:: wikimiki.org ::
| Miljacka |
MiljackaMiljacka je rijeka u središnjoj Bosni i Hercegovini
Iako veoma kratka (35,9 kilometera) Miljacka je jedna od najpoznatijih rijeka u našoj zemlji. Razlog za ovo je što protiče kroz glavni grad naše zemlje - Sarajevo.
Tok Rijeke
Rijeka Miljacka izvire nekoliko kilometera istočno od Sarajeva u mjesto Pale. Sa Pala Miljacka teće istočno u Sarajevo odakle nastavlja svoj put prema rijeci Bosni u koju se uliva.
Mostovi
Na Miljacki se nalazi više desetina mostova. Možda najpoznatiji od ovih mostova je Ajfelov Most u sarajevskom naselju Skenderiji. Njegov arhitekta je Gustave Eiffel, isti čovjek koji je napravio i Ajfelov toranj u Parizu, Francuska.
Category:Rijeke
Category:Rijeke u Bosni i Hercegovini
Bosna i Hercegovina
Bosna i Hercegovina (BiH) je država u jugoistočnom dijelu Evrope, smještena na zapadu Balkanskog poluotoka. Sa sjevera, zapada i juga graniči sa Hrvatskom, a sa istoka sa Srbijom i Crnom Gorom. Glavni grad zemlje je Sarajevo. Nezavisnost je stekla 5. aprila 1992. godine nakon raspada bivše Jugoslavije. Prema međunarodnim procjenama, broj stanovništva iznosi 4.007.608 (2004, podaci CIA).
Historija
Glavni članak: Historija Bosne i Hercegovine
Historija Bosne i Hercegovine
U prvim stoljećima nove ere, područje današnje Bosne bilo je sastavni dio Rimskog Carstva. Većinom su ga naseljavali [Iliri]. Nakon pada carstva, Bosnu su svojatali kako Bizantsko Carstvo, tako i zapadni nasljednici Rima. Slaveni se ovdje naseljavaju u 7. stoljeću, a kraljevine Srbija i Hrvatska vladaju dijelovima Bosne tokom 9. stoljeća. U 11. i 12. stoljeću nad Bosnom gospodari kraljevina Mađarska. Srednjovjekovna bosanska država stiče svoju nezavisnost oko 1200. godine, te se u ovom periodu razvija njen autohtoni bošnjanski narod. Nezavisnost zadržava je sve do dolaska Osmanlija 1463. godine, kad zvanično postaje dio Osmanskog carstva.
Tokom osmanske vladavine u Bosni, mnogi Bošnjani odbacuju kršćanstvo i dobrovoljno prelaze na Islam. Istovremeno, Vlasi, odnosno kasniji Srbi se po prvi put pojavljuju u nekim djelovima Bosanskog ejaleta, dok se mnogi Bošnjani katolici iseljavaju u pravcu zapada. Ovaj razvitak demografije, je korijen današnjih naroda Bosne i Hercegovine. Mnogi od Bošnjaka(Bošnjaci su ušli u orijentalni civilizacijski krug) pripadali su bošnjačkom plemstvu, tako da su već u prvoj polovini 16. stoljeća mnogi begovi i vojskovođe u osmanskoj Evropi upravo porijeklom iz Bosne (npr. Mehmed-paša Sokolović ili Gazi Husrev-beg).
Gazi Husrev-beg
U 16. i 17. stoljeću, Bošnjaci su bili sastavni dio osmanske vojske, dok su najvažnije uloge vlade Bosanskog ejaleta najčešće pripadali Bošnjacima.Mnoge od bošnjačkih porodica koje su rano prešle na Islam su bile vrlo moćne, što u Bosni dugo vremena zadržava i feudalne odnose između Bošnjaka i drugih naroda.
Osmanski neuspjesi protiv druge regionalne velesile u ovom dijelu Evrope, Austrije pomiču granicu između Osmanskog carstva i ostale Evrope, koja sad ponovo stiže pred same kapije Bosne, čime se opća situacija u zemlji pogoršava. Sa konstantnim napadima i ekonomskom krizom širi se nezadovoljstvo, tako da u prvoj polovini 19. stoljeća, sultan nekoliko puta pokušava izvršiti reforme, ali ovome kapetani u Bosni odgovoraju pobunama. Najčuvenija od njih je pobuna Huseina kapetana Gradaščevića 1831. godine. Nakon što su poraženi od strane Osmanlija, vojni otpor Bošnjaka se završava, dok carstvo i dalje slabi. Istovremeno srpski odnosno hrvatski nacionalni pokreti vrše jak pritisak na Bošnjake tako da mnogi Bošnjaci se na osnovi vjere ili nečeg drugog odvaja u srpski odnosno hrvatski nacionalni korpus te broj Srba i Hrvata u Bosni raste.
1831.
1878. godine Bosna, odlukom Berlinskog kongresa, postaje sastavni dio Dvojnog kraljevstva Austro-Ugarske. Paralelno se u susjednim državama razvijaju slavenski nacionalni pokreti, koji su radili na ujedinjenju svih Južnih Slavena na jugoistoku Evrope. Povod za Prvi svjetski rat bio je atentat u Sarajevu ljeta 1914. godine, kojeg je izveo velikosrpski terorist Gavrilo Princip, pripadnik revolucionarnog omladinskog pokreta "Mlada Bosna". On je pucao na austrougarskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegovu noseću suprugu, koji su tom prilikom i ubijeni. Povod za prvi veliki sukob svjetskih razmjera bio je time pronađen.
Mlada Bosna
Krajem Prvog svjetskog rata i propašću Austro-Ugarske Bosna i Hercegovina ulazi u novonastalu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, koja se od 1929. zove Kraljevina Jugoslavija. Time Bosna i Hercegovina, nakon orijentalizacije i okcidentalizacije, doživljava pojačanu kulturnu i političku dominaciju Beograda, koja se ogledala u raznim segmentima društvenog života. Nakon pojačane europeizacije, industrijalizacije i opće ekspanzije bosanskog društva za vrijeme austrougarske epohe, Bosna i Hercegovina tokom prve Jugoslavije ekonomski nazadaju, što stvara osnovu za socijalno nezadovoljstvo i nemire, koji će kasnije uslijediti.
Beograda
Nakon sloma parlamentarne demokracije i zavođenja kraljevske diktature 1929. došlo je do novih administrativno-političkih promjena u zemlji. Jugoslavija je dobila devet banovina, čime je Bosna prvi put nakon više od 400 godina formalno podijeljena. Površina Bosne i Hercegovine pripala je u svom historijskom obliku četirima različitim banovinama, koje su nazvane po velikim rijekama. Vrbaska, Drinska, Zetska i Primorska banovina trebale su prema prvotnoj ideji tadašnjeg jugoslavenskog kralja Aleksandra I potisnuti regionalne i nacionalne identitete, a u prvi plan staviti jedinstveni jugoslavenski identitet.
identitet
1939. ugovorom Cvetković-Maček dolazi do stvaranja Banovine Hrvatske, u koju ulaze i dijelovi Bosne i Hercegovine, i to uglavnom oni koji su već pripadali Primorskoj banovini i dijelovi zemlje na sjeveru, uz rijeku Savu. Početkom Drugog svjetskog rata pod vodstvom Ante Pavelića, porijeklom iz bosanskog mjesta Bradine, osniva se 14.aprila 1941. godine NDH, u čiji sastav ulazi cijela Bosna i Hercegovina. Znatan dio bosanskih Hrvata sudjeluju kao pripadnici vojske NDH, ustaše,domobrani, dok nekolicina Bošnjaka zauzima vodeće pozicije u vlasti kao ministri u vladi NDH. kao npr.Osman Kulenović i Džafer beg Kulenović. Dio Srba bori se na strani četnika, ubijajući Bošnjake, Hrvate, Jevreje i komuniste. Ustaše progone i ubijaju Srbe, Rome, Jevreje i komuniste.četnika
Ipak najveći dio Bošnjaka, bosanskih Srba i djelovi bosanskog hrvatskog korpusa aktivno učestvuju u antifašističkom pokretu Josipa Broza Tita, dajući znatan doprinos Narodno-oslobodilačkoj borbi i konačnom oslobođenju cijele zemlje od stranih okupatora. Time se Bosna i Hercegovina može pohvaliti, da je jedna od prvih zemalja antifašističke koalicije u porobljenoj Evropi 1941-1945.
Na teritoriji Bosne i Hercegovine vode se neke od najžešćih bitaka (Neretva, Kozara, Sutjeska, Drvar) Drugog svjetskog rata na području jugoistočne Evrope. U Mrkonjić Gradu su 25. novembra 1943. godine postavljeni temelji savremene Bosne i Hercegovine, a u Jajcu 29. novembra iste godine na zasjedanju AVNOJ-a i osnove nove, socijalističke Jugoslavije, u sklopu koje je Bosna i Hercegovina bila jedna od šest ravnopravnih republika.
Jugoslavije
U vremenu od 1945. do početka 1990-ih, Bosna i Hercegovina doživljava ubrzanu industrijalizaciju, modernizaciju i urbanizaciju, a paralelno s tim osnivaju se i institucije zemlje, koje naglašavaju njenu državnost i institucionalnu nezavisnost. U ovo vrijeme spadaju osnivanje Akademije nauka i umjetnosti BiH, univerziteta u Sarajevu, Banja Luci, Mostaru i Tuzli, Radiotelevizije Sarajevo, te brojnih drugih nacionalnih i kulturnih institucija. Tokom kasnih šezdesetih godina dolazi do priznavanja Muslimana kao posebne nacionalne jedinice u tadašnjoj zemlji, koji uz Srbe i Hrvate, čine jedan od konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine.
Hrvate
1984. godine glavni je grad Republike, Sarajevo, domaćin 14. Zimskih olimpijskih igara, sportske manifestacije mira i prijateljstva, koja podiže ugled grada i zemlje u inostranstvu. Tokom 1980-ih, godina Sarajevo je, a napose i Bosna i Hercegovina, centar svojevrsne pop kulture u Jugoslaviji. Ovdje stvaraju neki od najpopularnijih domaćih filmskih autora (Kusturica, Kenović), a pop i rock-grupe spadaju u najznačajnije u zemlji. Bogata književna tradicija nastavlja se i tokom sedamdesetih i osamdesetih godina u remek-djelima, koja nastavljaju tamo, gdje su nekad stali naši najznačajniji autori kao Ivo Andrić dobitnik Nobelove nagrade za književnost i Meša Selimović.
Meša Selimović
U oktobru 1991. godine Bosna i Hercegovina izglasava suverenost, da bi potom uslijedio i referendum za nezavisnost u februaru 1992. godine. Veliki dio srpskog stanovništva bojkotirao je referendum. Odmah po proglašavanju nezavisnosti i međunarodnog priznanja zemlje od strane Ujedinjenih nacija u aprilu 1992. godine, izbija agresija Srbije i Crne Gore, a nedugo nakon toga u junu 1992. godine i agresija Republike Hrvatske na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Već 1991. hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, sklapa dogovor o podjeli Bosne i Hercegovine sa srbijanskim predsjednikom Miloševićem. O podjeli Bosne i Hercegovine danas postoji mnogobrojna dokumentacija, među kojom su najznačajniji stenogrami Franje Tuđmana, ali i svjedočenja predsjednika Stjepana Mesića, nekadašnjeg predsjednika Predsjedništva SFRJ, Ante Markovića, nekadašnjeg premijera SFRJ i mnogih drugih svjedoka vremena.
Ante Markovića
Rat traje do 1995. godine, u kojem najviše stradaju bošnjaci, nad kojima je počinjen genocid i etničko čišćenje, a manje trpe i Hrvati i Srbi. Sva tri naroda u zemlji rat doživljavaju na različite načine, vidjevši u njemu ugrožavanje vlastitih nacionalnih interesa iako istina jeste da je rat vođen između fašista i oslobodilaca. Početkom 1992. vraća se i historijsko ime Bošnjak kao ime nacije, koje zamjenjuje dotadašnju nacionalnu oznaku Musliman.
Ante Markovića
U američkom gradu Daytonu 21. novembra 1995. sve zaraćene strane u agresiji na BiH potpisuju mirovni sporazum, čime je neslužbeno završen rat. Konačni sporazum potpisan je u u Parizu 14. decembra 1995. Dejtonski sporazum potvrdio je Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu i suverenu državu u evropskoj porodici država. Prema ugovoru Bosna i Hercegovina sastoji se iz dvije administrativne jedinice: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, te Brčko distrikta, koji ima poseban status i ne pripada nijednom entitetu.
Politika Brčko distrikt
Bosna i Hercegovina je po svom državnom uređenju federalna republika. Nezavisnost je stekla 5. aprila 1992., nakon što se referendumom o nezavisnosti odvojila od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, iz koje su prethodno istupile Slovenija, Hrvatska i Makedonija. Vlada se po trenutnom ustavu počela sastavljati od 14. decembra 1995. godine nakon potpisivanja Dayjtonskog mirovnog sporazuma, koji je zaustavio rat. Glavni grad zemlje je Sarajevo.
Sarajevo
Evropski parlament bira visokog predstavnika. Trenutni visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini je Paddy Ashdown iz Velike Britanije.
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine sastoji se od tri člana, iz svakog naroda po jedan, koji se izmjenjuju na mjestu predsjednika predsjedništva svake 4 godine. Njih izravno bira narod: Federacija bira predstavnika Bošnjaka i predstavnika Hrvata, a Republika Srpska bira predstavnika Srbina. Član predsjedništva sa najviše glasova obično postaje prvi predsjednik, ali ovo se mijenja svakih osam mjeseci. Predsjedavajuće Vijeća ministara imenuje predsjedništvo, a odobrava Parlamentarna skupština. Predsjedavajući zatim imenuje ministre.
Vijeća ministara
Parlamentarna skupština je zakonodavno tijelo Bosne i Hercegovine. Ona se sastoji od dva doma: Vijeće naroda i Vijeće općina. Dom naroda se sastoji od 15 delegata, od kojih su dvije trećine iz Federacije (5 Hrvata i 5 Bošnjaka) i jedna trećina iz Republike Srpske (5 Srba). Predstavnički dom se sastoji od 42 člana, od kojih se dvije trećine biraju u Federaciji, a jedna trećina u Republici Srpskoj.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je najviša i konačna instanca u pravnim pitanjima i broji devet članova: četiri se biraju iz Predstavničkog doma Federacije, dva se biraju iz Narodne skupštine Republike Srpske, a tri člana bira predsjednik Europskog suda za ljudska prava nakon konzultacija sa Predsjedništvom zemlje. Državni sud Bosne i Hercegovine ima 9 članova, a sastoji se od administrativnog djela, kriminalističkog djela i suda za obraćanje javnosti.
Europskog suda za ljudska prava
Zaposlene osobe sa najmanje 16 godina starosti imaju pravo glasa, dok nezaposleni pravo glasa dobiju sa 18 godina starosti. Neke od političkih stranaka u Bosni i Hercegovini su: Socijaldemokratska Partija BiH, Stranka demokratske akcije, Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine, SNSD, Liberalna stranka Bosne i Hercegovine, Stranka za Bosnu i Hercegovinu, Nova hrvatska inicijativa, Srpska demokratska stranka i Srpska radikalna stranka Republike Srpske. U zemlji djeluje i veliki broj nevladinih organizacija, koji stvaraju samo lažni dojam, da se nešto radi na demokratizaciji društva, koje je i deset godina nakon svršetka rata duboko podijeljeno po nacionalnoj, ali i socijalnoj osnovi. Kao i u dobrom dijelu zemalja u tranziciji, i Bosnu i Hercegovinu su zahvatili procesi takozvanih privatizacija i dokapitalizacija, koji za cilj imaju opću pljačku i generalno osiromašenje društva. Kao rezultat svega u današnjem se društvu u Bosni i Hercegovini može uoiti mali, odabarni sloj novovjekih pseudobogataša i velika masa osiromašenih građana, koja se bori za goli život i opstanak.
Politička struktura zemlje
Srpska radikalna stranka Republike Srpske
Srpska radikalna stranka Republike Srpske
Srpska radikalna stranka Republike Srpske
Bosna i Hercegovina ima nekoliko nivoa političkih struktura nakon federalne vlade. Najvažnija od ovih podjela je organizacija države po entitetima (Republika Srpska i Federacija Bosne i Hercegovine. Federacija Bosne i Hercegovine raspolaže sa 51% površine Bosne i Hercegovine, a Republika Srpska sa 49%. Entiteti su nastali u Dejtonskom sporazumu 1995. godine, zbog ogromnih promjena u etničkoj slici zemlje. U Republici Srpskoj ovo je većinom bilo zbog nasilnog etničkog čišćenja lokalnog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva, a u dijelovima Federacije lokalnog srpskog stanovništva.
Od 1996. godine ovlasti vlada oba entiteta se u odnosu prema federalnoj vladi značajno smanjio. Ipak, iako je zemlja na putu ka svom drvavnom ujedinjena, entiteti još uvijek imaju brojna, individualna prava. Model Brčko distrikta i decentalizacija na lokalne organe vlasti put su budućnosti za Bosnu i Hercegovinu. Treći nivo političke podjele, nakon entiteta i federalne vlade, su kantoni. Federacija Bosne i Hercegovine se sastoji od deset kantona. Svi oni imaju svoju kantonalnu vladu, koja se nalazi pod zakonom Federacije. Neki kantoni su etnički mješoviti i imaju specijalne sisteme, kako bi se očuvala prava svih naroda.
Zadnji nivo političke podjele Bosne i Hercegovine su općine. Zemlja se sastoji od 137 općina a, od kojih su 74 u Federaciji Bosne i Hercegovine, a 63 u Republici Srpskoj. I općine također imaju svoju vladu i službe, i uglavnom su obrazovane oko najznačajnijeg grada ili mjesta u području. Svaki kanton sastoji se od nekoliko općina. Općine se dijele na mjesne zajednice.
Osim entiteta, kantona, i općina, Bosna i Hercegovina također ima i svoja četiri tzv. službena grada. To su: Banja Luka, Mostar, Sarajevo, i Sarajevo Republike Srpske. Grad Banja Luka i grad Mostar se nalaze u općinama istog imena, dok se Sarajevo i Sarajevo Republike Srpske sastoje od nekoliko općina. Gradovi također imaju svoju vladu, čija moć je između vlade općina i vlade kantona (Ili vlade entiteta u Republici Srpskoj).
Geografija
Sarajevo Republike Srpske
Glavni članak: Geografija Bosne i Hercegovine
Bosna i Hercegovina je smještena na jugoistoku Evrope, u zapadnom dijelu Balkana. Ukupna površina zemlje je 51.129 km². Graniči sa Hrvatskom na sjeveru, sjeverozapadu i jugu (ukupna dužina granice: 932 km), te sa Srbijom i Crnom Gorom na istoku (ukupna dužina granice sa SCG:527 km, od toga 312 km sa Srbijom, 215 sa Crnom Gorom). Na krajnem jugu Bosna i Hercegovina izlazi na Jadransko more, u dužini od 20 km, koji se nalaze na teritoriji općine Neum. Granice Bosne i Hercegovine su uglavnom prirodnog porijekla i uglavnom je čine rijeke Drina, Sava, i Una, te planine kao Dinara na jugozapadu zemlje.
Dinara
Bosna i Hercegovina se sastoji od dvije geografske i historijske cjeline: većeg bosanskog dijela na sjeveru (oko 42.000 km²) i manjeg hecegovačkog na jugu. Bosna je mahom planinska zemlja, a isto se odnosi i na Hercegovinu, s tom razlikom da je riječ o različitim karakterima tla.
Hercegovinu
Na sjeveru se planinsko područje spušta u lagano-brežuljkasto područje Posavine, odnosne dalje pretvara u Panonsku nizinu. Dinarski dijelovi Bosne prostiru se od zapada ka istoku. Hercegovinu čine planinska (visoka) i jadranska (niska) Hercegovina, koja užim pojasom između Neuma i poluotoka Klek izbija i na Jadransko more. Značajna su i polja, odnosno zaravni, koje se pružaju duž najvećih bosanskih rijeka (Una, Vrbas, Bosna, Drina), od juga ka sjeveru, odnosno u slučaju Neretve od sjevera ka jugu, a posebni oblik u krajoliku čine prostrana kraška polja na jugozapadu, jugu i jugoistoku zemlje (Livanjsko polje, Duvanjsko polje, Popovo polje).
Popovo polje
13.60% površine Bosne i Hercegovine čini plodna zemlja, a samo 2.96% zemlje se upotrebljava za poljoprivredu, dok je 83.44% zemlje poljoprivredno gotovo neiskorišteno. U prirodne resurse Bosne i Hercegovine ubrajaju se: ugljen, željezo, boksit, mangan, bakar, krom, cink, te svakako drvo i znatne vodene mase. Najviši vrh Bosne i Hercegovine je planina Maglić (2.386 m), dok je najniži dio zemlje na razini mora. Rijetki zemljotresi i poplave čine jedinu ozbiljnu prirodnu opasnost u Bosni i Hercegovini. Među najvažnije probleme prirode spadaju onečišćenost zraka iz industijskih postrojenja, opća zagađenost prostora zbog nedostatka opće kulture i ekološke svijesti i veliko krčenje šuma.
zemljotresi
Klima Bosne i Hercegovine je umjereno kontinentalna sa toplim ljetima i hladnim zimama. Područja sa velikom nadmorskom visinom imaju kratka hladna ljeta i duge žestoke zime. Primorje i jug zemlje mogu se pohvaliti blagim kišovitim zimama.
Glavni grad zemlje je Sarajevo (ca. 500.000 stanovnika), a od većih gradova valja izdvojiti: Banja Luku, Tuzlu, Mostar, Zenicu, Bihać, Prijedor, Brčko, Bijeljinu, Travnik, Trebinje, Doboj i Livno.
Privreda
Glavni članak: Privreda Bosne i Hercegovine
Privreda Bosne i Hercegovine
Privreda Bosne i Hercegovine
Privreda Bosne i Hercegovine
Uz Makedoniju, Bosna i Hercegovina je bila najsiromašnija republika u SFRJ. Poljoprivreda je uglavnom bila u privatnim rukama, ali posjedi su bili mali i neprofitabilni, dok se hrana uglavnom uvozila. I danas se vide posljedice centralnog planiranja privrede, a glavna je nevolja prevelik broj radnika u industriji. Za vrijeme socijalizma u BiH je forsirana teška i vojna industrija, pa je republika imala velik dio jugoslavenskih vojnih postrojenja.
Tri godine ratovanja uništile su bosansku privredu i infrastrukturu, pa je proizvodnja pala za 80%. Nakon 1995., proizvodnja se malo oporavila 1996-98., ali rast se znatno usporio 1999. godine. BDP je i dalje duboko ispod razine 1990. godine. Nezaposlenost je 2002. godine iznosila 40%. Teško je tačno ocijeniti stanje privrede, jer iako oba entita obavljavaju svoje statistike, statistike za cijelu državu su ograničene. Osim toga, službene statistike se ne bave sivom ekonomijom, koja je vrlo prisutna u cijeloj zemlji i u svim segmentima društva.
Prema procjenama iz 2003. godine BDP iznosi otprilike $24.31 milijardi, a raste 3,5% godišnje. BDP po glavi je $6.100. Po sektoru, 13% BDPa otpada na poljoprivredu, 40.9% na industriju, te 46.1% na servisne djelatnosti. 40% radnika je nezaposleno.
Glavni poljoprivredni proizvodi Bosne i Hercegovine su: žito, kukuruz, te razne vrste voća i povrća. Glavne industrijske grane su: proizvodnja čelika, ugljena, željeza, automobilska industrija, tekstilna industrija, proizvodnja duhana, namještaja i prerada nafte. Glavni partneri za izvoz su Italija (29%), Hrvatska (18.5%), Njemačka (17.3%), Austrija (9.3%) i Slovenija (6.7%). Glavni partneri za uvoz su Hrvatska (24.3%), Slovenija (15.5%), Njemačka (13.6%), Italija (12%), Mađarska (7.6%), i Austrija (6.6%).
Stanovništvo
Glavni članak: Stanovništvo Bosne i Hercegovine
Stanovništvo Bosne i Hercegovine
Prema popisu iz 1991. godine, BiH je imala 44% Bošnjaka, 31% Srba i 17% Hrvata, dok se 6% ljudi deklariralo kao Jugoslaveni, a 2% kao Ostali. Religijska podjela je slična nacionalnoj: 99% Hrvata su katolici, 90% Bošnjaka su muslimani. Podaci su se otad znatno promijenili, jer je u ratu poginulo između do 250.000 ljudi, a gotovo polovina stanovništva zemlje promijenila je mjesto boravka. Prema podacima američke agencije CIA iz 2000. godine, u BiH je živjelo 52% Bošnjaka, 35.1% Srba, 14.3% Hrvata i 0.6% Ostalih. Prema procjenama iste agencije iz 2004. godine, Bosna i Hercegovina ima otprilike 4.007.608 stanovnika. Prema domaćim procjenama u Federaciji Bosne i Hercegovine živi 2.318.972 ljudi, a u RS 1.490.993.
Stanovništvo Bosne i Hercegovine
Službeni jezici Bosne i Hercegovine su bosanski, hrvatski i srpski. Prema vjesrkoj pripadnsoti stanovnici Bosne i Hercegovine se dijele na: muslimane 40%, pravoslavne 31%, katolike 15%, te 14% na pripadnike ostalih vjeroispovjesti. 18.9% stanovništva je mlađe od 14 godina starosti, 70.6 je između 15 i 64 godina starosti, te 10.5% je starije od 65 godina starosti. Prosječna starost stanovika zemlje iznosi 35,9 godina. Za muškarce je ona 35,5 a za žene 36,2 godina. Stanovništvo raste otprilike 0.45% godišnje.
Ipak bez zvaničnog popisa ne može se pouzdano reći, koliko Bosna i Hercegovina ima stanovnika. Projekt Evropske unije za regionalni ekonomski razvoj u Bosni i Hercegovini je napravio socioekonomsku analizu[http://www.eured-bih.org/eng/documents/SEA&SWOT/NWSEA&SWOTloc.pdf] za sjeverozapadnu Bosnu, koja se po definicijama analize sastojala od: Livanjskog, Srednjobosanskog, Unsko-sanskog, te područja Republike Srpske zapadno od Brčko distrikta. Prema procjenama analize, u cijelom tom području živi samo 1.101.704 ljudi, što bi značilo da je broj stanovnika Republike Srpske vjerovatno značajno manji od 1,5 miliona, kako to rado tvrdi službena Banja Luka.
Kultura
Iako relativno mala zemlja, Bosna i Hercegovina ima bogatu kulturu koja je imala veliki utjecaj na ostale zemlje Balkana, a kadkad i na cijeli svijet. Ona se ispoljavala na raznim područjima ljudske djelatnosti, a uključivala je muziku, književnost, film, likovnu i primijenjenu umjetnost, te design i suvremene medije. Bosna i Hercegovina je uz Mađarsku, jedina zemlja u regiji, koja je dala više od jednog dobitnika prestižne Nobelove nagrade: Vladimir Prelog dobio ju je za hemiju, a i Ivo Andrić za književnost. Glavni grad Sarajevo je bio domaćin 14. Zimskih olimpijskih igara, koje su bile ne samo druženje mladih sportista iz cijeloga svijeta, nego i igre kulture, mira i prijateljstva.
14. Zimskih olimpijskih igara
Muzika Bosne i Hercegovine ima dugu i slavnu historiju. Tradicionalna muzika Bosne je mješavina raznih balkanskih utjecaja, u kojoj se susreću najrazličitiji motivi i žanrovi. Najčuvenija je ipak sevdalinka, ljubavna pjesma karakterističnog izraza, koja u Bosni ima veoma dugu tradiciju, a odlikuje je sentimentalna muzikalnost i poetski, romantični tekst melankoličnog ugođaja. To ni ne čudi, jer je u osnovi turske riječi "sevdah" - ljubav.
U bivšoj Jugoslaviji Bosna i Hercegovina se izdavajala čitavim nizom veoma uspješnih pop i rock formacija, među kojima su: "Indexi", "Bijelo dugme", "Ambasadori", "Teška industrija", "Plavi orkestar", "Crvena jabuka", "Zabranjeno Pušenje", "Merlin", "Hari Mata Hari" bile najpopularnije. Osim vokalno-instrumentalnih sastava treba spomenuti i pjevače zabavne muzike, koji i danas pripadaju samom vrhu domaće zabavne muzike kod nas. Tu se ubrajaju: Kemal Monteno, Zdravko Čolić, Davorin Popović, Seid Memić Vajta, Neda Ukraden, Jadranka Stojaković, Mahir Paloš, Jasna Gospić, Alma Čardžić, a među novim zvijezdama ističu se: Fuad Backović Deen, Mija Martina, Selma Bajrami, Igor Vukojević, Boris Režak, Al Dino, Tinka Milinović i drugi. Iz Bosne i Hercegovine porijeklo vuku i: Sragan Stojnić, Ibrica Jusić, Krunoslav Slabinac, Bisera Veletanlić, Senka Veletanlić, Ivo Fabijan, Boris Novković, Ivan Mikulić, Romana, "Feminem", Ružica Čavić.
Bosna i Hercegovina je i jedna od prvih zemalja alternativne i urbane kulture u regiji, koja se može pohvaliti veoma kreativnom i mladom scenom. Ovdje u prvom redu valja spomenuti našeg najpoznatijeg hip-hop pjevača Edina Osmića, poznatijeg kao Edo Maajka, čija slava prelazi i područje Balkana.
Edo Maajka
Narodna i tradicionalna muzika, te folklor obojen raznim etno-motivima balkanske i orjentalne muzike čine bosansku muzičku scenu još raznovrsnijom i unikatnijom. Prvu ligu pjevača narodne i tzv. novokomponovane muzike kod nas čine: Halid Bešlić, Halid Muslimović, Haris Džinović, Hanka Paldum, Šemsa Suljaković, Fahreta Jahić alias Lepa Brena, Ferid Avdić i drugi, koji uživaju u velikoj popularnosti, ne samo kod nas, nego i u svim zemljama regije.
Bosna i Hercegovina ipak je najviše ponosna na svoje interpretatore tradicionalne gradske ljubavne pjesme sevdalinke, koji su rasli u okrilju nekadašnjeg ansambla muzičkog programa Radiotelevizije Sarajevo. Sa valova radija svoje su velike karijere u bivšoj Jugoslaviji počeli šampioni sevdalinke, kao što su: Zaim Imamović, Safet Isović, Nada Mamula, Beba Selimović, Zehra Deović, Nedžad Salković, a danas zvuke sevdalinke svijetom pronose veoma uspješni ansambli poput mostarkog "Mostar Sevdah Reunion"a.
"Mostar Sevdah Reunion"
Bosansko-hercegovačku književnost čine mnoga poznata djela, pisana perima napoznatijih književnika kod nas. Ivo Andrić je najznačajniji predstavnik domaće književnosti i dobitnik Nobelove nagrade za književnosti 1961. godine za "kompletan književni opus o historiji jednog naroda". Vrhunac tog rada je bio roman "Na Drini Ćuprija". U sam vrh literarnog stvaralaštva kod nas spadaju i autori: Meša Selimović (Derviš i smrt, Tvrđava), Ivan Franjo Jukić, Isak Samokovlija, Petar Kočić, Hamza Humo, Svetozar Ćorović, Hasan Kikić,Branko Ćopić, Nedžad Ibrišimović, Ibrahim Kajan, Miljenko Jergović, Aleksandar Hemon i mnogi drugi velikani. Od pjesnika bosanskog porijekla najpoznatiji je Aleksa Šantić, ali i Musa Ćazim Ćatić, Antun Branko Šimić, Jovan Dučić, Mehmedalija Mak Dizdar, Skender Kulenović, Abdulah Sidran, Izet Sarajlić i drugi. Tokom osmanskog doba, mnogi pisci iz Bosne i Hercegovine su bili poznati u orijentalnom svijetu, a u samoj Bosni razvija se Alhamijado književnost.
Alhamijado književnost
Važno je spomenuti da je prisutnost triju vjera u Bosni i Hercegovini imala ogroman uticaj na kulturni razvoj zemlje. Sarajevo je jedini grad pored Jeruzalema, koji ima pravoslavnu crkvu, džamiju i katoličku crkvu kao i sinagogu udaljene 100 metara jedne od drugih. Najznačajniji eksponat Zemaljskog muzeja u Sarajevu je sarajevska Hagada, tradicionalna jevrejska knjiga koju su Sefardi donijeli u Sarajevo po svome izgonu iz Španjolske. Orjentalno nasljeđe Bosne i Hercegovine vidi se također i u brojnim impresivnim primjerima orjentalne, sakralne i svjetovne arhitekture, iako je dio objekata srušen ili uništen tokom vremena, posljednji put tokom agresije na BiH 1992-1995. Među najznačajnije objekte iz osmanskog perioda valja izdvojiti Begovu džamiju i Carevu džamiju u Sarajevu, Aladža džamiju u Foči, Ferhadija džamiju u Banja Luci, džamije u Mostaru, Travniku i Livnu, te brojne druge sakarlne objekte islamske kulture po cijeloj zemlji. Bosna i Hercegovina posebno je poznata i prema svojim mostovima iz osmanskog perioda, gdje posebno treba izdvojiti: Stari most u Mostaru, Most Mehmeda paše Sokolovića u Višegradu, Arslanagić most uTrebinju, te repliku Starog mosta u Mostaru u umanjenoj verziji na rijeci Bistrici u Livnu.
Livnu
Crkvena arhitektura Bosne i Hercegovine sastoji se od nekoliko stilova, ovisno od vremena u kojem je građena, odnosno kojem crkvenom krugu pripada. Tako bosanske katoličke crkve u gotovo cijeloj zemlji njeguju neki posebni "bosanski" stil vitkih zvonika sa visokim, kosim krovovima i tako se harmonično uklapaju u gradski ili seoski krajolik. Najpoznatije rimokatoličke crkve u Bosni stoje u Sarajevu, Travniku, Bugojnu, Livnu, Jajcu i Bihaću, dok su najznačajniji samostani franjevačke provincije Bosna srebrena u Fojnici, Visokom, Kreševu, Kaknju i Livnu. Sakralni objekti rimokatoličke crkve u Hercegovini imaju uglavnom primorsko-mediteranski karakter (baš kao i pravoslavne crkve i objekti), građeni su od bijelog kamena, a odlikuje ih gotovo minimalistički stil, koji se u novijoj arhitekturi dijelom naslanja i na kubizam i savremene tokove crkvene arhitekture u svijetu. Ovdje su poznate Duvanjska bazilika u Tomislavgradu, te crkve i samostani u Širokom Brijegu, Čapljini i Mostaru.
franjevačke provincije Bosna srebrena
Pravoslavne crkve, manastiri i objekti u sjevernijim dijelovima zemlje, pogotovo uz rijeku Drinu ne razlikuju se previše od sličnih crkvenih objekata u Srbiji, što upućuje na činjenicu da su ih gradili isti majstori. Ovi su se pak u dijelu srpske-crkvene arhitekture vodili principima crkvene gradnje na zapadnom Mediteranu, tako da pravoslavne crkve u Bosni imaju uvijek iznova slične motive, koji podsjećaju na gradnju u Italiji, Francuskoj i Dalmaciji. Najpoznatije pravoslavne crkve stoje u Sarajevu, Banja Luci, Mostaru, Tuzli, Trebinju, Livnu i Bosanskoj Krupi. Novovjeki crkveni objekti po gradovima manjeg bh. entiteta danas nalikuju kopijama Sopoćana, Mileševa ili Gračanice, te bosanskoj urbanoj arhitekturi daju novi pečat.
Bosanskoj Krupi
Posebno značajan dio kulturnog stvaralaštva Bosne i Hercegovine otpada na bosansko-hercegovački film. Filmovi iz Bosne i Hercegovine su prva dva desetljeća nakon Drugog svjetskog rata obrađivala mahom teme iz narodne Revolucije i rata, filmski su obrađivale najznačajnije teme iz NOB-a, uključujući tu i poznate i slavne bitke partizana protiv stranih okupatora i domaćih izdajnika (Filmovi "Kozara", "Sutjeska", "Bitka na Neretvi", "Valter brani Sarajevo"). Ipak, prvi pravi uspjesi domaćeg filma mogli su se osjetiti tokom kasnih 1970-ih i 1980-ih godina, kad je stvoren i poseban bosanski filmski izričaj. Filmovi su mahom obrađivali socijane teme, ne rijetko i kao socijanu kritiku na račun socijalističkog društva, a povremeno bi se našlo mjesto i za savremene, urbane teme, na koje su ipak uglavnom bili pretplaćeni autori iz drugih centara. bosansko-hercegovački film
Nakon zatišja tokom ratnih i prvih poratnih godina, filmsko stvaralaštvo u Bosni i Hercegovini se pojačano budi i otprve donosi fantastične rezultate. Filmski režiser Danis Tanović je 2002. godine dobio popularnog Oskara, prestižnu nagradu Američke filmske akademije za film "Ničija zemlja" u kategoriji najbolji strani film. Veliku popularnost imao je i film Pjera Žalice "Gori vatra", kao i njegov sljedeći projekt, film "Kod amidže Idriza". Slično je i sa filmom "Ljeto u Zlatnoj Dolini" Srđana Vuletića, koji na internacionalnim filmskim festivalima odnosi nekoliko nagrada. U kategoriji kratkog filma valja izdvojiti film "10 minuta" režisera Ahmeda Imamovića, koji je dobitnik nagrade "Najbolji kratki film Evrope" 2002. godine.
10 minuta
U Bosni i Hercegovini izlaze tri dnevna lista: dva u Sarajevu i jedan u Banja Luci. Dnevni avaz je najtiražniji list u zemlji i mješavina dnevnika i tabloida, Oslobođenje baštini bogatu tradiciju političkog novinarstva kod nas, dok su banajlučke Nezavisne novine jedinstven glas angažiranog i objektivnog novinarstva. Uz ova tri dnevna lista u Bosni i Hercegovini izlaze i vrijedni primjerci sedmičnih političkih magazina, među kojima su [http://www.bhdani.com BH Dani] svakako na prvom mjestu, a slijede ih Slobodna Bosna i Ljiljan, koji su zbog niza afera i niskih političkih igara zadnjih godina izgubili na kredibilitetu kod ozbiljnih čitatelja. Veoma su popularni i tabloidi, koji donose aktualne priče o aferama i ljubavima iz života slavnih, među kojima je sarajevski As već desetljećima prvi, a u stopu ga prate i Express i Max. Magazini namijenjeni isključivo ženskoj čitateljskoj publici su: Azra i Gracija, a rado se čita i zagrebačka Glorija, koja ne rijetko donosi i priče iz bosanskog visokog društva.
10 minuta
Bosna i Hercegovina ima javni radiotelevizijski sistem [http://www.pbsbih.ba], koji se sastoji od tri jedinice: glavne nacionalne radijske i televizijske kuće Radiotelevizije Bosne i Hercegovine (BHTV 1 i BH Radio 1), te po jednog entitetskog emitera: Federalne televizije FTV u Federaciji i Televizije Republike Srpske RTRS u manjem entitetu. Medijsku sliku u zemlji upotpunjuje i nekoliko privatnih televizija, od kojih valja izdvojiti OBN, NTV Hayat i TV Pink, koje se mogu pratiti u cijeloj zemlji, a ne treba zaboraviti ni regionalne televizijske programe u većim gradovima Bosne i Hercegovine (Sarajevo, Banja Luka, Tuzla, Bihać, Travnik, Mostar). Kablovska televizija odnosno satelitska televizija u Bosni i Hercegovin imaju također veliki broj poklonika, a najradije se prate televizijski programi susjednih zemalja, zabavni programi iz Njemačke i Italije, informativni programi engleskog govornog područja, kao i gotovo sve vrste muzičkih programa, uključujući i novu multinacionalnu televiziju MTV Adria, u kojoj Bosna i Hercegovina također učestvuje.
MTV Adria
Radio u Bosni i Hercegovini i dalje ima veliki broj poklonika, što ni ne čudi, ako se zna, da je BiH jedna od zemalja sa najgušćom mrežom državnih, entitetskih, kantonalnih, regionalnih i gradskih radio-stanica, koje zadovoljavaju najširi sloj slušateljstva u zemlji. Ipak specijalizirani radijski programi sa posebnim sadržajima (npr. isključivo informativni program, program klasične muzike, jazza ili filmske muzike) u potpunosti nedostaju zemlji, zbog čega se radijski program u BiH još uvijek može nazvati konvencionalnim i tradicionalnim, a to se odnosi i na njegove sadržaje, sastavljene po principu: red domaće muzike, red vijesti i priče iz studija.
Sport
Sarajevski Košarkaški klub Bosna je 1979. godine pobijedio Evropsko klupsko košarkaško prvenstvo, a tuzlansko Jedinstvo-Aida je 1989. postalo evropski šampion. Fubalski klub Sarajevo i Nogometni klub Željezničar su među najpoznatijim iz ovog dijela Evrope. Neki čuveni bosanski sportaši su, Asim Ferhatović, Ivica Osim, Mirza Delibašić, Safet Sušić, Svetlana Kitić i Razija Mujanović.
Relevantni članci
- Komunikacije u Bosni i Hercegovini
- Prijevoz u Bosni i Hercegovini
- Spisak predsjednika Bosne i Hercegovine
- Vanjski poslovi Bosne i Hercegovine
- Vojska Bosne i Hercegovine
Vanjski linkovi
- [http://www.cia.gov/cia/publications/factbook/geos/bk.html Podaci o BiH - CIA objavljeni u "World Factbook 2004"]
- [http://www.cbbh.gov.ba/bh/index.html Centralna Banka Bosne i Hercegovine]
- [http://www.mvp.gov.ba/ Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine]
- [http://www.oscebih.org/oscebih_bos.asp OSCE Misija u Bosni i Hercegovini]
- [http://www.ohr.int/?lang=bs Ured visokog predstavnika]
Category:Domaće teme
Category:Države Svijeta
Category:Bosna i Hercegovina
Category:Bošnjačke teme
Category:Mediteran
ja:ボスニア・ヘルツェゴビナ
ko:보스니아 헤르체고비나
ms:Bosnia dan Herzegovina
th:ประเทศบอสเนียและเฮอร์เซโกวีนา
zh-min-nan:Bosna kap Hercegovina
Sarajevo
Sarajevo je glavni grad Bosne i Hercegovine i njen najveći urbani, kulturni, ekonomski i prometni centar, glavni grad Federacije Bosne i Hercegovine i sjedište Sarajevskog kantona. Prema popisu iz 1991. godine grad je imao 429.672 stanovnika, a prema procjenama iz 2003. godine grad Sarajevo ima 297.512 stanovnika, dok područje metropole grada Sarajeva broji 450.000 stanovnika, uključujući tu sve općine Sarajevskog kantona i područje tzv. Istočnog Sarajeva.
Grad Sarajevo sjedište je najveće visokoškolske ustanove u zemlji, Univerziteta Sarajevo, te niza drugih visokoškolskih ustanova, čime se svrstava u red najvećih univerzitetskih centara u cijeloj regiji Jugoistočne Europe. Uz nekoliko nacionalnih i gradskih taetarskih kuća, muzeja i kulturnih institucija Sarajevo je i važno mjesto na kulturnoj mapi ovog dijela europskog kontinenta. Svake je godine grad na rijeci Miljacki domaćin niza kulturnih festivala internacionalnog karaktera, među kojima su najznačajniji: Sarajevski filmski festival (SFF), Sarajevski jazz festival, ljetni kulturni festival "Baščaršijske noći", teatarski festival novih produkcija "MESS", "Sarajevska zima" i Svjetski televizijski festival orijentalne muzike.
Urbanu sliku grada karakteriziraju brojni sakralni objekti, jedinstvene džamije iz bogatog osmanskog perioda, katoličke i pravoslavne crkve, sinagoga i drugi brojni tragovi multietničkog življenja u samom srcu grada. Kroz grad protiče rijeka Miljacka, a u neposrednoj blizini grada je i izvorište rijeke Bosne, sa glasovitim Vrelom Bosne, popularnim izletištem Sarajlija. Oko grada su i Olimpijske planine: Jahorina, Bjelašnica, Igman, Treskavica, te brdo Trebević, koji su posebno tokom zimskih mjeseci omiljeni cilj ne samo Sarajlija, nego i njihovih gostiju iz cijeloga svijeta.
Sarajevo je grad burne historije, koja je ne rijetko imala utjecaja i na globalna zbivanja. Tako je 1914. godine u Sarajevu ubijen austrougarski prijestolonasljednik Franz Ferdinand, čime je otpočeo Prvi svjetski rat, a sedamdeset godina kasnije, 1984. godine ovdje se održavaju neviđene igre mira i prijateljstva, 14. Zimske olimpijske igre 1984. Tokom ranih 1990-ih godina ime grada Sarajeva ne silazi s naslovnica dnevnih novina u cijelome svijetu, jer se ovdje, u srcu Europe, vodi jedan od najkrvavijih ratova u novijoj evropskoj i svjetskoj historiji. Grad je 1.425 dana pod stalnom opsadom srpskih snaga, koje nemilice pucaju sa okolnih planina. U napadima je 10.615 ljudi izgubilo život, od toga 1.601 djece, a skoro 50.000 Sarajlija bilo je povrijeđeno.
Sliku Sarajeva u novom mileniju obilježava polagana, ali sigurna obnova civilnog života i opća normalizacija jedne od najperspektivnijih mladih metropola nove Evrope.
1990-ih
Historija
Glavni članak: Historija Sarajeva
Osmansko doba
Historija Sarajeva
Početkom XV stoljeća na raskrsnici rimskih puteva, na području gdje su ljudi oduvjek živjeli, još od mlađeg kamenog doba, udareni su temelji grada Sarajeva. Bilo je to vrijeme prodora Osmanskog carstva na područje tadašnje Kraljevine Bosne, vrijeme velikih društvenih i civilizacijskih promjena. Osnivačem Sarajeva smatra se Ishak beg Ishaković. On je prvi sagradio džamiju, dvor, most i nekoliko javnih ustanova. Ali grad su ustvari izgradili starosjedioci ovih prostora - Bošnjaci od kojih su mnogi već tada primili Islam, vjeru koja je stigla s osmanskom vojskom i njenom upravom.
Intenzivni razvoj zanatstva i trgovine brzo su od Sarajeva stvorili bogat grad, raskrsnicu religija i kultura, trgovačkih puteva i putnika. U XVI stoljeću to je bio jedan od najbogatijih gradova u ovom dijelu Evrope, kada su izgrađene i neke kapitalne građevine koje i danas predstavljaju bisere arhitekture i civilizacije tog doba. Tada je u Sarajevu, kao zadužbina Gazi Husrev-beg-a otvorena i Visoka škola, koja je gotovo u svemu podsjećala na univerzitete u drugim velikim gradovima Evrope.
Sarajevo je od svojih početaka bio kosmopolitski grad. U njega se doseljavaju Jevreji poslije izgona iz Španjolske, grade svoje sinagoge, a istovremeno nastaju i pravoslavne i katoličke crkve odnosno katedrale. Kao ni jedan grad u Evropi, Sarajevo je na tako malom prostoru našlo mjesta za sve četiri velike svjetske religije, kulture i civilizacije, koje oni nose. Suživot koji je trajao stoljećima stvorio je nove vrijednosti, jednu posebnu kulturnu i multinacionalnu civilizaciju, koja je izdržala sve historijske izazove.
Austro-ugarsko doba
Jevreji
1878. dolaskom Austro-Ugarske uprave na ove prostore Sarajevo pored svog orijentalnog lica dobiva i drugo, evropsko lice. Time Sarajevo još jednom dokazuje da Evropi ne pripada samo prostorno i vremenski, nego i na civilizacijsko-kulturni način. Austro-ugarski period je vrijeme snažnog prodiranja srednjoevropske kulture, načina privređivanja, običaja i drugih civilizacijskih vrijednosti. Grad dobiva suvremena industrijska postrojenja, fabrike, a brojne škole zapadnog tipa i kulturne institucije obogaćuje glavni grad Bosne i hercegovine civilizacijsko-kulturnim vrijednostima za sva vremena. U ovo se vrijeme otvara i Zemaljski muzej, jedna od najznačajnijih institucija takve vrste u ovom dijelu Evrope.
Jevreji
Kraljevina Jugoslavija
Poslije Prvog svjetskog rata, koji je otpočeo atentatom na austrijskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda u Sarajevu, grad ulazi u sastav jugoslavenskih drvavnih zajednica: Kraljevine SHS, a potom i Kraljevine Jugoslavije. Sarajevo je izloženo snažnim uticajima Beograda, pa ipak ostaje uglavnom na marginiu interesa tadašnjeg režima i dinastije Karađorđevića. Arhitektonska slika grada ostaje gotovo nepromijenjena, industrija nazaduje, socijana nezadovoljstva radnika rastu, tako da se može reći da Sarajevo kao grad između dva svjetska rata uglavnom stagnira i nazaduje.
Socijalizam
Jevreji
Iza Drugog svjetskog rata Sarajevo polahko prosperira i postaje upravni, kulturni i ekonomski centar Bosne i Hercegovine, jedne od ukupno šest republika socijalističke Jugoslavije. U gradu se razvija industrija, ekonomija, a školstvo i kultura čine ga metropolom i glavnim gradom u ovom dijelu zemlje. U taj period spada i osnivanje Univerziteta, Akademije nauka i umjetnosti, brojnih muzeja i galerija, naučnih instituticija, Radio-televizije. Broj stanovnika grada narasta na više od 500.000 stanovnika. Takvom kosmopolitskom i modernom gradu svijet povjerava organizaciju XIV Zimskih olimpijskih igara, koje su sa velikim uspjehom i održane 1984.
Nezavisnost
Jevreji
Društvene i političke promjene u ovom dijelu Evrope dovele su 1992. godine do stvaranja nezavisne i suverene države Bosne i Hercegovine. To je bio neodoljiv izazov za nacionalističke i velikodržavne projekte susjednih zemalja, koje su svaka na svoj način pokušale da prisvoje dio teritorij Bosne i Hercegovine. Uslijedila je neviđena vojna agresija na cijelu zemlju, a posebno na njen glavni grad Sarajevo. Vojna agresija JNA i srpskih vojnih formacija imala je za cilj uništavanje visokih civilizacijskih vrijednosti i tekovina multikulturalnog društva, koje su na ovom prostoru stvarane stoljećima, te istrjebljenje svih onih naroda, koji nisu odgovarali u mononacionalnu kompoziciju velikodržavnih projekata Srbije ili Hrvatske. Sam grad Sarajevo, koji je pod fizičkom blokadom bio 1.425 dana ili gotovo 3,5 godine, neprestanim vojnim akcijama agresora je pretrpio ogromna materijalna razaranja i brojne ljudske gubitke. U snajperskoj i artiljerijskog kampanji velikosrpskih snaga ubijeno je 10.615 ljudi, među kojima je bilo 1.601 dijete, a skoro 50.000 Sarajlija bilo je ranjeno. Spaljena je Vijećnica, a gotovo svi kulturno-historijski i stambeni objekti u gradu su oštećeni, među kojima i brojni vjerski i sakralni objekti.
Bosne i Hercegovine
Ipak, i pored miliona granata bačenih na grad-heroj agresor nije postigao svoj glavni cilj: Sarajevo je sačuvalo one civilizacijske vrijednosti, koje su ga činile jedinstvenim kosmopolitskim centrom u samome srcu Evrope.
Geografija
Sarajevo se nalazi u samom geografskom središtu Bosne i Hercegovine i zaprema površinu od 142 km². Smješten je u kompozitnoj Sarajevskoj kotlini, koja se pruža od istoka prema zapadu, u plodnom Sarajevskom polju. I dok su centralni dijelovi grada uglavnom smješteni u nizini Sarajevskog polja, najvažnija gradska predgrađa nalaze se na padinama okolnih brijegova i brda.
Kroz grad od istoka prema zapadu protiče rijeka Miljacka, koja nastaje od nekoliko vrela u podnožju planina Romanije i Jahorine. U zapadnom dijelu Sarajevskog polja, na području prigradskog naselja Ilidža nastaje i jedna od najvećih rijeka u Bosni i Hercegovini, rijeka Bosna, koja postaje od tridesetak manjih izvora u podnožju planine Igman, stvarajući jednistven park prirode - Vrelo Bosne, omiljeno izletište Sarajlija.
Centar grada Sarajeva leži na nadmorskoj visini od 511 metara iznad površine mora, dok viši dijelovi grada i prigradska naselja na padinama okolnih planina leže na prosječnoj nadmorskoj visini od 900 metara nad morem. Grad okružuju olimpijske planine jedinstvene ljepote, koje dosežu i 2000 metara visine: Bjelašnica (2067 m), Jahorina (1913 m), Igman (1502 m), Treskavica (2088 m) i Trebević (1627 m).
Politika
Glavni članak: Politička organizacija Sarajeva
Grad Sarajevo se sastoji od četiri gradske općine: Centar, Stari Grad, Novo Sarajevo i Novi Grad, a zajedno sa susjednim općinama čini Kanton Sarajevo, koji je u sastavu Federacije Bosne i Hercegovine.
U Sarajevu je u maju 2005-te godine formirana omladinska grupa "BRZE".
www.brze.cjb.net
Religija
Konfesionalna slika Sarajeva je jedinstvena u Europi, a zbog njene raznolikosti grad se ne rijetko poredi sa Jerusalimom i New Yorkom. Sarajevo je sjedište Reisu-l-uleme, poglavara muslimana u Bosni i Hercegovini, sjedište dabrobosanske Mitropolije pravoslavne crkve te sjedište sarajevske Nadbiskupije Rimokatoličke crkve u Bosni i Hercegovini.
Urbanu sliku grada krase sakralni objekti četiri najvažnije svjetske konfesije. Brojne džamije, crkve, katedrala, sinagoga, te ostali značajni vjerski objekti nalaze se u samom centru grada Sarajeva, smještene tek nekoliko minuta hoda jedne od drugih.
Stanovništvo
Rimokatoličke crkve
Glavni članak: Etnografska slika Sarajeva
Sarajevo kroz popise bivše Jugoslavije:
1910 Sarajevo ima 57 040 stanovnika
1931 78 170 stanovnika
1961 143 120 stanovnika
U sarajevskoj mikroregiji 1961. je zivjelo 227.615 ljudi. 1971. 359.452, a 1981. u istoj regiji 447.687 u deset sarajevskih opšina, dok je u samom gradu 1981. zivjelo 319.017 stanovnika
Privreda & promet
Glavni članak: Ekonomija Sarajeva
Obrazovanje
Glavni članak: Obrazovanje u Sarajevu
Heraldika
Glavni članak: Heraldika Sarajeva
Sport
- FK Sarajevo
- NK Željezničar
- KK Bosna
Znamenitosti grada
KK Bosna
KK Bosna
KK Bosna
KK Bosna
Sarajevo se može pohvaliti dobro očuvanim starim trgovačkim dijelom grada, popularnom Baščaršijom, koja je nastala za perioda osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini. Ovaj dio grada obiluje jedinstvenim arhitektonskim ostvarenjima osmanske gradske arhitekture, među kojima su brojne potkupolne džamije, te tradicionalne forme orijentalne arhitekture poput: konaka, hanova i bezistana. Nakon barbarskih razaranja tokom proteklog rata Baščaršija je ponovo obnovljena na opću radost Sarajlija i njihovih gostiju.
Objekti
(sa godinom izgradnje)
Osmanski period
- Baščaršijska džamija (1516 ili 1528)
- Gazi Husrev-begova džamija (1531)
- Kuršumli medresa (1537/38)
- Gazi Husrev-begov bezistan (1540-ih)
- Bijela tabija (oko 1550)
- Alipašina džamija (1560/61)
- Gazi Ferhadbegova džamija ili Ferhadija (1561/62)
- Brusa bezistan(1561)
- Careva džamija (1566)
- Stari jevrejski hram (1580/81, današnji oblik 1821)
- Morića han (kraj 16. stoljeća)
- Sahat-kula Gazi-Husrevbegove džamije (kraj 16. stoljeća/početak 17. stoljeća)
- Stara pravoslavna crkva (1730)
- Kapi kula na Ploči (početak 18. stoljeća)
- Višegradska kapi kula(početak 18. stoljeća)
- Sebilj (gradska fontana, 1754, današnji oblik 1891)
- Latinska ćuprija (bivši Principov most, 1798)
- Turbe sedam braće (1815)
- Svrzina kuća (tradicionalna bosanska gradska kuća, 1832)
- Ministarstvo odbrane na Bistriku (1854/56)
- Saborna crkva presvete Bogorodice (1863-1872)
- Konak na Bistriku (1867/69)
Austro-ugarski period
- Dom vojske (1880/81)
- Hotel "Evropa" (1880/81)
- Despića kuća (tradicionalna gradska kuća bosanske srpske porodice, 1881)
- Katedrala Srca Isusova (1884/89)
- Predsjedništvo BiH (1885)
- Palata Marijin dvor (1885/95 i 1897)
- Fakultet islamskih nauka (1887/89)
- Vijećnica (kasnije Nacionalna biblioteka Bosne i Hercegovine, 1891/96)
- Inat kuća (kraj 19. stoljeća)
- Gradska tržnica "Markale" (1894)
- Narodno pozorište (1897/98)
- Kanton Sarajevo (1897 i 1903)
- Sarajevska pivara (1898)
- Akademija likovnih umjetnosti (bivša Evangelistička crkva, 1898/99)
- Crkva Sv. Ćirila i Metoda (kraj 19. stoljeća)
- Sinagoga (1902)
- Crkva Kraljice Sv. krunice na Banjskom brijegu (1910/1911)
- Franjevačka crkva Sv. Ante Padovanskog (1912/14)
- Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine (1912)
- Zgrada OSCE (bivša Austrougarska banka, 1912)
- Rektorat Univerziteta (1912/14)
- Zgrada "Napretka" (1912/13)
- Zemaljski muzej (1913)
- Glavna pošta (1913)
- Jajce kasarna (1913/14)
Moderni period
- Centralna banka BiH (1929)
- Crkva Svetog preobraženja (1939)
- Crkva Sv. Josipa (1940)
- Higijenski zavod (1950)
- Historijski muzej (1958)
- Skenderija (sportski i kulturni centar, 1969)
- Radiotelevizija Bosne i Hercegovine (1974 i 1983)
- Zgrade zajedničkih institucija Bosne i Hercegovine (1974-1982)
- Elektroprivreda BiH (upravna zgrada, 1978)
- Naselje Ciglane (1980-e)
- Zgrada "Oslobođenja" (1981/82)
- Hotel "Holiday Inn" (1983)
- Zetra (gradska dvorana, 1983)
- UNIS-ovi tornjevi (1986)
- Bošnjački institut (2001)
- Bosmal City Centar (sa 118 metara najviši neboder na Balkanu, 2006)
Poznati ljudi
- Kemal Monteno
- Davorin Popović
- Zdravko Čolić
- Goran Bregović
- Đorđe Novković
- Ismeta Krvavac
- Jadranka Stojaković
- Neda Ukraden
- Jasna Gospić
- Željko Bebek
- Mahir Paloš
- Dragan Stojnić
- Hajrudin Hari Varešanović
- Hanka Paldum
- Dino Dervišhalidović
- Safet Isović
- Milić Vukašinović
- Mladen Vojičić - Tifa
- Haris Džinović
- Kornelije Kovač
- Saša Lošić
- Dražen Žerić
- Fuad Backović - Deen
- Emir Kusturica
- Danis Tanović
- Pjer Žalica
- Srđan Vuletić
- Izet Sarajlić
- Duško Trifunović
- Nikola Kovač
- Aleksandar Hemon
- Almir Imširević
- Miljenko Jergović
- reis Džemaludin Čaušević
- Haris Silajdžić
- Alija Izetbegović
- Senad Hadžifejzović
- Ivica Puljić
- Ilija Ladin
- Juraj Neidhard
- Gordana Magaš
- Ivica Osim
- Safet Sušić
- Ishakbeg Isaković
- Gazi Husrev-beg
- Mula Mustafa Bašeskija
- Hamdija Kreševljaković
- Vladislav Skarić
- Muhamed Kreševljaković
- Asim Ferhatović
- Fejzulah ef. Hadžibajrić
- Alija Nametak
- Aida Begić-Zubčević
- Jasmila Žbanić
- Mustafa Mustafić
- Dino Mustafić
- Haris Pašović
- Zijah Gafić
- Dragan Vikić
- Kenan Slinić
- Mahmud ef Traljić
- Boris Nilević
- Mujaga Zlatarević
- Enes Zlatar
- Bojan Hadžihalilović
- Nihad Kreševljaković
- Sead Kreševljaković
- Ahmed Ćelebi
- Pavo Jusuf Urban-Ibruljević
- Elmir Jukić
- Muhammed Fevzi Sarajlija
- šejh Hasan Kaimija
- Hadži Mujaga Merhemić
- Ibrahim Bistrigi
- Hadži Sinan Jusuf
- šejh Muhammed Kuranija Sarajlija - Mejli
- Ebu Lejsi-zade Sejfullah Iblizović
Gradovi partneri
- Tirana (Albanija)
- Tlemcen (Alžir)
- Baku, (Azerbejdžan)
- Zagreb (Hrvatska)
- Tianjin (Kina)
- Friedrichshafen, Magdeburg i Wolfsburg (Njemačka)
- Dayton (SAD)
- Serre-Chevalier (Francuska)
- Coventry (Velika Britanija)
- Ferrara, Napulj, Prato i Venecija (Italija)
- Calgary (Kanada)
- Kuvajt-City (Kuvajt)
- Tripolis (Libija)
- Innsbruck (Austrija)
- Stockholm (Švedska)
- Barcelona (Španija)
- Ankara, Bursa i Istanbul (Turska)
- Budimpešta (Mađarska)
Razne teme
Bosmal City Centar
Vanjski linkovi
- [http://grad.sarajevo.ba/ Službene stranice grada Sarajeva]
- [http://sarajevo.moj-grad.com/ Sarajevo, moj grad! - Gradski info servis]
- [http://www.sarajevo-tourism.com Turističke informacije o Sarajevu]
- [http://www.saray.net Gradske vijesti iz Sarajeva]
- [http://www.pi7.de/sarajevo Slike Sarajeva]
- [http://www.freewebtown.com/uherope Uherope - Turističke informacije o Sarajevu]
- [http://www.relaxtours.com/ponuda_en.html Relax Tours: Turističke informacije o Sarajevu (In English)]
- [http://www.sarajevo-airport.ba/ Sarajevo International Airport (in Bosnian & English)]
- [http://www.embassyworld.com/embassy/Bosnia/Bosnia5.html Lista ambasada u Sarajevu]
- [http://www.sarajevo-x.com Sarajevo X portal]
- [http://digital-bosnia.deviantart.com/favourites/ Artwork & fotografije mladih talentiranih Sarajlija]
- [http://navigator.ba/maps/sarajevo/dispmap.php Interaktivna mapa Sarajeva]
- [http://www.hadzici.net The Official Web Site of Hadzici - Sarajevo]
- [http://maps.google.com/maps?ll=43.838984,18.340302&spn=0.119744,0.234180&t=k&hl=en Sateltske slike by Google Maps]
- [http://www.info-russia.net/jadranka.htm Jadranka.com]
ja:サラエボ
Category:Glavni gradovi Category:Sarajevo
Category:Službeni gradovi Bosne i Hercegovine
Rijeka BosnaBosna je rijeka u Bosni i Hercegovini. Izvire iz kraških vrela u selu Vrutci u blizini Ilidže u podnožju planine Igman na 500m nadmorske visine. Sam lokalitet izvora se naziva Vrelo Bosne i poznato je sarajevsko izletište. Protiče centralnim dijelom Bosne, a kod Bosanskog Šamca se ulijeva u rijeku Savu te pripada crnomorskom slivu. U rimsko vrijeme rijeka se zvala Basana i istoričari smatraju da je po njoj i nastala riječ Bosna. U gornjem toku, od izvora do Zenice, protiče kroz Sarajevsko, Visočko, Kakanjsko i Zeničko polje koja razdvajaju sutjeske. U srednjem toku se probija kroz klisure usječene u čvrste stijene, Vranduk-Nemila i Maglaj-Doboj, a u donjem toku od Doboja do ušća, protiče nestabilnim koritom kroz aluvijalnu ravnicu gdje pravi više rukavaca, ada i okuka.
Rijeka Bosna je duga 273km, duboka je 1-3m (u virovima dostiže dubinu i do 10m) a široka 35-170m. Najviše je sužena između Maglaja i Doboja. Obale su joj visoke od 1,5 do 6m, a djelomično su obrasle šumom i žbunjem. Na više mjesta pravi slapove i brzake. Prosječan pad joj iznosi 1,48m/km, a srednja količina proticanja vode oko 100m³/s. Najveći vodostaj je u periodu mart-maj i u novembru, a najniži u avgustu i septembru. Nizvodno od Maglaja je moguće splavarenje za vrijeme srednjeg i visokog vodostaja.
Rijetko plavi okolno zemljište, osim nizvodno od Modriče gdje se češće izlijeva. U donjem toku nanosi veće količine šljunka, stvarajući plićake. Dno korita Bosne čine pretežno nepropustljive stijene. Gazovi preko Bosne su rijetki. Smrzava se samo za vrijeme jakih zima. Glavne pritoke rijeke Bosne su: Željeznica (26,9km), Miljacka (35,9km), Krivaja (101km), Spreča (137,5km) i Stavnja (30,4km) sa desne strane, a Fojnička rijeka (46km), Lašva (49,4km) i Usora (82km) s lijeve strane. Sve imaju veći pad od Bosne osim Spreče.
Bosna sa svojim pritokama raspolaže godišnje potencijalnom hidroenergetskom snagom od 3,30 milijardi kWh. Jedina hidrocentrala, Bogatić, izgrađena je poslije 2. svejtskog rata na rijeci Željeznici s instaliranom snagom od 6,5MW. Sliv Bosne zahvata 10460km² sa srednjom nadmorskom visinom od 640m i najvećim dijelom ograničen je srednjim i niskim planinama.
Dolina Bosne spaja Panonsku niziju sa centralnom Bosnom, odakle je dolinom Neretve vezana sa Jadranskim morem. Njome vodi željeznička pruga i automobilski put koji se produžuju u dolinu Neretve. Dolinu Bosne presijeca željeznička pruga i automobilski put Tuzla-Doboj-Banja Luka. U srednjem toku je dolinom Lašve povezana automobilskim putem prema Travniku i dalje prema Bihaću dok u gornjem toku u dolinu Bosne izbija put Višegrad-Sarajevo.
Dolina rijeke Bosne je najnaseljenija oblast Bosne i Hercegovine i čini dom skoro milion stanovnika kao i industrijski centar države. Naselja uz Bosnu su drumskog tipa, ponegdje dosta razrijeđena. U dolini Bosne se nalaze gradovi Sarajevo, Visoko, Kakanj, Zenica, Zavidovići, Žepče, Maglaj, Doboj, Modriča i Bosanski Šamac.
Bosna, rijeka
Bosna, rijeka
Pariz
Pariz glavni grad Francuske oko 15 000 000 stanovnika (Parižana, Parižanki). Grad su osnovali plemena Parsi oko 1200. godine, po kojima Pariz i nosi ime.Pariz je novčarsko,političko,znanstveno središte države,ali i međunarodno središte mode ,kulture i unjetnosti.Pariz je jedan od turistički najposjećenijih gradova svijeta.Stara gradska jezgra nalazi se na otočiću Ille de la Cité tj. Gradskom otoku na Seni,a grad se širio duž obala rijeke.
1200
Category:Glavni gradovi Category:Francuska
Category:RijekeOva kategorija sadrži listu rijeka.
Category:Geografija
als:Kategorie:Flüss
ko:분류:강
ja:Category:河川
th:Category:แม่น้ำ
Category:Rijeke u Bosni i HercegoviniRijeke koje protječu kroz Bosnu i Hercegovinu.
Category:Rijeke
Henriette de MontfauconHenriette von Mömpelgard, auch "Henriette de Montfaucon" (
- zwischen 1384 und 1391, † 14. Februar 1444 in Mömpelgard) war Gräfin von Württemberg.
Henriette war die älteste Tochter Heinrichs von Orbe, Graf von Montbéliard-Montfaucon, der 1396 ein Jahr vor seinem Vater dem Grafen Stephan von Mömpelgard starb, und der Maria, Gräfin von Châtillon. Männliche standesgemäße Nachkommen waren in der Grafschaft Mömpelgard nicht vorhanden, obwohl Heinrich drei weitere uneheliche Kinder und noch zwei jüngere Töchter aus der Ehe mit Marie de Chatillon hatte.
Am 13. November 1397 schloss der württembergische Graf Eberhard III. (Eberhard der Milde) einen Heiratsvertrag für seinen Sohn Eberhard IV. und Henriette ab. Auf diese Weise übernahm er die Regierung über Mömpelgard und einige dazugehörige Herrschaften, die er bei der Hochzeit der beiden 1407 an Eberhard IV. übergab. Mömpelgard blieb bis 1802 Teil des Landes Württemberg.
Aus der Ehe gingen drei Kinder hervor: Anna (1408 - 1471, Gräfin von Katzenelnbogen), sowie die beiden späteren Grafen Ludwig I. (1412 - 1450) und Ulrich V. (1413 - 1480). Nach dem Tod Eberhards IV. 1419 übernahm Henriette die Vormundschaft für ihre beiden Söhne und damit gemeinsam mit Beamten, sogenannten "Räten" die Regierung in Württemberg. Ende 1421 zog sich Henriette aus der Regierung des gesamten Landes zurück, regierte aber bis zu ihrem Tod weiter in Mömpelgard.
Kategorie:Gestorben 1444
Kategorie:Frau
Kategorie:Gräfin (Württemberg)
Saint Tropez hotels cheap london hotels wagi jastrzbia gra diety
|
|
|
| :: RELATED NEWS :: |
ARA Almirante Domecq Garcia (D23)
The ARA Almirante Domecq Garcia (D23) was a Fletcher class destroyer which served with the Argentine Navy from 1971 to 1983.
The Garcia was acquired from the United States Navy, with which she had served as the USS Brain
|
South Central (movie)
South Central is a 1992 drama film, written and directed by Steve Anderson. This film is an adaptation of the novel by Donald Baker, a former high school teacher in South Central Los Angeles. The film stars Glenn Plummer, Byron Minns, and Christian Colem
|
Azzameen family
The Azzameen family are the owners of Twin Suns Transport Services, a neutral trading company in the Star Wars computer game X-Wing Alliance. The youngest son Ace Azzameen is the main character in the game, controlled by the player. The other members of the family are:
- Tomaas Azzameen, Ace's father
- Antan Azzameen, Ace's uncle
|
|
One day in september
One Day in September was a 1999 documentary film directed by Kevin Macdonald examining the September 5, 1972 killing of 11 Israeli athletes at the 1972 Summer Olympics in Mun
|
Felix K. Zollicoffer
Born: 19 May 1812 at Maury County , Tennessee
Died: 18 Jan 1862 at Mill Springs, Kentucky
Zollicoffer was from Maury, Tennessee. He was killed at the Battle of Mill Springs (also known as Logan's Crossroads or Fishing Creek), January 18, 1862, and is buried in Nashville's Old City Cemetary. Prior to the outbreak of hostilities, Zollicoffer was a newspaper editor in
|
Jason Burke
Jason Burke is a journalist and author. He is the Observer's chief reporter and has written numerous articles on the Middle East and Al-Qaeda.
Bibliography
- Al-Qaeda: The True Story of Radical Islam (ISBN 1850436665)
- Al-Qaeda: Casting a Shadow of Terror (ISBN
|
Wikipedia:Articles for deletion/Bevrias
| |
