:: wikimiki.org ::

Fizika

Fizika

Fizika (grčki phusis, fysis: priroda) je znanost koja proučava prirodu u sveobuhvatnom smislu. Fizičari proučavaju biće, ponašanje i interakcije materije i energije u prostoru i vremenu, i takve pojave se nazivaju fizikalne pojave. Fizikalne teorije se najčešće izražavaju kao matematičke relacije. Osnovne pojave se nazivaju fizikalnim zakonima ili zakonima fizike. Međutim, i oni su samo provizorni kao i sve druge znanstvene teorije. Fizika je vrlo usko povezana s drugim prirodnim znanostima, osobito kemijom, znanošću koja se bavi interakcijom i svojstvima atoma i molekula, i tehničkim znanostima strojarstvom i elektrotehnikom. Teorijska kemija se u mnogome zasniva na fizici, pogotovo na kvantnoj mehanici, termodinamici i elektromagnetizmu, a tehničke znanosti su zapravo primjena teoretskih znanja iz matematike, fizike i raznih drugih znanosti.

Glavna polja i osnove fizike

Ključne teorije

Područje	Glavne teme	Pojmovi
Klasična mehanika	Newtonovi zakoni gibanja	Zakon o očuvanju energije Masa Energija Moment Sila
Elektromagnetizam	Magnetizam Elektricitet	Električna struja
Termodinamika Statistička mehanika		Temperatura Entropija
Kvantna mehanika	Kvantna teorija polja Standardni model	Simetrija Spin
Teorija relativnosti	Opća relativnost Posebna relativnost	Brzina svjetlosti
Teorija kaosa		Atraktori

Metode

:Znanstvena metoda -- Kvantitativna fizikalna metoda-- Mjerenje -- Mjerni instrumenti -- Dimenziona analiza -- Vjerojatnost i statistika

Tabele

:Fizikalne konstante -- SI osnovne jedinice -- SI izvedene jedinice -- SI prefiksi -- Pretvaranje jedinica

Srodne znanosti

:Astronomija i Astrofizika -- Biofizika -- Elektronika -- Elektrotehnika -- Inženjering -- Znanost o materijalima -- Matematička fizika -- Medicinska fizika

Spekulativne teorije

Procesna fizika

Više informacija

: Povijest fizike -- Poznati fizičari -- Nobelova nagrada za fiziku Category:Prirodne znanosti als:Physik ja:物理学 ko:물리학 ms:Fizik simple:Physics th:ฟิสิกส์ zh-min-nan:Bu̍t-lí-ha̍k

Grčki jezik

Grčki jezik je jedan od mnogih jezika iz indo-europske jezične obitelji. S obzirom na njegovu dugu povijest, razlikujemo starogrčki i novogrčki jezik. ja:ギリシャ語 simple:Greek th:ภาษากรีก category:Jezici Category:Grčka

Znanost

Znanost ili nauka jest način prikupljanja i obrađivanja spoznaja kroz organiziran i sistematičan proces koji je ponovljiv. Znanstveni proces je sistemasko sakupljanje znanja o nekom sistemu ili predmetu proučavanja. Sistematsko sakupljanje obično se zove znanstvena metoda, dok predmet proučavanja je recimo priroda.

Znanstveni modeli, teorije, i zakoni

Matematika i znanstvena metoda

Ciljevi znanosti

Znanstvena polja

Prirodne znanosti

- Fizika
- Akustika
- Astrodinamika
- Astronomija
- Astrofizika
- Atomska, Molekularna i optička fizika
- Biofizika
- Računalna fizika
- Kozmologija
- Dinamika
- Dinamika tekućina
- Kvantna Fizika
- Fizika materijala
- Matematička fizika
- Mehanika
- Nuklearna fizika
- Optika
- Fizika čestica
- Fizika plazme
- Fizika polimera
- Kemija
- Analitička kemija
- Biokemija
- Računalna kemija
- Elektrokemija
- Anorganska kemija
- Organska kemija
- Fizikalna kemija
- Kvantna kemija
- Spektroskopija
- Stereokemija
- Termokemija
- Biologija
- Molekularna biologija
- Biokemija
- Molekularna genetika
- Anatomija
- Histologija
- Fiziologija
- Zoologija znanost o životinjama
- Botanika znanost o biljkama
- Ekologija znanost o međuovisnosti živog svijeta
- Biološka psihologija

Društvene znanosti

- Psihologija
- Bihevioralna analiza
- Biološka psihologija
- Kognitivna psihologija
- Klinička psihologija
- Razvojna psihologija
- Edukacijska psihologija
- Eksperimentalna psihologija
- Zdravstvena psihologija
- Humanistička psihologija
- Industrijska i organizacijska psihologija
- Neuropsihologija
- Psihologija ličnosti
- Psihometrija
- Psihologija religioznosti
- Psihofizika
- Psihologija osjeta i percepcije
- Socijalna psihologija
- Sociologija

Holističke, interdisciplinarne i primjenjene znanosti

- Računarske i informacijske nanosti
- Bibliotekarstvo
- Informatika
- Kibernetika
- Računarstvo
- Ekonomija
- Makroekonomija
- Mikroekonomija
- Marketing
- Management
- Strateški management
- Računovodstvo
- Poslovna organizacija
- Vanjsko trgovinsko poslovanje
- Operacijska istraživanja
- Poslovna logistika
- Istraživanje tržišta
- Promocija
- Međunarodni marketing
- Međunarodna ekonomija

Filozofija

Etimologija

Vanjske poveznice

ja:科学 ko:과학 ms:Sains simple:Science th:วิทยาศาสตร์ zh-min-nan:Kho-ha̍k

Priroda

grč. physis [fizis] Sve što okružuje čovjeka. Sveukupnost materije u prostoru. category:znanost

Fizičar

Fizičari su znanstvenici kojima je područje interesa i istraživanja fizika. Zaposleni su na Sveučilištima kao profesori, predavači ili istraživači, na znanstveno-istraživačkim institutima kao istraživači ili u industriji, bankama, informatici, novinarstvu... Za uspješno obavljanje znanstvene karijere fizičar mora proći formalno obrazovanje koje se uglavnom sastoji od dodiplomskog studija i postdiplomskog na kojem se stječe stupanj magistra, odnosno doktora znanosti. Fizičari se osim elementarnim istraživanjima, često bave i poslovima koji naizgled nisu vezani uz fiziku. To uključuje financijsko savjetovanje i modeliranje cijena i dinamike dionica, računalno modeliranje, različiti poslovi u informatici i farmaceutskoj industriji. Neki od najpopularnijih i najpoznatijih fizičara svijeta su:
- Arhimed
- John Bardeen
- Isaac Newton
- Galileo Galilei
- James Clark Maxwell
- Nikola Tesla
- Max Planck
- Albert Einstein
- Erwin Schrodinger
- Steven Hawking
- Alessandro Volta
- Niels Bohr ja:物理学者 category:fizika

Energija

Energija je sposobnost sustava za vršenje rada, a isto se tako može reći da su rad i energija ekvivalentni pojmovi, iako opseg i sadržaj tih dviju riječi nije posve identičan. U biti, promjena energije jednaka je izvršenom radu pa se stoga i izražavaju istom mjernom jedinicom - džul [J] u čast engleskog fizičara Jamesa Prescotta Joulea. Vršenje rada se može manifestirati na mnogo načina: kao promjena položaja, brzine, temperature itd. U svemiru ne postoje tijela i sustavi koji ne posjeduju energiju. Energiju se ne može uništiti, ona prelazi iz jednog oblika u drugi, s jednog tijela na drugo i uvijek u skladu sa zakonom o očuvanju energije. Postoje mnogi oblici energije koji opet imaju svoje podskupine koje dolaze do izražaja kod proučavanja različitih znanstvenih problema:
- Kinetička energija
- Potencijalna energija
- Toplinska energija (toplina)
- Unutarnja energija
- Električna energija itd. Izračunavanje energije je jedan od bitnijih zadataka u tehnici, s obzirom da nam to daje informaciju o mogućem radu koji se može dobiti, a znanja o procesima i načinima pretvaranja raznih oblika energije u mehnički rad su kamen temeljac tehnološkog napretka i ljudske civilizacije. U fizici elementarnih čestica se upotrebljava manja i mnogo prikladnija jedinica za energiju - elektronvolt [eV], koji iznosi 1.602176462×10^-19 J. 1 elektronvolt je definiran kao ona energija koju ima čestica naboja

\mathbfe

kad je iz stanja mirovanja ubrza napon od 1 V.

Povezani pojmovi

- Eksergija
- Entalpija
- Entropija Kategorija:Fizikalne veličine ja:エネルギー ko:에너지 ms:Tenaga simple:Energy th:พลังงาน

Matematika

Matematika (od grčkog mathema - znanost) je znanost koja izučava aksiomatski definirane apstraktne strukture koristeći logiku.

Povijest i razvoj

Matematika se počela razvijati prije više tisuća godina (okvirno), još u doba starih Egipćana. Razvila se iz potrebe da se obavljaju proračuni u trgovini, vrše mjerenja zemljišta i predviđaju astronomski događaji. Ove tri primjene mogu se dovesti u vezu s grubom podjelom matematike na izučavanje strukture, prostora i izmjena. Fundamentalnu knjigu u razvoju matematike, "Elementi", je napisao Euklid. Knjiga ima 12 svezaka. Tu se prvi put pisano, strogo matematički provodi razmišljanje, to jest sve ide putem: :definicija - aksiom (postulat) - teorem - dokaz Knjiga je zbog tadašnjeg nedostatka simbola pisana u potpunosti riječima, što danas, naravno, nije slučaj. Proučavanje geometrijskih prostora je, u pravom smislu te riječi, počelo kada je Euklid postavio svojih pet aksioma o prostoru. Takav prostor se danas zove euklidski prostor, no tokom mnogo godina su se razvili i ne-euklidski prostori.

Glavna polja matematike

Osnove matematike sadrže izučavanje strukture, prostora i izmjena.

Strukture

Izučavanje strukture počinje s brojevima, u početku s prirodnim brojevima i cijelim brojevima. Osnovna pravila za aritmetičke operacije su definirana u osnovnoj algebri, a dodatna svojstva cijelih brojeva se izučavaju u teoriji brojeva. Izučavanje metoda za rješavanje jednadžbi je dovelo do razvoja apstraktne algebre, koja između ostalog izučava prstenove i polja, strukture što poopćuju svojstva koja posjeduju brojevi. Fizikalno važan koncept vektora se proučava u linearnoj algebri.

Prostor

Proučavanje prostora je počelo s geometrijom, prvo Euklidovom geometrijom i trigonometrijom u pojmljivom trodimenzionalnom prostoru, ali se kasnije proširilo na ne-Euklidske geometrije, koje imaju centralnu ulogu u općoj relativnosti. Moderna polja geometrije su diferencijalna geometrija i algebarska geometrija. Teorija grupa izučava koncept simetrije, i predstavlja vezu u u izučavanju prostora i strukture. Topologija povezuje izučavanje prostora i izmjene fokusirajući se na koncept kontinuiteta.

Izmjene

Razumijevanje i opisivanje izmjena mjerljivih varijabli je glavna značajka prirodnih znanosti, i diferencijalni račun je razvijen u te svrhe. Centralni koncept kojim se opisuje promjena varijable je funkcija. Mnogi prirodni problemi su vodili uspostavljanju veze između vrijednosti i količine izmjene, a pritom razvijene metode izučavaju se u diferencijalnim jednadžbama. Brojevi koji predstavljaju kontinualne veličine su realni brojevi, a detaljno izučavanje njihovih svojstava i funkcija je predmet analize. Zbog matematskih razloga, uveden je koncept kompleksnih brojeva, koji se izučavaju u kompleksnoj analizi. Funkcionalna analiza je usredotočena na n-dimenzionalne prostore funkcija postavljajući time osnovu za izučavanje kvantne mehanike.

Napomena

Radi razjašnjavanja i izučavanja osnova matematike, razvijena su područja teorija skupova, matematička logika i teorija modela. Aritmetika daje važnost brojevima, algebra rješavanju jednadžbi, dok geometrija objašnjava osobine i odnose figura u prostoru.

Primjena matematike

Danas se matematika jako razvila i ima primjene u mnogo grana, kako prirodnih, tako i društvenih znanosti. Važna oblast primijenjene matematike je vjerojatnost i statistika (stohastička matematika), koja se bavi izučavanjem i predviđanjem slučajnosti i slučajnih pojava. Numerička analiza izučava numeričke metode izračunavanja, a diskretna matematika je zajedničko ime za područja matematike koja se koriste u računarskim znanostima.

Matematika i ostale znanosti

Također se prilično često pokazalo da razvoj matematike ne mora nužno pratiti razvoj fizike ili neke druge "konkretnije" znanosti, to jest matematika se može razvijati "sama za sebe", a primjena onoga što se dobije već se nađe tokom godina razvoja drugih znanosti (primjeri za to nisu odviše jednostavni, ali, recimo, Riemannov prostor je jedan primjer za to - razvio se sam po sebi, a primjenu je našao tek u teoriji relativnosti)

Utjecajni matematičari

:Pitagora - Eratosten - Arhimed - Euklid - Rene Descartes - Isaac Newton - Gottfried Wilhelm Leibniz - Augustin Louis Cauchy - Leonhard Euler - Charles Fourier - Laplace - Karl Friedrich Gauss - Lobačevski - Niels Henrik Abel - Bernhard Riemann - Paul Erdös - Benoit B. Mandelbrot

Utjecajni hrvatski matematičari

Stjepan Gradić, Danilo Blanuša i William Feller Category:Prirodne znanosti ja:数学 simple:Mathematics

Atom

Atom je osnovna građevna jedinica tvari. Atom se sastoji od jezgre (koju čine protoni i neutroni) i elektrona koji se nalaze u ljuskama oko jezgre. Jezgra čini 99.98% mase atoma. Promjer jezgre (10^-15 m) je 100 000 puta manji od promjera atoma (10^-10 m).

Atomska teorija

Struktura

Modeli atoma

1. Prvi model atoma pripisuje se Demokritu. Pošto u to doba nije bilo nikakvih saznanja o strukturi atoma (nisu postojali elektronski mikroskopi), atomi su zamišljani kao jako malene nedjeljive kuglice. 2. "Puding" model - kad je otkriven elektron, formirana je teorija da su u središtu atoma elektroni, a svuda okolo je pozitivan naboj. Metafora je grožđica u pudingu (grožđice su malene, a zdjelica pudinga velika). 3. Bohrov model je ustanovljen poslije Rutherfordovih eksperimenata kojima je utvrđeno da je u centru atoma malena pozitivno nabijena jezgra (nucleus), a elektroni kruže u orbitale oko jezgre poput planeta koji kruže oko Sunca. No, da bi model bio prihvaćen, trebalo je riješiti slijedeći problem: Jezgra je pozitivno nabijena, elektron negativno, zašto elektron uopće kruži oko jezgre, zašto se ne spoji s jezgrom? Rješenje je prodložio 1913. godne Niels Bohr sa slijedeće 4 pretpostavke:
- (1) Elektroni postoje u orbitalama koje posjeduju diskretne (kvantizirane) energije. To znači da ne postoji kontinuirani mogući razmak između jezgre i orbitale, nego su mogući samo neki razmaci. Ti razmaci i njima odgovarajuće energije ovise o konkretnom atomu koga razmatramo.
- (2) Zakoni klasične mehanike ne vrijede pri prelasku elektrona iz jedne orbitale u drugu.
- (3) Kad elektron prijeđe iz jedne orbitale u drugu energetska razlika se oslobađa (ili dobiva) u vidu kvanta svjetlosti (kojeg nazivamo foton) čija frekvencija direktno ovisi o energetskoj razlici između dvije orbite. ::

f = E/h

:gdje je f frekvencija fotona, E energetska razlika, a h je konstanta poznata kao Planckova konstanta. Ako definiramo da je

\hbar = h/(2 \pi)

možemo pisati ::

E = \hbar \omega

:gdje je ω kutna frekvencija fotona.
- (4) Dozvoljene orbitale ovise o kvantiziranim (diskretnim) vrijednostima kutnog momenta L prema jednadžbi ::

\mathbf = n \cdot \hbar = n \cdot

: Gdje je n = 1,2,3,… i zovemo ga kvantni broj kutnog momenta. 4. Današnji model atoma nazivamo kvantno-mehanički model, jer je s vremenom utvrđeno da Bohrov model ne odgovara baš najbolje eksperimentima, da elektroni ne kruže baš po kružnicama, nego slike dostupne pomoću elektronskih mikroskopa prikazuju nam elektronske oblake.

Etimologija

Riječ atom dolazi od starogrčke riječi atomos - nedjeljiv, što je u skladu s vjerovanjem (aktualnim do 19. stoljeća) da su atomi najmanji djeljivi elementi materije. Category:Kemija Category:Fizika ja:原子 ko:원자 ms:Atom simple:Atom th:อะตอม

Strojarstvo

Strojarstvo je primjenjena znanost, ili primjena znanosti za dobrobit čovječanstva. Strojarstvo se oslanja na razne prirodne znanosti: matematiku, fiziku, kemiju; računarstvo, kao i na praktično iskustvo koje se stječe izradom korisnih predmeta, konstrukcija i procesa. Osobe koji se profesionalno bave strojarstvom zovu se strojari ili inženjeri.

Ciljevi strojarstva

Krajnji cilj tj. svrha strojarstva je proizvodnja nekog uporabnog, korisnog predmeta (konstrukcije) koji će imati točno određenu, praktičnu primjenu. Dalje, strojarstvo kao primjenjena znanost, bavi se dodatnim poboljšanjem, optimizacijom i unaprijeđenjem već postojećih proizvoda. Izuzev primjenjenog, strojarstvo ima i teoretsku stranu koja se bavi proučavanjem utjecaja fizikalnih i kemijskih zakona na proizvod ili proizvodni proces, njihovom matematičkom formulacijom u obliku analitičkih ili numeričkih proračuna, te računarskim modeliranjem navedenih procesa a u svrhu optimizacije i poboljšanja proizvoda ili proizvodnog procesa.

Etimologija

Strojarstvo i strojar potječu od riječi "stroj", što označava napravu koja vrši neki koristan rad. U engleskom jeziku strojarstvo se naziva "engineering", dok se osoba koja se bavi strojarstvom zove "engineer", dakle onaj koji izrađuje engine ili stroj. U hrvatskom jeziku također se koristi riječ "inženjer" koja kao i riječ "engineer" korijen vuče od latinske riječi "ingeniosus" što označava sposobnost. Dakle strojari ili inženjeri su osobe koje su pametni, praktičari, rješavaoci zadataka. Strojarstvo ili inženjerstvo kao pojam razvio se tako da je kasnije koristi u mnogim poljima gdje koriste vještine znanstvene metode.

Stručnjaci sa područja strojarstva

# Strojarski tehničar # Računalni tehničar u strojarstvu # Inženjer strojarstva # Diplomirani inženjer strojarstva # Magistar strojarstva # Doktor strojarstva

Bazične znanosti

# Matematičke ## Analitika ## Numerika # Fizikalne ## Tehnička mehanika ## Mehanika fluida ## Tehnička termomehanika (termodinamika) ## Elektrotehnika i elektronika # Kemijske ## Nauka o materijalima ## Tribologija # Društvene ##Ekonomija ##(Proizvodna) psihologija #Ostale ##Računarstvo

Grane

Strojarstvo se može podijeliti na slijedeća uža područja: # Konstrukcijsko strojarstvo # Proizvodno strojarstvo # Energetika # Brodostrojarstvo # Elektrostrojarstvo # Računarsko inženjerstvo Nužno je naglasiti da je za izvršenje krajnjeg cilja, tj. izradu kvalitetnog, optimalnog, upotrebljivog proizvoda, nužna suradnja između stručnjaka sa svih ovih područja, te svi specijalizirani stručnjaci moraju imati odgovarajuće znanje iz svih ostalih područja.

Strojarski proizvodni proces

Strojarski proizvodni proces vrlo je kompleksan proces koji najčešće ujedinjuje sve strojarske discipline. Nakon što je istraživanjem tržišta utvrđeno kakav je prozvod tražen i kakve moraju biti njegove karakteristike, pristupa se procesu konstruiranja. Tokom konstruiranja, paralelno se vrši i proces planiranja proizvodnje, te procesi optimizacije kako same konstrukcije tako i proizvodnog procesa. Nakon što je izrađena konstrukcijska i proizvodna dokumentacija, pristupa se samoj proizvodnji, a nakon toga i predmontaži te, po potrebi, isporuci i montaži proizvoda.

Spoj s drugim disciplinama

Unutar sebe, strojarstvo je interdisciplinarna znanost koja se bavi proučavanjem i primjenom znanja sa područja matematike, fizike, kemije, iračunarstva, te po potrebi elektrotehnike, elektronike i sl. Uz to, tokom strojarskog proizvodnog procesa koriste se i saznanja sa područja ekonomije, pa čak i psihologije, biologije. Radom u strojarstvu dolazi se u dodir sa gotovo svim prirodnim i sličnim znanostima, bilo teoretskim bilo primjenjenim, pa čak i sa umjetnošću, pošto strojari izrađuju uporabne predmete sa svih područja ljudske djelatnosti: od medicinske opreme, opreme za svemirska istraživanja, šumarstvo, transport, izgradnju, vojna djelovanja, pa sve do proizvodnje igračaka, elemenata filmskih i kazališnih setova itd.

Kulturološki aspekti

Strojarstvo je znanost proizašla iz osnovne karakteristike koju s ljudskim bićima dijeli vrlo mali broj primata te ostalih životinja, a to je upotreba alata. Na različitim razinama razvoja, strojarstvo se pojavljuje u svim, pa i najprimitivnijim kulturama, a napredak određene zajednice na području strojarstva jedan je od glavnih pokazatelja napredovanja same zajednice.

Vanjske poveznice

Category:Primijenjene znanosti [http://www.riteh.hr Tehnički fakultet Rijeka] [http://www.fsb.hr Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb] [http://www.sfsb.hr Strojarski fakultet Slavonski Brod] ja:工学 ko:공학 ms:Kejuruteraan simple:Engineering th:วิศวกรรมศาสตร์

Matematika

Matematika (od grčkog mathema - znanost) je znanost koja izučava aksiomatski definirane apstraktne strukture koristeći logiku.

Povijest i razvoj

Glavna polja matematike

Osnove matematike sadrže izučavanje strukture, prostora i izmjena.

Strukture

Prostor

Izmjene

Napomena

Primjena matematike

Matematika i ostale znanosti

Utjecajni matematičari

Utjecajni hrvatski matematičari

Stjepan Gradić, Danilo Blanuša i William Feller Category:Prirodne znanosti ja:数学 simple:Mathematics

Newtonovi zakoni gibanja

Newtonovi zakoni gibanja su tri zakona objavljena 1687. u djelu "Philosophiae naturalis principia mathematica" Isaaca Newtona. 1. zakon: Svako tijelo (i materijalna točka) ostaje u stanju mirovanja ili jednolikog gibanja po pravcu dok vanjska sila ne uzrokuje promjenu tog stanja. Zovemo ga još zakonom inercije. 2. zakon: Promjena gibanja razmjerna je vanjskoj sili koja djeluje, a odvija se u smjeru djelovanja te sile. Formula općenito glasi: ::::

F=

gdje je

\mathbfdp

promjena količine gibanja u infinitezimalno malenom intervalu

\mathbfdt

. Za sustave u kojima je masa tijela uključenog u razmatranje konstantna, a na tu generalizaciju u praksi najčešće nailazimo, daljni razvoj općenite formule dolazi do poznate formulacije 2. Newtonovog aksioma: ::::

F===m \times =ma

3. zakon: Svakom djelovanju (akciji) suprostavlja se po intenzitetu jednako i suprotno usmjereno djelovanje (reakcija). Djelovanje dvaju tijela jednoga na drugo jednako je i suprotno usmjereno. Category:Fizika ja:ニュートン力学 ko:뉴턴의 운동법칙 ms:Hukum-Hukum Pergerakan Newton

Zakon o očuvanju energije

Postoje razni oblici energije, toplinska (energija izgaranja, solarna), kinetička (strujanje vjetra, vodenih tokova, plima i oseka - primjeri su kinetičke energije iskoristive za dobivanje električne energije), mehanička, itd. Aksiom današnje fizike glasi: Energija zatvorenog sustava ne može nestati niti iz ničega nastatati, energija može samo prelaziti iz jednog oblika u drugi, i ona je konstantna. Category:Fizika

Energija

\mathbfe

kad je iz stanja mirovanja ubrza napon od 1 V.

Povezani pojmovi

- Eksergija
- Entalpija
- Entropija Kategorija:Fizikalne veličine ja:エネルギー ko:에너지 ms:Tenaga simple:Energy th:พลังงาน

Sila

Sila je jedan od najelementarnijih pojmova u fizici. To je vektorska veličina (određena je pravcem, smjerom i iznosom) kojom opisujemo međudjelovanje tijela i njegove okoline i kojom objašnjavamo uzroke gibanja. SI jedinica za silu je njutn čija je oznaka N (nazvana tako prema Isaacu Newtonu). Osnovna podjela sila:
- Kontaktne - kako im i samo ime govori, rezultat su fizičkog kontakta dvaju tijela. Informacija o djelovanju neke kontaktne sile se sustavom prenosi mijenjanjem međumolekulskih razmaka u strukturi materijala. Mogu djelovati koncentrirano u nekoj točki, na nekoj liniji ili na površini (kada ih se može predstaviti kao tlak). Postoji više vrsta kontaktnih sila;
- aktivne - npr. sila kojom reket udara tenisku lopticu
- reaktivne - npr. sila kojom na nas djeluje podloga na kojoj stojimo
- vanjske - sve kontaktne sile koje na neki sustav djeluju izvana
- unutarnje - sile međudjelovanja elemenata unutar nekog sustava, npr. naprezanje u materijalu
- Volumenske (masene) - vezane su uz postojanje polja sila u nekom prostoru. One ne djeluju neposredno na neki dio tijela, a na ostale dijelove posredno, već istovremeno djeluju na sve čestice tijela, tj. prožimaju ga u njegovom cijelom volumenu. U ovu vrstu sila spadaju elektromagnetske, gravitacijska, inercijalne sile. Elektromagnetske i gravitacijske sile su uvijek aktivne sile, dok su inercijalne sile svojevrsna analogija reakcijskih sila s obzirom da su reakcija na promjenu stanja gibanja. Informacija o izvoru koji stvara neko polje sila se prostorom širi brzinom svjetlosti. NAPOMENA: U biti, sve se sile mogu svesti na volumenske sile, s obzirom da su interakcije subatomskih čestica, atoma i molekula dominantno elektromagnetske prirode. Međutim, "pojednostavljenje" kontaktnom silom je dostatno, često i jedino prihvatljivo kod razmatranja konvencionalnih fizikalnih problema. Također treba napomenuti da je kod međudjelovanja čestica na molekularnoj razini (i niže) zapravo besmisleno govoriti o gravitacijskim i elektromagnetskim silama kao volumenskim silama, s obzirom da se elementarne mase i naboji mogu predstaviti točkama (nemaju volumena). Takve sile opravdavaju naziv "volumenska" tek na makrorazini. Vidi:
- Impuls sile Kategorija:Fizikalne veličine ko:힘 (물리학) simple:Force (physics)

Električna struja

Električna struja je naziv za tok električne energije, tj. električki nabijenih čestica. El. struja može biti istosmjerna ili izmjenična. Struja teče kroz metale, elektrolite (vodene otopine), plinove i poluvodiče. Nosioci naboja u metalima su slobodni elektroni, u elektrolitima negativni i pozitivni ioni (anioni i kationi), u plinovima ioni i elektroni, a u poluvodičima elektroni i šupljine. Metali koji obiluju slobodnim elektronima su dobri vodiči struje, npr. srebro, bakar, zlato... Slobodni elektroni su oni elektroni koji nisu u atomu, npr omjer slobodnih i neslobodnih elektrona u bakru je 1:1, a to znači da na svaki kubični centimetar bakra dolazi 10na 22 slobodnih elektrona, pa se bakar odlikuje dobrom vodljivošću. Elektroni se gibaju od -pola prema + polu, ali dogovorom znanstvenika određen je tehnički smjer struje od + prema - polu, iako je u stvarnosti obrnuto, kod istosmjerne struje. Da bi pokrenuli elektrone u nekom vodiču potrebna nam je razlika potencijala na njegovim krajevima, tj. napon. Napon djeluje preko električnog polja. Kad nema el. polja, tada se elektroni u vodiču gibaju kaotično, što znači da je svaki smjer jednako moguć i to brzinom oko 1000 km/s(srednja termička brzina) Kad preko el. polja pokrenemo elektrone, oni se gibaju prema pozitivnom polu brzinom od nekoliko mm/s,(driftna brzina) oni klize, ali usmjereno. Količina naboja (Q) u nekom vodiču jednaka je umnošku naboja elektrona (e) i broju tih elektrona (N)

Q = e  -  N

Ako se gibanje naboja odvija okomito na neku površinu S (poprečni presjek vodiča), i ako količina naboja Q prođe kroz tu površinu u vremenskom intervalu t tada je

I=Q/t

Category:Elektrotehnika

Statistička mehanika

Stistička mehanika je dio fizike začet u drugoj polovici 19. stoljeća, kao jedan mogući odgovor na pitanje kako se Newtonovi zakoni gibanja mogu primijeniti na sustave s tako velikim brojem čestica, ili dijelova, da nikakvim računskim postupkom ili strojem ne možemo egzaktno opisati svaki pojedini dio promatranoga sustava. Postalo je očito da se uz Newtonove zakone gibanja moraju prihvatiti neke dodatne predpostavke o ponašanju jedne čestice sustava, odnosno sustava kao cjeline. Također je postalo očitom činjenica da nas u sustavu velikoga broja istovjetnih ili različitih čestica zapravo ni ne zanima što se u određenom trenutku zbiva s njome, tj. gdje se nalazi i kakva joj je brzina, nego nas zanima samo ponašanje samo nekoliko veličina koje opisuju makroskopsko ponašanje sustava. Idejni začetnici i razvijatelji statističke mehanike su Josiah Willard Gibbs, Ludwig Boltzmann i James Clerk Maxwell. Oni su u statistički opis gibanja velikoga broja čestica uveli dodatni važni mehanički pojam, fazni prostor. To je zamišljeni prostor čije se dimenzije sastoje od sviju koordinata položaja i sviju koordinata brzine sviju čestica sustava, što znači da je dimenzija toga prostora u sustavu od N čestica jednak 6N. Pretpostavka je da se ponašanje sustava kao cjeline može opisati samo poznavanjem statističke razdiobe u faznom prostoru. Statistička razdioba mora poštivati određene mehaničke zakone, kao što su zakoni očuvanja ukupne energije sustava, ukupne količine gibanja i ukupne kutne količine gibanja. Uglavnom nam je od interesa zakon očuvanja ukupne energije, jer sustav kao cjelinu možemo staviti u stanje mirovanja u kojem se ne giba niti se okreće oko vlastitih osi. Pod tim predpostavkama, i pod predpostavkom da sustav nakon dovoljno dugoga vrjemena prođe dovoljno blizu svakoj točci u faznom prostoru, što je najvažnija statistička predpostavka, izvedene su najpoznatije statističke razdiobe: mikrokanonska razdioba, kanonska razdioba i makrokanonska razdioba. Prosječna vrijednost bilo koje mehaničke veličine pojedine čestice dobije se na uobičajeni način proračunavanja statističkih prosjeka, kada znamo statističku razdiobu. No, postavlja se sljedeće pitanje: prateći gibanje pojedine čestice, što možemo samo načelno, mi možemo izračunati prosječnu vrijednost određene veličine za određenu česticu (naprimjer, njenu energiju) kao vrjemenski prosjek. Ima li taj prosjek kakve veze sa statističkim prosjekom izračunatim po faznom prostoru? Ne postoji konačan i dokazan odgovor na to pitanje, ali je Boltzman odgovorio na to u obliku hipoteze koja se zove ergodska hipoteza, a koja se sastoji u tome da se dva spomenuta načina izračunavanja prosjeka jednostavno poistovjete. Sve u svemu, statistička mehanika je teorija koja spaja dva svijeta: mikroskopski i makroskopski. Pomoću nje je izvedena i statistička termodinamika, koja je imala savršen uspjeh u teorijskom opisu fenomenološke termodinamike. Uspjeh statističke mehanike je bio veliki i jaki argument u prilog atomske hipoteze krajem 19. stoljeća. Danas je teorijska fizika nezamisliva bez statističke mehanike. Ne postoji nijedan sustav velikoga broja čestica na kojega ona ne bi bila primjenljiva, a ako bi i postojao bio bi to značajan problem ne samo za teorijsku fiziku nego i za daljni razvoj tehnologije. category:fizika

Entropija

Entropija je mjera nereda u sustavu. Kad kažemo u sustavu, govorimo o atomskoj razini. Nered u vašem ormaru nema veze sa entropijom. Entropija sustava raste kako raste i energija koja je uložena u sustav. Nije svejedno na koji je način ta energija uložena. Ako neko tijelo kao cjelinu ubrzamo, ono dobiva kinetičku energiju. Kada se energija raspodijeli u sustavu na razini atoma i molekula, takvu vrstu energije nazivamo toplina. Samo tako se tijelo ugrije. A kada se tijelo grije, povećava se i njegova entropija. Naime, porastom temperature, povećava se i broj mogućih načina raspodjele uložene energije u tijelo,a to zapravo znači da se povećava i nered u tom sustavu. Jer,u tzv. osnovnom stanju, pri temperaturi od 0K (apsolutna nula),atomi su u osnovnom stanju,i ne postoje nikakva energijska pobuđenja, što je zapravo ekvivalent redu. Zagrijavamo li sustav, raste temperatura, raste i energija, dakle, raste i entropija. Prema drugome zakonu termodinamike, realni termodinamički procesi odvijaju se tako da entropija ukupnog sustava obavezno poraste. To zapravo znači da je nemoguće postići da se bilo koji realni proces odvija na način da ne dođe do povećanja nereda u sustavu. Taj zakon direktno implicira i nemogućnost dobivanja korisnog rada bez povećanja entropije. Termodinamički proces može imati mnogo koraka no u svakom koraku entropija malo poraste, tj. ukupni sustav je malo bliže stanju ravnoteže. Ako pustimo proces da slobodno teče sustav dođe u stanje s maksimalnom entropijom (najvjerojatnije stanje), tada je postignuta termodininamička ravnoteža i proces se zaustavi. category:fizika ja:エントロピー ko:엔트로피

H.M.S. Beagle

HMS Beagle was a Cherokee-class 10 gun brig of the Royal Navy, named after the beagle, a breed of dog. She was launched on 11 May 1820 from the Woolwich Dockyard on the River Thames, at a cost of £7,803. In July of that year she took part in a naval review celebrating the coronation of King George IV of the United Kingdom in which she was the first ship to sail under the new London Bridge. After that there was no immediate need for Beagle so she was kept in reserve for five years and "lay in ordinary", moored afloat but manned. She was then adapted as a survey bark and took part in three expeditions. On the second survey voyage the young naturalist Charles Darwin was on board, and his work would eventually make the Beagle one of the most famous ships in history. See HMS Beagle (disambiguation) for other ships of this name.

First Voyage

On 27 September 1825 Beagle docked at Woolwich for repairs and fitted out for her new duties at a total cost of £5,913. Her guns were reduced from ten cannons to six and a mizzenmast was added to improve her manoeuvrability, thereby changing her from a brig to a bark (or barque). Beagle set sail on 22 May 1826 for her first voyage, under the command of Captain Pringle Stokes. The mission was to accompany the larger ship HMS Adventure (380 tons) on a hydrographic survey of Patagonia and Tierra del Fuego, under the overall command of the Australian Captain Philip Parker King. Faced with the more difficult part of the survey in the desolate waters of Tierra del Fuego, Captain Pringle Stokes fell into a deep depression. At Port Famine on the Beagle Channel he locked himself in his cabin for 14 days, then (in August 1828) shot himself and died in delirium 11 days later. Captain Parker King then replaced Stokes with the Executive Officer of the Beagle, Lieutenant W.G. Skyring. They sailed to Rio de Janeiro where on 15 December 1828 Rear Admiral Sir Robert Otway, commander in chief of the South American station aboard HMS Ganges, named as (temporary) Captain of the Beagle his aide, Flag Lieutenant Robert FitzRoy. The 23 year old aristocrat FitzRoy proved an able commander and meticulous surveyor. In one incident a group of Fuegians stole a ships boat, and FitzRoy took their families on board as hostages. Eventually he held two men, a girl and a boy who was given the name of Jemmy Button, and these four native Fuegians were taken back with them when the Beagle returned to Plymouth, England on 14 October 1830.

Second voyage

For more detail see The Voyage of the Beagle. The Voyage of the Beagle who became ship's artist in 1833.]] It was originally intended that Chanticleer would make the second South American Survey, but due to her poor condition Beagle was substituted for the voyage. FitzRoy had been considering how to return the Fuegians who had trained as missionaries, and on 25 June 1831 he was re-appointed as commander. The Beagle was commissioned on 4 July 1831 under the command of Captain Robert FitzRoy. She was immediately taken into dock for extensive rebuilding and refitting. As she required a new deck, FitzRoy had the upper-deck raised considerably, by 8 inches (200 mm) aft and 12 inches (300 mm) forward. The Cherokee class ships had the reputation of being "coffin brigs", which handled badly and were prone to sinking. By helping the decks to drain more quickly with less water collecting in the gunnels, the raised deck gave the Beagle better handling and made her less liable to become top-heavy and capsize. Additional sheathing added to the hull added about 7 tons to her displacement. FitzRoy spared no expense in her fitting out, which included 22 chronometers and 5 of a kind of barometer he had invented. FitzRoy was concerned about the lonely position of a captain at that time, prevented by custom and position from dining with his officers. He asked his friend and superior, Captain Francis Beaufort, to seek a gentleman passenger who would act as a companion as well as having opportunities as a naturalist. This led to Charles Darwin joining the voyage. Beagle was originally scheduled to leave on October 24, 1831 but because of delays in her preparations the departure was delayed until December. She attempted to depart on 10 December but ran into bad weather. Finally, on December 27 at 2:00 pm, the Beagle left Plymouth harbour on what was to become a groundbreaking scientific expedition. After completing extensive surveys in South America she returned via New Zealand to Falmouth, Cornwall, England on 2 October 1836.

Third voyage

Six months later, Beagle set off in 1837 to survey large parts of the coast of Australia under the command of Commander John Clements Wickham, with assistant surveyor Lieutenant John Lort Stokes who had been a Midshipman on the first voyage of the Beagle, then mate and assistant surveyor on the second voyage (no relation to Pringle Stokes). They started with the western coast between the Swan River (modern Perth, Australia) and the Fitzroy River, Western Australia, then surveyed both shores of the Bass Strait at the southeast corner of the continent. In May 1839 they sailed north to survey the shores of the Arafura Sea opposite Timor. Wickham named the Beagle Gulf and Port Darwin, which was first sighted by Stokes and which later gave its name to the city of Darwin, Australia. When Wickham fell ill and resigned, the command was taken over in March 1841 by Lieutenant John Lort Stokes who continued the survey. The third voyage was completed in 1843.

Final years

In 1845 the Beagle was refitted as a static coastguard watch vessel and transferred to Customs and Excise to control smuggling on the Essex coast to the north bank of the Thames estuary. She was moored mid-river on the River Roach which forms part of a maze of waterways in the marshes south of Burnham-on-Crouch. In 1851 oyster companies and traders petitioned for her to be removed as she was obstructing the river, and the 1851 Navy List dated 25 May showed her renamed as Southend "W.V. No. 7" at Paglesham. In 1870, she was sold to local scrap merchants "Murray and Trainer" for breaking up. Investigations started in 2000 by a team led by Dr Robert Prescott of the University of St Andrews found documents confirming that "W.V. 7" was the Beagle, and noted a vessel matching her size shown midstream on the 1847 hydrographic survey chart. A later chart showed a nearby indentation to the north bank which could have been a dock for the Beagle. Site investigations found an area of marshy ground some 15 ft (5 m) deep matching this chart position, with many fragments of pottery of the correct period. An atomic dielectric resonance survey carried out in November 2003 found traces of timbers forming the size and shape of the lower hull, indicating a substantial amount of timbers from below the waterline still in place. An old anchor of 1841 pattern was excavated. It was also found that the 1871 census recorded a new farmhouse in the name of William Murray and Thomas Rainer, leading to speculation that the merchant's name was a misprint for T. Rainer. The farmhouse was demolished in the 1940s, but a nearby boathouse incorporated timbers matching knee timbers used in the Beagle. Further investigations are proposed. Their investigations featured in a BBC Television programme which showed how each watch ship would have accommodated 7 coastguard officers, drawn from other areas to minimise collusion with the locals. Each officer had about 3 rooms to house their family, forming a small community. They would use small boats to intercept smugglers, and the investigators found a causeway giving access at low tide across the soft mud of the river bank. Apparently the next coastguard station along was the Kangaroo, a sister ship of the Beagle.

External links

- [http://www.caphorniers.cl/Fitz%20Roy/relato%20ing/testimony01.htm Visit and Testimony of Captain Fitz-Roy]
- [http://www.portcities.org.uk/london/server/show/ConFactFile.64/HMS-Beagle.html HMS Beagle - Port Cities]
- [http://www.asap.unimelb.edu.au/bsparcs/covingto/chap_1.htm The Journal of Syms Covington - Chapter 1.]
- [http://news.bbc.co.uk/2/hi/science/nature/3490564.stm BBC News - Darwin's Beagle ship 'found']
- [http://observer.guardian.co.uk/uk_news/story/0,6903,1148523,00.html The Observer - Evolution of radar points to HMS Beagle's resting place.]

Source

- Voyage of the Beagle, Charles Darwin (including FitzRoy's commentary on refitting the Beagle from his account of the voyage), Penguin Books, London 1989 ISBN 0-14-043268-X

C

Read More...

Darfur
Darfur (en árabe دار فور, que significa "hogar de los Fur") es una región en el oeste de Sudán, que limita con la República Centroafricana y Chad. Está dividida en tres estados federados dentro de Sudán,

Fizika

Glavna polja i osnove fizike

Ključne teorije

Osnove

Osnovne sile

Teorija čestica

Oblasti Fizike

Metode

Tabele

Srodne znanosti

Spekulativne teorije

Više informacija

Grčki jezik

Znanost

Znanstveni modeli, teorije, i zakoni

Matematika i znanstvena metoda

Ciljevi znanosti

Znanstvena polja

Prirodne znanosti

Društvene znanosti

Holističke, interdisciplinarne i primjenjene znanosti

Filozofija

Etimologija

Vanjske poveznice

Priroda

Fizičar

Energija

Povezani pojmovi

Matematika

Povijest i razvoj

Glavna polja matematike

Strukture

Prostor

Izmjene

Napomena

Primjena matematike

Matematika i ostale znanosti

Utjecajni matematičari

Utjecajni hrvatski matematičari

Atom

Atomska teorija

Struktura

Modeli atoma

Etimologija

Strojarstvo

Ciljevi strojarstva

Etimologija

Stručnjaci sa područja strojarstva

Bazične znanosti

Grane

Strojarski proizvodni proces

Spoj s drugim disciplinama

Kulturološki aspekti

Vanjske poveznice

Matematika

Povijest i razvoj

Glavna polja matematike

Strukture

Prostor

Izmjene

Napomena

Primjena matematike

Matematika i ostale znanosti

Utjecajni matematičari

Utjecajni hrvatski matematičari

Newtonovi zakoni gibanja

Zakon o očuvanju energije

Energija

Povezani pojmovi

Sila

Električna struja

Statistička mehanika

Entropija

H.M.S. Beagle

First Voyage

Second voyage

Third voyage

Final years

External links

Source

C

Read More...