sunca gibaju u istom smjeru kao i planeti. Prosječne inklinacije (nagib u odnosu na ekliptiku) su manje od 16°. Asteroidi nemaju atmosfere. Većina asteroida je udaljena od Sunca između 1.7 i 4 AJ u području nazvanom asteroidni pojas. Većina asteroida u asteroidnom pojasu imaju ekscentricitet od 0.1 do 0.2. U samom asteroidnom pojasu postoji područje najveće gustoće putanja asteroida (između 2.2 i 3.3 AJ) - glavni pojas.
Asteroidi rotiraju, a kako su nepravilnog oblika, to dovodi do promjene njihova sjaja i prividne veličine. Na temelju mjerenja perioda promjene može se odrediti i period rotacije. Periodi rotacije većine asteroida su između 4 i 16 sati. Kako su asteroidi malih dimenzija, oblik im se ne može zamijetiti niti najvećim teleskopima. No promatranjem okultacija (zamračivanja, sakrivanja) zvijezda asteroidima može se odrediti njihov oblik i dimenzije. Po dimenzijama je osobit asteroid 1620 Geographos koji je štapićastog oblika. Neki od njih uzajamno su vezani svojim gravitacijskim poljem i zajedno se gibaju oko Sunca. Primjer je jedan od Trojanaca: 624 Hektor.
Klasifikacija asteroida
Uobičajeno je da se asteroidi grupiraju prema orbitalnim karakteristikama i prema fotometrijskim i spektroskopskim svojstvima, koja ukazuju na razlike u strukturi.
Orbitalne grupe
Prema orbitalnim karakteristikama, asteroidi su podijeljeni u grupe i obitelji. Obično se grupi daje ime po asteroidu koji je u njoj prvi otkriven.
- Kirkwoodove zone
- Hirayamine obitelji
- NEA (eng. Near Earth Asteroid)
- Kentauri
- Trojanci
- Kuiperov pojas
Sve navedene grupe čine asteroidi u orbiti oko Sunca, no možemo ih pronaći zarobljene kao planetne satelite, što se smatra vjerojatnim jer su po sastavu vrlo slični asteroidima. Mogući kandidati su: oba Marsova satelita Fobos i Deimos, Jupiterovi nepravilni sateliti, Saturnov najudaljeniji satelit Feba i drugi Saturnovi nepravilni sateliti.
Spektralna klasifikacija
U početku su asteroidi bili podijeljeni u tri grupe prema sastavu površinskog materijala, odnosno svojstvima površine: boji, albedu (koeficijentu refleksije) i spektralnom tipu. Broj grupa u ovoj podjeli raste s otkrićima novih asteroida i trenutno ih ima 14.
Prve tri grupe su:
- S-tip: silikatni asteroidi, sačinjavaju 75% svih otkrivenih asteroida
- C-tip: karbonski (ugljični) asteroidi, sačinjavaju 17% svih otkrivenih asteroida
- M-tip: metalni asteroidi, sačinjavaju 8% svih otkrivenih asteroida
Ostale grupe, prema spektralnoj klasifikaciji:
- Asteroidi A-tipa
- Asteroidi B-tipa
- Asteroidi D-tipa
- Asteroidi E-tipa
- Asteroidi F-tipa
- Asteroidi G-tipa
- Asteroidi P-tipa
- Asteroidi Q-tipa
- Asteroidi R-tipa
- Asteroidi T-tipa
- Asteroidi V-tipa
Istraživanje
Tijekom 1991. godine letjelica Galileo je, na svom putu prema Jupiteru, uspjela po prvi put snimiti sa 16 000 km udaljenosti jedan asteroid - 951 Gaspra. Bili su to prvi snimci na kojima se vide površinski detalji. Tako je na asteroidu Gaspra (dimenzija 20 × 12 × 11 km) uočeno više od 600 kratera. Najveći je imao promjer od 1.5 km. Detektirano je i magnetsko polje, znak da Gaspra ima metalnu jezgru. U kolovozu 1993, Galileo je prošao pokraj asteroida Ida, dimenzija 58 × 43 km, u čijoj je blizini otkriven 1.6 × 1.2 km velik satelit Dactyl. Različitog je sastava iz čega se izvodi zaključak da je nastao nakon sudara koji je stvorio njihovu obitelj asteroida (obitelj Koronis).
NEAR (Near-Earth Asteroid Mission - misija na NEA asteroid) misija započela je 1996. godine sa zadatkom da obiđe neke NEA asteroide. Prošla je pored asteroida 253 Mathilde u lipnju 1997. U siječnju 1999 je propao prvi pokušaj ulaska u orbitu oko asteroida 433 Eros, da bi drugi pokušaj, nakon oko godinu dana, uspio. Početkom 2001 se letjelica uspjela spustiti na Eros. Slaba gravitacija dozvoljava i ponovno podizanje letjelice, ukoliko za time bude interesa u NASA-i.
Sonda Cassini je na putu prema Saturnu iz velike daljine snimio asteroid 2685 Masursky, a Stardust je, na svom putu prema kometu Wild 2, 2. studenog 2002. snimio asteroid 5535 Annefrank.
Letjelica Hayabusa (Muses-C) trenutno je na putu prema asteroidu 25143 Itokawa. U rujnu 2005. bi trebala uzeti uzorke tla sa asteroida te se uputiti prema Zemlji.
Vanjske poveznice
- [http://astro.fdst.hr/SuncevSustav/asteroidi_i_meteoridi.php Astronomska sekcija Fizikalnog društva Split - Asteroidi i meteoridi]
- [http://cfa-www.harvard.edu/iau/lists/NumberedMPs.html Discovery Circumstances: Numbered Minor Planets]
- [http://asteroid.lowell.edu/ Asteroid Observing Services]
Category: Sunčev sustav
ms:Asteroid
ko:소행성
ja:小惑星
simple:Asteroid
Komet
Komet je nebesko tijelo koja se nalazi u putanji oko Sunca. Kometi se sastoje iz silikatne prašine i smrznutih plinova u obliku raznih vrsta leda (inja) koji čine poroznu jezgru. Kada se putanja kometa počne približavati Suncu, zbog povećanja temperature, led i smrznute čestice počinju isparavati stvarajući oblak plina oko kometa koji se zove koma. Zbog pritiska Sunčevog vjetra i radijacije koma (plinovi) i tijelo (prašina) kometa prilikom raspadanja pretvaraju se u karakteristične repove koji su vidljivi na nebu. Smjer plinovitog repa je u pravcu suprotno od Sunca, dok je rep kojeg cine čestice prašine nešto širi i tromiji u pomicanju.
Poznati kometi
- 1997. komet Hale-Bopp (C/1995 O1)
- 1996. komet Hyakutake (C/1996 B2)
- 1986. Halleyev komet
- 1976. komet West (C/1975 V1=1976 VI)
- 1973. komet Kohoutek (1973 E1=1973 XII)
ja:彗星
ko:혜성
ms:Komet
simple:Comet
th:ดาวหาง
Kuiperov pojasKuiperov pojas je područje u obliku prstena koje se prostire iza putanje planeta Neptuna u širini od 30 AJ do 50 AJ udaljeno od Sunca. Kuiperov pojas sadrži mnoštvo malih ledenih tijela i izvor je mnogih kometa s kratkim orbitama. Tijela unutar Kuiperova pojasa pod stalnim su gravitacijskim utjecajem velikih planeta (Jupitera, Saturna, Urana i Neptuna), koji im mijenjaju putanju i privlače ih prema unutrašnjem dijelu Sunčevog sustava.
Iza Kuiperova pojasa prostire se Oortov oblak.
Vanjske poveznice
[http://astro.fdst.hr/SuncevSustav/kuiper.php Astronomska sekcija Fizikalnog društva Split - Kuiperov pojas]
Category:Sunčev sustav
ja:エッジワース＝カイパー・ベルト
ko:카이퍼 대
ms:Lingkaran Kuiper
th:แถบไคเปอร์
Vodik
Vodik, (lat. Hydrogenium), plin oznaka H u periodnom sustavu elemanata, najlakši kemijski element, rednog broja 1, atomske mase 1,008.
Svojstva
U njemu ima 99,98% običnog vodika (procij), 0,02% teškog vodika, atomske mase 2 (deuterij) koji je ujedno i sastavni dio teške vode, i ima ga u superteškom vodiku, atomske mase 3 (tricij), koji je i sastavni dio hidrogenske bombe.
Pri normalnom pritisku i temperaturi, vodik je plin bez boje, mirisa i okusa, zagušljiv je ali nije otrovan i lakši je 14,4 puta od zraka.
U industriji vodik se najčešće dobiva rastvaranjem vodene pare usijanim ugljikom ili razdvajanjem vode na sastavne elemente elektrolizom.
Rasprostranjenost
U slobodnom stanju vodik je u prirodi vrlo rasprostranjen, ali ne u velikim količinama. Prisutan je u atmosferi, u zemnom plinu itd. Sastavni je dio mnogih organskih spojeva, kiselina i otopina, a s kisikom čini cjelokupnu količinu vode na Zemlji.
Upotreba
Vodik se upotrebljava za sintezu amonijaka i metanola, za proizvodnju goriva za motorna vozila hidrogenacijom ugljika, nafte i katrana. Koristi se i za zavarivanje i topljenje metala, za punjenje zračnih balona i zračnih brodova, za pretvaranje nekih metalnih oksida u metale itd.
Vanjske poveznice
[http://www.ktf-split.hr/periodni/h.html - Vodik]
Category:Kemijski element
ja:水素
ko:수소
ms:Hidrogen
simple:Hydrogen
th:ไฮโดรเจน
Proton
Proton je subatomska, nukleonska pozitivna čestica.
Subatomska znači da izgrađuje atom.
Nukleonska je jer je sastavni dio jezgre (nukleus).
Category:Fizika
Kategorija:Elementarne čestice
ja:陽子
ko:양성자
ms:Proton
th:โปรตอน
Elektromagnetsko zračenjeSva ugrijana tijela zrače elektromagnetske valove. Naime, svako tijelo se sastoji od atoma. Kad grijemo neko tijelo, ulažemo u njega energiju,i atomi počinju titrati jer prelaze u pobuđena stanja (energija im se povećava). Jezgre atoma nose naboje, pa tako pri titranju atoma, dolazi zapravo do titranja naboja. U točkama prostora oko naboja uvijek postoji električno polje, a ako se naboj giba, onda postoji još i magnetsko polje. Dakle, naboj koji titra predstavlja izvor elektromagnetskog vala.
category:fizika
Vodik
Vodik, (lat. Hydrogenium), plin oznaka H u periodnom sustavu elemanata, najlakši kemijski element, rednog broja 1, atomske mase 1,008.
Svojstva
U njemu ima 99,98% običnog vodika (procij), 0,02% teškog vodika, atomske mase 2 (deuterij) koji je ujedno i sastavni dio teške vode, i ima ga u superteškom vodiku, atomske mase 3 (tricij), koji je i sastavni dio hidrogenske bombe.
Pri normalnom pritisku i temperaturi, vodik je plin bez boje, mirisa i okusa, zagušljiv je ali nije otrovan i lakši je 14,4 puta od zraka.
U industriji vodik se najčešće dobiva rastvaranjem vodene pare usijanim ugljikom ili razdvajanjem vode na sastavne elemente elektrolizom.
Rasprostranjenost
U slobodnom stanju vodik je u prirodi vrlo rasprostranjen, ali ne u velikim količinama. Prisutan je u atmosferi, u zemnom plinu itd. Sastavni je dio mnogih organskih spojeva, kiselina i otopina, a s kisikom čini cjelokupnu količinu vode na Zemlji.
Upotreba
Vodik se upotrebljava za sintezu amonijaka i metanola, za proizvodnju goriva za motorna vozila hidrogenacijom ugljika, nafte i katrana. Koristi se i za zavarivanje i topljenje metala, za punjenje zračnih balona i zračnih brodova, za pretvaranje nekih metalnih oksida u metale itd.
Vanjske poveznice
[http://www.ktf-split.hr/periodni/h.html - Vodik]
Category:Kemijski element
ja:水素
ko:수소
ms:Hidrogen
simple:Hydrogen
th:ไฮโดรเจน
HelijHelij, oznaka He, plemeniti plin, rednog broja 2 u periodnom sustavu elemenata, atomske mase 4,0003.
Povijest
Otkriven 1868. godine spektografskim ispitivanjem Sunčeve kromosfere, gdje ga ima u velikim količinama, po čemi je dobio i ime (grčki: helios, Sunce). U laboratoriju je dobiven 1895. godine pri zagrijavanju kleveita, minerala koji sadrži uranij. Kasnije je helij pronađen i u tragovima zraka (0,00007% težinskih dijelova), a prema spektru polarne svjetlosti pronađeno je da se najviši slojevi Zemljine atmosfere sastoje uglavnom od vodika i helija. Može se naći i među plinovima pri izvorima nafte ali i u mineralnim izvorima.
Svojstva
Helij je na običnoj temperaturi plin bez boje, mirisa i okusa, kemijski indiferentan, od svih plinova najteže se može pretvoriti u tekućinu. Helij je poslije vodika najlakši plin, specifične mase od 0,1368 u odnosu na zrak kao jedinicu. Iako atom helija ima četiri puta veću masu od atoma vodika, specifična masa je samo dva puta veća jer se atomi helija, kao i ostalih plemenitih plinova, ne vezuju u molekule. Uz iste uvjete, u nekom određenom obujmu plemeniti plin ima dva puta manje atoma od drugih plinova.
Izotopi
Helij ima tri stabilna izotopa:
- 3He s jednim neutronom atomske mase 3,01603
- 4He s dva neutrona atomske mase 4,0026
- 5He s tri neutrona i atomske mase 5,0123
Dobivanje
Primjena
Helij se upotrebljava za punjenje zračnih brodova (cepelina) i za punjenje balona za meteoroška promatranja, budući da nije lako zapaljiv kao vodik. Specifična masa mu je dva puta veća od vodikove, tako da se baloni punjeni helijem sporije dižu, jer je i potisak takvih balona 7% manji nego kod onih punjenih vodikom. U tom cilju miješa se s 14% vodika. Upotrebljava se svugdje gdje je potrebna inertna atmosfera, npr. kao mješavina u ronilačkim bocama, u specijalnim zavarivanjima u metalurgiji itd. Primjena u ronilačkim bocama je prvenstveno iz medicinskih razloga, tj. helij se lakše oslobađa iz organizma prilikom izranjanja nego recimo dušik.
Tekući helij se upotrebljava u laboratorijima za postizanje niske temperature, kao i za punjenje plinskih termometara za niske temperature.
Posebne napomene
Vanjske poveznice
[http://www.ktf-split.hr/periodni/he.html Helij - KTF Split]
Category:Kemijski element
ja:ヘリウム
ko:헬륨
ms:Helium
simple:Helium
th:ฮีเลียม
KisikKisik, oznaka O, plin , rednog broja 8 u periodnom sustavu elemenata, atomske mase 16. Kisik se javlja u molekularnom obliku kao spoj dva atoma kisika, kada se molekula obilježava sa O2) i kao spoj tri atoma kisika, kada se molekula obilježava sa O3. Molekula O3 naziva se ozon, ključni dio zemljine atmosfere.
Povijest
Svojstva
Izotopi
Dobivanje
Primjena
Važniji spojevi
Posebne napomene
Vanjske poveznice
Category:Kemijski element
als:Sauerstoff
ja:酸素
ko:산소
ms:Oksigen
simple:Oxygen
th:ออกซิเจน
UgljikUgljik, oznaka C, nemetal je rednog broja 6 u periodnom sustavu elemenata, atomske mase 12.0107.
Category:Kemijski element
ja:炭素
ko:탄소
ms:Karbon
simple:Carbon
th:คาร์บอน
Neon
Neon su 1898. godine otkrili Sir William Ramsay i M. W. Travers (Engleska). Ime je dobio od grčke riječi neos što znači nov. To je kemijski inertan, jednoatomni, nezapaljivi plin bez boje i mirisa. Spada u skupinu plemenitih plinova.
Može se dobiti umjetno. Neon se dobiva se frakcijskom destilacijom tekućeg zraka. Gustoća u tekućem stanju 1,2 gcm^-3, specifične težine u odnosu na zrak 0,674. Komercijalno se dobiva kao nusproizvod frakcionirane destilacije tekućeg zraka pri proizvodnji kisika i dušika. Upotrebljava se u svijetlećim napravama (neonske cijevi), u elektronskoj industriji i laserskoj tehnici.
Za većinu primjena nije potreban potpuno čist tako da neon tehničke čistoće obično sadrži primjese argona i kriptona. Pri standardnim uvjetima, neon je jednoatoman plin bez boje, mirisa i okusa. U čvrstom stanju ima plošno centriranu kubičnu strukturu. U prirodi postoji kao smjesa tri stabilna izotopa: 2ONe, 21Ne i 22Ne, a registrirano je postojanje još deset izotopa (neki su umjetno dobiveni) i svi imaju kratka vremena poluraspada (najduže živući izotop ima vrijeme poluraspada 3,38 minuta). Ako kroz plinoviti neon pri sniženom tlaku dođe do električnog pražnjenja, javlja se intenzivna narančasta svjetlost kao posljedica brojnih emisijskih linija u tom dijelu spektra. Stoga se ajviše upotrebljava za punjenje reklamnih svijetlećih cijevi (neonske svijetleće reklame).
Neon tek pri posebnim uvjetima (prisutnost električnog pražnjenja, povišeni tlak, prisutnost jakih dipolnih molekula u smjesi) može dati mali broj nestabilnih "spojeva", prvenstveno s fluorom. Hidridi neona nisu registrirani niti pri visokim tlakovima.
Pored navedene primjene za punjenje svijetlećih reklama, neonom se pune neki laseri. Smjesa He-Ne bila je upotrijebljena u prvom laseru, a oni i danas imaju relativno velike primjene. Koristi se za visokonaponske indikatore, a katkad i kao rashladno sredstvo umjesto skupog helija.
Neon nije toksičan. Bezopasan je plin, iako može izazvati gušenje ako istisne kisik iz pluća.
Kategorija:kemijski element
Silicij
Hrvatski naziv za njega je kremik.
Category:Kemijski_element
ja:ケイ素
ko:규소
th:ซิลิคอน
MagnezijMagnezij je kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol Mg i atomski broj 12, a atomska masa mu iznosi 24.305. Magnezij je osmi po količini rasprostranjeni element u sastavu Zemljine kore sa udjelom od 2% od ukupne količine tvari. Osim toga megnezij je treći element po količini, otopljen u jednoj mjeri morske vode.
Category:Kemijski element
ja:マグネシウム
ko:마그네슘
th:แมกนีเซียม
Kelvin
Kelvin (simbol K) je SI jedinica za temperaturu.
category:jedinice
ja:ケルビン
ko:켈빈
simple:Kelvin
th:เคลวิน
Proton
Proton je subatomska, nukleonska pozitivna čestica.
Subatomska znači da izgrađuje atom.
Nukleonska je jer je sastavni dio jezgre (nukleus).
Category:Fizika
Kategorija:Elementarne čestice
ja:陽子
ko:양성자
ms:Proton
th:โปรตอน
Wikipedia:Votes for deletion/Sunset Studios
This page is an archive of the discussion about the proposed deletion of the article below . This page is no longer live. Further comments should be made on the article's talk page rather than here so that this page is preserved as an historic record. The result of the debate was delete. Joyous 19:43, Mar 19, 2005 (UTC)
Non notable, possible hoax; nothing found on Google for [http://www.google.co.uk/search?hl=en&q=%22sunset+studios%22+%22good+luck%22&btnG=Search&meta= "sunset studios" "good luck"] or [http://www.google.co.uk/search?hl=en&q=%22sunset+studios%22+%22one+step+beyond%22&btnG=Search&meta= "sunset studios" "one step beyond"]. See also Wikipedia:Votes for deletion/Good luck beed. sjorford →•← 17:04, 11 Mar 2005 (UTC)
- Delete, unverifiable, possible hoax. -- Infrogmation 17:34, 11 Mar 2005 (UTC)
- Delete as unverifiable, although there is a "Sunset and Gower Studios" facility in Hollywood. 23skidoo 19:23, 11 Mar 2005 (UTC)
- Delete. I couldn't verify it either. -- BM 20:50, 11 Mar 2005 (UTC)
- Delete, not notable, hoax. Megan1967 23:24, 11 Mar 2005 (UTC)
- Delete, looks dodgy to me, too. Wyss 02:22, 12 Mar 2005 (UTC)
- Delete - David Gerard 18:04, 13 Mar 2005 (UTC)
This page is now preserved as an archive of the debate and, like some other VfD subpages, is no longer 'live'. Subsequent comments on the issue, the deletion, or the decision-making process should be placed on the relevant 'live' pages. Please do not edit this page .
Sepsa alojamientos en edimburgo edinburgh hotel Zapraszamy porady budowlane
|
|
|
| :: RELATED NEWS :: |
Kraft (Sport)
Kraft im Sport bezeichnet allgemein die Fähigkeit, einen äußeren Widerstand zu überwinden oder ihm entgegenzuwirken.
Bild:kraft-sport2.gif
- Maximalkraft
Maximalkraft ist die größtmögliche Kraft, die willkürlich gegen einen Widerstand ausgeübt werden kann. Maximalkraft kann als "Basiskraft" verstanden werden.
- Schnellkra
|
Farge-Vegesacker Eisenbahn
Die Farge-Vegesacker Eisenbahn GmbH (FVE) ist eine Eisenbahngesellschaft, deren Anteile zu 98% der Connex Cargo Logistics und nur zu 2% dem Stadtstaat Bremen gehören.
Die FVE wurde als Aktiengesellschaft gegründet und konnte am 31. Dezember 1888 ihre 10,44 km lange Strecke eröffnen, von der damals nur 0,11 km bei dem Ausgangspunkt Grohn-Vegesack im Gebiet der Hansestadt Bremen lagen; der Hauptteil mit der
|
Europäische Farbskala für den Offsetdruck
Euroskala ist die Kurzbezeichnung für die Europäische Farbskala für den Offsetdruck nach DIN 16539 von 1971.
Eine Farbskala ist eine Zusammenstellung der vier Druckfarben für den Vierfarbdruck. Im Labor hergestellte Probedrucke mit festgelegter Schichtdicke auf festgelegte Bedruckstoffe sind die Grundlage für die farbmetrische Normung der Farbskalen. Im Zuge einer internationalen Vereinheitlichung verschiedener Farbskalen wurde die DIN 1653
|
Unattended installation
Bei einer so genannten unbeaufsichtigten Installation (englisch: unattended installation) wird das komplette Setup eines Programms oder einer Installationsroutine durchlaufen, ohne dass währenddessen Eingaben vom Benutzer nötig sind. Angaben während der Installation, z. B. zum gewünschten Installationspfad, der Eingabe eines eventuell benötigten Lizenzschlüssels oder der Quittierung von Bestätigungen entfallen also, da diese Einstellungen zuvor z. B. in einem 1455 in Markgröningen; † 1532) war ein deutscher Buchdrucker.
Er wurde in der "Oberen Mühle" in Markgröningen geboren. Er machte in Venedig und Straßburg eine Ausbildung zum Buchdrucker. Um 1482 kehrte er in seine Heimatstadt zurück und gründete eine Druck
|
Mar da Palha
Mar da Palha, was so viel bedeutet wie "Strohhalmsee", ist in Portugal eine übliche, aber nicht offizielle Bezeichnung für das ausgedehnte Flussdelta des Tejo (in Spanien Tajo), der, bevor er in den Atlantik fließt, sich weitet und wieder verengt, und somit eine Art offenen See bildet.
Kategorie: G
|
Medea: Stimmen
Medea: Stimmen ist ein 1996 erschienener Roman von Christa Wolf. In Monologen einzelner Handelnder werden Ereignisse aus dem Umfeld des griechischen Medea-Mythos erzählt. Nach ihrem Roman Kassandra widmet sich Wolf damit einer weiteren Frauenfigur aus der griechischen Mythologie.
Medea, als Kindermörderin und Mörderin der Tochter Read More... |
Johann Baptist Schneider
Johann Baptist Schneider (
- 28. Mai 1840 in Gaunersdorf, Niederösterreich; † 26. Januar 1905 in Wien) war Generalvikar und Weihbischof der Markt, der an Plätzen stattfindet, wo zwar genug Menschen wohnen, um einen Markt abzuhalten, es aber ebenfalls andere Einkaufsmöglichkeiten gibt, so dass sich ein täglicher Markt nicht lohnen würde.
Bei dem Warenangebot handelt es sich vorwiegend um frische Nahrungsmittel wie Obst, Gemüse, Kräuter, Milchprodukte
|
Amber Benson
Amber Nicole Benson (
- 8. Januar 1977 in Birmingham, Alabama) ist eine US-amerikanische Schauspielerin.
Benson hat schon als kleines Kind auf der Bühne getanzt, nahm Gesangsunterricht und fing schließlich an zu Schauspielern. Bekannt wurde Amber Benson durch die Rolle als „Tara“ in der TV-Serie „
|
|
