:: wikimiki.org ::
| Nogomet |
NogometNogomet je najgledaniji momčadski šport na svijetu. Osnovna pravila su jednostavna:
- igraju dva sastava od 11 igrača, 10 igrača i vratar (golman)
- cilj igre je postignuti pogodak/gol više od suparnika
- igraju se dva poluvremena od 45 minuta sa stankom od 15 minuta
- gol (pogodak) je događaj kad lopta uđe u vrata/gol (prostor na terenu ograđen s 3 strane mrežom, a s jedne vratarom). Da bi se priznao, treba se dogoditi tijekom igre (u danih 90 minuta + produžeci), iz dozvoljene situacije (pogodak iz zaleđa ili neizravnog udarca - "indirekta" ne vrijedi, isto tako ne vrijedi pogodak postignut rukom).
- aut linija je uzdužni rub igrališta
- gol-aut linija je rub igrališta na kojem se nalaze vrata/gol
- ukoliko igrač prebaci loptu preko gol-aut linije na strani igrališta vlastitog sastava, protivnički sastav izvodi udarac iz kuta (korner)
- ako igrač prebaci loptu preko aut linije, igrač iz protivničkog sastava ispucava loptu natrag u igralište s tog mjesta
- kad igrač teže prekrši neko pravilo igre, dobiva žuti karton. Ako već ima žuti karton, dobiva crveni i izbačen je s utakmice. Igrač također zbog težeg prekršaja ili nešportskog ponašanja može dobiti izravni crveni karton.
Nepotpun popis država koje su postigle značajne nogometne domete
Često se tu spominju države petice, tj. pet europskih nogometnih prvenstava u kojima se "vrti" velik novac:
# Engleska -zemlja osnivač nogometa
# Francuska
# Njemačka
# Italija
# Španjolska
Zatim tu su svjetski prvaci iz Južne Amerike i njihovi vječiti antagonisti:
- Brazil
- Argentina
I još par europskih i dvije azijske države
- Danska
- Švedska
- Nizozemska
- Hrvatska
- Portugal
- Češka
- Rusija
- Japan
- Južna Koreja
Neke afričke i dvije sa sjeverno američkog kontinenta
- Senegal
- Kamerun
- Južnoafrička Republika
- Tunis
- Bjelokosna Obala - nogomet razvijen tek ove godine
- Sjedinjene Američke Države
- Meksiko
Najpoznatije nogometne lige
- Engleska Premier Liga
- Španjolska La Liga
- Francuski Le Championat
- Njemačka Bundesliga
- Talijanska Seria A
- Hrvatska Nogometna Liga
- Američka MLS
- Turska Superliga
- Austrijska T-Mobile Liga
- Nizozemska Erdedivise
- Belgijska Jupiler Liga
- Portugalska Superliga
- Škotska Premier Liga
Najveći nogometni turniri
- Svjetsko Prvenstvo
- Europsko Prvenstvo
- UEFA Liga Prvaka
- UEFA Kup
- Kup Osvajača Kupova
- Europski Superkup
- Intertoto Kup
- Interkontinentalni Kup
- Copa Libertadores
Wikipoveznice
- Europska prvenstva u nogometu
- Svjetska prvenstva u nogometu
- Nogomet u Hrvatskoj
ko:축구
ja:サッカー
simple:Football (soccer)
Category:Šport
ŠportŠportom nazivamo fizičke aktivnosti koje čovjek izvodi iz raznoraznih razloga.
Neki od razloga mogu biti razonoda, razvijanje tijela, poboljšanje sposobnosti, natjecateljski duh i tako dalje. Zakonima republike Hrvatske uređena su i pitanja iz područja športa. Dva najvažnija su:
- [http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/1997/1670.htm Zakon o športu]
- [http://www.upsos.hr/dolje/law.php Zakon o udrugama]
Podjela
Nekim sportom se čovjek može baviti: rekreacijski, amaterski i profesionalno.
Sportove dijelimo na dvije grupe: grupne i samostalne.
U grupne (zajedničke) sportove spadaju svi sportovi koji se izvode grupno, gdje najveće mjesto zauzimaju sportske igre, kao na primjer nogomet, košarka, hokej na ledu i hokej na travi i tako dalje, ali tu također spadaju i sportovi kao sto su splavarenje, povlačenje konopca itd.
U samostalne (pojedinačne) sportove spadaju sportovi gdje se pojedinac sam zalaže za svoje uspjehe.
U pojedinačne sportove spadaju tenis, golf, šah, karate, judo te ostali borilački sportovi, atletika, atletska gimnastika, gimnastika, plivanje, fitnes, pikado, biljar i mnogi drugi...
Napomena: U mnogim pojedinačnim sportskim disciplinama na zvaničnim natjecanjima bodovi pojedinačnih sudionika se zbrajaju da bi se dobio ekipni pobjednik, to jest klub koji je imao najbolje natjecatelje.
Neki sportovi mogu se izvoditi pojedinačno ili grupno, te u parovima.
Tu spadaju tenis, badminton, umjetničko klizanje, skokovi u vodu i mnogi drugi.
Sport može biti natjecateljskog ili slobodnog karaktera.
Natjecateljski karakter je kada sportaši nastupaju na natjecanjima u želji za postizanjem vrhunski rezultata.
Slobodni (amaterski) karakter je kada se sportaši bave sportom iz njima poznatih razloga, a najčešće su to zdravstveni razlozi! Npr. planinarenje je odlično za dišni sustav, a također dobro djeluje i na mišićni i krvožilni sustav čovjeka.
Popis sportova
Ekipni športovi s loptom:
- nogomet
- košarka
- rukomet
- odbojka
- vaterpolo
- ragbi (nekad se spominje i kao američki nogomet) ali potpuno pogrešno
Športovi u kojima se loptica udara reketom:
- stolni tenis
- tenis
- badminton
Športovi u kojima se loptica udara palicom ili batom:
- bejzbol
- softbol
- kriket
- polo
- golf
- hokej na travi
- kroket
- hokej na ledu
Športovi bez lopte:
- Body building
- Streličarstvo
- Streljaštvo
- Skijanje
- Klizanje
Borilački športovi i vještine:
- Boks
- Karate
- Kendo
- Kempo
- Hrvanje
- Mačevanje
- Judo
- Kickboxing
- Tajlandski boks (Muay Thai)
- Ju-jutsu
- Brazilski Jiu-jitsu
- Ninjutsu
- Aikido
- Taekwondo
- KungFu
- Arnis
- Capoeira
- Krav Maga
- Savate boks
- MMA (vale-tudo, ultimate fighting, free-fight)
Loptački športovi:
- picigin
- zoga falu
Moto-športovi:
- Formula 1
- Rally
- Motociklizam
Category: Kultura
Ekstremni športovi:
- Pustolovne utrke
- Padobranstvo
- Paraglajding
- Treking
ja:スポーツ
ko:스포츠
ms:Sukan
simple:Sport
th:กีฬา
Ujedinjeno Kraljevstvo
Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske (UK) je država u zapadnoj Europi, obično poznata kao Ujedinjeno Kraljevstvo, ili manje točno kao Velika Britanija ili Britanija. Ujedinjeno je Kraljevstvo nastalo nizom Zakona o uniji (Act of Union), koji su ujedinili Englesku, Škotsku i Wales sa Sjevernom Irskom, regijom na otoku Irskoj. (Ostali su se dijelovi Irske izdvojili iz UK 1922.)
UK je smješteno na sjeverozapadnoj obali kontinentalne Europe, okruženo Sjevernim morem, Engleskim kanalom i Atlantskim oceanom. Pod suverenitetom Ujedinjenog Kraljevstva, iako nisu njegov dio, su zavisni teritoriji - Kanalski otoci, otok Man te niz prekomorskih teritorija.
Velika Britanija, ili kako se ponekad naziva Britanija, je zemljopisni naziv za područje koje obuhvaća Englesku, Wales i Škotsku. Britansko otočje je zemljopisni naziv skupine otoka, kojem pripadaju Velika Britanija, Irska, otoci Man, Wight i Orkney, Hebridi, otočje Shetland, Kanalski otoci i drugi.
Povijest
Glavni članak: Povijest Velike Britanije
Politika
Jedan od najvažnijih političara dvadesetog stoljeća je Winston Churchill. Državno uređenje je parlamentarna monarhija.
Administrativna podjela
Zemljopis
Gospodarstvo
Stanovništvo
Kultura
Engleska kultura seže od rimskih vremena, kad su rimljani osvajali svijet. Neki od poznatijih književnika, fizičara, matematičara, biologa od doba predromantizma pa do modernizma i danas, su:
Književnici
- Charles Dickens (1812-1870)
- Geoffrey Chaucer (1340-1400)
- Jonathan Swift (1667-1745)
- Sir Walter Scott (1771-1832)
- Thomas Stearnes Eliot (1888-1965)
- Oscar Wilde (1854-1900)
- George Bernard Shaw (1856-1950)
- George Gordon Byron (1788-1824)
- Sir Arthur Conan Doyle (1859-1930)
- Virginia Woolf (1882-1941)
- Jane Austen (1775-1817)
- William Shakespeare (1564-1616)
- Agatha Christie (1890-1976)
- J. K. Rowling (1965-danas)
- Rudyard Kipling (1865-1936)
Fizičari
- Sir Isaac Newton
- James Clark Maxwell
- James Prescott Joule
- Michael Faraday
Biolozi
- Sir Alexander Fleming
- Sir Charles Darwin
Kemičari
- Sir Ernest Rutherford
- Sir Humphry Davy
Izumitelji
- Alexander Graham Bell
- James Watt
- George Stephenson
Religija
Vjerska pripadnost:
- Engleska crkva - 27,000,000
- Škotska Crkva - 800,000
- Katolička crkva - 9,000,000
- Muslimani - 1,500,000
- Metodisti - 760,000
- Hinduisti - 500,000
- Sikhi - 500,000
- Židovi - 350,000
Vanjske poveznice
Category:Države svijeta
ja:イギリス
ko:영국
ms:United Kingdom
simple:United Kingdom
th:สหราชอาณาจักร
zh-min-nan:Liân-ha̍p Ông-kok
Francuska
Republika Francuska je država u zapadnoj Europi. Graniči s Belgijom, Luksemburgom, Njemačkom, Švicarskom, Italijom, Monakom, Andorom i Španjolskom.
Francuska je jedna od zemalja osnivača Europske Unije.
Povijest
Glavni članak: Povijest Francuske
Granice današnje Francuske podudaraju se s drevnom Galijom, koju su nastanjivali Gali, keltski narod.
Galiju su osvojili Rimljani u 1. stoljeću pr. n. e., pa su Gali usvojili romanski jezik i kulturu.
Kršćanstvo se ukorijenilo u Galiji u 2. i 3. stoljeću naše ere. Istočne granice Galije uz Rajnu osvojila su germanska plemena
u 4. stoljeću, prvenstveno Franci, od kojih dolazi staro ime zemlje, "Francie".
Iako se osnutak francuskog kraljevstva obično smješta u 5. stoljeće, Francuska se kao zasebna zemlja prepoznaje od
9. stoljeća, kad se franačko kraljevstvo Karla Velikog podijelilo na istočni i zapadni dio.
Istočni dio je bio začetak današnje Njemačke, a zapadni Francuske.
Nasljednici Karla Velikog vladali su Francuskom do 987. godine, kad je vojvoda Hugo Kapetović okrunjen za kralja Francuske.
Na prijestolju su se u sljedećih osamsto godina izmijenile tri dinastije: Capet, Valois i Bourbon.
Kraljevstvo je ukinuto 1792. godine, kad je Francuska revolucija (1789. - 1794.) uspostavila republiku.
U napoleonskim ratovima (1803-1815.) Francuska je osvojila veći dio Europe i postala carstvo,
ali zatim je vraćena u stare granice. U 19. stoljeću su se izmjenjivala razna državna uređenja, da bi se od Francusko-pruskog rata (1870.)
ustalila republika.
Francuska je tijekom 19. i 20. stoljeća izgubila brojne kolonije, bogatstvo i vodeći položaj među državama svijeta.
U Prvom i Drugom svjetskom ratu bila je na strani pobjednika.
Od 1958. godine Francuska je stabilna predsjednička demokracija poznata kao Peta Republika.
Poslijeratno zbližavanje Francuske i Njemačke bilo je ključno za ekonomsku integraciju Europe,
pa je u siječnju 1999. godine uveden euro. Danas se Francuska zalaže za još veće političko, vojno i sigurnosno ujedinjenje Europe.
Francuska je jedna od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a.
Politika
Glavni članak: Politika Francuske
Ustav Pete Republike usvojen je općim referendumom 28. rujna 1958. godine.
Dao je mnogo veće ovlasti izvršnoj vlasti u odnosu na Parlament. Predsjednik se izravno bira na pet godina.
Predsjednik imenuje predsjednika vlade, predsjeda kabinetom, zapovijeda oružanim snagama i sklapa državne sporazume.
Assemblée Nationale (francuski parlament) je glavno zakonodavno tijelo. Svi se zastupnici izravno biraju na pet godina.
Postoji i Senat, gdje senatore bira izborni odbor na devet godina, a svake tri godine bira se jedna trećina Senata.
Senat ima ograničene zakonodavne ovlasti, a u slučaju neslaganja između dva doma, Parlament ima posljednju riječ.
Vlada ima jak utjecaj na određivanje dnevnog reda Parlamenta.
Pokrajine
Glavni članak: Pokrajine Francuske
Francuska ima 26 pokrajina (régions, jednina région):
- Elzas (Alsace)
- Akvitanija (Aquitaine)
- Auvergne
- Donja Normandija (Basse-Normandie)
- Burgundija (Bourgogne)
- Bretanja (Bretagne)
- Centre
- Champagne-Ardenne
- Korzika (Corse)
- Franche-Comté
- Gornja Normandija (Haute-Normandie)
- Île-de-France
- Languedoc-Roussillon
- Limousin
- Lorraine
- Pireneji-Jug (Midi-Pyrénées)
- Nord-Pas-de-Calais
- Regija Loire (Pays-de-la-Loire)
- Pikardija (Picardie)
- Poitou-Charentes
- Provansa-Alpe-Azurna obala (Provence-Alpes-Côte d'Azur)
- Rona-Alpe (Rhône-Alpes)
- Prekomorski departmani (Départements d'outre mer - DOM); svaki je od njih istodobno i departman i pokrajina:
- Gvadalupa (Guadeloupe)
- Martinik (Martinique)
- Francuska Gvajana (Guyane Française)
- Reunion (La Réunion)
NAPOMENA: hrvatska su imena preuzeta iz pojmovnika [http://www.hidra.hr/eurovoc/euv/EVIGN.HTM Eurovoc].
Pokrajine se zatim dijele na sto departmana (départements), koji se opet dijele na 342 okruga (arrondissements).
Osim toga, Francuska ima i dva teritorijalna kolektiva (Mayotte, Sveti Petar i Mikelon)
i četiri prekomorske zemlje i teritorija (Francuska Polinezija, Francuski južni i antarktički teritoriji, Nova Kaledonija, Wallis i Futuna).
Francuska kontrolira i brojne otočiće u Indijskom i Tihom oceanu, uključujući
Bassas da India, otok Clipperton, otok Europa, otok Glorioso, otok Juan de Nova, otok Tromelin.
Zemljopis
Glavni članak: Zemljopis Francuske
Francuska ima raznolik reljef, od obalnih nizina na sjeveru i zapadu, gdje Francusku oplakuje Sjeverno more i Atlantski ocean,
do gorskih lanaca na jugu (Pireneji) i jugoistoku (Alpe). Najviši vrh je Mont Blanc (4810 m) na Alpama, ujedno i najviši vrh Europe.
Između tih ekstrema nalaze se gorja Massif Central i planine Vosges, kao i široka poriječja Loire, Rone, Garonne i Seine.
Gospodarstvo
Glavni članak: Gospodarstvo Francuske
Francusko gospodarstvo se sastoji od razvijenog privatnog poduzetništva i znatnog ali opadajućeg državnog vlasništva.
Velike površine obradive zemlje, primjena najnovije tehnologije i subvencije učinile su Francusku vodećom poljoprivrednom silom Zapadne Europe.
Vlada i dalje vrši znatan utjecaj na ključne segmente infrastrukture. Ima većinsko vlasništvo u željezničkim, energetskim, zrakoplovnim i telekomunikacijskim tvrtkama.
Od početka 1990-ih država postupno prodaje svoje udjele u France Telecom, Air France i osiguravajućim, bankovnim i vojnim segmentima.
Francuska je zajedno s 11 drugih članica Europske Unije uvela euro 1. siječnja 1999. godine.
Euro je početkom 2002. godine posve zamijenio francuski franak.
Stanovništvo
Tri četvrtine stanovništva Francuske žive u gradovima.
Velika većina stanovnika su Francuzi. Domorodačke manjine su Flamanci na krajnjem sjeveru, Bretonci u Bretanji,
Baskijci na jugozapadu, Katalonci na istočnim Pirenejima, Elzašani u Elzasu i Korzikanci na Korzici.
Ne znaju se točni podaci o manjinama, jer je pojam "etnička manjina" gotovo nepoznat u Francuskoj. Naime, još od Francuske revolucije
država primjenjuje "zakon tla" (droit du sol), koji kaže da su prebivalište i etnički identitet nerazdvojni, tj. onaj tko živi
u Francuskoj automatski je Francuz. Etničke manjine su kroz povijest asimilirane na sve načine, i to vrlo uspješno.
Tek je nedavno, i to pod pritiskom Europske Unije, Francuska dala iole važnija prava etničkim manjinama.
Službeni jezik je francuski, ali postoji više lokalnih jezika: baskijski, bretonski, katalonski, korzički,
flamanski, njemački (elzaški), okcitanski. Francuska vlada i školstvo tek su odnedavno dopustili njihovo korištenje.
Regionalni se jezici danas uče u nekim školama, ali francuski ostaje jedini službeni jezik, kako na lokalnoj tako i na državnoj razini.
Religije
Glavni članak: Religije Francuske
Glavna religija u Francuskoj je katoličanstvo. Više od 80% stanovnika se izjašnjava kao katolici,
ali to je zapravo samo tradicionalna vjerska pripadnost, jer najveći dio ljudi uopće ne drži katoličkih obreda,
s obzirom da je Francuska još od Francuske revolucije vrlo svjetovna zemlja.
Ipak, ona sadrži Lourdes, možda najslavnije katoličko mjesto hodočašća na svijetu.
Islam se u zadnjih pedeset godina jako proširio Francuskom zbog muslimanskih doseljenika iz bivših kolonija u
sjevernoj Africi. Danas oko 5% stanovništva Francuske prakticira islam.
Protestantizam se znatno smanjio nakon progona u 16. i 17. stoljeću, pa protestanti danas čine samo 2% stanovništva.
Židovi čine samo 1% stanovništva, ali to je čak jedna trećina ukupnog broja Židova u Europi. Židovska je zajednica
oduvijek igrala vrlo važnu ulogu u Francuskoj, kako gospodarski tako i kulturno.
Kultura
Glavni članak: Kultura Francuske
Francuska je svijetu dala ogroman doprinos u kulturi. U 17. i 18. stoljeću je njezin kulturni utjecaj bio toliki da je
francuski bio lingua franca Europe, kao danas engleski.
Među nebrojenim velikanima i genijima, spomenimo samo nekolicinu:
- arhitekt Le Corbusier
- filozofi Descartes, Pascal, Sartre i Rousseau, Voltaire
- fizičar Becquerel
- kipar Rodin
- književnici Rousseau, Camus, Gide, Stendhal, Flaubert, France, Ionesco, Nostradamus, Rabelais, Hugo, Balzac, Baudelaire, Rimbaud, Zola, Prévert, Molière i Proust
- redatelji Truffaut i Godard
- skladatelji Debussy, Berlioz, Ravel i Bizet
- slikari Manet, Monet, Cézanne, Renoir i Matisse
Državni praznici (neradni dani)
Vanjske poveznice
- [http://www.elysee.fr Elizejska palača] - službena stranica predsjednika
- [http://www.premier-ministre.gouv.fr Predsjednik vlade] - službena stranica vlade
- [http://www.assemblee-nat.fr Assemblée Nationale] - francuski parlament
- [http://www.senat.fr Sénat] - francuski senat
- [http://www.service-public.fr Državna administracija] - poveznice na razne ustanove
Category:Države svijeta
]
als:Frankreich
fiu-vro:Prantsusmaa
ja:フランス
ko:프랑스
ms:Perancis
simple:France
th:ประเทศฝรั่งเศส
zh-min-nan:Hoat-kok
Njemačka
Savezna Republika Njemačka je država u središnjem dijelu Europe.
Na sjeveru graniči sa Sjevernim morem, Danskom i Baltikom,
na istoku s Poljskom i Češkom, na jugu s Austrijom i Švicarskom,
a na zapadu s Francuskom, Luksemburgom, Belgijom i Nizozemskom.
Njemačka je jedna od osnivačkih članica Europske Unije.
Povijest
Njemački jezik i pojam "njemački narod" stari su više od tisuću godina, ali država koja je danas poznata kao
Njemačka ujedinila se kao moderna nacionalna država tek 1871., kad je utemeljeno Njemačko Carstvo,
kojim je dominirala Pruska (Austrija je ostala zasebno multietničko carstvo još 50 godina).
To je bio drugi njemački Reich, što se obično prevodi kao "carstvo", ali znači i "kraljevstvo".
Prvi Reich - poznat kroz veći dio svoje povijesti kao Sveto Rimsko Carstvo njemačkih nacija -
potekao je 843. godine iz podjele karolinškog kraljevstva (koje je 25. prosinca 800. zasnovao
Karlo Veliki). Prvi Reich se održao u raznim oblicima do 1806. godine, kad se raspao zbog Napoleonskih ratova.
Od 1815. do 1871. godine Njemačka je bila rascjepkana u mnogo neovisnih država, od kojih je 39 država
činilo Njemačku Konfederaciju (Deutscher Bund).
Drugi Reich je proglašen 18. siječnja 1871. u Versaillesu, a ukinut je (9. studenog 1918.).
Nakon francuskih osvajanja u Napoleonskim ratovima, neprijateljstvo između dvije zemlje se nastavilo u
Francusko-pruskom ratu iz 1871. (pobjeda Njemačke) i 1. svjetskom ratu (pobjeda Francuske).
Njemački je car morao odstupiti 1918. godine, a nakon gušenja Njemačke revolucije, umjesto
Drugog Reicha nastupila je demokratska Weimarska Republika.
Zbog ratne naknade koju je Njemačka morala platiti nakon Versajskog mira,
te zbog Velike ekonomske depresije, njemačko je gospodarstvo krajem 1920-ih doživjelo kolaps.
Protudemokratske snage, kako ljevičarske tako i desničarske,
imale su sve veću potporu. Na izvanrednim izborima u srpnju i studenom 1932. nacisti su osvojili 37,2% odnosno 33,0% glasova.
Adolf Hitler je 30. siječnja 1933. imenovan kancelarom, a zakonom iz 23. ožujka 1933.
parlament je praktički ukinuo ustav Weimarske Republike.
Tako je nastupio Treći Reich, kojim su vladali nacisti i koji je trajao 12 godina (1933 - 1945.).
Hitler je 1934. stekao apsolutnu vlast jer je postao i predsjednik.
Hitlerova politika pripajanja susjednih zemalja izazvala je 2. svjetski rat u Europi 1. rujna 1939. godine.
Njemačka je u početku imala velike vojne uspjehe i osvojila glavninu europskog kopna, kao i znatan dio Sovjetskog Saveza.
Ipak, pritisnuta s dvije strane Sovjetskim Savezom i SAD-om, Njemačka je počela gubiti rat.
Nakon Hitlerova samoubojstva, Njemačka je kapitulirala 8. svibnja 1945. godine. Poraz je doveo do velikih teritorijalnih gubitaka,
15 milijuna useljenika i 45 godina podijeljene Njemačke.
Rat je izazvao uništenje 80% svih njemačkih gradova s više od 100,000 stanovnika. Ipak, gospodarstvo se naglo oporavilo
1950-ih godina (tzv. Wirtschaftswunder ili gospodarsko čudo), a gradovi su postupno obnovljeni.
Godine 1949. osnovane su dvije njemačke države: Zapadna Njemačka, koja je izvorno imala dvanaest saveznih država,
i Istočna Njemačka s pet saveznih država (umjesto kojih su 1952. uvedeni okruzi). Saarland se pridružila Zapadnoj Njemačkoj 1957. godine.
13. kolovoza 1961. podignut je Berlinski zid. Masovni prostesti 1968. u Zapadnoj Njemačkoj doveli su do novog uređenja,
u kojem su se kao osnovne vrijednosti isticale demokracija, ljudska prava i anti-nacionalizam.
Kancelar Willy Brandt je najviše doprinio poslijeratnom pomirenju unutar i izvan Njemačke.
Nakon što su u Europi pali komunistički režimi, Njemačka je ponovo ujedinjena 1990. godine.
Njemačka je bila prva europska zemlja koja je poduprla neovisnost Hrvatske (vidi: hrvatsko-njemački odnosi).
Zajedno s Francuskom, Njemačka danas ima vodeću ulogu u Europskoj uniji.
Politika
Glavni članak: Politika Njemačke
Njemačka je ustavna savezna demokracija, čiji je politički sustav naveden u "ustavu" iz 1949. koji se zove
Grundgesetz (Temeljni zakon). Njemačka ima parlamentarni sustav, gdje vladom predsjeda Bundeskanzler
(savezni kancelar) kojeg bira parlament.
Parlament se zove Bundestag (Savezna skupština). Zastupnici se biraju svake četiri godine putem državnih izbora.
Sustav izbora je proporcionalni sa pragom a zastupanje je pol izravno i pol s lista. Kad se računa koliko će strake dobiti sa lista uzmi se u obzir koliko su već dobili izravno. 16 saveznih država Njemačke (Bundesländer)
zastupaju se na saveznoj razini u ustanovi Bundesrat (Savezno vijeće), koja - ovisno o predmetu - može utjecati na
zakonodavni postupak. U posljednje vrijeme se mnogo raspravlja o tome kako Bundestag i Bundesrat
smetaju jedan drugome i otežavaju efikasno upravljanje zemljom.
Šef države je Bundespräsident (Savezni predsjednik),
čije se ovlasti uglavnom svode na ceremonijalne i predstavničke dužnosti.
U pogledu sudstva treba spomenuti Ustavni sud (Bundesverfassungsgericht),
koji može poništiti bilo koji zakon ili administrativni dokument ako ga ocijeni neustavnim.
Savezne države
Glavni članak: Savezne države Njemačke
Njemačka se dijeli na šesnaest saveznih država (Bundesländer, jednina: Bundesland):
- Baden-Württemberg
- Bavarska (Bayern)
- Berlin (grad-država)
- Brandenburg
- Bremen (grad-država)
- Donja Saska (Niedersachsen)
- Hamburg (grad-država)
- Hessen
- Mecklenburg-Zapadno Pomorje (Mecklenburg-Vorpommern)
- Porajnje-Falačka (Rheinland-Pfalz)
- Saarland
- Saska (Sachsen)
- Saska-Anhalt
- Schleswig-Holstein
- Sjeverna Rajna-Vestfalija (Nordrhein-Westfalen)
- Tirinška (Thüringen)
Osim toga, Njemačka ima 438 okruga (Kreise).
Zemljopis
Glavni članak: Zemljopis Njemačke
Njemačka se proteže od Alpa (najviši vrh, Zugspitze, visok je 2,962 m) na jugu do obala
Sjevernog mora i Baltika na sjeveru. Središnja Njemačka ima šumovita brda, a sjeverna Njemačka
ima nizine (najniža točka, Neuendorfer/Wilstermarsch, leži 3.54 m ispod površine mora). Njemačkom teku
neke od najvećih europskih rijeka, kao što su Rajna, Dunav i Laba.
Gospodarstvo
Glavni članak: Gospodarstvo Njemačke
Njemačka je treća gospodarska sila na svijetu nakon SAD-a i Japana, te gospodarski daleko najjača država Europe.
Ipak, kapitalističko gospodarstvo Njemačke sve se teže nosi sa zahtjevima socijalne države. Kruti ustroj koji zahtijeva velike socijalne doprinose iz plaće doveo je do akutnog problema nezaposlenosti,
dok su njemački umirovljenici izborili socijalne primitke koji nadmašuju doprinose od radnika. Moderniziranje
gospodarstva u istočnom dijelu Njemačke i dalje je skup i dugoročan problem, na koji zapadne savezne države godišnje
troše oko 100 milijarda dolara.
Nedavno usvajanje zajedničke europske valute i opća politička i ekonomska integracija u Europu
trebali bi donijeti velike gospodarske promjene.
Stanovništvo
Glavni članak: Stanovništvo Njemačke
Nijemci - vidi: Germanski narodi
U Njemačkoj živi najmanje 7 milijuna stranih državljana, u koje spadaju izbjeglice, inozemni radnici (Gastarbeiter) i njihove obitelji.
Njemačka je glavni cilj političkih i ekonomskih bjegunaca iz mnogih zemalja u razvoju.
Na sjeveru živi danska manjina, dok u saveznoj državi Brandenburg živi malobrojna slavenska
manjina po imenu Lužički Srbi. Frigijski jezik, koji se smatra najsrodnijim engleskome,
govori kao materinski oko 12,000 ljudi u Njemačkoj. U seoskim područjima sjeverne Njemačke
raširen je donjosaski jezik.
Doseljavanjem se stvorila i znatna turska manjina. Ostale značajne manjine su Hrvati, Talijani,
Rusi i Poljaci. Vidi: Hrvati u Njemačkoj.
Njemačka je među prvim zemljama u svijetu po obrazovanju, tehnološkom razvitku i gospodarskoj proizvodnji.
Od kraja 2. svjetskog rata, broj mladih koji upisuju fakultete porastao je više od tri puta,
a zanatske i tehničke škole u Njemačkoj spadaju u sam svjetski vrh. S prihodima od 25,000 eura po glavi stanovnika,
Njemačka je društvo srednje klase. Širokogrudan sustav socijalnog osiguranja omogućuje
besplatno zdravstvo, naknade za nezaposlenost i ostale socijalne prednosti. Nijemci su veliki turisti - svake godine
milijuni Nijemaca putuju u inozemstvo.
Kultura
Glavni članak: Kultura Njemačke
Njemačka je mnogo doprinijela svjetskoj kulturi. U Njemačkoj su rođeni skladatelji Schumann, Mendelssohn, Beethoven, Bach, Brahms i Wagner; književnici Goethe, Hoffmann, Heine, Rilke, Mann, Brechet i Schiller; umjetnici Dürer, Ernst, Beuys i Baselitz;
filozofi Engels, Kant, Hegel, Marx i Nietzsche;
,znanstvenici Einstein, Hertz, Born i Planck te izumitelji Benz, Otto, Diesel i Daimler.
Njemački jezik, koji ima mnogo dijalekata, u 19. stoljeću je bio lingua franca srednje, istočne i sjeverne
Europe, a i danas se uči diljem svijeta kao jedan od najvažnijih jezika. Mnogi velikani nisu bili Nijemci ali su djelovali
u ozračju njemačke kulture, npr. Mozart, Kafka i Kopernik.
Odnedavno se Njemačka vratila na svjetsku kulturnu scenu u velikom stilu, s preporođenim Berlinom, te novom glazbom i umjetnošću.
Između ostaloga, u filmu i književnosti postoji jak trend da se obrađuju teme vezane uz njemačko ujedinjenje.
Religije
Njemački ustav, Grundgesetz, jamči slobodu vjere i vjeroispovijesti, te kaže da se nitko ne smije diskriminirati zbog vjere.
Katoličanstvo je bilo glavna religija u Njemačkoj do 16. stoljeća, kad je reformacija drastično promijenila stanje.
Martin Luther se 1517. suprotstavio katoličkoj crkvi i osnovao protestantizam. Danas većina protestanata u Njemačkoj spada u Njemačku evangeličku crkvu.
Oko 30% stanovnika su protestanti i oko 30% katolici. Daljnjih 30% su oni koji se nisu izjasnili kao vjernici.
Preostalih 10% stanovništva čini 3.3 milijuna muslimana, 1.2 milijuna pravoslavaca, milijun ostalih kršćana,
milijun članova zajednica s posebnim statusom, milijun članova novih religioznih pokreta, milijun članova duhovnih zajednica,
150,000 Židova, 150,000 budista i 100,000 hinduista. (Izvor: Goethe Institut, http://www.goethe.de/kug/ges/rel/ein/en23778.htm)
Praznici (neradni dani)
Osim državnih praznika, svaka savezna država određuje svoje praznike (gesetzliche Feiertage).
| datum | hrvatski naziv | lokalni naziv | napomene |
|---|
| 1. siječnja |
Nova godina | Neujahr |
|
| 6. siječnja |
Sveta tri kralja | Hl. Drei Könige |
Bavarska, Baden-Württemberg, Saska-Anhalt |
| klizni datum | Veliki petak | Karfreitag | |
| klizni datum | Uskrsni ponedjeljak | Ostermontag | |
| 1. svibnja | Praznik rada | Tag der Arbeit | |
| klizni datum | Uznesenje Kristovo | Christi Himmelfahrt | |
| klizni datum | Duhovi | Pfingstmontag | |
| klizni datum |
Tijelovo | Fronleichnam |
Bavarska, Baden-Württemberg, Hessen, Sjeverna Rajna-Vestfalija,
Porajnje-Falačka, Saarland i neke zajednice Saske i Tirinška |
| 15. kolovoza |
Velika Gospa | Mariä Himmelfahrt |
zajednice Saarlanda i Bavarske s većinskim katoličkim stanovništvom |
| 3. listopada | Dan ujedinjenja Njemačke | Tag der Deutschen Einheit | praznik od 1990. godine |
| 31._listopada | Dan reformacije | Reformationstag | Mecklenburg-Zapadno Pomorje i Brandenburg |
| 1. studenog | Svi sveti | Allerheiligen |
Bavarska, Baden-Württemberg, Sjeverna Rajna-Vestfalija,
Porajnje-Falačka, Saarland |
| klizni datum | Dan pokore | Buß- und Bettag | samo Saska |
| 25. prosinca | Božić | 1. Weihnachtsfeiertag | |
| 26. prosinca | Sveti Stjepan | 2. Weihnachtsfeiertag | |
Jedini grad u Njemačkoj sa svojim posebnim praznikom jest Augsburg, koji 8. kolovoza slavi Friedensfest ("Praznik mira").
Vanjske poveznice
- [http://www.deutschland.de/en Deutschland.de] - Službeni portal Njemačke
- [http://www.statistikportal.de/ Statistikportal.de] - Službeni statistički podaci
- [http://www.bundesregierung.de/en Bundesregierung Deutschland] - Službena stranica savezne vlade
- [http://eng.bundespraesident.de/ Bundespräsident] - Službena stranica predsjednika Njemačke
- [http://www.bundestag.de/htdocs_e/ Bundestag] - Službena stranica njemačkog parlamenta
Category:Države svijeta
fiu-vro:S'aksamaa
als:Deutschland
ja:ドイツ
ko:독일
ms:Jerman
roa-rup:Ghirmânii
simple:Germany
th:สหพันธ์สาธารณรัฐเยอรมนี
zh-min-nan:Tek-kok
Španjolska
Španjolska je jugozapadna europska država na Pirinejskom poluotoku. Graniči s Portugalom na zapadu i Francuskom i Andorom na istoku. Izlazi na Sredozemno more na jugu i Atlantski ocean na sjeverozapadu. Na krajnjem jugu, u Gibraltarskom tjesnacu, je britanska kolonija Gibraltar. Glavni grad je Madrid.
Povijest
Za povijest do kraja XV st. vidi članak Pirinejski poluotok.
Category:Države svijeta
fiu-vro:Hispaania
ja:スペイン
ko:에스파냐
ms:Sepanyol
simple:Spain
th:ประเทศสเปน
zh-min-nan:Se-pan-gâ
Brazil
Brazil je država u Južnoj Americi. Proteže se na velikom području, obuhvaćajući središte kontinenta i istočnu obalu Atlantskog oceana. Graniči sa Urugvajem, Argentinom i Paragvajem na jugu, Bolivijom i Peruom na zapadu, te Kolumbijom, Venecuelom, Gvajanom, Surinamom i Francuskom Gvajanom. Velik dio Brazila pripada slivu rijeke Amazone i prekriven je kišnim šumama.
Portugalski je službeni jezik, a jezik kojim Brazilci govore je dijalekt/vernakular kojeg lingvisti nazivaju brazilski portugalski. Razlike između razgovornog brazilskog portugalskog jezika i razgovornog europskog portugalskog jezika slične su razlikama između razgovornog švicarskog njemačkog i službenog njemačkog.
Vanjske poveznice
- [http://www.geographicguide.com/brazil.htm Brazil Pictures]
- [http://www.curitiba-brazil.com Curitiba Brazil]
Category:Države svijeta
fiu-vro:Brasiilia
ja:ブラジル
ko:브라질
ms:Brazil
simple:Brazil
th:ประเทศบราซิล
zh-min-nan:Pa-se
Danska
Danska - najmanja nordijska zemlja. Danska je dio Skandinavije, na sjeveru Europe, graniči s Njemačkom.
Povijest
Prije nego što su je nastanili Skandinavci, Danska je bila dom Keltima - što je potvrđeno otkrićima ritualnih močvarnih ubojstava i pogreba. Najstarije dansko pismo potječe iz 7. stoljeća, kada je nastao i novi runski alfabet. Najstariji grad u Danskoj je Ribe iz 810. godine.
Sve do 11. stoljeća Danci su bili poznati kao Vikinzi, zajedno s Norvežanima i Šveđanima, koji su kolonizirali, napadali i trgovali u svim dijelovima Europe. Mnogi arheolozi i povijesničari vjeruju da su Vikinzi otkrili Ameriku na svojim putovanjima od Skandinavije, preko Islanda, zatim do Grenlanda i na kraju do Amerike.
U različitim dobima kralj Danske je vladao dijelovima Engleske i Irske, Norveškom, Švedskom, Finskom, Islandom, Francuskom, naročito Normandijom i dijelovima Djevičanskih otoka, Trankebarom u Indiji, dijelovima obala Baltičkog mora i današnjom sjevernom Njemačkom. Scania, Blekinge i Halland su bili dijelovi Danske većim dijelom njene rane povijesti, ali su potpali pod švedsku vlast 1658. godine. Savez s Norveškom raskinut je 1814. godine, kada je Norveška ušla u novi savez sa Švedskom (do 1905.).
Danski liberalni i nacionalni pokret postao je značajan 1830-ih godina i poslije europskih revolucija 1848. godine Danska postaje ustavna monarhija 5. lipnja 1849.
Poslije drugog Šlezviškog rata (danski: Slesvig) 1864. godine, Danska je bila prisiljena ustupiti pokrajinu Schleswig-Holstein Pruskoj, što je bio posljednji poraz koji je ostavio duboke tragove u danskom nacionalnom identitetu. Poslije ovoga Danska je usvojila politiku neutralnosti, zbog čega ostaje neopredijeljena u Prvom svjetskom ratu. Zbog poraza Njemačke, tijekom sklapanja sporazuma u Versaillesu, Danskoj je ponuđeno vraćanje pokrajine Schleswig-Holstein. Bojeći se Njemačke odmazde ona je odbila prihvatiti vraćanje Holsteina i inzistirala je na plebiscitu o povratku Schleswiga. Godine 1920., kao rezultat plebiscita, sjeverni Schleswig vraćen je Danskoj.
Usprkos neutralnosti Danska je napadnuta od strane Njemačke (Operacija Weserübung), 9. travnja 1940. godine. Iako u početku sa samostalnom vlašću (koja je završila 1943. zbog rastućeg otpora), Danska je ostala okupirana tijekom cijelog Drugog svjetskog rata. Poslije rata Danska je postala jedan od osnivača NATO-a, i 1973. godine, pridružila se EEZ-u (kasnije EU).
Politika
1849. godine Danska je postala ustavna monarhija usvojivši novi ustav. Monarh je formalno na čelu države, što je uglavnom ceremonijalna uloga, pošto je izvršna vlast u rukama kabineta ministara, s premijerom kao prvim među jednakima (primus inter pares). Zakonodavnu vlast čine i vlada i Danski parlament, poznat kao Folketing, koji se sastoji od (ne više od) 179 članova. Dansko sudstvo je funkcionalno i administrativno nezavisno od izvršne i zakonodavne vlasti.
Parlamentarni izbori moraju se održavati najmanje svake četiri godine; ali premijer može zatražiti privremene izbore, ako tako odluči. Ukoliko parlament izglasa nepovjerenje premijeru, vlada se raspada.
Okruzi
Danska je podijeljena na 13 okruga (amter, jednina: amt) i na 271 općinu (kommuner, jednina: kommune). 1. siječnja 2007. u Danskoj će biti provedena reforma administrativne podjele zemlje, u kojoj će današnje okruge zamijeniti pet novih regija, a broj općina smanjit će se na 98.
- Aarhus
- Frederiksborg
- Fyn
- Kopenhagen (København)
- Sjeverni Jutland (Nordjylland)
- Ribe
- Ringkjøbing
- Roskilde
- Južni Jutland (Sønderjylland)
- Storstrøm
- Vejle
- Viborg
- Zapadni Zeland (Vestsjælland)
Tri općine koje imaju ovlasti okruga su:
- Bornholm
- Kopenhagen (København)
- Frederiksberg
Grenland i Ovčji otoci također pripadaju Danskom Kraljevstvu, ali imaju status autonomnih regija, te svaku od ovih regija predstavljaju po dva zastupnika u danskom parlamentu.
Zemljopis
Ovčji otoci
Danska se sastoji od poluotoka Jutlanda (Jylland) i 405 otoka. Od tih otoka 323 su nastanjena, a najveći su Zeland (Sjælland) i Fyn. Otok Bornholm nalazi se istočno u Baltičkom moru. Mnogi veći otoci spojeni su mostovima; Most Øresund spaja Zeland sa Švedskom. Most Storebæltsbroen spaja Fyn sa Zelandom. Također je dobra povezanost otoka trajektima. Danska je većinom ravničarska zemlja s najvećim vrhom Møllehøj (170,86 m).
Gospodarstvo
Danska ima moderno tržišno gospodarstvo. Životni je standard vrlo visok, danska kruna je stabilna i vezana uz euro (1 € = 7,42 DKK). Gospodarstvo ovisi o vanjskoj trgovini i izvozu (najviše se izvozi: svinjetina, riba i žitarice). Danci su odbili euro na referendumu 2000. godine. Gospodarstvo je vrlo sindikalizirano; više od 75% radne snage su članovi sindikata. Pravila o radu i plaći većinom se dogovaraju između sindikata i poslodavaca, bez uplitanja države.
Stanovništvo
Većina stanovništva je skandinavskog porijekla. Manji dio su Inuiti sa Grenlanda, domoroci sa Ovčjih otoka i imigranti koji čine oko 6,2% stanovništva. Najveće skupine imigranata su: azijati (1,5%), turci (0,9%), emigranti iz zemalja bivše Jugoslavije (0,8%) i afrikanci (0,7%).
Danski je dominantan jezik u cijeloj zemlji, s iznimkom male grupe njemačkih govornika blizu granice s Njemačkom.
84,3% stanovnika pripadaju Danskoj Narodnoj Crkvi (Den Danske Folkekirke) koja je jedan od oblika luteranske crkve. Ostatak stanovništva većinom pribada nekim drugim kršćanskim crkvama, dok je 2% stanovništva islamske vjeroispovijesti. U zadnje vrijeme u Danskoj je doživjela procvast stara nordijska religija Asatru koju je danska vlada odobrila kao vjerski pokret.
Kultura
Asatru
Vjerojatno najpoznatiji Danac je pisac bajki Hans Christian Andersen. Drugi vrlo poznati Danci su: filozof Søren Kierkegaard, fizičar Niels Bohr, spisateljica Karen Blixen, astronom Tycho Brahe i filmski redatelj Lars von Trier.
Vanjske poveznice
- [http://www.denmark.dk Službena stranica Danske]
- [http://www.bo-k.dk/dk/ Stara Danska u Cyberspaceu]
- [http://www.visitdenmark.com/ Danski Turistbiro]
Category:Države svijeta
fiu-vro:Taani
als:Dänemark
ja:デンマーク
ko:덴마크
ms:Denmark
simple:Denmark
th:ประเทศเดนมาร์ก
zh-min-nan:Dan-kok
Švedska
Kraljevina Švedska je država na sjeveru Europe, na obali Baltičkog mora. Graniči s Norveškom na zapadu i s Finskom na sjeveroistoku. Švedska je četvrta zemlja po veličini u Europi i zauzima jugoistočni dio Skandinavskoga poluotoka. Njezin narod uživa vrlo visok životni standard, visoko razvijen sustav socijalne skrbi i jedan od najviših prosječnih dohodaka na svijetu. Tijekom 20. stoljeća zemlja je redovito zauzimala izrazito neovisne pristupe svjetskim zbivanjima.
Category:Države svijeta
als:Schweden
fiu-vro:Roodsi
[[got:
Nizozemska
Politika
Nizozemski parlament ima dva doma: Prvi dom (Eerste Kamer), koji ima 75 predstavnika provincija, i Drugi dom (Tweede Kamer), koji ima 150 zastupnika koji se biraju izravno.
Kultura
Slikari
- Rembrandt
- Vincent van Gogh
Književnost
- Anne Frank
Filozofi
- Erazmo Roterdamski
Category:Države svijeta
ko:네덜란드
ms:Belanda
ja:オランダ
simple:Netherlands
Portugal
Portugal - država na zapadu Europe, na istoku i sjeveru graniči sa Španjolskom, na zapadu i jugu izlazi na Atlantski ocean.
Kultura
Glazba
Portugalsku glazbu predstavljaju mnogi različiti glazbeni oblici. Najpoznatija portugalska glazba je fado, vrsta melankolične glazbe. Obično se povezuje s portugalskom gitarom i portugalskom riječju saudade. Saudade se može opisati kao čest ljudski osjećaj - kao zaljubljenost u nekoga, tko je vrlo daleko. Taj je stil izrazita mješavina tuge, boli, nostalgije, sreće i ljubavi. Fado vjerojatno potječe od mješavine ritmova afričkih robova i tradicionalne glazbe portugalskih mornara, s arapskim utjecajem. Dvije su varijacije fada - fado iz Lisabona i iz Coimbre. Lisabonski fado bio je prvenstveno popularna glazba, obično su ga izvodile žene, dok je fado iz Coimbre imao više literarno obilježje i obično su ga izvodili muškarci. Oba pravca su danas prihvaćena kao nacionalna glazba cijenjena u inozemstvu, unatoč manjoj popularnosti u samom Portugalu. Neki od međunarodno najistaknutijih izvođača fada su Amália Rodrigues, Mariza, Mafalda Arnauth, Mísia, Dulce Pontes, Madredeus i Cristina Branco.
Category:Države svijeta
als:Portugal
ja:ポルトガル
ko:포르투갈
ms:Portugal
simple:Portugal
th:สาธารณรัฐโปรตุเกส
zh-min-nan:Portugal
Češka
Republika Češka je država u Srednjoj Europi.
Graniči s Poljskom na sjeveru, Njemačkom na sjeverozapadu i zapadu, Austrijom na jugu, te Slovačkom na istoku.
Glavni grad Češke je Prag. Češka se sastoji od dvije povijesne regije, Bohemske i Moravske, te dijela treće povijesne regije, Šleske.
Češko ministarstvo vanjskih poslova objavilo je 1993. da se u svim međunarodnim situacijama osim službenih dokumenata
kao engleski naziv države treba koristiti Czechia [http://www.p.lodz.pl/I35/personal/jw37/EUROPE/cesko2.htm], [http://www.p.lodz.pl/I35/personal/jw37/EUROPE/cesko1.htm],
ali u svijetu se i dalje koristi naziv "Czech Republic".
Povijest
Glavni članak: Povijest Češke
Češka se pojavila krajem 9. stoljeća, kad se ujedinila pod dinastijom Přemyslovci.
Češko (Bohemsko) kraljevstvo (Bohemija) bilo je važna lokalna sila, ali njegova je moć opala zbog razaranja tijekom vjerskih sukoba
kao što su bili Husitski ratovi u 15. stoljeću i Tridesetogodišnji rat u 17. stoljeću.
Kasnije je Češka potpala pod kuću Habsburg i postala dio Austro-Ugarske.
Austro-Ugarska je propala u 1. svjetskom ratu, a Česi i susjedni Slovaci ujedinili su se 1918. godine
u neovisnu republiku Čehoslovačku. Ta je nova država imala znatnu njemačku manjinu u Sudetima,
pa se Čehoslovačka raspala kada je Njemačka pripojila Sudete 1938. godine i kada je Slovačka postala neovisna zemlja.
Ostatak Češke (Protektorat Bohemija i Moravska) su okupirali Nijemci 1939. godine.
Nakon 2. svj. rata opet je stvorena Čehoslovačka, koja je bila pod vlašću Sovjetskog Saveza od 1945. nadalje.
Kad su češki politički vođe pokušali liberalizirati vlast tijekom "Praškog proljeća", vojska Varšavskog pakta okupirala je zemlju 1968. godine.
Čehoslovačka je stekla slobodu od Sovjeta 1989. godine u mirnoj "Baršunastoj revoluciji".
Zatim se 1. siječnja 1993. mirno podijelila na dvije neovisne republike, današnju Češku i Slovačku.
Češka je 1999. godine postala članica saveza NATO, a trebala bi postati i članica EU 1. svibnja 2004.
Politika
Glavni članak: Politika Češke
Prema ustavu, Češka je parlamentarna demokracija, a šef države je predsjednik, kojeg neizravno bira parlament svakih pet godina.
Predsjednik ima određene ovlasti, kao što je pravo da predlaže suce Ustavnog suda, raspušta parlament u određenim uvjetima, te ulaže veto na zakone.
Osim toga, predsjednik imenuje predsjednika vlade, koji usmjerava najveći dio domaće i vanjske politike,
a predsjednik imenuje i druge članove kabineta na prijedlog predsjednika vlade.
Češka ima dvodomni parlament sa Zastupničkim domom (Poslanecká sněmovna) i Senatom (Senát).
Prvi dom ima 200 zastupnika, koji se biraju svake četiri godine proporcionalnim biranjem.
Drugi dom ima 81 člana, koji se biraju svakih šest godina, a jedna trećina se bira svake dvije godine na temelju većinskog glasovanja u dva kruga.
Najviši državni prizivni sud je Vrhovni sud.
Predsjednik imenuje Ustavni sud, koji sudi o pitanjima ustava. Suci Ustavnog suda imaju mandate od deset godina.
Pokrajine
Glavni članak: Pokrajine Češke
Pokrajine Češke
Češka ima 13 pokrajina (kraje, jednina kraj) i jedan glavni grad (hlavní město), ovdje označen zvjezdicom (
- ):
- Jihomoravský kraj
- Středočeský kraj
- Královéhradecký kraj
- Vysočina
- Karlovarský kraj
- Liberecký kraj
- Moravskoslezský kraj
- Olomoucký kraj
- Pardubický kraj
- Plzeňský kraj
- Prag
- (Praha)
- Jihočeský kraj
- Ústecký kraj
- Zlínský kraj
Zemljopis
Glavni članak: Zemljopis Češke
Češki (bohemski) reljef je vrlo raznolik. Na zapadu je velika nizina kroz koju teku rijeke Laba i Vltava, te koja je okružena niskim planinama Krkonoše (u Sudeti),
na kojima je i najviši vrh države, Snezka (1,602 m).
Moravska, istočni dio zemlje, više je brdovita i kao glavnu rijeku ima Moravu ali u njoj izvire i Odra.
Rijeke iz Češke teku u tri različita mora: Sjeverno more, Baltičko more i Crno more.
Klima je umjerena, ljeta su topla, a zime hladne, oblačne i vlažne. Osjećaju se i morski i kontinentalni utjecaji.
Gospodarstvo
Glavni članak: Gospodarstvo Češke
Iako najstabilnija i najbogatija među bivšim zemljama Istočnog bloka, Češka se od sredine 1999. oporavlja od recesije.
Gospodarstvo je živnulo u 2000-2001. zbog izvoza u EU, pogotovo Njemačku,
i zbog investicija iz inozemstva, dok je domaća potražnja sve jača.
U budućnosti bi moglo doći do problema zbog neugodno visokih poreznih deficita.
Radi se na dovršenju privatizacije bankarstva, telekomunikacija i energetike,
što će povećati strane investicije, dok će preustroj velikih kompanija i banaka, te modernije financije, trebali povećati proizvod.
Stanovništvo
Glavni članak: Stanovništvo Češke
Većina stanovnika Češke (90,4%) su Česi, koji govore češki jezik, jedan od slavenskih jezika.
Ostale etničke skupine su Moravljani (3,7%), Slovaci (2%), Nijemci, Romi, Mađari, Ukrajinci i Poljaci.
Granica između Češke i Slovačke otvorena je za građane bivše države Češko-Slovačke.
Glavne religije kao postoci ukupnog stanovništva: katoličanstvo (27%), protestantizam (1%), češki husiti (1%), kao i mala židovska zajednica.
Najviše stanovnika izjašnjava se kao ateisti (59%), a ostali se nisu izjasnili.
Kultura
Glavni članak: Kultura Češke
Književnici
- Karel Čapek
- Jaroslav Hašek
Državni blagdani (neradni dani)
Vanjske poveznice
- [http://www.czech.cz Czech.cz] - službeni portal Češke
- [http://www.vlada.cz/1250/eng/aktuality.htm Úřad vlády] - službena stranica vlade
- [http://www.hrad.cz/cz/ Pražský hrad] - službena stranica predsjednika
- [http://www.psp.cz/cgi-bin/eng Poslanecká sněmovna] - službena stranica Zastupničkog doma
- [http://www.senat.cz/index-eng.php Senát] - službena stranica Senata
- http://www.praguepost.com/ - novosti
Category:Države svijeta
fiu-vro:Tsehhi
ja:チェコ
ko:체코
ms:Republik Czech
simple:Czech Republic
zh-min-nan:Česko
Rusija
Ruska Federacija ili Rusija je država na istoku Europe i sjeveru Azije. Površinom je najveća država na svijetu (oko 11,5% zemaljskog kopna), ali je većina državnog teritorija slabo naseljena pa po broju stanovnika zauzima sedmo mjesto (poslije Kine, Indije, SAD-a, Indonezije, Brazila i Pakistana). Glavni grad je Moskva.
Rusija je najveća od neovisnih država nastalih raspadom Sovjetskog Saveza.
Povijest
Glavni članak: Povijest Rusije
Područja na kojima su živjeli istočni Slaveni prvi su u jedinstvenu državu ujedinili Varjazi, vjerojatno doseljenici iz Skandinavije. Prvi zabilježeni varjaški vladar bio je Rurik, okrunjen oko 860., a njegovi su nasljednici prenijeli prijestolje iz Novgoroda na sjeveru današnje Rusije u Kijev, danas glavni grad Ukrajine.
Kijevska Rusija bila je jedna od najvećih država tadašnje Europe s gospodarstvom utemeljenim na trgovini među Skandinavijom i Bizantom. Odlučujućim za kasniju povijest istočnih Slavena pokazalo se prihvaćanje Pravoslavlja kao državne religije 988. u doba velikog kneza Vladimira, koje je za posljedicu imalo snažnu vezu crkve i države i izolaciju od katoličkog, a kasnije i protestantskog ostatka Europe.
Stvaranje carstva
Invazija Mongola u 12. stoljeću dovela je do raspada već oslabljene Kijevske Rusije na veći broj neovisnih kneževstava, među kojima se u 14. stoljeću počinje isticati Moskovsko kneževstvo. Moskva je, oslanjanjući se na svoje dobre odnose s tatarskim osvajačima, započela širenje na okolna područja. Ekspanzija je ubrzana pod velikim kneževima Ivanom III. (1462. - 1505.) koji je udvostručio državni teritorij na račun susjednih država i oslobodio Moskvu od Tatara, i Ivanom IV. Groznim (1547. - 1584.), prvim ruskim vladarem koji se okrunio za cara.
Država je nakon smrti Ivana Groznog potonula u borbu za njegovo naslijeđe koja je trajala sve do 1613. kada na vlast dolazi dinastija Romanov. Rusija je doživjela preporod za vladanja Petra I. Velikog (1682. - 1725.). koji je u mladosti putovao po Zapadnoj Europi i odlučio reformirati Rusiju po zapadnim uzorima. Velike promjene doživjela je državna uprava, obrazovanje, vojska, osnovana je mornarica, a glavni grad je umjesto Moskve postao novoosnovani Sankt Peterburg (1703.) na ušću rijeke Neve u Finski zaljev.
U sljedeća dva stoljeća Rusija je nizom ratova proširila svoj teritorij kolonizirajući, za razliku od zapadnoeuropskih država, susjedna područja. Na zapadu je zauzela Finsku, baltičke zemlje, Poljsku, Bjelorusiju i najveći dio Ukrajine. Na jugu je svoje područje proširila na Zakavkazje do sjeverne Armenije, te na najveći dio srednje Azije. Na istoku je ruska kolonizacija doprla do sjevernoameričke Aljaske, koja je 1867. prodana SAD-u. Osobito je širenju državnog teritorija pridonijela Katarina II. Velika (1762. - 1796.) vještim kombiniranjem diplomacije i ratovanja.
Devetnaesto stoljeće obilježeno je i sve jačim zahtjevima srednje klase za udjelom u vlasti, s povremenim izljevima političkog nasilja (pobuna dekabrista 1825., atentat na cara Aleksandra II. 1881.) praćenim valovima državne represije. Nakon revolucije 1905. Rusija je dobila predstavničko tijelo, Dumu, što je donekle ublažilo političke tenzije. Poslijednj car bio je Nikola II. koji je svrgnut od strane boljševika.
Sovjetska Rusija
Loše stanje na bojištu u prvom svjetskom ratu, prijeteći kolaps gospodarstva i pad popularnosti prisilili su cara Nikolaja II. na abdikaciju i u veljači 1917. Rusija je postala republika. Vlade kneza Lvova i Aleksandra Kerenskog nisu se uspjele učvrstiti na vlasti pa je 25. listopada 1917. državnim udarom vlast preuzela stranka boljševika - komunista predvođena Vladimirom Iljičem Lenjinom (Oktobarska revolucija). Uslijedio je četverogodišnji građanski rat u kojem su boljševici uspjeli pobijediti opoziciju. Moskva je 1918. ponovo postala glavni grad, a 1922. sovjetska Rusija postala je Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR). Istaknut u ovo doba bio je i Lav Trocki
Nakon Lenjinove smrti 1924. vlast je postupno preuzeo Josif Staljin (vladao je do 1953.) koji je pokrenuo ubrzanu industrijalizaciju i nasilnu kolektivizaciju poljoprivrede. U drugoj polovici tridesetih godina započeo je i velike čistke u vodstvu komunističke partije, vojske i države u kojima su mnogi u montiranim procesima osuđeni na smrt ili dugogodišnju robiju.
U drugom svjetskom ratu Sovjetski savez je dao najveći doprinos pobjedi saveznika s više od 20 milijuna poginulih i gotovo potpuno razorenim zapadnim dijelom zemlje. Nakon rata zaoštrio se sukob s vodećom zapadnom demokracijom, SAD-om - Hladni rat. Rastući utjecaj SSSR-a i uspjesi na mnogim poljima poput osvajanja svemira i nuklearnog naoružanja skrivali su neuspjehe i zaostajanje sovjetskog gospodarstva i rastuće društvene tenzije. Godine 1991. komunistički sustav je propao, a SSSR se raspao na 15 država, među kojima je najveća i najznačajnija upravo Rusija.
Nakon raspada SSSR-a
Postsovjetska Rusija je nakon nekoliko godina bolne tranzicije i krize koja je dosegnula dno 1998. krenula putem gospodarskog oporavka i ubrzanog rasta potpomognutog visokim cijenama nafte - glavnog ruskog izvoznog proizvoda. Prvog demokratskog predsjednika Borisa Jeljcina čiji je mandat bio obilježena liberalizmom i porastom kriminala, osobito za vrijeme privatizacije, zamijenio je 1999. Vladimir Putin kojeg ruski građani i inozemni promatrači smatraju efikasnijim, ali i autoritarnijim od svog prethodnika.
Od 1994. traje gerilski sukob čečenskih pobunjenika koji se bore za neovisnost republike i oružanih snaga Ruske Federacije. Veći broj terorističkih napada u Čečeniji i ostatku Rusije dovodi se u vezu s ekstremističkim frakcijama gerilaca. Najteži napad zbio se 2004. - talačka kriza u Beslanu.
Državno uređenje
Rusija je federativna republika s polupredsjedničkim sustavom vlasti. Zakonodavnu vlast ima dvodomna Federalna skupština. Zastupnike gornjeg doma, Savjeta federacije, imenuju federalni subjekti (republike, oblasti, krajevi i dr.), a zastupnici donjeg doma, Dume, biraju se u izravnim izborima na mandat od četiri godine mješavinom proporcionalnog i većinskog sustava.
Izvršnu vlast dijele predsjednik i vlada na čelu s premijerom. Predsjednik republike bira se direktnim izborima dvokružnim sustavom na četiri godine, a može na položaju provesti najviše dva mandata. Predsjednik predlaže Dumi sastav vlade kojeg ona potvrđuje natpolovičnom većinom. Ako Duma tri puta odbije potvrditi vladu, predsjednik je može raspustiti i sazvati nove izbore. Predsjednik ima i brojne druge ovlasti u području imenovanja, često je inicijator zakonodavstva i vrhovni je zapovjednik oružanih snaga.
Federalna struktura
Federalna struktura Rusije je složena i obuhvaća 89 federalnih subjekata s različitim razinama autonomije. Najveću autonomiju ima 21 autonomna republika (to su npr. Čečenija, Tatarstan ili najveća Saha (Jakutija)). Osim njih, postoji i 10 autonomnih okruga i 1 autonomna oblast. Većina ovih autonomnih jedinica osnovana je za vrijeme komunizma u skladu s tadašnjom politikom o nacionalnostima koja je svakoj većoj nacionalnosti davala pravo na domicilni teritorij.
Ostatak državnog teritorija podijeljen je na upravne jedinice koje imaju manje formalne autonomije. To su 49 oblasti, 6 krajeva i 2 federalna grada (Moskva i Sankt Peterburg).
SahaGodine 2000. ustanovljena je nova razina upravne podjele - 7 federalnih okruga od kojih svaki obuhvaća više federalnih subjekata. Vode ih izaslanici koje imenuje federalni predsjednik. To su:
#Središnji federalni okrug
#Južni federalni okrug
#Sjeverozapadni federalni okrug
#Dalekoistočni federalni okrug
#Sibirski federalni okrug
#Uralski federalni okrug
#Privolžski federalni okrug
Zemljopis
Rusija se obično dijeli na zapadni europski (oko 3,5 mil. km²) i istočni azijski dio - Sibir (13,5 mil. km²). Prirodnu granicu ovih dvaju dijelova čini gorje Ural koje se prostire u smjeru sjever - jug u duljini od oko 2000 km od Sjevernog ledenog mora do granice s Kazahstanom.
Europska Rusija
Najveći dio europskog dijela Rusije zauzima Istočnoeuropska ravnica, s nizinskim reljefom koji samo ponegdje prelazi u uzvisine (Valdajska i Srednjeruska na zapadu, Privolžje uz srednji tok Volge) čiji vrhovi ne prelaze 200 - 400 m. Kroz ovu nizinu protječe Volga (3688 km), gospodarski i kulturalno najvažnija ruska rijeka. Prevladava kontinentalna klima koja na krajnjem sjeveru prelazi u polarnu, a u uskom pojasu crnomorskog priobalja u mediteransku. Od sjevera prema jugu redaju se pojasevi crnogorične šume, miješane šume, prijelazne šumsko-stepske zone, te stepa pokrivena plodnom crnicom (černozemom). Uz obale Kaspijskog mora zbog jakog isparavanja prisutna je i polupustinja.
Na krajnjem jugu europske Rusije granicu s Gruzijom i Azerbejdžanom čini gorje Kavkaz s najvišom točkom Rusije, Elbrusom (5633 m).
Sibir
Na zapadu Sibira prostire se golema Zapadnosibirska ravnica kroz koju protječe najduža ruska rijeka Ob' (s Irtišem 5568 km, 5. na svijetu). Između rijeke Jenisej na zapadu Lene na istoku nalazi se Srednjesibirska visoravan s vrhovima do 1700 m. Srednjejakutska ravnica kroz koju protječe Lena dijeli ovu visoravan od planinskih lanaca istočnog Sibira.
Na jugu i istoku Sibira do obala Tihog oceana prevladava planinski reljef s lancima čiji su vrhovi uglavnom iznad 2000 m (Beluha u Altajskom lancu - 4506 m, Ključevska Sopka na Kamčatki - 4750 m). Ovdje se nalazi i najveće i najdublje rusko jezero - Bajkalsko (31.500 km², dubina 1637 m, najdublje na svijetu).
Klima većeg dijela Sibira je vrlo oštra kontinentalna koja na sjeveru prelazi u polarnu, a na većim nadmorskim visinima u planinsku. Prevladavaju guste crnogorične šume - tajge, sa zonama oskudne vegetacije - tundrama - i zonama trajnog leda na krajnjem sjeveru. Ruski daleki istok ima monsunsku klimu.
Granice Rusije
right
Na zapadu Rusija graniči s (od sjevera prema jugu):
- Norveškom
- Finskom
- Estonijom
- Latvijom
- Bjelorusijom
- Ukrajinom
Ruska enklava Kalinjingrad graniči i s Litvom i Poljskom.
Na jugu graniči s (od zapada prema istoku):
- Gruzijom
- Azerbejdžanom
- Kazahstanom
- Kinom
- Mongolijom
- Sj. Korejom
- Japanom (morska granica)
Na istoku graniči sa SAD-om (morska granica).
Gospodarstvo
Petnaest godina nakon propasti komunizma rusko gospodarstvo se približilo gospodarstvima srednje razvijenih zemalja slobodnog tržišta. Danas ono ima visoku stopu rasta BDP-a (u 2004. 7,1% godišnje) i relativno visoku inflaciju (oko 11,7%). Ipak, i danas su u Rusiji uočljivi ostaci starog, komunističkog sustava.
Na današnju sliku gospodarstva je utjecala i brza privatizacija nekih unosnijih državnih poduzeća početkom devedesetih. Njih je preuzela nekolicina poduzetnika povezana s tadašnjom političkom elitom (oligarsi). U pos | | |
