Home About us Products Services Contact us Bookmark
:: wikimiki.org ::
Tromost

Tromost

Tromost ili inercija je jedno od osnovnih svojstava svih čestica u svemiru koje imaju masu, tj. masa je mjera tromosti tijela. To se svojstvo manifestira kao opiranje tijela promjeni stanja gibanja, što je izrečeno prvim Newtonovim zakonom. U osnovi, to znači da bi se tijelu promijenio intenzitet brzine i/ili smjer brzine, na to tijelo mora djelovati sila. Uočimo da za promjenu smjera gibanja nije potrebna i promjena intenziteta brzine. Opiranje promjeni stanja gibanja očituje se u pojavi inercijalne sile koju tijelo "osijeća" prilikom ubrzavanja i/ili prilikom gibanja po nepravocrtnoj putanji. Dobar ilustrativni primjer za slučaj promjene intenziteta brzine je vožnja u automobilu. Svi znaju iz iskustva da prilikom ubrzavanja u vožnji sjedalo pritišće na naša leđa, kao da nas nešto vuče prema natrag, dok prilikom usporavanja nastavljamo s gibanjem prema vjetrobranskom staklu, kao da nas nešto vuče prema naprijed. Efekt je to izraženiji što je veća masa tijela i/ili promjena brzine, tj. ubrzanje. Vektor inercijalnih sila uvijek gleda u suprotnom smjeru od vektora ubrzanja, a intezitet je jednak \mathbfF_=ma. Inercijalne sile su po prirodi masene (volumenske) sile (za razliku od kontaktnih). Takve sile "prožimaju" tijelo u cijeloj njegovoj masi (volumenu) jer djeluju na svaku njegovu česticu; u biti, priroda inercijalnih sila se ni po čemu ne razlikuje od gravitacijskih, osim što su im uzroci različiti. Neke inercijalne sile su od posebnog značaja u analizi gibanja pa imaju i posebno ime: centrifugalna sila, Coriolisova sila. Masa tijela je prikladna veličina za mjeru tromosti samo kod razmatranja gibanja koje uključuje translaciju, međutim, inercijalni efekti se pojavljuju i kod čistog rotacijskog gibanja (stalno mijenjanje smjera gibanja). Sama masa u takvom slučaju nije dovoljno dobra veličina pa se uvodi pojam inercijalnog momenta. Inercijalni moment se definira kao ::::\mathbfM_=J\epsilon gdje je \mathbfJ moment inercije, a \mathbf je kutno ubrzanje u [rad/s2]. Ova je formula potpuna rotacijska analogija formule \mathbfF=ma. Inercijalni moment se može naći i kao moment inercijalne sile za os rotacije gdje se vektor tog momenta može naći pomoću vektorskog umnoška ::::\mathbfM_=r \times F_ gdje je \mathbfr vektor najkraće udaljenosti pravca vektora inercijalne sile od osi rotacije usmjeren od osi prema sili. Category:Fizika ja:慣性 ko:관성 ms:Inersia

Isaac Newton

Isaac Newton, engleski fizičar, matematičar i astronom (4. siječnja 1643 - 31. ožujka 1727). Jedan od najvećih prirodnih znanstvenika u povijesti.

Životopis

Engleski fizičar, matematičar i astronom Isaac Newton rodio se na Božić 1642. godine u mjestu Woolsthorpe u okrugu Lincoln u Engleskoj. Nakon poroda bio je praktično otpisan, ali je ipak uspio preživjeti. Newtonova majka uskoro se preudala pa je o malom Isaacu skrbila baka. Još dok je pohađao osnovnu školu Isaacov ujak William Esconty uočio je kako njegov nećak nije običan dječak već da posjeduje nesumnjive crte izuzetne nadarenosti. Newton je veoma rano pokazao i vještinu u pravljenju raznovrsnih naprava kojima je zarađivao i svoje prve honorare. Umjesto da s vršnjacima uživa u dječijim nepodopštinama mali Isaac je konstruirao mehaničke lutke, fenjere kojima je plašio praznovjerne seljake, drveni sat koji se sam navijao, mlin s proždrljivim mišem, koji je istovremeno bio i mlinar i glavni pokretač naprave i još puno toga. Srednju školu završio je u gradiću Grenthem iz koje nosi uspomenu i na svoja prva dva fizička okršaja. U prvom je dobio batine od nekog nasilnika, ali je u drugoj borbi Newton nasilnika "stručno" pretukao i natrljao mu nos o crkveni zid. Zahvaljujući tome, jedanko kao i svome znanju, ubrzo je postao "glavna faca" u školi. Iz tih godina potječe i njegova prva i jedina ljubav, prema gospođici Story, pastorki apotekara kod kojega je stanovao. Ljubav je bila mladalački neobuzdana, ali se Newton otrgnuo iz ruku čarolije, izbjegao ženidbu i ostao cijelog života neuhvatljiv. Završivši srednju školu Newton se po preporuci svog ujaka upisuje na Cambridge kao najsiromašniji student. Stoga je morao raditi teške poslove kako bi zaradio za život i školovanje. Sveučilište je rangiralo svoje studente. U samom početku Newton je bio zadnji na rang listi, ali se vremenom talentom i znanjem izdvojio se i nametnuo. O tome dovoljno govori i činjenica da je odmah nakon završenog studija dobio mjesto predavača na istom fakultetu na kojem je studirao. U periodu od 1664. do 1666. godine Londonom je harala kuga pa se Newton mogao na miru udubiti u svoje zamisli vezane za mehaniku i dinamiku i tako postaviti temelje svom životnom djelu. Newton je tih godina radio tako intezivno da se skoro razbolio. Nakon što je kuga minula Newton se vratio u Cambridge gdje je 1669. na mjestu profesora matematike naslijedio svog učitelja Isaaca Barrowa. Prvo je predavao optiku, a potom i druge predmete među kojima se našao i zemljopis. Čak je objavio i jedan udžbenik zemljopisa. U Kraljevsku akademiju Newton je primljen na osnovu refraktorskog teleskopa kojim je promatrao Jupiterove satelite. Teleskop je izradio sam Newton pokazavši tako savršeno poznavanje složenih tehnoloških postupaka od kojih je najsloženiji bio brušenje ogledala. Izbor u Akademiju donio je Newtonu i prvi sukob i to s fizičarem Robertom Hookom. Hook je bio fizičar, kemičar, astronom i arhitekt, čovjek nepostojanog karaktera koji nije imao strpljenja raditi dugo na jednom projektu i čuvati za sebe otkriće do samoga kraja. Zbog toga je dolazio u mnoge sporove s drugim znanstvenicima koji su njegove ideje dovodili do konačnog ostvarenja. Između ostalog prigovarao je svakom da ga je pokrao. S Newtonom se sporio zbog teorije svjetlosti. Za razliku od Hooka Newton je kao rijetko koji znanstvenik bio nesklon iznošenju svojih ideja u javnost prije njihove konačne obrade. Za njega je bilo sasvim prirodno da utroši 20 godina za neki posao. Ipak, nije bio tajanstveni ili sujevjeran. Laskanja i priznanja dolazila su sama po sebi, on ih nije odbijao ali mu nisu mnogo značila. Druga, čuvenija, Newtonova svađa jeste ona s Leibnizom oko pitanja prvenstva u otkriću infinitezimalnog računa. Newton je žudio otkriti ono što se zove materia prima (prvobitna materija), kako bi na taj način imao "sve". Nije se zadovoljavao samo objašnjavanjem ustrojstva svijeta, jer je priznavao vrhovnog tvorca, na svoj protestantski način, kao strastan teolog i pisac mnogih teoloških rasprava u kojima je iskušavao svoju logiku na pitanjima bez ikakvog značaja za znanost pa i samo teologiju danas. Nije se zadovoljavao pasivnim promatranjem i bilježenjem onoga što jeste takvo kakvo jeste; od prvog dana stvaranja žudio je za samim stvaranjem, za mijenjanjem kako bi mogao reći: Otkrio sam sve. Hypotheses non fingo (Ne izmišljaj hipoteze) - bijaše njegova čuvena deviza koju nije napuštao do kraja života. Za sve je tražio logična objašnjenja, u eksperimentu. Newtonova tajanstvenost, šutnja i strpljiv rad mogli su imati i kobne posljedice po njegov život, kada se 1690. godine zapalio njegov radni kabinet, odnosno rukopisi na njegovom radnom stolu. U tom besmislenom požaru koji je čini se izazvala mačka oborivši svijeću, izgorili su neki Newtonovi rukopisi. U njima su bili zapisani njegovi radovi vezani uz kemiju i knjiga o prelamanju svjetlosti. U tim rukopisima nalazili su se i ogledi kojima se Newton bavio 20 godina, ogroman empirijski materijal kakav nije bilo moguće više prikupiti, pa je razumljiv njegov očaj nad prizorom uništenog truda. Tri godine bio je na opasnom putu ludila, s trenucima potpune neuračunljivosti ali se ipak izvukao iz takvog stanja. Navodno mu je u pronalaženju izlaza s tog puta pomogla i njegova ljupka nećakinja po nagovoru filozofa Locka, velikog Newtonovog prijatelja. Newton je bio čovjek duha, zaboravaljo je na hranu i san kada je radio. Probudivši se dugo je sjedio u noćnoj košulji na ivici kreveta i razmišljao. Smatrao je kako nakon sna mozak najbolje radi, oslobođen zagađenja. Istog mišljenja bio je i Descartes. Newton je mnogo godina bio i zastupnik u britanskom parlamentu gdje je uporno šutio osim u nekoliko iznimnih slučajeva kada je digao svoj glas u korist autonomnosti znanosti i Cambridgea. Njegova slava bila je tolika da se preko njegovih riječi nije moglo lako preći. Također je bio dopisni član Francuske akademije, a francuski kralj čak mu je nudio mirovinu. Njegovo grandiozno djelo Matematički principi prirodne filozofije (Philosophiae nautralis principa mathematica) izmijenilo je pogled na svijet, a mnogi znanstvenici citirali su ga kao Bibliju. Počasti koje su mu iskazivane nije doživio nijedan Englez prije njega. U svojoj 54 godini postao je upravitelj kovnice novca. Nama to danas izgleda krajnje besmisleno, ali taj položaj u ono vrijeme bio je znak izuzetnog društvenog statusa. Newton je poživio 84 godine, uglavnom u dobrom zdravlju. Izgubio je samo jedan zub, od napornog gledanja u Mjesec oslabio mu je vid, a kosa mu je rano osjedila ali je ostala bujna do posljednjih dana. Preminuo je 31. ožujka 1727. godine u Londonu. Iza Newtona ostale su brojne, još poptuno neistražene, bilježnice sa tisućama kemijskih recepata.

Djela

1687 napisao je "Philosophiae naturalis principia mathematica". U tom djelu je ujedinio istraživanja Galileo Galileia i Johannes Keplera u jednu teoriju gravitacije i postavio je osnovu klasične mehanike u kojoj je formulirao tri osnovna zakona gibanja.

Izumi

Slavni britanski znanstvenik prvi je shvatio gravitacijsku silu. Pošto je 1666. vidio kako jabuka pada na tlo, pitao se je li sila koje utječe na predmete što padaju ista koja zadržava Mjesec u njegovoj putanji. Trebalo mu je mnogo godina da dokaže tu smionu zamisao. Ustvrdio je da zakon o gravitaciji vrijedi u cijelom svemiru. Newton je također unaprijedio poznate zakone gibanja i otkrio da je bijelo svijetlo, sastavljeno od boja spektra (duginih boja). Postavio je temelj modernoj astronomiji. Godine 1668. izumio je i refraktorski teleskop. Vidi i Newtonovi zakoni gibanja.

Utjecaj

Newton, Isaac Newton, Isaac Newton, Isaac Newton, Isaac Newton, Isaac ja:アイザック・ニュートン ko:아이작 뉴턴 ms:Isaac Newton simple:Isaac Newton th:ไอแซก นิวตัน

Sila

Sila je jedan od najelementarnijih pojmova u fizici. To je vektorska veličina (određena je pravcem, smjerom i iznosom) kojom opisujemo međudjelovanje tijela i njegove okoline i kojom objašnjavamo uzroke gibanja. SI jedinica za silu je njutn čija je oznaka N (nazvana tako prema Isaacu Newtonu). Osnovna podjela sila:
- Kontaktne - kako im i samo ime govori, rezultat su fizičkog kontakta dvaju tijela. Informacija o djelovanju neke kontaktne sile se sustavom prenosi mijenjanjem međumolekulskih razmaka u strukturi materijala. Mogu djelovati koncentrirano u nekoj točki, na nekoj liniji ili na površini (kada ih se može predstaviti kao tlak). Postoji više vrsta kontaktnih sila;
  - aktivne - npr. sila kojom reket udara tenisku lopticu
  - reaktivne - npr. sila kojom na nas djeluje podloga na kojoj stojimo
  - vanjske - sve kontaktne sile koje na neki sustav djeluju izvana
  - unutarnje - sile međudjelovanja elemenata unutar nekog sustava, npr. naprezanje u materijalu
- Volumenske (masene) - vezane su uz postojanje polja sila u nekom prostoru. One ne djeluju neposredno na neki dio tijela, a na ostale dijelove posredno, već istovremeno djeluju na sve čestice tijela, tj. prožimaju ga u njegovom cijelom volumenu. U ovu vrstu sila spadaju elektromagnetske, gravitacijska, inercijalne sile. Elektromagnetske i gravitacijske sile su uvijek aktivne sile, dok su inercijalne sile svojevrsna analogija reakcijskih sila s obzirom da su reakcija na promjenu stanja gibanja. Informacija o izvoru koji stvara neko polje sila se prostorom širi brzinom svjetlosti. NAPOMENA: U biti, sve se sile mogu svesti na volumenske sile, s obzirom da su interakcije subatomskih čestica, atoma i molekula dominantno elektromagnetske prirode. Međutim, "pojednostavljenje" kontaktnom silom je dostatno, često i jedino prihvatljivo kod razmatranja konvencionalnih fizikalnih problema. Također treba napomenuti da je kod međudjelovanja čestica na molekularnoj razini (i niže) zapravo besmisleno govoriti o gravitacijskim i elektromagnetskim silama kao volumenskim silama, s obzirom da se elementarne mase i naboji mogu predstaviti točkama (nemaju volumena). Takve sile opravdavaju naziv "volumenska" tek na makrorazini. Vidi:
- Impuls sile Kategorija:Fizikalne veličine ko:힘 (물리학) simple:Force (physics)

Gravitacija

Gravitacija je jedno od osnovnih svojstava našeg svemira. Manifestira se kao privlačna sila između svih tijela koja imaju masu. Dva tijela masa \mathbfm_1 i \mathbfm_2 privlačit će se silom čiji je intenzitet ::::F_g(r)=G gdje je \mathbfG gravitacijska konstanta, G=6.67 \times 10^ [Nm2kg-2], a \mathbfr je međusobna udaljenost. Gravitacijska sila nikad nije odbojna!! Gravitacijske sile spadaju u volumenske sile, a sve volumenske sile rezultat su postojanja tzv. polja sila u prostoru. Svako polje sila koje postoji rezultat je nekog svojstva vezanog uz materiju. Tako je gravitacijsko polje sila rezultat svojstva materije koju zovemo masenost, električno polje je vezano uz naboj itd. Neka čestica će osjećati silu kad se nalazi u prostoru gdje postoji polje sila samo ako je i ona sama izvor istovrsnog polja sila, tj. ako i ona sama posjeduje svojstvo koje posjeduje izvor polja u kojem se ta čestica nalazi. Tako, na primjer, električki neutralna čestica neće osijećati nikakvu silu u električnom polju jer ona jednostavno ne posjeduje svojstvo električnog naboja. Utjecaj polja sila se prostorom širi brzinom svjetlosti, a iz toga slijedi da se i promjena u polju sila prostorom također širi tom brzinom!! Ova je tvrdnja u skladu s teorijom relativnosti prema kojoj je brzina svjetlosti maksimalna brzina kojom može putovati informacija. Gravitacijska sila nije dovoljno ilustrativna veličina za opisivanje gravitacijskog polja pa se umjesto nje uvodi pojam jakosti gravitacijskog polja. Sila privlačenja ovisi o dvije varijable, a to su dvije mase koje se međusobno privlače. Jakost gravitacijskog polja ovisi samo o masi koja stvara to gravitacijsko polje. Jakost gravitacijskog polja mase \mathbfm_1 računa se kao ::::g(r)==G Ova veličina nam govori kojom silom gravitacijsko polje privlači jedan kilogram mase u nekoj točki prostora određenoj radijvektorom \mathbfr. Mjerna jedinica je njutn po kilogramu [N/kg], a lako se može pokazati da je njutn po kilogramu isto što i metar u sekundi na kvadrat [m/s2], što je mjerna jedinica ubrzanja. Možemo, dakle, reći da je jakost gavitacijskog polja u nekoj točki prostora zapravo ubrzanje sile teže tog istog gravitacijskog polja. Ta je veličina svojstvo isključivo gravitacijskog polja i nema nikakve veze s masom koja se eventualno može naći u tom polju, za razliku od sile; jakost gravitacijskog polja bismo mogli nazvati i specifičnom silom, s obzirom da se radi o sili svedenoj na jedinicu onog svojstva uz koje se veže ovo polje sila (masa). Dopunske činjenice za potpunije razumijevanje:
- Gravitacijsko polje svake čestice širi se u beskonačnost, ali njegova jakost slabi s kvadratom udaljenosti.
- Za dobivanje jakosti \mathbfg, svejedno je s kojom će se masom \mathbfm_2 vršiti dijeljenje jer će ukupna sila uvijek biti proporcionalno veća ili manja.
- Definicija jakosti gravitacijskog polja se matematički može dobiti i na alternativni način uvrštavanjem jedinične mase u drugi Newtonov zakon.
- Ako neko tijelo promijeni položaj u prostoru, jakost njegovog gravitacijskog polja u proizvoljnoj točki prostora će se promijeniti u skladu s tim pomakom tek nakon onoliko vremena koliko je potrebno da svjetlost dođe od tijela do te točke. Category:Fizika

Ubrzanje

Ubrzanje (ili akceleracija) koje se uči na satovima fizike u srednjoj školi, zapravo je jednoliko ubrzanje: ubrzanje kod kojega je a=konst.. Ubrzanje je promjena brzine u jedinici vremena, pa je algebarska formula za ubrzanje a=v/t, a jedinica m/s². Iz toga proizlazi v=at te t=v/a; pri čemu je t vrijeme, a ubrzanje, a v brzina. Ako želimo izračunati put pri jednolikom ubrzanom gibanju: s=a/2
- t2; s je put. Ako imamo poznatu akceleraciju i brzinu, a moramo izračunati put, možemo prvo izračunati vrijeme, a možemo se koristiti i formulom: s=v2/2a , koju smo dobili supstituiranjem v2/t2 umjesto t2. Još postoji gibanje, koje je ubrzano sa početnom brzinom. To je gibanje kod kojeg tijelo već ima određenu brzinu, te još dobiva i akceleraciju (primjer je auto kod pretjecanja). Za izračunavanje brzine nakon vremena t (pri ubrzanom gibanju s početnom brzinom), koristimo se formulom vkonačna=v0+at pri čemu je v0 početna brzina. Za izračunavanje prijeđenog puta, koristimo se sljedećom formulom: s=v0t+ a/2
- t2. Za sve gornje formule, ako je akceleracija negativna (u smjeru suprotnom gibanja tijela) vrijedi "-" umjesto "+". Sve gornje jednadžbe su aproksimativne i vrijede za srednjoškolski pristup: promjena se, u matematičkoj fizici, bilježi diferencijalom promjenjive veličine, pa se u to odnosi i na definiciju ubrzanja. Kategorija:Fizikalne veličine

Etap Hotel

Etap is a European chain of basic-service budget hotels owned by the Accor Group, they cost less than €50 per night. There are several branches in major cities and close to transport hubs like the Eurotunnel terminal in Coquelles (pictured). There are 330 hotels within Europe, most of which are in France.

The Rooms

The rooms are simply furnished and in most cases the walls are whitewashed, they contain the amenities you would expect for the price such as a small desk, television (sometimes with cable/international channels (depending on location), a double or double with a bunk bed, a shower, a sink and a toilet. The rooms and entrance have coded locks to ensure security while also keeping costs down due to the fact no keys are required.

Other amenities

All Etap hotels have a breakfast area, a reception (only manned between certain hours) and an automatic reception for out of hours check-ins.

Two Styles of Hotel Exterior

There are two distinct exterior designs of Etap hotels, they are pictured below, the first one is found in hotels that were built after 2000 or form part of Accor estates such as those at Paris CDG Airport and in the Cité Europe Shopping complex near the Eurotunnel terminal, these are known in France as Zone Hotellier (Hotel Zones), the older style is found in individual properties or those built before 2000. Eurotunnel Eurotunnel

External link


- [http://www.etaphotel.com Company Website] Category:Accor brands

alojamientos en edimburgo Black-Breath Kredyt hipoteczny narty sowacja yciorys










































:: RELATED NEWS ::
荷蘭醬
荷蘭醬，又稱荷蘭酸辣醬(Hollandaise sauce)，是一种蛋黄酱。

做法一

兩~三顆蛋黃加入適量鹽和黑胡椒調味，打均勻。 半顆檸檬汁和差不多等量的白酒醋煮沸之後馬上從鍋子裏倒進不停攪拌的蛋黃液裏面。 然後再慢慢倒入融
荷兰酱
荷蘭醬，又稱荷蘭酸辣醬(Hollandaise sauce)，是一种蛋黄酱。

做法一

兩~三顆蛋黃加入適量鹽和黑胡椒調味，打均勻。 半顆檸檬汁和差不多等量的白酒醋煮沸之後馬上從鍋子裏倒進不停攪拌的蛋黃液裏面。 然後再慢慢倒入融
圣海伦斯火山
圣海伦斯火山是一座活火山，1983年月18日发生了最为猛烈的喷发。火山喷出的烟云冲上了2万米高空，火山灰随气流扩散直至4000千米以外。火山附近许多河流被堵塞改道，熔岩流还引起了森林大火。造成了60多人死亡，390平方千米的土地变为不毛之地，是美国历史上，也是20世纪以来地球上最大规模的火山喷发之一。 参见《环球国家地理》《Global National Geography》
吴淞江
吴淞江，又称苏州河，古称松江、松陵江，黄浦江主要支流。发源于太湖瓜泾口，在上海市区外白渡桥附近汇入黄浦江，全长125公里，上海境内54公里。
衰变模式
某些元素（如镭、铀等）的不稳定原子核自发地放出射线（如α射线、β射线、γ射线等）而衰变成另外的元素（衰变产物）的性质。常见衰变模式有 珍宝岛，俄罗斯称之为达曼斯基岛(остров Даманский)。位于中国黑龙江省虎林市，中苏界河乌苏里江主航道中心
衰变能量
某些元素（如镭、铀等）的不稳定原子核自发地放出射线（如α射线、β射线、γ射线等）而衰变成另外的元素（衰变产物）的性质。常见衰变模式有镭、铀等）的不稳定原子核自发地放出射线（如α射线、β射线、γ射线等）而衰变成另外的元素（衰变产物）的性质。常见衰变模式有镭、铀等）的不稳定原子核自发地放出射线（如α射线、β射线、γ射线等）而衰变成另外的元素（衰变产物）的性质。常见衰变模式有美國華盛頓簽署的國際公約，通常都會簡稱為華盛頓公約或華盛頓條約，它們包括了：
- 華盛頓海軍條約：1922年簽署的海軍軍備限制條約。
-