:: wikimiki.org ::

Meteoroid

Meteoroid

Čestice prašine, krhotine stijena i slične ostatke iz vremena nastajanja sunčevog sustava koji kruže oko Sunca nazivamo meteoroidi. Takve čestice nastaju i isparavanjem materijala sa kometa: zaleđeni plin se topi pod utjecajem sunčeve topline i oslobađa zarobljene komade stijena i prašine. Ako takvo tijelo uleti velikom brzinom u atmosferu planeta, zagrijava se i izgara, ostavljajući svijetli trag. Ova pojava se naziva meteor. Dovoljno veliki meteoroidi ne uspijevaju cijeli sagorjeti u atmosferi i jedan njihov dio pada na zemlju. Takvi kameno-metalni ostaci zovu se meteoriti. Vidi: asteroid category:sunčev sustav th:สะเก็ดดาว

Sunčev sustav

Sunčev sustav je područje u svemiru koje čini barem jedna zvijezda i objekti koji se kreću u određenoj orbiti oko te zvijezde. Ti objekti mogu biti: asteroidi, kometi, prirodni sateliti, planeti i slično.
Izraz se obično koristi za naš sustav, u kojem je Zemlja. Da se izbjegne zbrka, drugi sunčevi sustavi nazivaju se planetarni sustavi.
U većini drugih jezika (vidi poveznice) naziv je izveden iz riječi Sol, što je latinsko ime za Sunce.

Svojstva Sunčeva sustava

Nebeska tijela koja čine Sunčev sustav

Sunce pripada zvijezdama spektralne klase G2, gdje 99.86% mase sustava otpada na masu zvijezde. masu
- Planeti su devet tijela u Sunčevu sustavu. Navodimo ih prema udaljenosti od Sunca, od najbližeg do najdaljeg: Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran, Neptun i Pluton.
- Poveća tijela koja kruže oko planeta su prirodni satelit ili mjeseci.
- Prašina i druga sitna tijela kruže oko planeta, od čega nastaju planetarni prstenovi.
- Svemirski otpad su komadi ili tijela koja su ljudskog porijekla i vecinom se nalaze u orbiti oko planeta Zemlje.
- Planetisimali.
- Asteroidi
- Kometi
- Kentauri su ledena nebeska tijela nalik na komete koja imaju nešto manje ekscentričnu orbitu, koja im omogućava da se zadrže u području između Jupitera i Neptuna.
- Trans-Neptunska tijela
- Kuiperov pojas je pojas u obliku diska koji se prostire iza planeta Neptuna u širini od 30 AU do 50 AJ od Sunca.
- Oortov oblak je hipotetični pojas koji se prostire od 50,000 do 100,000 AJ od Sunca. Vjeruje se da je ova oblast izvor kometa s dugim periodima.
- Zodijačka svjetlost
- Svemirska prašina

Izvor planetarnih sustava i njihova evolucija

Uobičajeno misljenje je da planetarni sustavi nastaju prilikom tvorbe zvijezda kao i prilikom slučajnih sudara zvjezdanih sustava. Postoji još jedna rasprostranjena teorija: da planetarni sustavi nastaju od zvjezdanih oblaka ili nebula.

Sunčev sustav i ostali planetarni sustavi

Krajem devedesetih godina dvadesetog stoljeća čovjek je uspio pronaći dokaze o postojanju planeta izvan Sunčeva sustava. Otkriće drugih planetarnih sustava postalo je moguće nakon izgradnje moćnih optičkih teleskopa na Zemlji i razvoja posebnih elektronskih naprava (digitalnih kamera), računarskih tehnika obrade podataka, i razvoja dostupnih i jeftinih računarskih mreža. Kroz promatranje Dopplerova efekta u sjaju dalekih zvijezda astronomi su uspjeli dokazati postojanje drugih planetarnih sustava. K tome su prilikom promatranja uspjeli ustanoviti i masu kao i svojstva orbite planeta izvan Sunčeva sustava.

Svojstva glavnih planeta

Sva svojsta i mjere u donjoj tablici su relativni u odnosu na planet Zemlju:

Planet	Promjer (ekvatorski)	Masa	Promjer orbite	Godina	Dan
Merkur	0.382	0.06	0.38	0.241	58.6
Venera	0.949	0.82	0.72	0.615	-243
Zemlja	1.00	1.00	1.00	1.00	1.00
Mars	0.53	0.11	1.52	1.88	1.03
Jupiter	11.2	318	5.20	11.86	0.414
Saturn	9.41	95	9.54	29.46	0.426
Uran	3.98	14.6	19.22	84.01	0.718
Neptun	3.81	17.2	30.06	164.79	0.671
Pluton^-	0.24	0.0017	39.5	248.5	6.5

^-Međunarodna Astronomska Unija svrstao je Pluton u planete odmah nakon njegova otkrića 1930. godine, ali ta klasifikacija je sada upitna zbog nedavnih otkrića.

Links

- [http://www.michaelschultz.de/index_en.html Solar System] A interaktiv planets animation (145 zoom steps and time effects)
- [http://www.solarviews.com Solarviews] Category:Astronomija Category:Sunčev sustav ja:太陽系 ko:태양계 ms:Sistem suria simple:Solar system zh-cn:太阳系 zh-tw:太陽系

Komet

Komet je nebesko tijelo koja se nalazi u putanji oko Sunca. Kometi se sastoje iz silikatne prašine i smrznutih plinova u obliku raznih vrsta leda (inja) koji čine poroznu jezgru. Kada se putanja kometa počne približavati Suncu, zbog povećanja temperature, led i smrznute čestice počinju isparavati stvarajući oblak plina oko kometa koji se zove koma. Zbog pritiska Sunčevog vjetra i radijacije koma (plinovi) i tijelo (prašina) kometa prilikom raspadanja pretvaraju se u karakteristične repove koji su vidljivi na nebu. Smjer plinovitog repa je u pravcu suprotno od Sunca, dok je rep kojeg cine čestice prašine nešto širi i tromiji u pomicanju.

Poznati kometi

- 1997. komet Hale-Bopp (C/1995 O1)
- 1996. komet Hyakutake (C/1996 B2)
- 1986. Halleyev komet
- 1976. komet West (C/1975 V1=1976 VI)
- 1973. komet Kohoutek (1973 E1=1973 XII) ja:彗星 ko:혜성 ms:Komet simple:Comet th:ดาวหาง

Plin

Plin je tvar u plinovitom agregatnom stanju. U takvom stanju, molekule tvari imaju dovoljnu unutarnju energiju da se oslobode iz stabilne strukture. Temperatura pri kojoj tvar prelazi u plinovito stanje naziva se vrelište. category:fizika category:kemija ko:기체 ms:Gas ja:気体 simple:Gas

Atmosfera

Atmosfera ima više značenja:
- Zemljina atmosfera
- atmosfera (plinoviti omotač) nebeskog tijela
- standardna atmosfera, stara mjerna jedinica za tlak
- tehnička atmosfera, stara mjerna jedinica za tlak
- mješavina plinova ili umjetna atmosfera
- ambijent ili ugođaj

Planet

Planet je nebesko tijelo koje se kreće eliptičnom putanjom oko zvijezde. Za razliku od zvijezda, planeti nemaju vlastiti izvor energije, tj. u njihovoj unutrašnjosti ne dolazi do nuklearne fuzije. Budući da postoji mnoštvo tijela koja kruže oko zvijezde, planetima smatramo samo one značajnijih masa. Oko planeta kruže manja tijela koja nazivamo mjesecima, pratiocima ili prirodnim satelitima. Do početka 1990-ih bilo je poznato 9 planeta, svi u Sunčevom sustavu (solarnom sustavu). U novije vrijeme razvijene su metode pronalaženja planeta oko drugih zvijezda u bliskom galaktičkom susjedstvu, na udaljenostima od nekoliko svjetlosnih godina. Do sada (sredina 2004.) je potvrđeno 110 vansolarnih planeta. Smatra se da planeti nastaju iz protoplanetarne maglice, u procesu formiranja zvjezdanog sustava. Plin i prašina koji kruže oko protozvijezde zgušnjavaju se u rotirajući disk u kojem se stvaraju nakupine čestica. Ove nakupine povećavaju masu pod utjecajem gravitacije, sudaraju se i formiraju veća tijela - planete. Naziv planet dolazi od grčke riječi planetes, što znači "lutalice". Naziv je nastao u vrijeme kada su stari narodi opažali da neka tijela mijenjaju svoj položaj na nebeskom svodu.

Planeti u sunčevom sustavu

gravitacije Osim Zemlje, svi planeti u sunčevom sustavu dobili su imena po likovima iz rimske mitologije. Planeti našeg sunčevog sustava su (redom po udaljenosti od Sunca): # Merkur # Venera # Zemlja # Mars # Jupiter # Saturn # Uran # Neptun # Pluton (Oko Plutona još uvijek postoje dvojbe oko toga da li je to pravi planet ili samo jedno od tijela Kuiperova pojasa, inače, sa svojim mjesecom Haronom tvori dvojni planet.)

Klasifikacija planeta

Planeti u sunčevom sustavu podijeljeni su u kategorije prema sastavu.
- "terestrički" ili kameni: planeti slični Zemlji, sastavljeni uglavnom od stijena: Merkur, Venera, Zemlja, Mars
- "jovijanski" ili plinoviti divovi: sastavljeni najvećim dijelom od plinovitog materijala: Jupiter, Saturn, Uran, Neptun. Postoji i podgrupa plinovitih divova koje nazivamo uranskim planetima i u koje spadaju Uran i Neptun.
- ledeni planeti: ova grupa se ponekad dodaje kako bi se klasificirali planeti poput Plutona koji se sastoje uglavnom od leda. Ova kategorija uključuje i mnoga neplanetarna tijela poput ledenih mjeseca vanjskih planeta sunčeva sustava. Većim planetima u našem zvjezdanom sustavu smatramo osam kamenih i plinovitih planeta. Status Plutona još nije razriješen, a neki smatraju da bi ga trebalo ubrajati u manje planete, dok je on po drugima samo najveći među objektima Kuiperova pojasa. Rješenje ovog problema ovisit će o prihvaćenoj definiciji planeta.

Poveznice

- Planeti izvan Sunčevog sustava

Karakteristike planeta

Category: Astronomija als:Planet ja:惑星 ko:행성 ms:Planet simple:Planet th:ดาวเคราะห์zh-min-nan:He̍k-chheⁿ

Meteor

Svijetli trag na nebu uzrokovan ulaskom meteoroida u Zemljinu atmosferu. Svjetlosni trag nastaje tijekom prelaska kinetičke energije meteoroida na atome atmosfere kroz koju prolazi i ablacije vanjskih slojeva meteoroida. Temperatura u udarnom valu ispred veće meteoroidske čestice iznosi i više od 10.000 stupnjeva C, a iza njega ostaje "cijev" od ioniziranog plina ili plazme koja svijetli.

Hrvatski nazivi

Stari hrvatski nazivi za meteor su Nebeska krijesnica, proletuša i zvijezda padalica Nebeska krijesnica stari je hrvatski naziv za meteor, koji je nepravedno zanemarivan i potiskivan, iako su njih koristili i svi očevi astronomske literature u nas. U poslijednjih trideset godina u potpunosti nestao, zamijenjen i istisnut ili strucnim nazivom meteor ili pučkom riječju zvijezda padalica, koja dolazi iz srpskog i ruskog jezika. Prema mišljenju astrofizičarke Virginie Trimble, vjerojatno se radi o jednom od svjetski najpoetičnijih naziva za meteore. Zvijezda padalica u posljednjih tridesetak godina izraz veoma cesto korišten u popularnoj astronomskoj literaturi. Ijekaviziran je naziv za nebesku krijesnicu (meteor) koji je u naš jezik došao iz srpskog i ruskog jezika. Proletuša - uz nebesku krijesnicu u hrvatskom jeziku rijede korišten pučki naziv za meteor, takoder u potpunosti i nepravedno zanemaren. Vjerojatno se prvi put spominje u pisanom obliku u knjizi Otona Kučere, Naše nebo Vidi i:
- meteorit
- meteoroid category:sunčev sustav

Asteroid

Asteroidi ili planetoidi su mala čvrsta tijela u planetarnim sustavima. U usporedbi s planetima mnogo su manji i najčešće nepravilnog oblika. Nastali su od ostataka protoplanetarne tvari koja se nije pripojila planetima za vrijeme formiranja sustava iz protoplanetarnog diska. Najčešće kruže oko matične zvijezde vlastitom putanjom ili kao prirodni sateliti (mjeseci) većih planeta. Neke od njih nalazimo vezane gravitacijskim silama uz planete, u grupama koje orbitiraju u putanji planeta, ispred ili iza. Iako se do nedavno mislilo drukčije, otkriveno je da asteroidi mogu imati vlastite mjesece kada je u orbiti oko asteroida 243 Ida pronađen satelit nazvan Dactyl. Većina asteroida u sunčevom sustavu nalazi se u asteroidnom pojasu između Marsa i Jupitera, te u Kuiperovom pojasu. Do sada ih je otkriveno blizu 80 000, a oko 11 000 ih je dobilo službena imena - redni broj i ime. Procjenjuje se da bi ih u našem sustavu moglo biti nekoliko milijuna.

Definicija

Još uvijek ne postoji točna definicija asteroida. Stručnjaci se razilaze u mišljenjima kako na odgovarajući način klasificirati asteroide prema masi, veličini, sastavu i položaju u planetarnom sustavu. Prijedlog je da se asteroidima nazivaju tijela veća od 50 m u promjeru, manja od planeta i kamenog ili metalnog sastava. Još manja tijela, koja se potpuno raspadnu i izgore pri ulasku u Zemljinu atmosferu spadala bi u kategoriju meteoroida, dok bi asteroidima nazivali ona koja pri udaru u Zemlju mogu doprijeti do zemljine površine.

Povijest otkrića

Još je u 16. stoljeću Johannes Kepler zamijetio da su staze Marsa i Jupitera u odnosu na staze ostalih planeta, više razmaknute, pa je pretpostavio da unutar njih vjerojatno postoji još neotkriveni planet. Johannes Daniel Titius i Johann Elert Bode pronašli su jednostavnu zakonitost prema kojoj se mogu računati udaljenosti planeta od Sunca. Premda Titius-Bodeovo pravilo nije pouzdano fizički rastumačeno, a također ne daje dobre rezultate za daleke planete, ipak je nagovijestilo da se između putanja Marsa i Jupitera treba nalaziti neki planet. Ovo pravilo predviđa postojanje planeta na udaljenosti 2.8 AJ od Sunca. Godine 1800. u potragu za "nedostajućim" planetom krenulo je 12 njemačkih astronoma. Potraga je dala rezultat u noći od 31. prosinca 1800. na 1. siječnja 1801. kada ih je preduhitrio Talijan Giuseppe Piazzi koji je u Palermu, tijekom rutinskog pretraživanja neba otkrio tijelo Sunčeva sustava koje je nazvano Ceres. Iste je godine znameniti njemački matematičar Karl Friedrich Gauss proračunao elemente staze ovog tijela i pokazao da bi se moglo raditi o "nedostajućem" planetu. Astronome je zbunjivala veličina Ceresa (samo 940 km u promjeru), jer su očekivali mnogo veće tijelo. No, već nakon dvije godine Heinrich W. M. Olbers je otkrio Pallas. Do 1807. godine su otkriveni Juno i Vesta. Ubrzo se pokazalo da je Sunčev sustav prepun malih planeta koje danas zovemo planetoidi ili asteroidi.

Fizička svojstva

Vesta Ukupna masa asteroida se danas procjenjuje na 10²² kg (oko 1000 puta manje od mase Zemlje), od čega oko 10% otpada samo na Ceres. Do sada je pronađeno 238 asteroida većih od 100 km i vjeruje se da su to svi, dok se za manje asteroide vjeruje da ih je otkriven tek mali postotak. Procjena je da postoji oko milijardu tijela većih od 1 km. Asteroidi se oko Sunca gibaju u istom smjeru kao i planeti. Prosječne inklinacije (nagib u odnosu na ekliptiku) su manje od 16°. Asteroidi nemaju atmosfere. Većina asteroida je udaljena od Sunca između 1.7 i 4 AJ u području nazvanom asteroidni pojas. Većina asteroida u asteroidnom pojasu imaju ekscentricitet od 0.1 do 0.2. U samom asteroidnom pojasu postoji područje najveće gustoće putanja asteroida (između 2.2 i 3.3 AJ) - glavni pojas. Asteroidi rotiraju, a kako su nepravilnog oblika, to dovodi do promjene njihova sjaja i prividne veličine. Na temelju mjerenja perioda promjene može se odrediti i period rotacije. Periodi rotacije većine asteroida su između 4 i 16 sati. Kako su asteroidi malih dimenzija, oblik im se ne može zamijetiti niti najvećim teleskopima. No promatranjem okultacija (zamračivanja, sakrivanja) zvijezda asteroidima može se odrediti njihov oblik i dimenzije. Po dimenzijama je osobit asteroid 1620 Geographos koji je štapićastog oblika. Neki od njih uzajamno su vezani svojim gravitacijskim poljem i zajedno se gibaju oko Sunca. Primjer je jedan od Trojanaca: 624 Hektor.

Klasifikacija asteroida

Uobičajeno je da se asteroidi grupiraju prema orbitalnim karakteristikama i prema fotometrijskim i spektroskopskim svojstvima, koja ukazuju na razlike u strukturi.

Orbitalne grupe

Prema orbitalnim karakteristikama, asteroidi su podijeljeni u grupe i obitelji. Obično se grupi daje ime po asteroidu koji je u njoj prvi otkriven.
- Kirkwoodove zone
- Hirayamine obitelji
- NEA (eng. Near Earth Asteroid)
- Kentauri
- Trojanci
- Kuiperov pojas Sve navedene grupe čine asteroidi u orbiti oko Sunca, no možemo ih pronaći zarobljene kao planetne satelite, što se smatra vjerojatnim jer su po sastavu vrlo slični asteroidima. Mogući kandidati su: oba Marsova satelita Fobos i Deimos, Jupiterovi nepravilni sateliti, Saturnov najudaljeniji satelit Feba i drugi Saturnovi nepravilni sateliti.

Spektralna klasifikacija

U početku su asteroidi bili podijeljeni u tri grupe prema sastavu površinskog materijala, odnosno svojstvima površine: boji, albedu (koeficijentu refleksije) i spektralnom tipu. Broj grupa u ovoj podjeli raste s otkrićima novih asteroida i trenutno ih ima 14. Prve tri grupe su:
- S-tip: silikatni asteroidi, sačinjavaju 75% svih otkrivenih asteroida
- C-tip: karbonski (ugljični) asteroidi, sačinjavaju 17% svih otkrivenih asteroida
- M-tip: metalni asteroidi, sačinjavaju 8% svih otkrivenih asteroida Ostale grupe, prema spektralnoj klasifikaciji:
- Asteroidi A-tipa
- Asteroidi B-tipa
- Asteroidi D-tipa
- Asteroidi E-tipa
- Asteroidi F-tipa
- Asteroidi G-tipa
- Asteroidi P-tipa
- Asteroidi Q-tipa
- Asteroidi R-tipa
- Asteroidi T-tipa
- Asteroidi V-tipa

Istraživanje

Tijekom 1991. godine letjelica Galileo je, na svom putu prema Jupiteru, uspjela po prvi put snimiti sa 16 000 km udaljenosti jedan asteroid - 951 Gaspra. Bili su to prvi snimci na kojima se vide površinski detalji. Tako je na asteroidu Gaspra (dimenzija 20 × 12 × 11 km) uočeno više od 600 kratera. Najveći je imao promjer od 1.5 km. Detektirano je i magnetsko polje, znak da Gaspra ima metalnu jezgru. U kolovozu 1993, Galileo je prošao pokraj asteroida Ida, dimenzija 58 × 43 km, u čijoj je blizini otkriven 1.6 × 1.2 km velik satelit Dactyl. Različitog je sastava iz čega se izvodi zaključak da je nastao nakon sudara koji je stvorio njihovu obitelj asteroida (obitelj Koronis). NEAR (Near-Earth Asteroid Mission - misija na NEA asteroid) misija započela je 1996. godine sa zadatkom da obiđe neke NEA asteroide. Prošla je pored asteroida 253 Mathilde u lipnju 1997. U siječnju 1999 je propao prvi pokušaj ulaska u orbitu oko asteroida 433 Eros, da bi drugi pokušaj, nakon oko godinu dana, uspio. Početkom 2001 se letjelica uspjela spustiti na Eros. Slaba gravitacija dozvoljava i ponovno podizanje letjelice, ukoliko za time bude interesa u NASA-i. Sonda Cassini je na putu prema Saturnu iz velike daljine snimio asteroid 2685 Masursky, a Stardust je, na svom putu prema kometu Wild 2, 2. studenog 2002. snimio asteroid 5535 Annefrank. Letjelica Hayabusa (Muses-C) trenutno je na putu prema asteroidu 25143 Itokawa. U rujnu 2005. bi trebala uzeti uzorke tla sa asteroida te se uputiti prema Zemlji.

Vanjske poveznice

- [http://astro.fdst.hr/SuncevSustav/asteroidi_i_meteoridi.php Astronomska sekcija Fizikalnog društva Split - Asteroidi i meteoridi]
- [http://cfa-www.harvard.edu/iau/lists/NumberedMPs.html Discovery Circumstances: Numbered Minor Planets]
- [http://asteroid.lowell.edu/ Asteroid Observing Services] Category: Sunčev sustav ms:Asteroid ko:소행성 ja:小惑星 simple:Asteroid

Perspective distortion caused by lens focal length

In photography and cinematography, perspective distortion describes the appearance of a part of the subject as abnormally large, relative to the rest of the scene. This is especially noticeable when that part of the scene extends towards the camera. It is affected solely by the distance between the camera and subject, and the smaller this distance the greater the perspective distortion. Because it is necessary to use a wider-angle (and hence shorter focal length) lens as this distance decreases in order to preserve a full view of the subject, the effect is frequently thought to be caused by lens focal length or angle of view, and is often referred to in those terms. For this reason, lens choice in film and photography can influence perception of a scene. The general assumption that "undoctored" photos can not distort a scene is incorrect. Perspective distortion is particularly noticeable in en faceportraits. Taken with wide-angle lenses held close to the subject, they generally give an unpleasant impression, making the nose appear far too large, and distorting the facial expression. Framing the same subject identically while using a moderate telephoto lens requires the camera be moved back from the subject, and this will result in considerably less perspective distortion. It is for this reason that, for a 35 mm camera, lenses with focal lengths from about 85 through 135 mm are generally considered to be a good portrait lens. Below, a series of four photos shows an object framed as nearly the same as possible with four different lenses. As a result of the different angle of view of each lens, the photographer moved closer to the object with each photo. Note that the angle of view changes significantly (compare the background in each photo), and the distance between objects appears greater with each succeeding image. In the fourth lower right image, taken with the widest lens, the building behind the object appears much further away than in reality. 100mm 70mm 50mm 28mm Photos taken using a 35 mm camera with a 100 mm, a 70 mm, a 50 mm, and a 28 mm lens. The process described above has bearing on the in-camera special effect known as the Dolly zoom, where the zoom lens zooms out at the same time as the camera moves towards the subject in such a way as to keep the subject the same size in the frame while the background "changes size" relative to the subject.

External links

- [http://www.kevinwilley.com/l3_topic04.htm Compressing distance and altering perspective] Category:Photographic terms

gry zr�czno�ciowe metal albergue en madrid zujer kawa�y

Karakteristike planeta
Planet	Najveći promjer	Vrijeme obilaska	Ud. od Sunca	Temp. na površini	Sateliti	Letjelice
Merkur	4920 km	87,9 dana	56,9 mil. km	Od +430 do -170	Nema
Venera	12 100	224,7 dana	108,2 mil.km	480	Nema	Venus Ex.
Zemlja	12 756 km	365,26 dana	149,6 mil.km.	15	Mjesec
Mars	6 800km	686 dana	227,9mil.km	-50	Phobos i Deimos
Jupiter	142 700km	4 333 dana	778,3mil.km	-130	16 satelita
Saturn	120 800	10 759dana	1428mil.km.	-185	34 satelita	Cassini
Uran	52 900	30 685 dana	2872mil.km.	-215	5 satelita
Neptun	44 600km.	60 189 dana	4498 mil.km.	Od -110 do -200>/td>	5 satelita
Pluton	3 000km	90 465 dana	5910 mil.km	-230	1 satelit-Haron

:: RELATED NEWS ::

Workers and Farmers Party
The Workers and Farmers Party was a Marxist political party in Trinidad and Tobago. The party was organised by former Democratic Labour Party leader Stephen Maharaj, C.L.R. James, George Weekes (of the

Lizzie Spaulding
Elizabeth Lillian "Lizzie" Spaulding is a fictional character on the popular CBS daytime soap opera, Guiding Light. The character is the daughter of Phillip Spaulding and ex-wife, Beth Raines LeMay. Lizzie was born on-screen on Thanksgiving in 1990 and was a victim of SORAS when she turned 18 in

Tsang-Ü
Ü-Tsang (Wylie: Dbus-gtsang, Tibetan: དབུསགཙང་ ), or Tsang-Ü, is one of the traditional provinces of Tibet, the others being Amdo and Kham. Geographically Ü-Tsang covers the central and western portions of the Tibetan cultural area, including the Tsang-po (Gtsang-po) watershed, the western d

Wikipedia:Articles for deletion/Padavona

This page is an archive of the discussion about the proposed deletion of the article below. This page is no longer live. Further comments should be made on the article's talk page rather than here so that this page is preserved as an historic record.
The result of the debate was no consensus; therefore, it's getting redirected. -- Jonel |